Od nanogice za nasilnike do nezastarijevanja zlostavljanja djece: Novi Krivični zakonik donosi stroža pravila, ali advokati upozoravaju – zakon mora zaživjeti u praksi

Novi Krivični zakonik donosi značajne promjene – snažniju zaštitu djece i žrtava nasilja, strože sankcije za kršenje elektronskog nadzora, nezastarijevanje seksualnih krivičnih djela prema djeci, ali i nova pravila u oblasti govora mržnje. 

U emisiji "Lex" na TelevizijiE, advokati Kristina Knežević i Filip Ivanović upozoravaju, međutim, da samo usvajanje strožih propisa neće biti dovoljno ukoliko institucije ne budu imale kapacitet da ih dosljedno primjenjuju.

Poseban fokus novih rješenja stavljen je na djecu koja su žrtve krivičnih djela, kao i na osobe izložene porodičnom i drugim oblicima nasilja.

Ivanović ističe da se žrtvama daje širi set prava tokom postupka.

– Poseban fokus je na djeci koja su žrtve krivičnih djela. Novina je čitav set prava koja žrtve imaju, uključujući pravo na pomoć, mogućnost da ih saslušava osoba istog pola, kao i da na saslušanje dođu sa osobom od povjerenja. Ovim mjerama znatno se unapređuje položaj žrtava nasilja – kazao je Ivanović.

Kršenje elektronskog nadzora može značiti zatvor

Jedna od važnijih novina odnosi se na elektronski nadzor osoba kojima su izrečene određene mjere.

Knežević objašnjava da se uvodi novo krivično djelo koje se odnosi na kršenje izrečenog nadzora, ali upozorava da svako kršenje ne može automatski biti tretirano na isti način.

– Treba ukazati javnosti da nije baš svako kršenje nadzora novo krivično djelo. Otvara se i pitanje mogućeg dvostrukog sankcionisanja, o čemu će u praksi morati pažljivo da se vodi računa – navela je Knežević.

Ivanović ukazuje da nasilniku koji se ogluši o određenu mjeru elektronskog nadzora može prijetiti kazna zatvora do godinu.

– Ako se neko ogluši o izrečenu mjeru nošenja nanogice, moraće dobro da razmisli što mu slijedi. To predstavlja napredak u odnosu na prethodno zakonsko rješenje – kazao je Ivanović.

Knežević je ukazala i na značaj ranijeg ponašanja okrivljenog u slučajevima nasilja.

– Ako je žrtva ranije prijavljivala nasilnika, sada se uvodi obaveza da sud prilikom odlučivanja uzme u obzir i ranije ponašanje okrivljenog. Tu je posebno važno podsjetiti i na krivično djelo proganjanja – kazala je ona.

Seksualna krivična djela prema djeci više ne zastarijevaju

Posebno značajnu promjenu predstavlja ukidanje zastarijevanja seksualnih krivičnih djela počinjenih prema djeci.

Ivanović objašnjava da je cilj da žrtva, zbog specifične prirode tih krivičnih djela, ne izgubi mogućnost da slučaj prijavi samo zato što je prošlo mnogo vremena.

– Intencija je da se ostavi dovoljno vremena žrtvi da zlostavljanje prijavi onda kada za to bude spremna i kada skupi dovoljno hrabrosti, bez straha da će nastupiti zastarjelost – rekao je Ivanović.

Knežević pojašnjava da protek vremena od nekoliko decenija više sam po sebi neće onemogućiti prijavljivanje djela, ali ukazuje na praktičan problem dokazivanja.

– Protok 30 ili 40 godina ne znači da djelo ne može biti prijavljeno. Međutim, vjerodostojnost i dostupnost dokaza za događaje koji su se desili prije toliko vremena mogu biti znatno slabiji – kazala je Knežević.

Ivanović je posebno apelovao na roditelje da, ukoliko posumnjaju na zlostavljanje djeteta, ne pokušavaju sami da vode istragu.

– Roditelji ne treba da sprovode privatne istrage, već da se odmah obrate stručnim službama i nadležnim institucijama – poručio je.

Gdje prestaje uvreda, a počinje govor mržnje?

Jedno od pitanja koje će posebno zanimati građane odnosi se na komunikaciju na društvenim mrežama – može li pogrdno obraćanje nekome na Facebooku ili drugoj platformi predstavljati govor mržnje?

Knežević ističe da između uvrede i govora mržnje postoji važna razlika.

– Uvreda se uglavnom odnosi na pojedinca, dok govor mržnje ima drugačiji karakter. Ipak, kod oštrih, pa i vulgarnih javnih rasprava mora se voditi računa o tome da se ne pređe granica iza koje nastaje krivična odgovornost – objasnila je.

Ivanović je naveo da posebno ozbiljan problem nastaje kada se javno izaziva ili podstiče mržnja prema određenoj grupi ljudi zbog njihovih ličnih svojstava.

– Za teže oblike govora mržnje predviđene su i ozbiljne kazne. Svjedoci smo da takvih izjava u javnom prostoru ima gotovo svakodnevno, zbog čega bi građani trebalo da povedu više računa o tome što objavljuju i izgovaraju – kazao je Ivanović.

Knežević naglašava da konačnu granicu između slobode izražavanja i krivičnog djela utvrđuje sud.

– Upravo zato postoji opasnost od selektivne pravde i sudovi će morati posebno pažljivo da vode računa o ujednačenoj primjeni zakona – upozorila je.

Lažni profili ne garantuju anonimnost

Govoreći o društvenim mrežama, Ivanović je podsjetio da skrivanje iza lažnog profila ne mora značiti da osoba neće moći biti identifikovana.

– Lažni profili mogu biti otkriveni i putem IP adrese, iako mogućnost identifikacije zavisi i od načina na koji je nalog korišćen i aktivnosti osobe koja stoji iza njega – kazao je.

Knežević je dodala da zakon posebnu pažnju posvećuje i osobama koje obavljaju poslove od javnog značaja, dok će na tužilaštvu i sudovima biti da u svakom konkretnom slučaju naprave jasnu razliku između dopuštene kritike, slobode govora i govora mržnje.

Stroži zakon neće biti dovoljan bez primjene

Ivanović ocjenjuje da opširniji Krivični zakonik istovremeno znači i strožu kaznenu politiku, ali da tek predstoji odgovor na najvažnije pitanje – kakve će rezultate donijeti u praksi.

– Posebno kada govorimo o nasilju u porodici, nije dovoljno samo nešto propisati. To mora da bude sprovedeno u praksi – naglasio je.

Knežević je podsjetila da je zakonodavac nove izmjene obrazložio potrebom snažnije zaštite građana, ali i obavezama Crne Gore u procesu evropskih integracija.

– Cilj i svrha ovih zakonskih rješenja neće biti ostvareni ukoliko institucije ne budu imale dovoljno kapaciteta da ih primijene – upozorila je.

Sagovornici su saglasni da je snažnija zaštita djece i žena neophodna, ali istovremeno upozoravaju da se u svakom postupku mora sačuvati princip pretpostavke nevinosti i spriječiti moguća zloupotreba novih mehanizama.

Prema njihovoj ocjeni, reforma donosi strožu i u određenoj mjeri automatizovaniju kaznenu politiku, ali njen stvarni domet neće zavisiti samo od onoga što piše u zakonu.

Pravi test biće njegova primjena – od policije i tužilaštva do sudova i službi koje treba da zaštite žrtve.

D.J.