Udruženje prevoznika: Ako Hrvatska štiti svoje prevoznike, zašto Crna Gora ne štiti svoje?
Ukoliko su tačni navodi da Hrvatska zbog zaštite interesa svojih prevoznika dovodi u pitanje zatvaranje Poglavlja 14, takav stav smatramo opravdanim, saopšteno je iz Udruženja prevoznika Crne Gore, jer kako ističu, za razliku od Crne Gore, Republika Hrvatska razmišlja strateški, godinama unaprijed, i štiti interese svojih prevoznika.
Istovremeno upozoravaju da najveći problem crnogorskog drumskog transporta nije konkurencija iz regiona, već dugogodišnji izostanak podrške sopstvene države, zbog čega domaći prevoznici u evropsko tržište neće ući kao ravnopravni konkurenti, već kao sektor koji se bori za opstanak.
Saopštenje, koje potpisuje predsjednik Udruženja prevoznika Crne Gore Đorđije Lješnjak, prenosimo u cjelosti:
Povodom medijskih navoda da Vlada Hrvatske i hrvatski prevoznici izražavaju zabrinutost zbog moguće povećane konkurentnosti crnogorskih transportnih kompanija nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju i da bi upravo to moglo biti razlog za osporavanje zatvaranja Poglavlja 14, Udruženje prevoznika Crne Gore smatra da je dužno da javnosti ukaže na stvarno stanje u kojem se nalazi domaći sektor drumskog transporta.
Ako su ovi navodi tačni, želimo da poručimo da je zabrinutost hrvatskih prevoznika, sa aspekta zaštite vlastitog tržišta, potpuno opravdana. Za razliku od Crne Gore, Republika Hrvatska razmišlja strateški, godinama unaprijed, i štiti interese svojih prevoznika, koji su među najjačim i najorganizovanijim u Evropi, čak i od konkurencije iz zemlje čiji transportni sektor godinama vodi borbu za goli opstanak.
Nažalost, Vlada Crne Gore radi upravo suprotno. Godinama ugnjetava domaće prevoznike, ignoriše njihove probleme i tretira ih kao privrednike drugog reda. Dok evropske države razvijaju i štite svoje transportne sektore, naši prevoznici su prepušteni sami sebi, bez ozbiljne podrške i bez jasne strategije za opstanak i razvoj.
Zbog takvog odnosa države uvjereni smo da veliki broj crnogorskih prevoznika neće ni dočekati ulazak Crne Gore u Evropsku uniju. Oni koji uspiju da prežive neće izaći na jedinstveno evropsko tržište kao snažne i konkurentne kompanije, već kao firme koje će se boriti za goli opstanak.
Zato danas otvoreno kažemo – da, crnogorski prevoznici će se nuditi evropskom tržištu po znatno nižim cijenama od konkurencije. Ne zato što žele da naruše tržište ili ugroze bilo čije poslovanje, već zato što će ih višegodišnji nemar sopstvene države primorati da jedini spas traže u konkurentnijoj cijeni usluge.
Ako želimo da sačuvamo svoje kompanije, radna mjesta i porodice koje od ovog posla žive, borićemo se za svaki posao. Radićemo za minimalne marže, prihvataćemo poslove koje drugi možda neće i iskoristićemo svaku mogućnost koju dozvoljava zakonodavstvo Evropske unije, uključujući kabotažni prevoz u skladu sa pravilima Evropske unije. To neće biti pitanje ambicije, već pitanje opstanka.
Niko ne može očekivati da će crnogorski prevoznik, koji je godinama bio zapostavljen u sopstvenoj državi, izaći na tržište na kojem posluju kompanije višestruko jače po kapitalu, voznom parku i podršci svojih država, a da odbije jedino sredstvo kojim može biti konkurentan – nižu cijenu rada.
Istovremeno, crnogorski prevoznici imaju pravo da postave jedno pitanje: da li je moguće da je Vlada Crne Gore zaista na nivou evropskih vlada kada je riječ o odnosu prema sopstvenoj privredi?
Dok Hrvatska štiti svoje prevoznike čak i od konkurencije iz zemlje koja tek treba da postane članica Evropske unije, Vlada Crne Gore godinama nije pokazala spremnost da zaštiti ni sopstveni transportni sektor. Ako hrvatska država smatra da njene prevoznike treba zaštititi čak i od najslabijih na evropskom tržištu, onda se pitamo zašto crnogorska država ne smatra da vrijedi zaštititi sopstvene prevoznike, koji godinama upozoravaju na probleme i traže dijalog, a zauzvrat dobijaju represiju, torturu, zastrašivanje, demonstraciju sile ili ćutanje.
Zbog svega navedenog, smatramo da bi Vlada Crne Gore, umjesto što očekuje da domaći prevoznici sami iznesu teret evropskih integracija, konačno trebalo da preuzme odgovornost i stvori uslove u kojima će oni biti konkurentni zahvaljujući kvalitetu, modernizaciji i većoj efikasnosti, a ne isključivo najnižoj cijeni usluge.
Umjesto da se crnogorski prevoznici pripremaju za ravnopravno učešće na jedinstvenom evropskom tržištu, oni će u Evropsku uniju ući opterećeni posljedicama višegodišnjeg zanemarivanja od strane domaćih institucija, dodatnim administrativnim opterećenjima i posljedicama uvođenja EES (Entry/Exit System) sistema. Sve to stavlja naše kompanije u neravnopravan položaj u odnosu na konkurenciju iz država koje su svoje transportne sektore godinama sistemski pripremale za ove promjene. EES će dodatno produžiti zadržavanja na spoljnim granicama Evropske unije, povećati operativne troškove, smanjiti iskorišćenost vozila i vozača, otežati poštovanje rokova isporuke i dodatno umanjiti konkurentnost crnogorskih transportnih kompanija. Umjesto da država već danas radi na ublažavanju tih posljedica i pripremi sektora za nove evropske procedure, domaći prevoznici su i po ovom pitanju prepušteni sami sebi.
Jer ako danas neko u Hrvatskoj strahuje od crnogorskih prevoznika, onda taj strah nije posljedica naše snage, već činjenice da će oni koji uspiju da prežive dugogodišnji nemar sopstvene države biti primorani da se za svoje mjesto na evropskom tržištu bore svim zakonom dozvoljenim sredstvima. Za nas to neće biti borba za profit, već borba za opstanak.