Raščanin-Radičević: Možda nemamo dovoljno kapaciteta i mogućnosti da prepoznamo djecu u riziku i pružimo podršku

Međunarodni dan djece obilježava se 1. juna, a u Crnoj Gori, iako je evidentan napredak, u praksi i dalje postoji dosta nejednakosti. Zbog toga sva djeca nemaju suštinski ista prava i mogućnosti, dok se svako četvrto dijete u Crnoj Gori nalazi u riziku od siromaštva, što je znatno iznad evropskog prosjeka – rekla je u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E magistrica socijalnog rada i socijalne politike Ivana Raščanin-Radičević.

Kada je u pitanju položaj djece u Crnoj Gori, ona ističe da je napredak evidentan, ali dodaje da, iako su formalno doneseni zakoni i prava za svu djecu, u praksi postoji mnogo nejednakosti.

Dodaje da se na terenu prepoznaje ozbiljan jaz između prava definisanih zakonima i stvarnog stanja. 

Prisutan je, kako ističe, problem dječjeg siromaštva, a prema istraživanjima čak 25,6 odsto djece je u riziku od siromaštva, dok je evropski prosjek 19,3 odsto.

- Kada vidimo kako stvari stoje na terenu, moramo reći da neke stvari zavise od toga gdje su ta djeca rođena, u kakvoj porodici, da li je ta porodica ekonomski stabilna, da li pripadaju određenoj zajednici i da li imaju pristup institucijama. Od 1989. godine, kada je usvojena Konvencija UN-a o pravima djeteta, preuzeli smo određene obaveze. Te obaveze podrazumijevaju da kao država moramo obezbijediti jednake uslove za svu djecu kako bi mogla ostvariti svoja prava i razviti puni potencijal - kazala je ona. 

Prema njenim riječima, u ovom trenutku vidimo da sva djeca nemaju podjednak pristup ostvarivanju svojih prava i zato su potrebne dodatne aktivnosti, snaga i motivacija da se stanje unaprijedi. 

- Mnogo toga je unaprijeđeno u normativnom smislu – prava djeteta su prepoznata, razvijene su institucije i obrazovni sistem – ali ključ je u primjeni. Moramo shvatiti da Konvencija i dokumenta koja usvajamo nijesu samo formalnost, već obaveza da svako dijete ima jednak pristup pravima - rekla je Raščanin-Radičević.

Prema njenim riječima, često se dešava da društvo nema kapaciteta da prepozna koja su djeca u riziku kako bi im se pružila adekvatna podrška. Smatra da je neophodno razvijati podršku u skladu sa konkretnim situacijama.

Podsjeća da cijele generacije odrastaju u riziku od siromaštva ili u teškim socio-ekonomskim uslovima, te naglašava da je, osim materijalne pomoći, važno obezbijediti i servise podrške za djecu i porodice.

- Siromaštvo za dijete nije samo prazan novčanik – ono podrazumijeva sve uslove koje treba da obezbijedimo: miran prostor za učenje, kvalitetnu ishranu, adekvatnu obuću, prevoz do škole, užinu, mogućnost vannastavnih i sportskih aktivnosti, kao i psiho-socijalnu podršku. Ono na šta nas istraživanja upozoravaju jeste da čak i privremeno siromaštvo može imati veliki uticaj na razvoj djeteta, sa dugoročnim posljedicama po kognitivni razvoj, fizičko i mentalno zdravlje, kao i buduće životne šanse - zaključila je Raščanin-Radičević.