Javni sektor pod lupom Inspekcije rada: Manje kontrola, više inicijativa

Većina inicijativa koje zaprima Inspekcija rada odnosi se na javni sektor, međutim, privatni sektor podliježe češćim kontrolama jer tamo nepravilnosti nose teže posljedice, objasnio je podkastu Instituta Alterntavila Glavni inspektor rada.
Najavio jem kako se dodaje iz ove NVO, jačanje kapaciteta inspekcije, kao preduslova, između ostalog, i bolje kontrole javnog sektora.
- O tome koje su najčešće nepravilnosti prilikom zapošljavanja u javnom sektoru, na koji način inspekcija odlučuje koga će da kontroliše i zašto ne planira veći broj redovnih nadzora u javnom sektoru – samo su neka od pitanja o kojma smo u šestoj epizodi IA podkasta ReForma razgovarali sa Srđanom Simovićem, glavnim inspektorom Inspekcije rada - navodi se u saopštenju.
Institut alternativa je monitoringom rada inspekcija za 2023. i 2024. godinu uočila da je Inspekcija rada do tri puta manje kontrolisala javni u odnosu na privatni sektor, te da je preko 90 odsto nadzora u javnom sektoru sprovedeno na osnovu inicijativa.
Na pitanje zašto se ne planira nadzor u javnom sektoru, a kako dodaju iz Instituta, Simović je naveo da prilikom planiranja redovnog nadzora polaze od kapaciteta same inspekcija i procjene rizika. Ističe da se mnogo više nepravilnosti utvrđuje u privatnom sektoru, te da nepravilnosti u javnom sektoru uglavnom nose “manje posljedice” za zaposlene.
Govoreći o nepravilnostima utvrđenih kontrolom privatnog sektora, Simović je istakao da je najčešće utvrđivanje povreda obaveza poslodavaca kao što su nepoštovanje radnog vremena, obaveza da zaposlene prijave na obavezno socijalno osiguranje, a da su to nepravilnosti kojih nema u javnom sektoru.
- U javnom sektoru smo primijetili da se u najvećoj mjeri prijavljuje to da zaposleni ne ispunjavaju posebne uslove za određeno radno mjesto koji su predviđeni Pravilnikom o sistematizaciji. Zatim nam prijavljuju da su nezakonito raspoređeni na druga radna mjesta aneksima ugovora o radu. Radićemo i na povećanju kapaciteta, onda ćemo imati uslova da više kontrolišemo javni sektor - poručio je Simović i dodao da inicijative predstavljaju 30 do 35 odsto udijela kontrole na godišnjem nivou rada, od kojih se značajan dio njih odnosi na javni sektor.
Ograničavajući faktori
Simović je istakao da u najvećem broju slučajeva u javnom sektoru inspekcija može da reaguje na kršenje procesnih odredbi Zakona o radu, a koji se tiču davanje ponuda za potpisivanje aneksa ugovora i samog potpisivanja ugovora.
Kako ističe, ponuda mora biti obrazložena, što poslodavci najčešće ne urade pri raspoređivanju zaposlenog na drugo radno mjesto.
Ipak, kako se dodaje, kada postoji određeno obrazloženje i zaposleni nisu zadovoljni njime, tada ih upućuju na sud kako bi ostvarili svoja prava.
Kako navodi, postoji i određeni broj nepravilnosti koje Inspekcija rada može da utvrdi ali ne da i sankcioniše, ili da naloži preduzimanje mjera za otklanjanje nepravilnosti.
- Recimo imamo određena privredna društva koja u svom statutu imaju propisano da Vlada direktno imenuje izvršne direktore, a nama Vlada shodno Zakonu o inspekcijskom nadzoru ne može biti predmet nadzora. Mi u tim situacijama obavještavamo Vladu da postoje određene nepravilnosti u procesu imenovanja izvršnog direktora, odnosno u zaključivanju ugovora o radu sa njim. Informaciju prosljeđujemo Vladi koja najčešće i postupi po njoj - poručio je Simović, saglasivši se sa konstatacijom da Vlada nije u obavezi da postupi po toj informaciji.
Upitan za komentar u odnosu na stav Inspekcije rada da ne postoji obaveza javnog oglašavanja radnog mjesta ukoliko je osoba preuzeta iz nekog privrednog društva, Simović je rekao da bi volio da su odredbe Zakona o radu jasnije, te da ne postoje odvojene odredbe za izvršne direktore i njihovh imenovanja.
Podsjećaju da je IA podnio inicijativu 2023. godine zbog toga što je Nikola Rovčanin najprije sporazumno preuzet iz Vodovoda Pljevlja, a onda imenovan za izvršnog direktora EPCG bez prethodnog javnog oglašavanja, u čemu inspekcija rada nije vidjela nepravilnosti.
- Suština cijele priče je da prosto oni imaju isti status kao druga zaposlena lica i apsolutno je dozvoljeno po Zakonu o radu da postoji taj sporazum, odnosno da zaposleni prelaze iz jedne u drugu firmu na osnovu sporazuma o preuzimanju. Prosto, zakon u tom pogledu nije odvojio direktore od ostalih zaposlenih. Pošto ne tražimo to ni za druge zaposlene, ne možemo sada to ni za direktora, odnosno selektivno primjenjivati Zakon o radu - navodi se u saopštenju.
Priznavanje radnog iskustva na osnovu poništenog konkursa
Simović je poručio da, kada govorimo o nezakonitosti zapošljavanja, moramo biti svjesni toga da postoje određene nezakonitosti u procesu zapošljavanja koje su potpuno formalne prirode.
Kako navodi, kada sa jedne strane pogledate, ukoliko je neko stekao radno iskustvo a nije ni ispunjavao uslove da bude zaposlen na tom radnom mjestu, logično bi bilo da mu se to radno iskustvo ne bi moglo priznati. Ipak, ističe da su takve stvari propusti samog poslodavca koji je napravio grešku procesnog tipa.
- Činjenica je da su oni obavljali u međuvremenu poslove određenog radnog mjesta i sam zakon kaže da to jeste radno iskustvo. Da ne bismo mi bili ti koji će konačno presuditi u toj situaciji konsultovali smo i sudski praksu i nailazili na slučajeve gdje se zaposlenima priznavalo radno iskustvo, pogotovo u situacijama kada oni nisu ni krivi jer je došlo do propusta u procesu njihovog prijema u radni odnos. Ne možemo staviti na teret zaposlenog određene propuste kojih možda zaposleni nije ni svjestan. Svakako je to pitanje koje treba precizirati - zaključio je Simović.
Trajno zaposlenje ili ranjivost na uticaje – šta inspektorima donose izmjene ZDSIN
Tokom razgovora je bilo riječi i o zapošljavanju inspektora, čija reforma je predložena kroz izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koje su u skupštinskoj proceduri, a kojima se mijenja postupak postavljenja i mandat inspektora i izjednačava ih sa drugim državnim službenicima i namještenicima. Te promjene donose i mogućnost da rukovodilac organa može inspektora u bilo kojem trenutku da rasporedi na drugo radno mjesto.
Simović je istakao da je do sada inspektor na konkursima nakon isteka petogodišnjeg mandata ponovo prolazio zapošljavanje preko oglasa, ali da niko od drugih kandidata i kandidatkinja nije imao toliko znanja, te da bi obično dotadašnji inspektor popunio mjesto koje je bilo oglašeno.
- Situacija je sada drugačija, nemamo oglas za inspektore ali imamo mogućnost starješina organa da nas rasporede na bilo koju poziciju. To stvara određenu nesigurnost i to je činjenica. Bojim se da će pojedina ministarstva zloupotrebljavati tu situaciju - zaključuje Simović