Radičević: Potrebno je posvetiti se prevenciji maloljetničke delikvencije, pogrešno je ići u represiju

Mjere koje su propisane zakonom zaista mogu biti učinkovite ukoliko ih sprovodimo dosljedno, pratimo, evoluiramo ono što smo uradili i prilagođavamo svakom djetetu ponaosob i tek tada te mjere mogu da daju neki pozitivni učinak da se smanji delikventno ponašanje kod djeteta, ili neprihvatljivo ponašanje koje vodi ka vršenju određenih krivičnih dijela ili prekršaja - rekla magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin Radičević , za jutarnji program "Budilnik, na Televiziji E.

Mlađi maloljetnici su lica do navršene četrnaeste godine i prema njma roditelji, ali i zajednica treba usmjeriti posebnu pažnju. Međutim, postavlja se pitanje šta kada već u tako ranim godinama zakorače u delinkvenciju, kako ih tretira zakon, ali i da li su vaspitne mjere dovoljne i da li im društvo posvećuje dovoljno pažnje. Zakon prepoznaje starije i mlađe maloljetnike, i njime je propisano ds se samo mlađim maloljetnicima mogu izreći vaspitne mjere.

Osim navedenih kategorija, kaže Radičević, u Zakonu o postupku prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela su i mlađa punoljetna lica osobe koje su navršile 18 godina, ali nijesu navršile 21 godinu.

- Ono što je značajno po ovom zakonu jeste da mi posmatramo uzrasnu kategoriju maloljetnih lica, ali posmatramo i njihove razvojne karakteristike i na osnovu toga imamo širok spektar vaspitnih mjera prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Ono što je problematično je to što mi te mjere ne sprovodimo na adekvatan način, mi nemamo dovoljno kapaciteta ni u obrazovnim ustanovama, nemamo kapaciteta ni što se tiče socijalnih ustanova, mi ne pružamo dovoljno podrške ni roditeljima i njihovim roditeljskim kompetencijama da bi te mjere koje imamo u zakonu imale svoj potpuni potencijal. Mjere koje su propisane zakonom zaista mogu biti učinkovite ukoliko ih sprovodimo dosljedno, pratimo, evoluiramo ono što smo uradili i prilagođavamo svakom djetetu ponaosob i tek tada te mjere mogu da daju neki pozitivni učinak da se smanji delikventno ponašanje kod djeteta, ili neprihvatljivo ponašanje koje vodi ka vršenju određenih krivičnih dijela ili prekršaja - rekla je Radičević.

Pogrešno je ići u represiju, smatra Radičević i dodaje da je najbolji i najpozitivniji način posvetiti se prevenciji, a to uključuje podršku roditeljima i obrazovnim sistemima.

- Kada počinje socijalizacija djece vi ih učite određenim vještinama, određenim stvarima šta je dobro a šta ne. Oni se identifikuju sa svojim roditeljima, ali isto se identifikuju sa određenim vršnjačkim grupama. Ako roditeljska uloga nije značajna i jaka, ne daje podršku djetetu, onda je moramo dati kroz obrazovni sistem. Kroz obrazovni sistem se nekako izgubila ta vaspitna nota, jer uvijek idemo ka tome da se obrazuje dijete, a kategorija vaspitanja je nekako umanjena. Moramo imati širok servis podrške i roditeljima, i djeci, i obrazovnim i socijalnim institucijama, kako bi djeca zaista izrastala na adekvatan način i imala srećan razvoj. Ono što je potrebno je da kada već dođe do određene situacije da sprovodimo mjere na adekvatan način, da ne bi došlo do te situacije mi moramo preventivne programe da pojačamo. Mi u u Crnoj Gori nemamo dovoljno razvijene produžene boravke u školama, nemamo poslijepodnevne vrtiće, nemamo podršku,rvise, i samim tim ih prepuštamo nekako da sama kreiraju slobodno vrijeme. Svako dijete želi da pripada nekoj grupi, prilagođava se vršnjačkoj grupi, uči neke vještine a nema dovoljnu podlogu kroz roditeljsku i ostalu podršku, te dolazi do određenih problema, jer ne pratimo dijete na adekvatan način - naglasila je Radičević.

Jedan od najboljih načina organizovanja slobodnog vremena djeteta je uključivanje u neki sport, kaže Radičević, i to daje vrlo dobre rezultate, ali dodaje da nemaju sva djeca tu mogućnost, jer ne mogu da plate članarine da bi se bavili sportom.

U adolescentnom dobu djeca su osjetljiva, podsjeća Radičević, jer sama sebi postavljaju pitanja smisla i pripadnosti, te se u tom periodu vrlo lako identifikuju sa grupama, a često i sa onima koj ispoljavaju devijantno ponašanje.

- U većini slučajeva djeca koja imaju slabiji socioekonomski status i žive u određenim okruženjima gdje postoji naznaka neprihvatljivog ponašanja među odraslima i tim grupama koje okružuju dijete, sklonija su da ispunjavaju devijantno ponašanje. Mi treba njih da uključimo u sportske i kulturne aktivnosti, da im damo podršku, da pratimo tu djecu. Ono što je potrebno pored praćenja pružanja podrške je da imamo određenu psihološku i socijalnu procjenu rizika svakog djeteta, ali za to je potreban individualan rad sa djecom, jer djeca koja su u riziku vi ih određeni vremenski period posmatrate da vidite da li postoji rizik kasnije, ispoljavanje devijantnog ponašanja i vršenja krivičnih djela. Kada dođe do toga da vi posmatranjem vidite da postoji određeni rizik pojačavaju se aktivnosti, individualno pristupate tom djetetu i pružate mu određenu podršku - zaključila je Radičević.