Kaja Ostojić ogolila dušu o nezaliječenim ranama i velikom gubitku: „Sto puta sam pomislila da bi mi prijalo da odem u manastir i ostanem tamo“

Poznata pjevačica Kaja Ostojić otvoreno je govorila o teretu prošlosti, potisnutim emocijama i ranama koje, kako priznaje, godinama nosi u sebi. U iskrenom razgovoru sa Adelom Mulić, u emisiji „Na svoj način“, otkrila je i koliko je i danas boli gubitak bake, koja je preminula kada je imala samo 16 godina.

Govoreći o životnim iskustvima, ličnim preispitivanjima i emocionalnim borbama kroz koje prolazi posljednjih godina, Kaja je priznala da je u trenucima iscrpljenosti razmišljala čak i o potpunom povlačenju iz javnog života.

„Vjeruj mi da sam sto puta pomislila u posljednje vrijeme da bi mi možda prijalo da odem u manastir. Pazi, ne da odem da posjetim manastir, nego da odem da ostanem tamo… Da, vjeruj mi“, iskreno je kazala pjevačica.

Kako je istakla, jedno od najvažnijih saznanja do kojih je došla tokom tog perioda jeste spoznaja dubokih, potisnutih rana sa kojima se godinama nije suočavala. Među njima je i gubitak bake, koji je, uprkos vremenu koje je prošlo, ostao jedna od njenih najbolnijih životnih tema.

Kaja je otkrila da je taj gubitak dugo pokušavala da potisne, ali da su emocije svaki put iznova isplivavale kada bi se neko dotakao te teme.

„Meni, recimo, jako teško pada gubitak moje bake. Kad sam imala 16 godina, 2000. godine je umrla i ja sam nekako to čitav život gurala pod tepih. I iako je to bila jedina stvar koju, kada mi čovjek spomene, ili ako se sjetim, ili ako neko spomene, ja mogu istog momenta da se rasplačem“, priznala je kroz suze.

Govoreći o baki, pjevačica je objasnila da joj nije lako da pokaže emocije pred drugima, ali da je ljubav koju je od nje dobila ostavila neizbrisiv trag. Upravo zbog te posebne povezanosti, bol zbog njenog odlaska ni danas nije izgubila na intenzitetu.

„Meni nije lako rasplakati se, ali to je neka ta ljubav koju sam ja dobila od nje i koju sam najviše na svijetu voljela… Kada ti neko pruži takvu ljubav, meni je to bilo… I dan-danas mi je prebolno da prosto postoji takva osoba, a da je više nema, da je otišla tako rano“, zaključila je Kaja.

Njena ispovijest u emisiji „Na svoj način“ otvara prostor za važan razgovor o tugovanju, potisnutim emocijama i ranama koje vrijeme ne uspijeva uvijek da zaliječi. Ponekad upravo ono što godinama pokušavamo da sklonimo od sebe ostane dio nas koji najviše traži da bude saslušan i prihvaćen.