„Državni udar” za kraj godine: Apelacioni sud krajem decembra će ponovo odlučivati o predmetu iz 2016. godine

Pred kraj godine Apelacioni sud će ponovo odlučivati o “državnom udaru” koji je, prema tvrdnjama nekadašnjeg Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), spriječen na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Rasprava je zakazana za 23, 24, 25. i 26. decembar, pred vijećem sudije Vesne Moštrokol, saznaju “Vijesti”.

Prema istim informacijama, vijeće u kom je izvjestilac sutkinja Zorica Milanović, u tih nekoliko ročišta donijeće odluku o tome da li će da otvaraju pretres pred Apelacionim sudom, ili je predmetna stvar dovoljno razjašnjena.

U tom predmetu do sada su donesene tri presude - Viši sud u Podgorici najprije je sve optužene osudio na zatvorske kazne, ali je Apelacioni ukinuo tu presudu i naložio novo suđenje. U ponovljenom procesu Viši sud oslobodio je sve optužene, ali se SDT žalilo na tu presudu. Odluka je sada ponovo na stolu vijeća Apelacionog suda. Ukoliko ocjene da je u tom predmetu sve razjašnjeno, vijeće može da potvrdi oslobađajuću presudu, a u drugom slučaju mogli bi da otvore novi pretres i njihova odluka bila bi pravosnažna.

Osuđeni pa oslobođeni

Predmet koji je od početka nazivan “suđenjem vijeka” traje duže od osam godina i do sada je imao tri presude - prva osuđujuća, druga ukinuta i treća oslobađajuća.

Od početka septembra 2017. do 9. maja 2019. godine, kada je i izrečena prva, kasnije ukinuta presuda, taj postupak praćen je direktnim televizijskim prenosom.

Prvom presudom, svi osumnjičeni, među kojima su i lideri koalicije “Za budućnost Crne Gore”, Andrija Mandić i Milan Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora.

Tadašnju osuđujuću odluku, Apelacioni sud je ukinuo i “nacrtao” da se u ponovljenom sudskom procesu donese oslobađajuća presuda.

U ponovljenom postupku u podgoričkom Višem sudu, 12. jula 2024. godine, prvostepenom presudom oslobođeni su svi optuženi za krivično djelo - terorizam u pokušaju, odnosno da su 16. oktobra 2016. godine, namjeravali da uz primjenu nasilja i naoružani upadnu u Skupštinu Crne Gore i proglase pobjedu tadašnjeg Demokratskog fronta.

Predsjednik specijalnog vijeća, sudija Zoran Radović kazao je tada da nisu potvrđeni navodi optužnice da su Rusi Eduard Šišmakov i Vladimir Popov stvorili kriminalnu organizaciju, odnosno da su od svog naoružanja, u Crnu Goru unesena samo dva mobilna telefona marke “lenovo”.

Novom presudom iz jula prošle godine, Mandić i Knežević oslobođeni su od optužbe zbog članstva u kriminalnoj organizaciji.

Bivši komandant srpske Žandarmrije Bratislav Dikić oslobođen je za krivična djela terorizam u pokušaju putem pomaganja i stvaranje kriminalne organizacije, jednako kao i Predrag Bogićević, Nemanja Ristić, Branka Milić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević, Milan Dušić i Mihailo Čađenović.

Ni oružja, ni organizacije

Sudija Radović tada je u sudnici dao i kratko obrazloženje prvostepene, oslobađajuće presude:

- Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela a koje činjenice su kao element bića krivičnog djela navedenim dispozitivom optužnice. Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo. Put ovom sudu je bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupati u ponovnom postupku -  kazao je sudija Radović.

Potom se osvrnuo na gotovo ključno pitanje, a to je oružje, koje nikad nije ušlo u Crnu Goru, već se nalazilo u iznajmljenoj kući policijskog službenika na Starom aerodromu, što je snimio jedan od najprije okrivljenih Mirko Velimirović nakon ulaska u Crnu Goru 12. oktobra 2016. i poslije odlaska u kancelariju tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

- Taj snimak je pregledan u sudnici, a sud, tužioci, okrivljeni i njihova odbrana, i javnost, mogli su vidjeti groteskne scene kada Mirko Velimirović ulazi u tu prostoriju i pokušava da na jedan nespretan način snimi to oružje uzeto na revers iz policije. Sa strane su se mogli čuti glasovi pripadnika Specijalnog policijskog odjeljenja, koji njemu tako zbunjenom sufliraju šta treba da radi. Po nalaženju ovog suda nije dokazano da je Mirko Velimirović od izvjesne osobe Fadilj na Mokroj Gori kupio oružje i da ga je po prethodnim instrukcijama Katnića rasklopio i bacio u jezero Gazivode. Niti je znao opisati gdje se to jezero nalazi, niti je znao kako je tu radnju izvršio. Mokra Gora je ogromna planina sa ogromnom površinom pa je za sud nevjerovatno da Velimirović tamo nalazi Fadilja bez nekog prethodnog dogovora sa nekim i bez telefonske komunikacije. To je kao da tražite iglu u plastu sijena -  kazao je Radović tog dana u sudnici.

Sinđelićev "naučeni iskaz"

Detaljno je pričao i o odlasku svjedoka saradnika Saše Sinđelića u Moskvu, 27. septembra 2016. godine, navodeći da je taj svjedok dao detaljan opis sa nizom najsitnijih detalja koji su karakteristični za naučeni iskaz, pri čemu na pitanje odbrane nije znao opisati zgradu SDT-a.

Sudija je rekao da ni oprema koja je prema optužnici trebalo da posluži za ulazak u Skupštinu Crne Gore i druge institucije, a koju je Saša Sinđelić predao MUP-u Srbije 25. oktobra 2016. godine, nije prenesena u Crnu Goru.

- Na snimku predaje se čuje kako Sinđelić govori da je to oprema koju on inače prodaje po buvljoj pijaci i nesporno je da se on time bavi. Dakle, ni oprema ni oružje nijesu unijeti u Crnu Goru, a ono oružje koje je snimljeno u iznajmljenoj kući na Starom aerodromu poslužilo je da sudija za istragu po zahtjevu nadležnog Specijalnog tužilaštva donese naredbu za sprovođenje mjera tajnog nadzora. Iz sporovedenih dokaza je nadalje utvrđeno da su pripadnici Specijalne jedinice, a koja je po optužnici trebalo da preuzme oružje u Crnoj Gori, puca na pripadnike crnogorske policije i uđe i zauzme zgradu Skupštinu Crne Gore i ostalih institucija, uhapsi predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, proglasi pobjedu opozicije, a u čemu bi aktivnu ulogu imali optuženi Mandić i Knežević, zapravo su se dan prije i na dan parlamentarnih izbora nalazili u rejonu Zlatibora i Čajetine i nije dokazano da je radnja izvršenja pokušaja terorizma na teritoriji Crne Gore otpočela. Da bi se radilo o pokušaju krivičnog djela, a postoji svršeni i nesvršeni pokušaj, radnja izvršenja treba da otpočne, a da posljedica izostane nakon preduzimanja radnji izvršenja ili iz nekog razloga se ne dovrši radnja izvršenja. Sve ove radnje koje su navedene u optužnici su pripremne radnje za terorizam, tako da nije dokazano da je započela radnja izvršenja jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo’ - obrazložio je tada Radović.

Rekao je da nije dokazano da je Popov organizator kriminalne organizacije, te da je, prema optužnici, Dikić imao plan da postupa po nalozima organizatora kriminalne organizacije, ali da sa njima nikada nije imao bilo kakav kontakt, bilo koje vrste...

- Iz iskaza Sinđelića i Velimirovića utvrđuje se da Dikić nije znao ni za kakvo oružje niti je imao komunikaciju sa bilo kojim pripadnikom ove kriminalne organizacije, a kako je to predstavljeno optužnicom kao ni sa onim ljudima koji su iz Srbije došli u Crnu Goru - kazao je sudija tog dana obrazlažući presudu.