Aleksandar na krstu

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Dođe mi na vajber naslov „Aleksandar Vučić razapet na krstu u Crnoj Gori“. Čuš, krucifikacija Vučića u Crnoj Gori? Onako šokiran pomislih je li to povratak Mesije u Acinome liku ili je u pitanju pojava novoga Mesije? I Šta nas sad čeka? Nova jevanđelja po Milu Lomparu, Matiji Bećkoviću, popu Backoviću i popu Peroviću te vladici Metodiju i sličnima. I da će se umjesto svetog Pavla, nakon nekakvog ukazanija u Botunu pojaviti Sveti Pipun. I onda počnu stizati vijesti o trivijalnim istupima Vučića i shvatim da je živ i da nije bilo krucifikacije nego da je to bila samo pretenciozna Narodnjačko-Svetosavska kurcifikacija put nas Crnogoraca. I poziv na podizanje tenzija između Srba i Crnogoraca.

Odgovorili su mu naši „kao“ oštro, što naravno njega nije ni dotaklo, jer on u neizbježnom političkom padu pokušava proizvesti naš međusobni sukob radi njegovog voznesenija sa dna i iz političkog blata u Srbiji. I u ovako napetoj, religizno nacionalnoj atmosferi shvatih da ni u najcrnjoj primisli ne počinjemo sukob sa građanima Srbije osim ako oni ne krenu na nas. I dobih prosvećenje i Božji nalog „ Ko tebe Svetosavljem ti njega Berđajevom“. I Njegovom rukom vođen otvorih Berđajevovu knjigu „Smisao stvaralaštva“ na stranicu na kojoj piše: „ U pravoslavnoj državnosti postoji patos vječitog mira, otpor prema svakom kretanju kao prema nečemu grešnom. Svako kretanje je pobuna – samo apsolutna poslušnost uvodi u carstvo mirovanja.

Sveta država i na grešnoj, nespokojnoj zemlji mora uspostaviti vječiti, nepromjenjljivi mir. Ovdje svetootačka psihologija poslušnosti prelazi u okamenjenost i paralisanost, u duhovnu smrt. Tu je psihološki izvor ekstremne reakcionarnosti. Pravoslavlje je kao svjetovni fenomen uvijek na strani ove ekstremne reakcije. Novi Zavjet opravdava državu koja osuđuje grijeh, ali ne opravdava državu koja osuđuje stvaralaštvo. Pravoslavno-državni apsolutizam sa njegovim neizmjernim tlačenjem je najmanje moguće nazvati novozavjetnom ideologijom, hrišćanskom u pravom smislu te riječi. No isto tako malo je novozavjetnog, čisto hrišćanskog i u papskoj teokratiji. Imperijalistički apsolutizam cara ili pape je potpuno nespojiv sa hrišćanstvom, on ne spada u religiju iskupljenja. Tu se okamenjivanje u grešnoj socijalnosti izdaje za otkrivanje hrišćanskog zajedništva.

Svaka hrišćanska teokratija je bila lažno i nametnuto ograničenje života u spoljašnjoj oblandi crkvenosti, ograničenje koje je smetalo slobodnom otkrivanju čovječanstva, njegovom slobodnom ponovnom sjedinjavanju sa Bogom. Zato sekularizacija državnog i društvenog života ima pozitivno religiozno značenje, ona priprema slobodni bogočovječanski život“. E pa pokušajte ponovo sa svetosavljem i odmah ćete nazad dobiti neki citat Nikolaja Berđajeva. Nemate pojma kolika su mu sabrana djela i kakvih sve konkluzija u njima ima. Evo samo ovaj gornji citat je dovoljan da se poništi Temelnji ugovor i mnoge druge stvari iz vaše kleroagresije na Crnu Goru. Toliko o teologiji, a što se tiče istorije i vaših pervertiranih improvizacija kroz prostor i vrijeme dovoljno je da vas potsjetim na devetu Božju zapovijest NE LAŽI!

Ponijelo me gradivo i shvatih da nisu samo hrišćani građani Crne Gore, nego da ima i građana islamske vjere, pa sam odlučio da iznesem jedan biser iz istorije islamske religije i civilizacije. To je Muhamed ibn Zakarija al-Razi (865-925). Nažalost on nije sistematizovao svoj sistem filosofije, ali u odnosu na njegovo doba, valja ga smatrati najhrabrijim i najliberalnijim misliocem islama, a možda i jednim od najsmjelijih u čitavoj povijesti ljudskoga mišljenja. Bio je čisti racionalist, pretjerano uvjeren u moć razuma, bez ikakvih predrasuda i vrlo hrabar u iskazivanju svojih ideja. Vjerovao je u čovjeka, u napredak, u mudroga Boga ali nikako u religiju. Nije baš vjerovao ni profetima jer su protivurjerčni jedan drugome. Ako je Bog jedan i ako govore u njegovo ime zašto su im oprečni iskazi? Genijalno! Ovako tumači privrženost ljudi religiji : a) zbog imitacija i tradicija b) zbog moći klera koji je u službi države c) zbog ceremonija i ritusa koji se nameću imaginaciji prostih i naivnih. 

Ovo je čisto prosvjetiteljstvo koje se pojavilo prije više od pola milenuma prije evropskog prosvjetiteljstva. I niko ga nije spalio niti ubio. To je bila ta sjajna islamska civilizacija. A onda je naišla najezda Mongola koji su je razorili i spalili njene tragove. SAD i Izrael su u akciji da spale i razore ono što je ostalo od toga. Za one iz prvog dijela kolumne, čiji je guru Amfilohije nazivao muslimane lažnim ljudima lažne vjere, još jedna al-Razijeva izjava : „Hristos je čista ljubav“. Izuzetno je poznavao sve tri Abrahamske religije. Zamolio bih efendiju Fejzića i hafiza Bugarija da Ibrahimoviću malo objasne istoriju islama i da to islama što je došlo sa Osmanlijama je samo odbljesak sjajne Islamske civilizacije kojoj i evropska kultura i nauka duguju mnogo.

Već dva puta pominjem tri Abrahamske religije i sad bih trebao o Judaizmu iz kojega su proistekle druge dvije. Ali nisam u stanju da objektivno rasuđujem o tome u ovom trenutku. Kada o legendarnom i sjajnom narodu, kojemu se u mnogo čemu diviš trebaš razmišljati u trenutku kada njegovu državu prezireš zbog pošasti koje čini po Bliskom i Srednjem istoku, onda ne možeš objektivno razmišljati. Jer divljenje i prezir ne idu zajedno.