Rakočević: Uslovi u zatvorima su ogledalo cijelog društva

Prijedlogom zakona o izvršenju kazni zatvora obuhvaćeno je kroz nove odredbe i kopiranje standarda način kako da se osuđena lica reintegrišu u društvo. Međutim to je teško ostvariv cilj, jer osuđeno lice je izloženo brojnim negativnim uticajima, pa ukoliko izostane podrška porodice i društva taj začarani krug se nastavlja - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore - Velimir Rakočević.

Novi Prijedlog zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti nalazi se u skupštinskoj proceduri, a propisuje da je cilj izvršenja sankcija da osuđeni kroz sistem programa tretmana usvoji društveno prihvatljive vrijednosti radi ponovnog uključivanja u društvo. 

Kad se govori o procesu reintegracije, kaže Rakočević, lica koje je već prekršilo pravne norme je cilj koji je najteže ostvariv, jer je procenat povrata zabrinjavajuće visok, a kod nekih krivičnih djela poput narko delikata čak prelazi, kako tvrdi, 70 posto. 

- Cilj resocijalizacije je vrlo teško ostvariv, iako je svrha zatvorskog sistema da popravi ono što je bilo loše i da se ubuduće to ne ponovi. Ovdje jeste obuhvaćeno  i kroz te nove odredbe i kopiranje onoga što su standardi, ali pitanje je koliko je to moguće ostvariti u praksi, jer imamo jednu drugu, nažalost, stranu a to je da nerijetko zatvori ostaju škole kriminala. Taj kriminogeni uticaj ostalih zatvorenika, pogotovu na osobe mlađe životne dobi je vrlo razoran i vrlo često tu dolazi do jačanja tog procesa kriminalizacije, odnosno da lice odmah po izlasku iz zatvora ponovo izvrši još teže krivično djelo - rekao je Rakočević. 

Podsjeća da je nakon izlaska na slobodu lice izloženo brojnim negativnim uticajima i ukoliko izostane podrška društva i porodice, ističe on, to lice postaje vrlo laka meta i taj začarani krug se nastavlja.

Dodaje i da je u jednom periodu rad bio obaveza osuđenika u zatvorskom sistemu, međutim sada je konačno utvrđeno, ističe profesor, da rad ne može biti disciplinska mjera, već isključivo pravo i okupaciona radna terapija za određenu kategoriju lica.

- Samom osudom lice gubi određena prava i u tom smislu ono ne može kad je u zatvoru da stiče profit, da se bavi biznisom, nego je to dobijanje 25 do 30 posto za puno radno vrijeme od minimalne zarade u državi. Ono što mogu reći na osnovu višegodišnje prakse sva lica koja su bila zdravstveno sposobna bila su i radno angažovana, ali su postojali ti brojni kapaciteti da se lica angažuju, jer to iz nekog mog ugla je vrlo važan segment resocijalizacije lica, da izgubi tih 6 do 8 sati, da spoji ono što je svakako korisno i naročito da izuči određeni zanat, to je pravilno strukturiranje vremena. Međutim, sada su ti kapaciteti ograničeni i u tom smislu se ovdje pojavljuju drugi problemi, taj višak slobodnog vremena i sve to može da usložnjava kompletan proces resocijalizacije - zaključio je Rakočević.

Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E