Prazni jarboli nad Onogoštom u susret 21. maju: Slika koja ne priliči Nikšiću

Nikšićki Bedem je tvrđava koja vjekovima stoji nad gradom, čuvajući u svojim slojevima njegovu bogatu istoriju. Kroz vrijeme su se smjenjivali gospodari i vojske, a mijenjala su se i imena grada – od Anderve i Anagastuma, preko Onogošta, do današnjeg Nikšića. Upravo zato ovaj prostor nosi posebnu simboliku i zaslužuje pažnju kakvu imaju najvažniji kulturni lokaliteti.

Upravo u susret 21. maju, Danu nezavisnosti Crne Gore, slika sa Bedema dobija dodatnu težinu, piše Pobjeda. 

Na jednom od najljepših gradskih vidikovaca nalaze se četiri jarbola, zamišljena kao mjesta na kojima se ističu simboli grada i države. Danas, međutim, dva jarbola stoje prazna, dok su na preostala dva zastave vidno oštećene i pohabane.

Takav prizor, u danima kada se obilježava jedan od najvažnijih državnih praznika, ne priliči prostoru koji ima veliki istorijski i turistički potencijal. Bedem ne bi smio biti samo spomenik prošlosti, već prostor koji aktivno živi i predstavlja grad.

Decenijama unazad slušamo istu, izlizanu priču o valorizaciji nikšićkog Bedema. Najave, grandiozni planovi i strategije smjenjuju se onako kako se smjenjuju političke garniture, ali konkretni pomaci na terenu ostaju rijetki. U međuvremenu, Bedem ostaje između potencijala i nedostatka kontinuiteta u brizi.

Danas je očigledno da Bedem opstaje prije svega zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca. Manifestacije poput Bedem festa godinama su jedine koje istinski unose život i moderni duh u ove stare zidine. Bez takvih „infuzija“ energije, pitanje je u kakvom bi stanju ova tvrđava danas uopšte bila.

Sistemski problem je i pitanje upravljanja. Kao kulturno dobro pod zaštitom države, Bedem se često nalazi u sivoj zoni nadležnosti. Odgovornost ostaje rasuta između državnih institucija i lokalne uprave, a u tom prebacivanju odgovornosti najviše gubi sama tvrđava.

Ipak, nepravedno bi bilo reći da se ništa ne radi. Nedavna arheološka istraživanja u podnožju Bedema, na prostoru Donjeg grada, predstavljaju značajan stručni iskorak. Otkrivanje slojeva života od starog Onogošta do turske kasabe otvara prostor da se Bedem konačno sagleda kao cjelina. To je putokaz kako treba pristupiti ovom resursu – planski, stručno i sa jasnom vizijom.

Da je takav pristup moguć, pokazuju i primjeri iz regiona. Tvrđava Rozafa u Skadru danas je uređena turistička atrakcija, sa pristupnim putem, uređenim stazama i organizovanim ulazom koji se naplaćuje. Taj prostor je valorizovan i pretvoren u mjesto koje privlači posjetioce, ali i čuva svoje istorijsko dostojanstvo. Upravo takav odnos prema nasljeđu nedostaje nikšićkom Bedemu.

Zato slika četiri jarbola na Bedemu nije samo estetski problem. U susret 21. maju, ona postaje ogledalo našeg odnosa prema javnom prostoru i sopstvenom identitetu.

Upravo zato, u susret 21. maju, stanje na Bedemu ne može ostati neprimijećeno. Prazni jarboli i oštećene zastave ne predstavljaju sliku kakvu Nikšić treba da pošalje na Dan nezavisnosti.

Rješenje je jednostavno i ne zahtijeva velike resurse. Potrebno je postaviti nove i uredne zastave. Jedan jarbol mogao bi nositi zastavu sa grbom grada Nikšića, kao izraz lokalnog identiteta, dok bi drugi mogao biti rezervisan za zastavu Evropske unije, kao simbol evropskih ambicija. Preostala dva jarbola trebalo bi da nose dostojne državne zastave.

Ovakvi potezi nijesu samo pitanje estetike, već i odnosa prema javnom prostoru i simbolima koje predstavljamo, posebno u danima kada se obilježava državnost.

Ovo nije kritika radi kritike, već poziv na odgovornost i kontinuitet.

Jer ako postoji volja da se istražuju slojevi istorije koji leže ispod Bedema, mora postojati i spremnost da se riješe jednostavne stvari koje su vidljive svakom građaninu.

Možda su dani uoči 21. maja pravi trenutak da se institucionalna odgovornost, prije svega kulturološka, pokaže na djelu.