Nagrada za nepoznatu knjigu i dugogodišnje kršenje zakona

Crna Gora ima veliki broj izuzetnih  pravnika, međutim, da fizičar, prof. dr Dragan Hajduković nije skrenuo  pažnju javnosti na ovogodišnje kršenje Zakona o državnim nagradama  vjerovatno ne bismo ni ove, sedme godine zaredom, bili informisani o  ponovnoj zloupotrebi državnih resursa.

Naime, dr Hajduković je u svom autorskom članku citirao stav 3 člana 17 Zakona o državnim nagradama, u kom  nedvosmisleno piše: ,,U jednoj oblasti se može dodijeliti samo jedna  godišnja Trinaestojulska nagrada”.

Šta smo imali svih prethodnih godina?

Zakon o državnim nagradama je stupio na  snagu marta 2019. godine. U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene  uticaja, koji je objavilo Ministarstvo kulture povodom Nacrta Zakona o  državnim nagradama (godinu dana prije donošenja pomenutog zakona),  navedeno je da se, cit. ,,Trinaestojulska nagrada pretvorila u nagradu  iz oblasti kulture i umjetnosti, zanemarujući u  potpunosti sve druge  oblasti društvenog djelovanja’’. Gore pomenuti stav 3 iz člana 17 je  stoga osmišljen kako bi se zakonski definisala diversifikacija ovog  značajnog društvenog odlikovanja. Nažalost, otkako je Zakon donešen,  nijedne godine u praksi nije sproveden.

 Već iste godine, 2019e,  Trinaestojulsku nagradu su dobili Dragan B. Perović, književni istoričar  i  publicista, prof. dr Božidar Šekularac, za knjigu „Crna Gora u doba Crnojevića“ i Pavle Goranoviću,  književnik, za knjigu „Poezija“.

 Dakle, dvije nagrade su bile, protivno  čl. 17, iz iste oblasti. Sljedeće, 2020. godine, nagradu su dobili  Institut za javno zdravlje, prof. dr Ranko Lazović, ljekar i prof. dr  Živko Andrijašević, istoričar. U ovom slučaju su dodijeljene dvije  Trinaestojulske nagrade iz iste oblasti – zdravstva.

 Godinu kasnije,  2021e, žiri se vratio na staru praksu i nagradu su dobili Tomo Pavićević, slikar, i gitarski duo Srđan Bulatović i Darko Nikčević. Isti običaj, dodjele nagrade isključivo u oblasti kulture i umjetnosti, ponovljen je i 2022. godine kada su mr Jeleni Tomašević, vizuelnoj umjetnici, prof. mr Senadu Gačeviću, kompozitoru i Andreju Nikolaidisu,  književniku, dodijeljene nagrade. 

Žiri je jednoglasno odlučio da se  Trinaestojulska nagrada za 2023. godinu dodijeli Romanu Simoviću,  violinisti, za koncertnu turneju tokom 2022. godine, Naodu Zoriću, slikaru, za likovnu izložbu „Slike i crteži“ i Predragu Uljareviću,  dipl. pravniku, za ukupnu godišnju aktivnost na razvoju kulture.  

Prošlogodišnja dodjela Trinaestojulske nagrade nastavljena je po istom  šablonu kršenja Zakona. Književnik Andrija Radulović dobio je nagradu za knjigu poezije „Otkup“, akademski slikar mr Branislav Bane Sekulić, redovni profesor u penziji, za izložbu u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore praćenu monografijom i Nikola Marojević,  doktor bogoslovskih nauka za ukupnu godišnju aktivnost na razvoju  kulture. Da ironija bude veća, Ministarstvo kulture, objavljuje  26.6.2024. Listu kandidata za Trinaestojulsku nagradu u kojoj piše: ,,U  jednoj oblasti može se dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska  nagrada’’.

I ove, 2025. godine, žiri je ponovo odlučio da sve tri  nagrade budu iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva i za laurete  su imenovani gitarista Miloš Karadaglić, za svjetsku turneju povodom promocije albuma ,,Barok’’, Bećir Vuković, za knjigu ,,Kuće beskućnika’’ i grafičar Veljo Stanišić, za autorsku izložbu ,,Evolucija’’.

Postavlja se pitanje: po kom kriterijumu se biraju članovi žirija, u čijem su sastavu prof. Nikola Rakočević, Želidrag Nikčević, prof. dr David Kaljaj, doc. dr Radoslav T. Stanišić, dipl. ing. el. Miodrag Živković, reditelj Danilo Marunović i prof. dr Dragan Koprivica,  koji nijesu u stanju ni da pročitaju Zakon o dodjeli državnih nagrada?  

Administrativni odbor Skupštine donosi odluku o imenovanju predsjednika i  članova žirija u skladu sa željama poslanika. U prevodu, odlučujuću  ulogu u izboru predsjednika i članova žirija igra podrška koju te osobe  daju političkim partijama.

Dodjela ovogodišnje Trinaestojulske  nagrade, međutim, biće drugačija od svih prethodnih godina jer je  Ministarstvo kulture objavilo da dodjeljuje nagradu za knjigu ,,Kuće  beskućnika’’ koja ne postoji u bazi podataka COBISS, ni u Crnoj Gori, ni  u Srbiji i BiH. Redakcija Zrcala je pozvala Ministarstvo kulture da se  raspita o pomenutoj knjizi, tražeći podatke o katalogizaciji u  publikaciji, kako bi pronašli pomenutu knjigu. Sekretarka za dodjelu  Trinaestojulske nagrade nam je rekla da se obratimo mejlom sa zahtjevom  navodeći da će ona preispitati da li nam uopšte može dati te podatke.  Pomenula je i mogućnost da ćemo morati možda i da predamo zahtjev za  slobodni pristup informacijama.

Postavlja se pitanje: kako se uopšte može razmatrati knjiga koja se  ne nalazi u bazi podataka, kamo li dodijeliti najveća državna nagrada za  istu?

Takođe, ko će snositi odgovornost za  dugogodišnje kontinuirano kršenje Zakona o dodjeli državnih nagrada? Da  li će ministri/ke kulture od 2019e do danas i ostali nadležni biti  pozvani na odgovornost? Da li će žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade  dati ostavku nakon ove sramote ili će primiti naknadu kao da su uradili  posao po zakonu? Da li je prirodno da samo jedna žena u sedam godina  bude imenovana za Trinaestojulsku nagradu?

Na kraju i najvažnije: do kada će  stanovnici Crne Gore dozvoljavati da političari i njihovi kadrovi vrše  nekažnjeno bezakonje i pritom finansirati nagradu za možda nepostojeću  knjigu?