Mihaljević: Zakoni postoje, ali ravnopravnost žena izostaje u praksi

Centar za građansko obrazovanje (CGO), uoči 8. marta – Međunarodnog dana žena, podsjeća da se položaj žena u Crnoj Gori i dalje ne može smatrati ravnopravnim, uprkos nekim dobrim zakonima i čestim izjavama onih koji donose odluke o posvećenosti rodnoj jednakosti.

- Rodna ravnopravnost se ne ostvaruje simboličnim i sporadičnim gestovima, već zahtijeva kontinuiranu političku odgovornost, dosljednu primjenu zakona, resurse i institucije koje reaguju pravovremeno i efikasno, a ne tek pod pritiskom javnosti ili nakon tragičnih posljedica - kazala je Aleksandra Mihaljević, asistentkinja na projektima CGO.

Ona ukazuje da su žene u Crnoj Gori i dalje su izložene sistemskoj diskriminaciji, ograničenom učešću u procesima odlučivanja, ekonomskim barijerama i rodnom jazu na tržištu rada, a što sve naglašava posljedice izostanka dosljednih i rodno odgovornih javnih politika i praksi.

- Na ove izazove ukazuje i Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2025. godinu, u kojem se konstatuje da, uprkos unaprijeđenom zakonodavnom okviru, i dalje postoji značajan jaz između normativnih rješenja i njihove primjene u praksi, naročito u oblasti zaštite od rodno zasnovanog nasilja. Evropska komisija opominje na potrebu jačanja institucionalne koordinacije, unapređenja prevencije i obezbjeđivanja djelotvorne i pravovremene zaštite žrtava, uz dosljedno procesuiranje svih oblika nasilja nad ženama - kazala je Mihaljević.

Prema MONSTAT-ovom EU-GBV istraživanju, podsjeća, jedna od pet žena (20,2 odsto) u Crnoj Gori navodi da je tokom života doživjela nasilje od strane partnera, dok značajan broj žena prijavljuje i druge oblike rodno zasnovanog nasilja, uključujući nasilje u porodici i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu.

- Dodatno, brine i činjenica da se nasilje nad ženama često ne prijavljuje, kao i da institucionalni odgovor nerijetko kasni ili zavisi od pojedinačne procjene, umjesto od jasnih i obavezujućih procedura. Takva praksa ne doprinosi povjerenju u sistem, niti obezbjeđuje adekvatnu i pravovremenu zaštitu ženama koje su izložene nasilju. CGO na ove probleme ukazuje godinama, ali izostaje adekvatan odgovor nadležnih - navodi Mihaljević.

Poseban problem je, isitče, rastući broj slučajeva femicida, kao najekstremnijeg oblika rodno zasnovanog nasilja nad ženama.

- Prema podacima Centra za ženska prava, u posljednjih osam godina u Crnoj Gori su počinjena 22 femicida, a samo tokom 2025. godine četiri žene ubijene su od strane njima bliskih osoba, među kojima je i jedna dvogodišnja djevojčica. Femicid nije zločin iz strasti, niti izolovani incident ili „porodična tragedija“, već zločin iz mržnje prema ženama i predstavlja krajnju posljedicu dugotrajnog institucionalnog nečinjenja, izostanka prevencije i normalizacije nasilja nad ženama. Stoga, femicid zahtijeva ozbiljan, odlučan i sistemski odgovor države, a ne sporadične i zakašnjele reakcije nakon pojedinačnih tragičnih ishoda - kazala je Mihaljević.

Ona podsjeća da prema Indeksu rodne ravnopravnosti, Crna Gora posebno zaostaje u oblasti moći i odlučivanja, što dodatno potvrđuje da formalni okviri nijesu praćeni stvarnim promjenama. Na primjer, u Skupštini Crne Gore imamo 23 poslanice i 58 poslanika, a u u radnim tijelima Skupštine žene su na čelu svega četiri od ukupno 16 odbora, uključujući predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost.

- CGO ističe da zaštita prava žena nije „žensko pitanje“, već pitanje demokratske zrelosti društva i poštovanja osnovnih ljudskih prava. Društvo koje ne obezbjeđuje sigurnost, jednak tretman i stvarne mogućnosti za žene ne može se smatrati ni pravednim ni stabilnim - zaključila je Mihaljević.