Odmor je zasluženo pravo, a ne borba za pauzu

Odmor je zasluženo pravo, a ne borba za pauzu, iako u uslovima kasnog kapitalizma i digitalne ekonomije dolazi do brisanja granica između rada i odmora, zato je izuzetno važno prepoznati da je revolucionaran i radikalan čin znati reći „ne“.

To su poruke sa diskusije „Radost je revolucija“, koja je organizovana u okviru dvodnevnog feminističkog festivala Soliduma, koji Asocijacija Spektra organizuje treći put, piše PR centar.

Kroz razgovor, zajedničko djelovanje i umjetnost, zadatak festivala je istraživanje radosti kao prostora otpora, povezivanja i kolektivne brige. Ovom diskusijom nastavljena je praksa okupljanja koja odbacuje hijerarhijski format u kojem publika pasivno sluša ili ima ograničen prostor za replike, već u središte razgovora postavlja upravo zajednicu kao cjelinu, omogućavajući ravnopravno učešće svih učesnika i učesnica u zajedničkom promišljanju i razvoju ideja.

Milena Prelević, radnica u kulturi, poručila je da odmor danas više nije podrazumijevano pravo, već prostor koji se postepeno sužava pod pritiscima savremenog kapitalizma i digitalne ekonomije. Govoreći o savremenom kontekstu, Prelević je upozorila da u uslovima kasnog kapitalizma i digitalne ekonomije dolazi do brisanja granica između rada i odmora.

- Imamo utisak da smo slobodni, ali se taj prostor slobode zapravo neprestano sužava“, navela je, ističući da je slobodno vrijeme sve više kolonizovano društvenim mrežama i konzumerizmom.

Prema njenim riječima, koncept kulture 24/7, koji podrazumijeva stalnu dostupnost i kontinuiranu produktivnost, je kultura u kojoj se brišu granice između rada i odmora, gdje nikada ne stajemo. 

- Neprestano smo uključeni u procese proizvodnje i potrošnje - kazala je Prelević.

Prema njenim riječima, neoliberalna matrica kao dominantan model donijela je i specifičan psihološki obrazac.

- Uvjerenje da treba da budemo radnici koji su stalno dostupni, da je to centralni i najvažniji aspekt našeg postojanja. Lična vrijednost se poistovjećuje sa produktivnošću i mjeri se isključivo kroz nju - upozorava Prelević.

Staša Baštrica ukazala je na to da sama priroda aktivističkog djelovanja podrazumijeva stalnu izloženost nepravdi, što neminovno proizvodi stres, iscrpljenost i osjećaj kontinuiranog pritiska. 

- Aktivizam po svojoj prirodi stavlja fokus na nepravdu, podstiče na borbu i samim tim proizvodi ogromnu količinu bijesa i stresa; taj stres ne dolazi samo iz nepravde, već i iz stalne izloženosti nepravdi koja nas često dovodi do sindroma izgaranja.”

Prema njenim riječima, “izgaranje” je česta pojava među aktivistima i aktivistkinjama u Crnoj Gori, ali njegov uticaj ne ostaje na individualnom nivou.

- Izgaranje pojedinaca predstavlja ozbiljnu prijetnju i za same pokrete kojima pripadamo, zato je važno prepoznati da briga o sebi nije suprotna aktivizmu – ona je njegov preduslov - naglasila je Baštrica.

- Radost mora biti sastavni dio svake revolucije - poručila je ona, objašnjavajući da u uslovima kapitalizma i konzumerizma, koji se hrane nezadovoljstvom i strahom, upravo radost predstavlja prostor otora.

- Upravo tu radost dobija svoju subverzivnu snagu. Ona djeluje protiv sistema, jer nas čini manje podložnim kontroli. Kada smo radosni i ispunjeni, mnogo je teže manipulisati nama. Tada postajemo slobodniji, a sistem upravo teži kontroli, poslušnosti i predvidivosti - rekla je Baštrica.

Prema njenim riječima, odmor, koji je zbog ovog neophodan čin otora, tumači se kao sebični čin.

- To se posebno odnosi na žene u crnogorskom društvu, jer se vrijednost žene često mjeri time koliko je spremna da se žrtvuje, da daje sebe drugima, da brine o kući, porodici i svemu što podrazumijeva nevidljivi rad - rekla je Baštrica.

Kako objašnjava Tea Dakić, klinička psihijatrica, mali je broj ljudi koji na odmoru zaista ne rade ništa, jer smo navikli da odmor doživljavamo kao nešto što mora da se zasluži, a ne kao osnovno pravo.

- Savremeni način života, posebno kod ljudi koji rade projektno ili u nestabilnim uslovima, stvara konstantan pritisak da se ide dalje, nečemu sledećem, zbog čega čak i tokom odmora ostaje osećaj krivice i nemogućnost da se zaista isključimo - rekla je Dakić.

Dakić ističe da problem ima i neurobiološku osnovu.

- Mozak se brzo navikava na dobra iskustva, zbog čega stalno jurimo nova postignuća, dok prethodna prestajemo da doživljavamo kao vrijedna - kazala je Dakić.

Kako navodi, takav obrazac dodatno podstiče kultura u kojoj dominira ideja stalnog napretka “bolje, više, brže“, gdje sve što postignemo vrlo brzo gubi vrijednost i postaje „novo normalno“.

- Upravo zbog toga, jureći stvari koje bi trebalo da nas ispune, zapravo gubimo sposobnost da ih zaista proživimo - kazala je Dakić.

Prema njenim riječima, ljudi koji znaju da odmaraju najčešće razvijaju praksu zahvalnosti, jer im ona omogućava da budu prisutni u trenutku i da produže osećaj zadovoljstva onim što već imaju.

- Nije nužno stalno težiti većem i bolje, vrijednost postoji i u onome što je već ostvareno, ali je potrebno svjesno zastati da bismo to prepoznali - kazala je Dakić.

Diskusija je otvorila prvi dan festivala, a program drugog dana otvara se noćas u 20 časova u hotelu Septembar, koji objedinjuje izložbu fotografija, žurku i drag nastupe 6 regionalnih performera/ki.