,,MOĆNI SEKTOR BEZBJEDNOSTI”: Čast je čast, ali vlast je vlast!

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je bila u Podgorici i sve je prošlo kako se i očekivalo: mnogo usiljenog optimizma, namještenih osmjeha i priče o impresivnim rezultatima... 

Ali bez konkretnog odgovora – hoće li Crna Gora zatvoriti sva pregovaračka poglavlja do kraja godine?  Da, postoji spremnost Evropske komisije da zažmuri na neke stvari; da, spremno je već šest poglavlja za zatvaranje, ali...

Jedino je izvjesno: Evropska komisija tek priprema mape puta za pristupanje za zemlje predvodnice, među kojima je Crna Gora. Kako će izgledati šira revizija politike pretpristupanja, biće jasnije kada se lideri EU dogovore na sastancima15. i 16. oktobra.

BRIGA ZA ,,MALOG GRAĐANINA” I...  

E, ali do tada, ovdašnji čelnici paralamentarne većine iskoristiće sve da poboljšaju svoj rejting. Premijer Milojko Spajić je to već učinio: iznenadno promovišući ,,Euro model“, napravio je najveći korak ka samopromociji, ali i podizanju rejtinga svojem Pokretu ,,Evropa sad“.  

Ali, nije Spajić ostao usamljen u samoreklamerstvu. Ne, državni šampioni su – Demokrate Aleksa Bečića. Partija koja kontroliše bezbjednosni sektor jedva je dočekala obilježavanje 2. oktobr, Dana unutrašnjih poslova. Pravu priliku za hvalisanje.  

Prvo se oglasio prvi čovjek Uprave policije Lazar Šćepanović: obznanio je, na svečanosti, da je crnogorska policija razbila u prošloj godini - nećete vjerovati – osam organizovanih kriminalnih grupa. Nije pominjao ,,kavčane” i ,,škaljarce” iako su oni do sada bili najveća opasnost; nije se ni osvnuo na Miliša Medenicu, valjda da ne podsjeća na sramotu kada im je pobjegao na dan izricanja presude desetogodišnjeg zatvra...

Zanemario je Šćepanović ta neugodna podsjećanja. Govorio je o svom svetom cilju: zaštiti njenog veličanstva – običnog građanina.  

,,Granica mora biti jasna između zakona i kriminala, između ovlašćenja i zloupotreba ovlašćenja, između služenja državi služenja kriminalnim interesima. Naš rezultat je građanin – koji se osjeća slobodno i sigurno”, grmio je sa govornice Šćepanović.  

I bilo je to dirljivo, na prvi pogled.  

...ŽESTOKI PROGON GRAĐANA  

Ali, samo na prvi pogled.  

Jer, o zaštiti građana govorio je čelnik Uprave policije u danu kada je obznanjeno da je Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću zvanično ustanovilo da - u takozvanom slučaju snimanja "majbaha" - u kojem je bio direktor Uprave policije Lazar Šćepanović -  nijedna osoba nije počinila krivično djelo.

I tek kada je zvanično objavljeno, jedna građanaka – Zorica Radulović, i jedan građanin – Saša Đilas mogli su konačno mirno da zaspu. I to nakon punih pet mjeseci progona, jer ih je policija sumnjičila da su - lica povezana sa organizovanim kriminalom!  

I da su njih dvoje ugrozili bezbjednost Lazara Šćepanovića objavljivanjem snimka ,,majbaha“ u kojem se vozio direktor Uprave policije.  

Punih pet mjeseci trajao je, baš po nalogu Šćepanovića, stravičan progon Đilasa i Radulović: pretresane su njihove i kuće i stanovi njihovih članova porodice, oduzimani su im mobilni telefoni i lap top, brižljivo su analizirani svi pozivi, poruke, komunikacija putem različitih aplikacija, fotografije, video-zapisi i svi drugi podaci iz elektronskih uređaja...

Dugo su, baš dugo, Đilas i Radulović živjeli su u strahu da će im momci sa fantomkama upasti u ranu zoru u kuće i odvesti ih sa lisicama na rukama.  

I onda – ništa. Ispostavilo se da je Šćepanović svjesno stvorio aferu kako bi se zabašurila njegova bahatost i vožnja u ,,majbahu“. Mučna je ta zloupotreba ovlašćenja, mučna je ta briga Lazara Šćepanovića o građaninu.  

HVALITE ME USTA MOJA!

Samo, nije Lazar Šćepanović jedini koji se lažno hvalisao. Dan unutrašnjih poslova bila je idelana prilika za fejsbuk i twiter hvalisanje Demokrata Danila Šaranovića i Alekse Bečića. Sve uz razmjenu komplimenata, ljepuškastih osmjeha i pričanje idilične priče...  

Pa je onda ministar unutrašnjih poslova Šaranović namjerio da napravi jedan promotivni selfi sa svojim partijskim šefom Bečićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za bezbjenosni sektor.  

I, naravno, objava na društvenim mrežama bila je namijenjena podizanju ličnog i partijskog rejtina. Iako je sve djelovalo malo karikaturalno.  

-Potpredsjedniče, evo smo završili još jednu svečanost povodom 2. oktobra, Dana unutrašnjih poslova, ali reklo bi se u nikada pozitivnijoj atmosferi. Nije to samo naš utisak, reklo bi se da je to utisak svih koji su prisustvovali večerašnjoj svečanosti – pričao je Šaranović u maeru mobilnog telefona, povremeno se osvrćući ka Bečiću koji je, kao hipnotisan, ostajao bez riječi sa osmjehom...

Nakon nekih minut priče, konačno je i Bečić mogao da istakne ,,svoj utisak”.  I ozareno-nasmijani Bečić prigrabio je šansu da nešto kaže u telefon svog partijskog druga, minsitra unutrašnjih poslova.  

 Nije dužio, samo je konstatovao: ,,Današnji dan poslao je sjajnu poruku: gradimo jak, moćan, otporan i profesionalan sektor bezbjednosti”.  

Eto tako kaže Aleksa Bečić: potpredsjednik Vlade za bezbjednost digao je u nebeske visine bezbjednosni sektor - koji on i njegove Demokrate kontrolišu.   

CETINJE OTKRIVA ISTINU O SEKTORU BEZBJEDNOSTI

A o stvarnom policijskom sistemu bezbjednosti najbolje govori ocjena Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju koje je analizu o sposobnosti policije nedavno poslalo porodicama 13 ubijenih u krvavom pira Aca Martinovića 1. januara 2025. godine.  

Mučna su to otkrića. Iako ODT Cetinje ne smatra da je neko iz sektora bezbjednosti, od ovlašćenih lica zloupotrijebio položaj, analiza otkriva užansu sliku o postupanjima policije na dan masakra.  

 -Povodom tragičnog događaja koji se desio na Cetinju 1. januara 2025. godine ovo Tužilaštvo je utvrdilo da je izostala efikasna i koordinirana akcija Uprave policije, da sistem bezbjednosti nije bio optimalno organizovan i da nije raspolagao dovoljnim kapacitetom da se suoči sa drugim po redu masovnim ubistvom na Cetinju...

Ovo je samo dio ocjena iz dopisa porodicama žrtava, u kojima tužiteljka Aleksandra Adžić Živković konstatuje da je bila nedovoljna obučenost policijskih službenika na Cetinju; da je postupanje policije bilo veoma sporo, da je zastrašujuće što je policiji trebalo šest sati da locira počinioca zločina na, citiram, ,,teritoriji objektivno malog grada kakvo je Cetinje“...

Ove užasne ocjene o sistemu bezbjednosti, Upravi policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova nije iznio neki opozicionar, citati su dio analize državnog tužilaštva na Cetinju.   

I govore o velikim propustima policije te užasne noći  kada je zločinac Aco Martinović, nesmetan od policije, ubio 13 osoba, među njima i dvojicu mališana – devetogodišnjeg Vukana i četrnaestogodišnjeg Jovana Vuletića.   

BEZ EMPATIJE I BEZ NAUKA IZ PROŠLOSTI

Četiri dana kasnije, na komemoraciji na Cetinju nije se pojavio - ni ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, ni potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, ni direktor Uprave policije Lazar Šćepanović.  

I da bude još gora slika o crnogorskom bezbjedosnom sektoru, masovni zločin prvog januarskog dana 2025. godine, bio je drugi masovni masakr na Cetinju. Dvije i po godine ranije, 12. avgusta 2022. godine Vuk Borilović ubio je desetoro ljudi, među njima i dvojicu dječaka, njegovih komšija, osmogodišnjeg Mašana i jedanaestogodišnjeg Marka Martinovića.  

Pet policajaca iz Odjeljenja bezbjednosti Nikšić, na dužnosti čuvanja Cetinjskog manastira, nijesu tog dana prstom mrdnuli da zaštite građanke i građane Cetinja. Nijesu čak ni pomogli Aleksandru Drecunu, momku koga je Borilović ranio...  

I niko od nih nje pozvan na odgovornost. Baš kao što ni jedan čelnik iz bezbjednosnog sektora nije pomislio čak ni da ponudi ostavku: svi su na svojim mjestima.  

UMJESTO BRIGE ZA ŽIVOTE - BRIGA ZA FOTELJE  

I onda, nakon svega, potpredsjendik Vlade Bečić može, 2. oktobra uveče, da kroz osmjeh saopšti: ,,Gradimo jak, moćan, otporan i profesionalan sektor bezbjednosti?!

Treba zaista imati crn obraz, pa, kao Aleksa Bečić,  ponavljati u nedogled mantru o moćnom sektoru bezbjednosti, ili pričati, kao Lazar Šćepanović, o brizi za običnog građanina.  

I, da bude mučnije, sve se to dešava u zemlji koja je na pragu ulaska u Evropsku uniju i sve to mirno gledaju i ćute Marta Kos i Johan Satler.  

Kako to, može li se u Evropskoj uniji tolerisati da sektor bezbjednosti kontrolišu, ali i da parlamentarnom većinom vladaju ljudi iz stranaka koje su anti-Nato i prosrpski opredijeljene? I da sve to prolazi bez jedna javne opomene iz Brisela...

Da, stvarno – kako to, ili: je li to snaga one Mandićeve ,,podostroške” šljivovice?