Osvrt na Prijedlog Programa ekološke mreže NATURA 2000

Piše: Jovo Zenović (arhitekta u penziji iz Petrovca)

Uz zapošljavanje u državnoj administraciji i javnim preduzećima, angažovanje u većini NVO, pogotovo u ekološkim, danas očigledno predstavlja najunosnije zanimanje. Bez obzira na činjenicu da su većini od njih to prva zapošljenja u životu. Kao i bez obzira da za svoje djelovanje ne snose bilo kakvu odgovornost.

Svesrdno im pomažu radi svoje promocije i pojedini resori iz Vlade u kojima je dobar broj zapošlenih upravo iz tih i sličnih NVO. Čekajući na red da napreduju u hijerajhiji, ili da eventualno budu poslati u diplomatiju.

Nedavno nas je minister Ćulafić upoznao da je Vlada sačinila prijedlog Programa ekološke mtreže Natura 2000 koja je “rezultat decenijskog istraživanja i prikupljanja podataka o vrstama i staništima u kopnenom i morskom dijelu Crne Gore”, ne navodeći koji i čiji stručnjaci su u tome učestvovalisamo. Prijedlog obuhvata 58 područja od značaja za Zajednicu (pSCI), 33 područja posebne zaštite za ptice (SPA) i sedam morskih područja od značaja za Zajednicu. „Ukupan obuhvat predloženih kopnenih i morskih područja iznosi 44,15 odsto teritorije Crne Gore, odnosno 50,97 odsto kopnene teritorije i 7,06 odsto morskog područja“ pohvalio se Ministar rekavši još da niko za prirodu CG nije uradio više od 43. Vjade.

Nekoliko dana potom pohvalio se i premijer Spajić iznoseći da je ukupan obuhvat predloženih kopnenih i morskih područja “za više od 2,5 puta veći od prosjeka u zemljama EU”, te da je to “najznaćajnija odluka koju je u ovoj oblasti Cena Gora donijela u ovim vijeku”!

Neshvatljivi su improvizacija, neznavenost, neusklađenost između resora Vlade (nedavno usvojen Prostorni plan CG za neka područja koja pripadaju našoj lokalnoj zajednici, recimo za Buljaricu, koja je većinski u privatnom vlasništvu, predviđa turistićku izgradnju), kao i frapantna servilnost prema našim zapadnim partnerima, iako sam siguran da oni to od nas i ne traže u tolikoj mjeri.

Još je čudnija nezaiteresovanost naše lokalne zajednice. Građani uglavnom nijesu upoznati, rijetki samo površno, da bi usvajanje ovakvog Prijedloga prouzrokovalo velike posljedice po razvojne planove ne samo Opštine Budva, već i države Crne Gore.

Napominjem da je još ranije usvojen Park prirode Katič koji zahvata veći dio kopnene površine u Buljarici (navodno se radi o više desetina hektara – grafički prikaz kriju kao zmija noge), i to uz podršku samo nekolicine lokalnih aktivista koji su to uglavnom shvatali kao partijsku obavezu, a da velika većina građana ni danas nije upoznata da je time obuhvaćena i njihova privatna imovina koja je svim ranijim kao i važećim prostornim planovima namijenjena za turističku izgradnju.

Tačno je da je da su posljednjih godina umanjene posljedice dinamitašenja, koliko strožijim kaznama, toliko i što neki od onih lokalnih nijesu više među živima. More se pregrađuje mrežama koje se bačaju i đe se može i đe se nebi smjelo u još većoj mjeri. Podvodni ribolovci koji su svojevremeno pokrenuli akciju protiv dinamitašenja, danas se ne oglašavaju protiv velikog broja onih, iako poznaju većinu njih, koji nedozvoljenim sredstvima, uz upotrebu boca sa kisikom i lampama, tokom noći krstare od Ulcinja do Grblja preko čitave godine. Krnje smo zaštitili tako što smo nekih mjesec dana u parku ispred doma „Crvena komuna“ imali skulpturu krnje od žice. 

Ove informacije se pokušavaju predstaviti kao ispunjavanje obaveza u postupku pristupanja EU (Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene) s tim što se uporno prećutkuje ključna i pravno odlučujuća činjenica da je, kada je riječ o Buljarici, u pitanju zemljište koje je većinski u privatnom vlasništvu, te da zaštita prirode ne podrazumijeva i raspolaganje privatnom imovinom, jer bi to predstavljalo direktno kršenje člana 58 Ustava Crne Gore, kojim je pravo svojine proglašeno nepovredivim i kojim je jasno propisano da se imovina može ograničiti ili oduzeti isključivo u javnom interesu i uz pravičnu naknadu.

U slučaju Buljaricei i javni interes je više nego sporran. Uzgred, javni interes se utvrđuje samo na osnovu prostornih i urbanističkih planova, a ne na osnovu bilo kakvih drugačijih programa i odluka,

 Otežano oticanje vode iz polja, odnosno nemogućnost pravovremenog oticanja, a potom i dugogodišnja nebriga o ovom pitanju, doveli do toga da su nekadašnji plovni kanali, godinama zasipani nanosom zemlje i pijeska sa okolnih brda, postali nedovoljni da prime i odvedu u more veće količine vode za vrijeme kišnih perioda, koja se zatim, zajedno sa muljem i zemljanim nanosom razlivala po susjednom zemljištu, praveći tako na vještački način močvaru mnogo većih razmjera nego što ona to u stvari jeste. Samo neznatni dio ovog prostora, i to uz samu obalu, pod nazivom Blato evidentiran je još u Austrougarskom katastru kao državna svojina

Današnji nadobudni zaštitari i ekolozi, kako oni u državnoj administraciji, tako i oni u civilnom sektoru, bi trebali da znaju da se prema Programu zaštite životne sredine UN (''World Conservation Monitoring Centre'') za definisanje kategorija upravljanja zaštićenim oblastima, termin ''močvarno zemljište'' odnosi na ''zemljište čije je zasićenje vodom dominantni faktor koji opredjeljuje prirodu korišćenja zemljišta i vrste biljnih i životinjskih zajednica koje žive u zemljištu i na njegovoj površini''. Budući da najveći dio sadašnjeg ''močvarnog zemljišta'' u Buljarici presuši tokom većeg dijela godine, ono sigurno ne ispunjava pomenute kriterijume. Riječ je, dakle, većim dijelom, ne o autohtonoj, već o ''sezonskoj, periodičnoj močvarnoj površini'', prouzrokovanoj nebrigom, koja ne predstavlja prirodni ekosistem.

Riječ je, naravno, o neznanju, nepoznavanju situacije i improvizaciji predlagača s ciljem da se po svaku cijenu opravdaju grantovi dobijeni od strane zapadnih partnera i štrikovi od stane Evropske komisije, bez ozbiljne analize i bez obzira na štetu koja takvim postupanjem može biti prouzrokovana državi i njenim građanima.

Naravno, naši današnji ekolozi se ne usuđuju da se oglase po pitanju više značajnijh neuralgičnih ekoloških problema u Crnoj Gori. Tako se, recimo, po pitanju višegodišnjeg zatrovanog vazduha u Pljevljima oglasio samo onaj lokalni koji kao rješenje prijedlaže izlazak Pljevalja iz Crne Gore, ni riječi ne čusmo o svakodnevnom bespravnom vađenju šljunka iz Morače, kao ni o protestima zbog izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Podgorice u Botunu, koje je sigurno najznačajniji projekat  zaštite životne sredine u Crnoj Gori. Ni o mnogo čemu još. A ni kada je Solana u pitanju već godinama ne mogu da se dogovore, vjerovatno zato što ni sami ne znaju što će i kako će.

 Donosioci odluka pravdaju betoniranje obale odlukama koje su sami donijeli i po uzoru na one nadležne za kopno kada su vozila u pitanju, nadležni na moru i jezeru utrkuju se ko će imati veće i skupocjenije plovne objekte.

 Ali, nije poželjno zamjerati se lokalnim moćnicima. Zato su, da bi opravdali svoje postojanje, računajući na neobaviještenost, nezainteresovanost i neorganizovanost lokalne zajednice, a rekao bih i onih koji su na njenom čelu, glavno angažovanje usmjerili na Buljaricu, Bojim se da su se prevarili, jer to u konkretnom slučaju predstavlja zloupotrebu procesa priključenja EU.