Ništa ne ukazuje da je Mijajlović vrbovao i davao naloge Pavićeviću, Spičanoviću, Nastić, Lazoviću i Boškoviću
U pravnoj teoriji i sudskoj praksi, kako ukazuju u obrazloženju, nije sporno da korist može biti materijalna i nematerijalna, ali je ostalo nejasno o kakvoj se dobiti radi
Činjenični opis optužnice ne sadrži nijednu aktivnost biznismena Aleksandra Mijajlovića, koja bi predstavljala radnju vrbovanja ostalih okrivljenih, a koja podrazumijeva nagovaranje neke osobe, davanje obećanja ili materijalne koristi, objašnjenjem da će se preduzimanjem određene djelatnosti izbjeći neko zlo...
Nije navedeno kada je i kako je Mijajlović vrbovao pripadnike kriminalne organizacije, koje je tačno instrukcije i uputstva davao, niti kako im je odredio uloge i zadatke – ovo su detalji iz obrazloženja zbog čega je vijeće kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, sa članovima – sutkinjom Vesnom Kovačević i sudijom Borisom Savićem – vratilo SDT-u na ispravku optužnicu protiv Mijajlovića i još pet osoba.
Osim Mijajlovića na optužnici su bivši načelnik Centra bezbjednosti Milovan Pavićević, viša državna tužiteljka Andrija Nastić, bivši šef Kontraobavještajne službe u ANB- u Drago Spičanović kao i političar – funkcioner Demokratske partije socijalista Predrag Bošković.
Vijeće je stava da optužba za stvaranje kriminalne organizacije sadrži nedostatke.
U iscrpnom obrazloženju, troje sudija, ukazalo je i da nije jasno kakvu je dobit od Spičanavića i Pavićevića ostvario Mijajlović, dobijanjem podatka o vlasnici nekog vozila, gdje je rođena neka osoba, o akciji Prenoćište – da Uprava policije i Uprava za inspekcijske poslove planiraju da kontrolišu veći broj državljana prije boravka...
- Po nalaženju suda, takvo određenje koristi, kao elementa bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja za sada se ne može prihvatiti, jer bi predstavljalo proširenje bića tog krivičnog djela i na ona protivpravna ponašanja koja nijesu obuhvaćena ovom inkriminacijom, što dalje vodi pravnoj nesigurnosti, a u suprotnosti je sa načelom zakonitosti u propisivanju krivičnih djela i načelom određenosti radnji izvršenja krivičnih djela – piše u obrazloženju.
U pravnoj teoriji i sudskoj praksi, kako ukazuju, nije sporno da korist može biti materijalna i nematerijalna, ali je ostalo nejasno o kakvoj se dobiti radi.
Spičanović se osim zloupotrebe položaja tereti da je odao tajne podatke. Za to krivično djelo terete se Vladan Lazović i Andrijana Nastić.
Sudsko vijeće pojašnjava da se tajnim podacima smatraju oni koji su označeni stepenom tajnosti: „strogo tajno“, „tajno“, „povjerljivo“, „interno“ a čije bi odavanje prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice po bezbjednost, odbranu ili političke ili ekonomske interese Crne Gore.
Dakle, tajni podaci koji se neovlašćeno saopštavaju nepozvanom licu moraju biti takvog značaja, da je njihovo odavanje prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posledice za bezbjednost Crne Gore, što u konkretnom nije slučaj.
Za danas je u Višem sudu bila zakazana kontrola ispravljene optužnice ali se tužilac Jovan Vukotić obrušio na predsjednika vijeća Zorana Radovića, sudiju Borisa Savića i sutkinju Vesnu Kovačević, navodeći da su oni u drugim slučajevima za ista krivična djela potvrđivali optužnice.
Vukotić je tražio izuzeće Radovića, Savića i Kovačević jer je "izrazio sumnju u njihovu nepristrasnost. objašnjavajući da je "nesporno da su članovi istog ovog vijeća potvrđivali slične optužnice i nijesu imali dileme koje imaju sada". O zahtjevu Vukotića i njegove koleginice Ivane Petrušić Vukašević odlučiće vršiteljka dužnosti predsjednice Apelacionog suda Danijela Vukčević. Ročište za kontrolu optužnice zakazano je za 10. avgust.
Obraćanje tužioca Vukotića je bilo bez argumenata a cilj je da se pritiskom pokuša promijeniti sudsko vijeće kako bi spasili optužnicu bez dokaza.
Podsjećamo, Mijajlović se tereti da je navodno grupu formirao koristeći crnogorske medije i to „M portal“, „TV E“, te portale „CdM“, „Standard“, „Portal Analitika“, Antena M i dnevni list Pobjeda da bi „stekao nezaokonitu moć za sebe i kriminalnu organizaciju, kreirajući javno mnjenje i stvarajući medijsku sliku isključivo u cilju suzbijanja konkurencije“. Crnogorsko zakonodavstvo baš kao i evropsko ne poznaje „uticaj na medije“ kao krivično djelo. Ne postoji ni krivično djelo kreiranje javnog mnjenja.