Smetnja srpskom režimu u Crnoj Gori su svi suverenisti, NATO im je prepreka za potpuno preuzimanje kontrole

Duže od pet sati trajalo je saslušavanje crnogorskog reditelja, intelektualaca, kolumniste Danila Marunovića u prostorijama srpske tajne policije u Beogradu – u Bezbjednosno-informativnoj agenciji, u petak 27. juna, na dana kada je u srpskoj prijestonici igrana njegova predstava „Gospoda Glembajevi“, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta. Zatočeni umjetnik potom je dobio rješenje da je prognan iz ove zemlje zbog bezbjednosnih prijetnji koje nosi njegov boravak u Srbiji. Za Portal ETV Marunović priča da su ga inspektori BIA-e propitivali o svim ključnim akterima iz crnogorskog javnog života – od političara do nosilaca najvećih državnih funkcija, novinara, aktivista, univerzitetskih profesora. Ocjenjuje da, kako kaže, makar po onome što su rekli, NATO je srpskim službama najveća prepreka za preuzimanje potpoune kontrole nad Crnom Gorom.

PORTAL ETV: Kakvi su utisci nekoliko dana poslije svega što Vam se dogodilo u Beogradu?

MARUNOVIĆ: Mogao bih da napišem dobru dramu iz razgovora koji se vodio tih pet sati. I razmišljam o tome intenzivno. Jer, to je bilo sve samo ne neko opšte mjesto, nije to bilo klasično policijsko isljeđivanje, bio je to razgovor koji je više podsjećao na pokušaj vrbovanja u nekom smislu promjene osnovnih životnih principa, ideologije, vjernosti svojoj ideji. I to me začudilo. To su vrlo obrazovani, vrlo informisani ljudi i da mogu imati takvu vrstu pogrešne procjene da mogu promijeniti moj stav u jednom policijskom isljeđivanju.

PORTAL ETV: Znači li to da su pokušali da kompromituju ideje za koje se zalažete?

MARUNOVIĆ: Da i pominjali su najveća imena iz domena politike, nosioce najviših državnih funkcija, pominjali su novinare, aktiviste, profesore. Naravo, u negativnom kontekstu. I u toj strastvenoj debati koju smo vodili, bilo mi je nevjerovatno da oni očekuju da ja promijenim svoj stav ili da ja mogu da svojim argumentima promijenim njihov. To je bilo, naravno, nerealno i tražio sam u toj nelogičnosti suštinski razlog zbog čega se sve to dešava. Čim su me doveli u prostorije BIA-e na moj komentar i pitanje da li su svjesni kakav će to ostaviti utisak za jednu državu koja pretenduje da se nazove demokratskom, da postane dio Evropske unije, oni su pomno pratili što izlazi u medijima i bilo mi je jasno da im je koncept javnosti u cijeloj toj operaciji bio veoma važan i da im to i jeste bila namjera.

PORTAL ETV: Iz ove perspektive – zašto baš Vi?

MARUNOVIĆ: Kroz cijeli ovaj period intenzivnog, javnog djelovanja na polju zaštite građanske, evropske Crne Gore pretpostavljam sa sam isplivao kao jedno od najprepoznatljivijih imena, pogotovo zbog moje istrajnosti, kada se malo po malo, jedan po jedan gube u toj priči i odustaju, prave kompromise. Moje privođenje zapravo je bila snažna poruka dominatno Crnoj Gori, sa željom da se predstave kao neko ko kontroliše sve poluge moći, procese, državne instance u našoj zemlji. U tom smislu htjeli su da pošalju prvo poruku Crnoj Gori, a onda i Srbiji dodvoravajući se dominantnom srpskom ideološkom profilu koji, nažalost, i dalje njeguje mitomanske stereotipe devedesetih godina prošlog vijeka.

PORTAL ETV: Kada su govorili o konkretnim imenima iz politike, ko su bili ljudi iz aktuelne vlasti i parlamentarne većine ili su pominjali samo predstavnike bivših vlasti i aktuelne opozicije?

MARUNOVIĆ: Pominjali su i jedne i druge. Ono što je u neskladu sa onim što je naš doživljaj naše lokalne politike je to da oni drugačije doživljavaju raspodjelu moći unutar crnogorske aktuelne političke zbilje. Određeni političari, državnici za njih predstavljaju izdajnike, a za koje mi imamo jednu vrstu antagonizma, kad kažem mi, mislim na one koji njeguju ideju građanske, nezavisne, evropske Crne Gore.

PORTAL ETV: Znači oni i u aktuelnim crnogorskim valstima vide „izdajničke elemnte srpstva“?

MARUNOVIĆ: Upravo tako, prave diferencijaciju između različitih kanala moći unutar parlamentarne većine i državnih instanci u odnosu na to ko u kojoj mjeri koga kontroliše.

PORTAL ETV: Možete li nam reći koja su imena pominjali u tom kontekstu izdaje nacionalnih srpskih interesa?

MARUNOVIĆ: Mogu reći toliko da se radi o diferencijaciji u odnosu na predsjednika i premijera države.

PORTAL ETV: Znači nijesu im dragi?

MARUNOVIĆ: Pa, neko jeste, neko nije.

PORTAL ETV: A što se tiče ranijih predstavnika vlasti, prije promjena 2020. godine, ko je glavna meta?

MARUNOVIĆ: Milo Đukanović je centralna tema komentara te vrste, sa svim onim tvrdnjama o njemu koje smo mogli da čujemo i ranije u medijima, gdje pokušavaju da stvore atmosferu u kojoj je, na primjer, Crna Gora bila odgovorna za ubistvo Zorana Đinđića.

PORTAL ETV: Znači, ono što smo nedavno čuli i na famoznom Anketnom odboru Skupštine Crne Gore?

MARUNOVIĆ: Tako je. Što vrlo direktno dovodi u vezu ko kontroliše taj odbor i na koji način se taj odbor instruira i režira i u kom pravcu.

PORTAL ETV: Ko im je bio target iz civilnog sektora i medija?

MARUNOVIĆ: Pominjali su najznačajnije crnogorske novinare, profesore, cijele fakultete, poput Fakulteta za crnogorski jezik i Adnana Čirgića, pominjali su neke vrlo značajne nevladine organizacije i njihove lidere, pominjali su generalno sve crnogorske društvene aktere koji su ostali na liniji odbrane ovih naših vrijednosti.

PORTAL ETV: Što je to što oni vide kao prijetnju po srpske nacionalne interese od njih?

MARUNOVIĆ: U odnosu na svaku pomenutu ličnost postojao je formiran narativ negativnog konteksta u odnosu na tu ličnost. Da li u smislu da radi za interese tuđih država, odnosno, neka vrsta kompromitacije je uvijek stajala pored imena koje su pomenuli.

PORTAL ETV: Kakav Vam je utisak, percipiraju li oni Crnu Goru kao svoju teritoriju?

MARUNOVIĆ: Da, iako postoji jedna vrsta antagonizma u odnosu na kontrolu NATO saveza u Crnoj Gori. Makar po onome što su rekli, a pitanje je koliko je vjerovati svemu tome i sa velikom rezervom to uzimam, razumio sam da je NATO najveća prepreka za preuzimanje potpune kontrole nad Crnom Gorom. U tom smislu vrlo je jasan bio antagonizam prema državi Hrvatskoj i o tome su vrlo otvoreno razgovarali, direktno označavajući neke ličnosti kao saradnike službi države Hrvatske.

PORTAL ETV: Pominjali su i novinare. Ko su im ključne mete?

MARUNOVIĆ: Pomenuti ste i Vi, i Draško Đuranović, Darko Šuković i mnoga druga imena, međutim ti komentari nijesu otišli dalje od onoga što su tabloidni komentari u odnosu na sve ličnosti koje su pomenuli.

PORTAL ETV: Kakav je osjećaj sa ove distance, da li su se psihološki iživljavali?

MARUNOVIĆ: Od trenutka kada su pokucali na vrata, pa do odvođenja tamo postavio sam se kao da čitavog života očekujem da se tako nešto desi. Bio sam potpuno psihološki spreman na takav scenario. To se desilo ranije i sa Ivanom Vukovićem, ja sam pretpostavljao da tako nešto može da se desi, ali kako sam već nekoliko puta bio u Beogradu, nijesam sada razmišljao o tome. Sigurno sam makar tri godine izbjegavao da idem u Beograd da se upravo ovo ne bi desilo. Počeo sam da idem kada su se otvarale stvari za moju karijeru nakon premijere „Glembajevih“ i kada sam dobijao ponude od njihovih pozorišta da režiram.

PORTAL ETV: Što znači kada jedna država privede umjetnika u danu kada se u toj zemlji odigrava premijera njegove predstave?

MARUNOVIĆ: Nijesu mogli dati - od samog čina privođenja, bolju rekogniciju ili priznanje onoga što sam napisao u svojoj kolumni koja je navodno bila glavni razlog zbog čega su me priveli. Napisao sam u kolumni da je komentar o Vidovdanu kao mitološkoj konstrukciji zasnovanoj na tradiciji poraza i kako je to zapravo srž izgradnje srpskog velikodržavnog, novokomponovanog imperijalizma i upravo to se desilo. Ja sam zbog slobodnog komentara u svojoj zemlji tamo priveden i oni su tim primjerom dokazali da je moja kolumna apsolutno na mjestu, da ne govorim o tome da je težnja da su i srpski studenti pristali na mitomasku konstrukciju umjesto na nju ejdž energiju i drugačiju neku optiku u odnosu na budućnost Srbije. U tom smislu se narednog dana dokazalo da je moja kolumna na svim nivoima apsolutno ispravna i dokazana u svega tih 48 sati.

PORTAL ETV: Mislite li da je ta kolumna na Portalu Analitika bila samo alibi za Vaše privođenje?

MARUNOVIĆ: Da, iako su vrlo obaviješteni i znaju gotovo svaku moju kolumnu i ne samo moju, nego i svih važnijih kolumnista u zemlji. Oni prate sve naše medije, prate sve tekstove i sve varijacije naše ideje – ideje slobodne Crne Gore. U pitanju je jedna vrsta ne fascinacije, nego fetišizacije crnogorskog pitanja. To mi je bilo fascinantno u kojoj mjeri je ta služba posvećena Crnoj Gori, odnosno ovoj našoj borbi. To ne može dati veći legitimitet i veći vjetar u leđa da nastavimo – od intenziteta fascinacije te službe našim rukopisom.

PORTAL ETV: U Crnu Goru ste stigli juče kasno poslije podne. Iz Srbije ste deportovani u petak veče u Sjeveru Makedoniju? Da li ste od bilo koje zvanične crnogorske adrese – od ambasada u Srbiji ili u Sjevernoj Makedoniji, do zvaničnih adresa u Crnoj Gori kada ste stigli ili od crnogorskih službi bezbjednosti dobili poziv, da li Vas je iko pitao što se to desilo u Beogradu, što su oni htjeli od Vas?

MARUNOVIĆ: Nijesam dobio nijedan jedini poziv sa bilo koje zvanične adrese Crne Gore, niti u znak podrške, niti u znak solidarnosti, niti kao spremnost da se založe da se ovo pitanje riješi na drugačiji način. Nije bilo interesovanja što se desilo. Mimo onoga što sam pročitao u medijima, a to je da je Ministarstvo vanjskih poslova zaista dalo jedan ohrabrujući signal u odnosu na ovaj slučaj, mimo njih, a što neko tumači i kao stav Vlade, nije stigao nijedan poziv bilo kakve vrste podrške.

PORTAL ETV: Kakav je to onda osjećaj, smatrate li da Vas je Država Crna Gora ostavila, da Vas je prepuštila samom sebi?

MARUNOVIĆ: Osjećam se ja napuštenim od svoje države već neko vrijeme, ne samo sad. To je najveći problem koji se nama upravo dešava. Država je diskonektovana u odnosu na interese svojih građana. Moram primijetiti, a da ne zvučim pretenciozno, da legitimaciji mene kao umjetnika prethodi jedan ozbiljan rezultat u onome što radim i da je nemoguće ignorisati što znači Danilo Marunović kao reditelj. Ja sam crnogorski reditelj i da bi svaka državna vlast u imperativu trebalo da zaštiti ono što su osnovna ljudska prava i mene i svih drugih ljudi, ne samo onih koji se bave javnim poslom. Ovdje je država pala na ispitu, mnogo sam razočaran, a posebno odnosom svoje matične kuće Crnogorskog narodnog pozorišta koje nije dalo apsolutno nijednu izjavu u odnosu na mene lično i čitavog procesa, liše opštih mjesta o umjetnosti i važnosti igranja predstave i važnosti regionalne saradnje. Razočarao me i stav Ministarstva kulture, koji je relativizatorski, stali su na stranu službe koja me privela, a ne mene kao umjetnika. Ministarstvo koje bi trebalo da zastupa moje i interese svih nas koji stvaramo našu baštinu, koji gradimo renome ovoj državi, koji stvaramo identitet ove države na na politički način, već kreativan. Cijela država je pala na ispitu. U razgovoru sa nekim ljidima koji pripadaju sa obije strane političkog spektra sugerisano mi je da reakcije na slučaj koji se meni dogodio donesi političku štetu ljudima koji bi eventualno stali kao moja podrška. Politička šteta je trenutna stvar, lična i moralna šteta je vječna stvar. „Sram i bruka žive dovijeka“. Mene takvi primjeri nepravde u nekom ličnom i individulanom planu ne obeshrabruju, naprotiv - motivišu me. Svaki svoj naredni umjetnički uspjeh, svaku svoju nagradu, svaku dobru predstavu, svaki dobar film posvećujem tim kukavicama koje će kad god vide vijest o mom narednom uspjehu imati osjećaj srama i jedne vrste osjećaja sluganstva koji ostaje dominantan.

PORTAL ETV: Vaša porodica je, sudeći prema informacijama dostupnim javnosti, takođe bila uskraćena za informacije o Vašoj sudbini?

MARUNOVIĆ: Marunovići su viđena crnogorska porodica. Jeste bilo puno poziva sa tih zvaničnih adresa prema mom ocu i bratu, ali ličnih, na individualnoj osnovi. Bilo je tu i poziva koji su me začudili, za koje sam jutros saznao od moga oca. Ali svi ti pozivi su bili na potpuno privatnoj osnovi. To je odsustvo hrabrosti zvanične Crne Gore da se suprotstavi srpskoj obavještajnoj službi.

PORTAL ETV: Poslije svega ovoga, kakav je Vaš utisak. Ima li nade za građansku Crnu Goru?

MARUNOVIĆ: Nosim dva dominantna utiska koji se ovih dana kristališu kao najvažniji. Prvi je ogroman broj ljudi koji mi je uputio javnu podršku. Tu vidim da je naša ideja – ideja slobodne, građanske Crne Gore apsolutno vitalna, a sa druge strane vidim jedan sindrom unutar naše same ideje koji je kancerogen podjednako koliko i uticaj srpskih tajnih službi. To je jedna vrsta provincijalizma i cinizma unutar crnogorskog građanskog bloka koji je kamufliran tim vrijednostima. Taj sindrom koji se u javnosti mogao primijetiti od strane viđenih Crnogoraca i umjetnika, aktivista ostaje nekako getoiziran u samozadovoljnosti, u, moram reći, jednoj vrsti jeftinog lokalpatriotizma, a to se, prije svega ogleda, u kritici naše odluke da se predstava održi. Ta vrsta distance u odnosu na dva sasvim potpuno opozitna stava - da li je predstava trebalo da se igra ili nije, toliko su snažna da je nemoguć ne primijetiti da je naš pokret u ozbiljnoj krizi. Da mene pitate – ne postoji dragocjenije mjesto za održati predstavu „Gospoda Glembajevi“ na ovoj zemaljskoj planeti od Vučićeve Srbije. S druge strane, imate pogrešan diskurs koji se udvara nekoj vrsti lokalpatriotizma, možda i nacionalizma koji smatra da se nije trebalo igrati kako kažu na društvenim mrežama „okupatoru na noge“. Mi nijesmo zabavljači, mi smo autori. Na toj predstavi se okupila ona Srbija koja ne predstavlja ni Vučića, ni studente zalutale u ideološkim lutanjima. Tu je bila ona najzdravija Srbija. Biti Crnogorac, biti suverenista, biti proevropski, prozapadni građanin iz Crne Gore ne znači prekinuti vezu sa Srbijom. Naprotiv, iz ranijeg iskustva iz istorijskog konteksta znamo da to podrazumijeva kao obavezu nadahnuti i tu građansku ideju u Srbiji i uspostaviti kontakt sa njom, kao i sa svim drugim regionalnim državama, jer ako izgubimo emancipatorsku ulogu našeg pokreta mi smo kao pokret mrtvi i BIA je pobijedila.

PORTAL ETV: Vjerujete li da u Crnoj Gori zaista postoji građanski pokret?

MARUNOVIĆ: Apsolutno vjerujem. Kad bih izgubio vjeru u tu ideju ja bih otišao iz ove države. Ne vjerujem u nacionalne crnogorske koncepte. On nije prirodan našem mentalitetu, gdje se svaka dobra ideja naše samosvjesnosti konstruisala na dijalozima sa dobrim elementima kultura i društava koja nas okružuju, pa čak i ako nam dolaze iz konkvistadorskih kultura kao što je srpska. Nikada to ne smijemo izgubiti. Sjetimo se Liberanlnog saveza i koliko je ta ideja harizmatično i inspirativno djelovala na procese u Srbiji, sjetimo se referendumske Crne Gore i koliko je snažno detonirala neku novu energiju u regionu. Mislim da je Crna Gora bastion najboljih tekovina Balkana i da je naša dužnost da upravo iz Crne Gore to emitujemo na region. Ta vrsta retrogradnog, folklornog, polupismenog odnosa prema kulturama zemalja koje nas okružuju može da nas košta našeg imidža, da nas smjesti u narativ koji nam svakako spremaju - kao nacionalističke Crne Gore, kao radikalne, ekstremističke Crne Gore. To nije nešto što je nama eminentno, nije dio našeg istorijskog rukopisa, ne smijemo dozvoliti da upadamo u zamke koje nam oni postavljaju. Moramo detektovati elemente koje treba potpuno eliminisati iz naše borbe, a to su primitivni društveni elementi koji žele da regrutuju javnost da stvore svoje individualne poene na najeftinijem mehanizmu regrutracije, na nacionalnom ponosu.

PORTAL ETV: Kako tumačite to što je Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori prećutala ovaj događaj?

MARUNOVIĆ: Oni su prećutali svaki važan događaj od 2020. do danas. Njihov pristup „engleske kraljice“ je njihov univerzalni jezik kada je u pitanju ta administracija u Crnoj Gori. Mnogo više hrabrosti imaju evropski parlamentarci i institucije unutar evropskog parlamenta u odnosu na procese u Crnoj Gori. Ambasadori određenih zemalja Kvinte prave pomake u tom smislu i prave razliku. Delegacija EU u Crnoj Gori ne izdaje crnogorske interese, interese građanske Crne Gore, u svojoj ćutnji izdaju osnovne principe Unije koju predstavljaju.

PORTAL ETV: Imate li neki plan kako da se odnesete prema svemu što Vam se dogodilo u Srbiji?

MARUNOVIĆ: Posljedica mog privođenja od strane BIA-e i protjerivanja godinu dana ima dalekosežne i ozbiljne reperkusije u odnosu na moju ličnost i na moju karijeru, da ne govorimo o tabloidnim konstrukcijama koje su ozbiljno narušile moj ugled. Dobio sam veliki broj poziva iz beogradskih pozorišta nakon uspjeha „Glembajevih“. Sva ta pozorišta su bastion slobodne misli u Srbiji i to je prava adresa da radim ono što radim kroz svoj izraz, jedne izražene kritičke oštrice u odnosu na režim u kojem radim svoje predstave. Sada, osim što mi je formalno onemogućen ulazak u Srbiju na godinu dana, onemogućen mi je rad u toj zemlji na duži niz godina, jer je tamo klima u odnosu na moje ime, u toj dominantnoj Srbiji koja je ogrezla u nacionalizmu i mitomaniji, takva da nema toga direktora pozorišta koji bi se sada usudio da me pozove, a da ne snosi reperkusije. U konsultacijama sa pravnicima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima ovih dana provjeravamo opciju da tužim Republiku Srbiju i zaštitim svoj ugled i karijeru. Jasno mi je da moram platiti cijenu svog ideološkog ili građanskog aktivizma i spreman sam da je platim, ali isto tako sam spreman da se branim po svaku cijenu svim legitimnim i dozvoljenim srdstvima.

PORTAL ETV: Danas ste opet u žiži crnogorske javnosti. Bili ste u Žiriju za dodjelu najvećeg državnog priznanja Trinaestojulske nagrade, koja je, između ostalih, dodijeljena Bećiru Vukoviću. Čovjeku koji je negator crnogorske državnosti i svega onoga što za Crnu Goru predstavlja 13. jul, kao temeljni kamen moderne Crne Gore. Mnogi ocjenjuju kako Vam nije bilo mjesto u tom Žiriju?

MARUNOVIĆ: Na meti sam onih elemenata koje sam već pominjao, koji su zalutali u našu borbu, unutar svoje getoizacoje, samodovoljnosti jednog pseudoelitizma koji je koncipiran u nacionalnoj priči.

PORTAL ETV: Koji su Vaši razlozi da ostanete u tom Žiriju?

MARUNOVIĆ: Stvar je vrlo jednostavna. Tu su dva koncepta suprotstavljena. Jedan je da li mi kao lojalisti građanske, suverene, evropske Crne Gore treba da ignorišemo prisustvo u žirijima te nagrade i da dozvolimo njima potpunu kontrolu nad nagradom koja nosi naziv 13. jula ili možemo da svojim prisustvom unutar žirija obezbijedimo u određenoj mjeri da nagradu dobiju i ljudi koji je zaista i zaslužuju. Fajter sam po prirodi, pristao sam da budem član toga žirija kroz ambiciju i želju da zaista tu nagradu dobiju ljudi koji su je zaslužili. Danas mogu sa sigurnošću da saopštim da je moje i prisustvo određenih kolega u Žiriju naša zasluga što je nagradu dobio jedan Miloš Karadaglić, uprkos njegovoj ingenioznosti kao izvođača i međunardnoj reputaciji, vjerovatno najpoznatijeg Crnogorca na planeti, da niije nas bilo u tom žiriju to se ne bi desilo. Da ne govorimo o tome da jedan od mojih kandidata za koje sam glasao organizacija „The Books of Knjige“ (D buks of knjige) nije pobijedila isključivo zbog nevjerovatnog spleta okolnosti. Jedan od članova žirija lojalan režimu u Podgorici koji je pod kontrolom Aleksandra Vučića, svoje mišljenje promijenio u toku samog glasanja. U jednom trenutku je argumentovano bio za „Buksovce“, da bi to mišljenje promijenio u sljedećem krugu glasanja, sve u roku od 15 minuta. Izmakla nam je šansa da nagradimo jednu briljantnu umjetničku grupu kao što su „Buksovci“. Umjesto toga, prevagnula je politička odluka inspirisana ideološkim motivima. Nagrada Vukoviću je štelovana, to mi je bilo jasno od početka i borio sam se u okvirima onoga što su moje mogućnosti unutar tog žirija. Žiri je formiran je kao refleksija parlamentarne strukture, odnosa snaga u parlamentu. To je ekvivalent tog odnosa snaga, uvijek kroz istoriju dodjele te nagrade. I ako meni neko uputi kritiku kako sam ja mogao da stanem iza te odluke, mora znati da nijesam, ja sam galasao za svoje kandidate i borio se za njih, većina je presudila. To je isto kao da kritikujete opozicione crnogorske političke aktere zašto učestvuju u radu parlamenta. Dio javnosti apsolutno iz neznanja, iz površnog posmatranja naše realnosti donosi tako brzoplete i nerelane komentare.