Vujović: Crna Gora se danas nalazi u 1942. godini; djeca će se stidjeti mnogih fotografija iz ovog perioda
''Bićemo tuđe zastave'' – to mi je sjajno objasnila jedna stara Crnogorka, ćerka jednog komite koja živi u Firenci- gdje su se vjekovima vijorile turske, danas se viju srpske i ruske zastave, a gdje su se vijorile crnogorske, vijore se i danas. Oni koji su stoljećima imali gazdu, ne umiju da žive sami, već jednu zastavu mijenjaju drugom. To je, dakle, pitanje mentaliteta, kazao je Vujović.

Crna Gora se danas nalazi u ozbiljnom političkom i moralnom trenutku, negdje u 1942. godini, kazao je profesor istorije Rade Vujović, gostujući u emisiji „Od petka do petka“ na Televiziji E i upozorio da će posljedice sadašnjih odluka prije svega osjetiti buduće generacije.
- Puno će biti fotografija iz ovog perioda kojih će naša djeca morati da se stide, kao što u udžbeniku za deveti razred imamo fotografije Pavla Đurišića, Pircija Birolija i mitropolita Joanikija, onog iz rata- kazao je Vujović.
On smatra da, posmatrano dugoročno i iz istorijske perspektive, dnevne političke odluke nijesu presudne koliko posljedice koje ostavljaju na društvo.
- Analizirajući strategije država na duže staze, gotovo je nebitno šta rade. Oni tvrde pazar da produže svoj politički život- rekao je Vujović.
Mi se trenutno nalazimo u 1942. godini
Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji, kazao je da ga ona podsjeća na Crnu Goru iz perioda Drugog svjetskog rata.
- Po mom mišljenju, mi smo sad negdje u 1942. godini. Glasanje o predsjedniku Skupštine biće potvrda, nažalost, da je Crna Gora onakva kakva je bila 1942. – četničko, albansko, bošnjačka. Svi imaju prefiks demokratski, ali se iza toga kriju, kao i oni 1942. dok su sarađivali sa okupatorom- ocijenio je Vujović.
Ipak, ne brine ga evropski put Crne Gore, već društveno okruženje u kojem odrastaju djeca.
- Generalno ne brinem za Crnu Goru u tom smislu evropskog puta, ali brinem kako rastu naša djeca, u kakvom okruženju- kazao je.
Vujović je ocijenio da evropskim partnerima često nije presudno ko su pojedinačni političari i kakve su njihove istorijske ili ideološke pozicije, već da li su spremni da sprovode dogovorene politike.
- Često me pitaju: profesore, kako je moguće da Evropa podržava četničkog vojvodu? Ali to njima nije bitno. Ne trebaju im državnici koji misle svojom glavom, već ljudi kao u našoj Skupštini, koji će bespogovorno izvršavati zadatke i usvajati zakone bez rasprave- rekao je Vujović.
''Bićemo tuđe zastave''
Kao istoričar, uporedio je savremenu Crnu Goru sa ranijim istorijskim periodima.
- Mi živimo u sjajnom vremenu, u eri gdje mašine misle za nas, svijet se mijenja. Ranije su bila herojska vremena – to je ona Crna Gora kojom se ja ponosim. Nas je muka napravila ovakvima. Drugo je vrijeme danas. Položaj balkanskih zemalja je takav da smo politički nezavisni, ali posljednja ozbiljna država na Balkanu bila je Jugoslavija, posljednji ozbiljni državnik Josip Broz Tito. Mi smo danas u jednom polukolonijalnom statusu- kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, danas je prostor za velike ideje i jednu veliku, herojsku Crnu Goru veoma sužen.
- ''Bićemo tuđe zastave'' – to mi je sjajno objasnila jedna stara Crnogorka, ćerka jednog komite koja živi u Firenci- gdje su se vjekovima vijorile turske, danas se viju srpske i ruske zastave, a gdje su se vijorile crnogorske, vijore se i danas. Oni koji su stoljećima imali gazdu, ne umiju da žive sami, već jednu zastavu mijenjaju drugom. To je, dakle, pitanje mentaliteta- kazao je.
Vujović je kritikovao i instrumentalizaciju religije u političkom životu, ocjenjujući da se politika često vodi interesom, a ne ljubavlju prema državi.
- Danas je strašno isplativo biti vjernik. Oni koji nijesu uspjeli kao komunisti, danas su na pozicijama. Ljudi se ovdje ne bave politikom jer vole svoju zemlju, a da nemaju koristi- rekao je.
Obrazovanje mladih najveća odgovornost profesora
Kao profesor istorije ističe da svoju najveću odgovornost vidi u obrazovanju mladih.
- Moja misija kao profesora je da vodim borbu za moral, da naučim djecu da vole svoju zemlju. Koliko je bilo predsjednika i ministara do sada? Proći će oni, ali istorija će zapisati sve. Istoriju pokušavaju da lažiraju, ali ne možete je lažirati- poručio je Vujović.
Govoreći o načinu na koji se danas tumači istorija, upozorio je na različite nacionalne narative na prostoru bivše Jugoslavije, ali je ipak optimističan da će na kraju ostati ono što je vrijedno, a ne nužno političari i dnevni događaji.
- Crnu Goru ćemo znati i pamtiti po njenoj čistoti. U Mocartovo vrijeme znate li kakva je bila Austrija? Kakve su bile kafane u Mocartovo vrijeme? To sve nam je nepoznato, to se zaboravi, ali znamo Mocarta – znamo ono lijepo, čisto što ostaje- rekao je.
Vujović se osvrnuo i na sve prisutnije nasilje u društvu, navodeći da se ono, uprkos tehnološkom napretku, u moralnom smislu može vratiti unazad.
- I dobre i loše stvari koje se u svijetu dešavaju dolaze i kod nas, pa i ono najgore – pucanje ljudskog uma. Iako sam na početku rekao da živimo u tehnološki nevjerovatnom vremenu, nažalost, vratili smo se moralno i politički u mračni srednji vijek, kada se ljudima vlada strahom i kada se ljudska patnja i životi mjere kroz politički poen- kazao je.
Opasno je koristiti ljudsku tragediju za političke obračune
Govoreći o tragedijama na Cetinju i onoj od prije četiri dana u Danilovgradu, Vujović je upozorio da je posebno opasno kada se ljudska tragedija koristi za političke obračune.
- Događaji na Cetinju i mene i većinu ljudi ućutkali su na mnogo mjeseci. Kupiti poene na ovakve događaje može samo očajna civilizacija. Vratili smo se zadnjih godina civilizacijski stoljećima nazad – normalno nam je ubiti čovjeka druge vjere, normalno nam je svetiti se, normalno nam je koristiti ljudsku patnju- poručio je.
Zbog toga, smatra, društvu je potrebna nova humanost.
- Moramo se boriti za novu renesansu, za novu humanost. Nekad smo se zgražavali kada se nešto desi u Americi ili Švedskoj. Ali, ta civilizacijska vladavina strahom došla je i kod nas- kazao je.
U Crnoj Gori će se uvijek ići Titovim putevima, drugog nema
Govoreći o Crnoj Gori i njenom istorijskom razvoju, Vujović je podsjetio na nasljeđe socijalističke Jugoslavije.
- Znate kojim putem je gospodin Milatović išao u manastir? Ili predsjednik Vlade u Pljevlja? Titovim putem. Nema Crna Gora kojim drugim putevima da ide. Sve su ih napravili Tito i njegovi. I u Crnoj Gori će se uvijek ići tim putevima, nema u Crnoj Gori drugog- rekao je.
Na kraju, Vujović je napravio paralelu između različitih istorijskih ličnosti i vrijednosti koje su zastupale, podsjećajući da istoriju ne određuje uvijek većina.
- Jedno mjesto u istoriji ima Veljko Vlahović, drugo Pavle Đurišić, pitanje je kojem od njih ste Vi skloni. Nije Veljko mjera Crne Gore – on je bio ubjedljiva manjina, ali on je trasirao put. Uvijek je slabost većinska, ali svijet pokreću Nikola Tesla, Đordano Bruno. Crnu Goru je vukao Veljko Vlahović, u današnje vrijeme imamo djela Vojislava D. Nikčevića koji nam je ostavio Monumentu Montenegrinu- kazao je.
Crnu Goru moramo da liječimo ljubavlju i istinom
Zaključujući razgovor, poručio je da kritika države ne znači odricanje od nje, već upravo suprotno- potrebu da bude bolja.
- Istinom i ljubavlju moramo da liječimo Crnu Goru. Ne sviđa mi se ova današnja Crna Gora, ali je moja. Želim da bude bolja- zaključio je Vujović.