Brat ubijene Alme Ćosović: Ovo nije nasilje u porodici, ovo je monstruozno teško ubistvo
Demir Ćosović, brat ubijene Alme Ćosović, obratio se danas javnosti povodom kontrole optužnice Dušana Ramića, koja je zakazana za sjutra.
Ćosović navodi da tužilaštvo teško i monstruozno ubistvo njegove sestre pogrešno kvalifikuje kao nasilje u porodici sa smrtnim ishodom, čime se, kako tvrdi, okrivljeni dovodi u povoljniji pravni položaj.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti
Poštovani građani,
Obavještavam javnost da je za 23. decembar zakazana kontrola optužnice Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, pred vijećem sudije Nenada Vujanovića. Optužnicu je podigla tužiteljka Radmila Gačević, kvalifikujući djelo kao nasilje u porodici sa smrtnim ishodom.
Međutim, moja porodica, kao i veliki dio javnosti, smatra da se u ovom slučaju radi o svirepom i teškom ubistvu. Za krivično djelo nasilje u porodici sa smrtnim ishodom zaprijećena je maksimalna kazna do 15 godina zatvora, dok je za teško ubistvo predviđena kazna do 40 godina zatvora. Ovakvom kvalifikacijom djela, tužiteljka Radmila Gačević okrivljenog Dušana Ramića stavlja u znatno povoljniji položaj nego što to zaslužuje za djelo koje je počinio.
Podsjećam javnost da je okrivljeni Dušan Ramić brutalno pretukao moju sestru u njenoj kući, nanoseći joj povrede po cijelom tijelu. Svemu tome svjedočila je njena osmogodišnja kćerka sa posebnim potrebama. Djeca i osobe sa posebnim potrebama predstavljaju naročito ranjivu kategoriju, snažno vezanu za roditelja, a toj djevojčici jedina pomoć i utjeha bila je majka, koja je nakon premlaćivanja nepomično ležala u komi gotovo 30 sati, sve do trenutka kada je pronađena.
Sudski vještak – patolog u svom nalazu je jasno naveo da se radi o ubistvu i da je smrt nasilna. Uprkos ogromnim naporima ljekara Kliničkog centra, kojima ovom prilikom izražavam zahvalnost na savjesnom radu i brizi, život moje sestre nije bilo moguće spasiti.
Okrivljeni je moju sestru, krvnički pretučenu, ostavio da leži na krevetu u njenoj kući, bez ikakvog pokušaja da joj pomogne, iako je bio svjestan da će u takvom stanju umrijeti. Tu posljedicu je prihvatio, postupajući sa direktnim umišljajem. Takođe je znao da za sve to vrijeme nema ko da brine o djetetu sa posebnim potrebama, koje je ostalo bez terapije, gladno, žedno i zapušteno.
Uprkos svim ovim činjenicama utvrđenim tokom istrage, tužilaštvo ovom monstruoznom činu daje kvalifikaciju nasilja u porodici. Ovo nije nasilje u porodici – ovo je monstruozno teško ubistvo koje ljudski um teško može da shvati.
Kao brat, imao sam potrebu da obavijestim javnost o tragediji koja je zadesila moju porodicu, potpuno ničim izazvanoj. Plašim se da će, ukoliko se ovakva praksa nastavi, tužilaštvo u budućnosti braniti okrivljene umjesto žrtava i njihovih porodica. Ovakvo postupanje institucija dodatno produbljuje nepravdu i kod oštećenih stvara osjećaj da su prepušteni sami sebi.