"Vječna mi bila" je moj umjetnički omaž Crnoj Gori

Nova pjesma „Vječna mi bila“ za Dolce Heru predstavlja mnogo više od muzičkog izdanja - ona je lična i umjetnička posveta Crnoj Gori, njenim prirodnim ljepotama, kulturnom nasljeđu i osjećaju pripadnosti koji s godinama postaje sve snažniji. Umjetnica koja već deceniju živi na relaciji Rim - Podgorica, kroz svoj rad povezuje muziku, bubnjeve, vizuelnu umjetnost i režiju, ne pristajući na žanrovske okvire.

Kao autorka muzike i vizuelnog koncepta spota za pjesmu „Vječna mi bila“, Dolce Hera objedinjuje ličnu emociju i savremeni umjetnički izraz, oslanjajući se na autentičnost crnogorske kulturne baštine. U razgovoru za Portal ETV govori o značaju korijena, susretu crnogorskog temperamenta i italijanskog senzibiliteta, izazovima nezavisnog stvaralaštva i umjetničkoj slobodi.

Portal ETV: Pjesmu „Vječna mi bila“ najavili ste kao umjetnički omaž Crnoj Gori. Šta za Vas danas znači pripadati ovom prostoru i kako ste željeli da tu emociju pretočite u muziku?

- Izuzetno sam vezana za Crnu Goru i kako vrijeme prolazi, vjerovatno i sa životnim iskustvom i zrelošću, emocija koju u meni budi pomisao na nju biva sve dublja i jača. Jednostavno osjećam sve više svoju vezu sa svojim korijenima i iskreno primjećujem da se nigdje mentalno i kreativno ne revitalizujem kao kada boravim u njoj, posebno u gradovima koje osjećam svojim, Podgorici i Nikšiću. „Vječna mi bila“ je nastala kroz sazrijevanje ove svijesti o značaju te moje lične veze sa Crnom Gorom, kao sigurne luke i baze za sopstveni mir, kreativnost i ljubav najbližih.

Portal ETV: Kao vizuelnoj umjetnici, važno Vam je da slika ne bude samo pratilac muzike, već njen ravnopravan izraz. Koliko ste bili uključeni u kreativno oblikovanje spota za „Vječna mi bila“ i kako ste gradili vizuelnu priču koja će sa muzikom činiti jedinstvenu cjelinu?

- Muziku doživljavam kao umjetnost i samim tim dolazi mi prirodna misao o saradnji sa drugim sferama umjetnosti. Kada je polazna perspektiva takva, onda je sav kreativni proces proširenje sopstvenih dometa i vidika. Režiju i scenario ovog spota nijesam mogla prepustiti nikome drugome, što iz razloga najveće lične veze sa ovom pjesmom koju osjećam, što zbog iskustva koje sam i u toj oblasti stekla. Imam uigran tim saradnika, a posebno nesebičnu podršku i predanost producenta Rada Todorović, Phototrade, koji je zajedno sa mnom kao režiser-producent duo, iznio ovaj cijeli projekat muzičkog spota. 

Kada su muzika, aranžman i audio produkcija u pitanju, već dugo sarađujem sa Knowhere2run studiom iz Podgorice. Marko Ćaćić i Todor Tadić su moji koautori i ekipa koja s najvećom profesionalnošću pristupa svakom novom izazovu, koje može predstavljati moja neograničenost muzičkim žanrovima. Uvodni soundtrack za spot je samo još jedan pokazatelj svestranosti koja krasi sve nas ponaosob. Ono što želim da publika osjeti prije svega je iskrena emocija koja nas je pokretala dok smo stvarali ovaj, zaista mogu reći, umjetnički omaž Crnoj Gori.

Portal ETV: Svaki novi projekat nosi određenu ideju, ali i otkriva nešto novo o umjetniku. Kada završite jedan projekat i započnete drugi, da li polazite od potrebe da istražite nešto što do tada nijeste, da pomjerite sopstvene granice?

- Projekti me stimulišu ukoliko imam priliku da idem ka novim pravcima. To ne znači ne definisati prepoznatljiv identitet, već naprotiv. Želim da stvorim umjetnički identitet koji je prepoznatljiv u velikom broju umjetničkih poduhvata u kojima se nijesam plašila da izađem iz već postavljenih okvira. Ovaj projekat mi je prije svega pokazao koliko je moguće u našoj zemlji da jedna nezavisna umjetnica sprovede projekat ovih razmjera i dobije podršku tako važnih aktera kulture, lokalne samouprave i velikih brendova. Nipošto ne želim da zvučim pretenciozno, već da stimulišem i inspirišem mlade umjetnike i kreativne duše. 

Opština Plužine i Park prirode Piva su nam dozvolili da snimamo apsolutno jedinstvene predjele crnogorske prirode koji krase njihovu teritoriju. Utvrđenje Besac i Zavičajni muzej u Baru su dragulji naše materijalne kulturne baštine i ogromnu čast za mene predstavlja odobrenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore za snimanje na ovim lokalitetima, uz podršku držaoca utvrđenja Besac Heritage Retreat. Zatim, na kraju, ali nipošto manje važna, Anastazija Miranović i trinaest njenih modela dizajniranih uz primjenu autentične crnogorske tradicije zlatoveza, naše vrijedne nematerijalne kulturne baštine, učinili su da i sama saznam više o značaju i potencijalu ovakvih modnih izraza za oživljavanje i čuvanje naše kulture.

„Vječna mi bila“ je nastala kroz sazrijevanje svijesti o značaju moje lične veze sa Crnom Gorom, kao sigurnom lukom i bazom za sopstveni mir, kreativnost i ljubav najbližih

Portal ETV: Italija ima izražen osjećaj za estetiku, stil i scenski identitet, dok Crna Gora nosi drugačiju vrstu temperamenta i emocija. Šta ste iz ta dva svijeta ponijeli u sebe kao umjetnica?

- Kao neko ko već deceniju živi na relaciji Rim – Podgorica, mogu da primijetim razlike ali i sličnosti između Crne Gore i Italije. Moja veza sa Italijom je izuzetno duboka i raduje me što sam uspjela da Rim vremenom osjetim svojim domom. Možda je to baš zbog toga što je velika sličnost u energiji koju nose stanovnici i sami grad sa onim što i jeste crnogorski temperament, smisao za humor i emocija. U moju umjetnost volim da unesem dinamičnost i da pojačam svoje organizacione kapacitete zahvaljujući iskustvu života u metropoli, kako bi moji projekti imali jedan, trudim se, svjetski standard. 

Rim kao muzej na otvorenom me konstantno svojom vječnom ljepotom podsjeća koliko je rad na duže staze i trajanje u vremenu neprikosnoven pristup umjetnosti. S druge strane, smatram da bi to bilo nemoguće bez odgovarajućeg sadržaja odnosno bez autentičnosti i sopstvenog identiteta, za koji vjerujem da imam baš zbog toga što se ne trudim da budem nešto što nisam. Osim mojih korijena, rođena sam, odrasla sam i svoje visoko obrazovanje stekla sam u Crnoj Gori i ponosim se što moje znanje, držanje i lična kultura potiču iz nje i što vrlo često nailaze na pohvalu u svakodnevnom privatnom i poslovnom životu bilo gdje u inostranstvu. 

Portal ETV: Može li se pripadati različitim kulturama, a ipak ostati potpuno svoja? Kako ste Vi to postigli?

- Trudim se da u sklopu ličnog rasta dodajem slojeve na već utemeljenu sopstvenu ličnost isključivo ukoliko oni obogaćuju i uljepšavaju moj unutrašnji svijet. Postoje univerzalni kvaliteti koje možemo sresti kroz različite kulture ili pojedini koje nam pojedinačna kultura može sugerisati i da nas mogu usavršiti. S druge strane teško se može ostati svoj, ako prethodno ne upoznamo sami sebe i pod tim mislim na sve ono što nas čini osobom kakva jesmo i posebnim. To nas često vraća upravo našim korijenima. U tom smislu i „Vječna mi bila“ predstavlja susret sa onim što jeste bogatstvo naše kulture, umjetnički susret ne samo za mene, već i za gledaoce.

Portal ETV: Da li postoji neka istina o sebi koju ste prvo morali da prihvatite da biste je kasnije mogli izraziti kao umjetnica? Koliko je to suočavanje uticalo na Vaše sazrijevanje i razvojni put kao umjetnice?

- Pogled na specifičnost mog umjetničkog profila može biti različit. Naučila sam da svoju multidisciplinarnost doživljavam kao talente i prednosti. Nisam izvođač u klasičnom smislu, jer nijesam muzički nastala za pjevanje. Prvenstveno sam bubnjarka i autorka muzike. Znajući da nijesam jedina bubnjarka u svijetu koja je pokrenula solo karijeru i pjevala svoju muziku, za mene najveći značaj ima činjenica da mogu da izvodim svoju muziku, da lično komuniciram publici svoje tekstove. Umjetnost je slobodna i ne trebaju joj definicije, ograde i niti nužno žanrovska ograničenja. Ljepota stvaralaštva mi se pokazala upravo onda kada sam dozvolila sebi da budem sve ono što želim u sopstvenom umjetničkom projektu.

Portal ETV: Vaše umjetničko ime se naslanja na mitologiju, dok muzika i vizuelni izraz nose sasvim savremenu energiju. Kako taj spoj izaražavate kroz svoj rad?

- Dolce Hera je prvenstveno oksimoron. Hera je moj nadimak još iz tinejdžerskih dana, dok Hera kao grčka boginja, prema mitologiji nije bila neko ko bi se mogao opisati kao „dolce“. S druge strane „dolce“ je ne samo italijanska riječ kao atribut u gramatičkom smislu, već i prezime. Ideja da ovom projektu postavim umjetničko ime i prezime i stvorim novu ličnost, radovala me kao ideja da se u meni rodi umjetnik i sloboda da budem umjetnik (iako sam dugo u muzici, no sa dugom pauzom takođe). Solo projekat koji je slobodan od definicija zahtijeva slobodan umjetnički identitet koji se ne plaši da ponekad od spolja djeluje nedokučivo i nelogično, baš kao i jedan oksimoron.

Umjetnost je slobodna i ne trebaju joj definicije, ograde, niti nužno žanrovsko ogranilčenje

Portal ETV: Vaš put obuhvata muziku, bubnjeve, modu i vizuelnu umjetnost – oblasti koje djeluju različito, ali svaka podrazumijeva ritam, formu i lični pečat. Kada se osvrnete na dosadašnju karijeru, koji je od tih izraza najviše uticao na to kako danas doživljavate sebe kao umjetnicu?

- Bubnjevi su apsolutno moj lični pečat u svemu što radim u oblasti umjetnosti. Tekstovi koje pišem i melodijske linije njihovog pjevanja su pod direktnim uticajem ritma, koji je za mene kao vazduh, prirodan i neophodan. Muzika koju stvaram je uvijek posebno njegovana u aranžmanima sa aspekta ritma, ne samo bubnjeva, već svih instrumenata. Pa čak i moja ovolika fasciniranost režijom i režiranje mojih spotova predstavlja paralelu sa mojom originalnom ulogom bubnjara, koji je udobno smješten na (bubnjarskoj) stolici u dnu bine i svojim palicama diriguje emociju koja sa te bine izlazi. Bubnjarska ili režiserka stolica, tu smo!

Portal ETV: Postoji li životno načelo kojeg se držite čak i onda kada nije najlakše, posebno u poslu u kojem su vidljivost, očekivanja i potreba za dokazivanjem gotovo neizbježni? Šta Vas je dosadašnje iskustvo naučilo o ambiciji, uspjehu i cijeni lične slobode – i da li danas uspjeh definišete drugačije nego na početku karijere?

- Dosadašnje iskustvo mi je pokazalo koliko je trnovit put ka slobodi za umjetnika danas, misleći na komercijalna pravila muzičke industrije. Funkcionišem kao nezavisna umjetnica i pitam se, da li bih zaista potpisala neki diskografski ugovor? Odgovor nije nužno negativan. Samo znam da previše cijenim svoju umjetničku i autorsku slobodu i da polazeći od toga imam visoke kriterijume za saradnje.