Demokrate prototip bolesnog društva

Erih From u knjizi „Zdravo društvo“ piše da u slučaju da neka osoba ne ostvari slobodu, spontanost (prirodnost) i istinsko izražavanje svoje individualnosti može se smatrati da ima ozbiljan poremećaj. A ako većina članova društva ne postigne taj cilj, u pitanju je pojava društveno strukturiranog poremećaja. U tom slučaju pojedinac, kad dijeli poremećenost društva sa ostalima, nije svjestan sopstvenog poremećaja. Čak je moguće da je taj poremećaj aktuelna politička, medijska i druga kultura uzdigla do vrline i na taj način stvorila utisak da se radi o društvenom uspjehu. Ili, da budem konkretniji, Crna Gora je danas poremećeno društvo, dok se politički, medijski i nazovikulturom stvara utisak da građani Crne Gore trenutno žive „zlatno doba“ i „oslobođenje“.

Globalne okolnosti kao da idu na ruku degradaciji demokratskih principa, naročito u zemljama poput Crne Gore, sa nedorečenim identitetom, unutrašnjim identitetskim suprotstavljenostima, neizgrađenim institucijama, politički infantilnoj, bez naučnih i građanskih autoriteta, sa upitnim suverenitetom i ogromnim uticajem spolja putem medija, političkih i vjerskih organizacija.

MRAK EKSTREMNE DESNICE

Nagli rast desnog ekstremizma u svijetu, prouzokovanog nepoštovanjem međunarodnog prava, ratnim sukobima, ekonomskim problemima, migracijama, sve izraženijim populizmom i odsustvom etike u politici, ima za posljedicu rast pristalica „lakih obećanja“ i „lakih rješenja“ i doveli su u opasnost ne samo međunarodni poredak, ustanovljena međunarodna pravila, već i same demokratske principe na kojima je bio zasnovan zapadni društveni sistem. Spušteno na naš nivo, ta „laka obećanja“ i „laka rješenja“ prijete da Crnu Goru dovedu do ekonomskog bankrota i gubitka suvereniteta i državnog identiteta, sve uz blagoslov građana Crne Gore.

U okolnostima kada se samo umnožava broj zemalja EU sa ekstremnom desnicom na vlasti, čak i sa fašističkim bekgraundom, kada zemlja koja se često, opravdano ili ne, smatrala zaštitnicom svjetske demokratije, izabere vlast koja urušava i demokratiju unutar sopstvene zemlje i međunarodni poredak, čiji su bili stub, ne treba da čudi što je svjetska zajednica nesposobna da prepozna u Crnoj Gori retrogradno od evropejskog, ako uopšte možemo taj pojam koristiti za današnje evropske vrijednosti u izvornom smislu.

Ako evropsku demokratiju najkraće definišemo kao skup neupitnih pravila, među kojima su bespogovorno poštovanje demokratskih zakona, koji važe za sve pod istim uslovima, striktnu podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, slobodno, kritičko javno mnjenje i demokratska politička kultura, onda se teško Crna Gora može ubrojati među demokratske zemlje. To što je Crna Gora prvi kandidat za prijem u EU više govori o današnjoj EU nego o Crnoj Gori. Teško se može govoriti o Crnoj Gori kao društvu pravde, pravde koja bi trebalo da onemogući da se dostojanstvo pojedinačnih građana može žrtvovati zarad političkog revanšizma, ili zarad formalnog ispunjenja uslova EU o borbi protiv korupcije, ili bilo čega trećeg. Mahanje brojem od 40 uhapšenih bivših funkcionera predavgustovske vlasti Maide Gorčević, ministarke evropskih poslova, bez da se navede broj izvršnih pravosudnih presuda za navedena lica, više je nego licemjerno. Posebno što se radi u mnogim slučajevima o zloupotrebi pravosuđa od strane izvršne vlasti i što većina sudskih procesa o kojima je riječ više liče na sudske farse nego na ozbiljne sudske procese.

Ne treba biti veliki poznavalac prava da bi se konstatovalo da vlast u Crnoj Gori svjesno vrši deprofesionalizaciju pravosuđa, svjesno stvara uslove da pravosuđe ne bude funkcionalno, što zbog nedostatka kadra, što zbog postavljanja na ključna mjesta ljudi nedostojnih tih funkcija, partijski, nacionalno i vjerski obojenih.

UNIŠTAVANJE VRIJEDNOSTI

Velikosrpska ideologija, revizionizam, populizam, povampirenje hegemonističke politike zloupotrebom vjere, nacionalnih simbola, jezika, namjerom da se biračko tijelo uveća iz inostranstva, autoritarna politička kultura, represija, zloupotreba tužilaštva i pravosuđa, politički i sudski pritisak na kritičke medije i civilno društvo, izigravanje demokratije i demokratskih pravila, iracionalizam i mitološka svijest, ne pružaju nadu da će se crnogorsko društvo reformisati u društvo zapadnoevropskih, demokratskih vrijednosti i da će se crnogorsko društvo transformisati u istinsko građansko društvo sa sopstvenim identitetom, kao prepoznatrljivo u zajednici naroda, što EU jeste.

Stvaralaštvo i destruktivnost, ljubav i mržnja, ne postoje nezavisni jedno od drugog. Volja za uništavanjem je logična kada ne postoji želja za stvaranjem. Čovjek ima razum i imaginaciju koja treba da ga vodi ka potrebi za ośećanjem sopstvenog identiteta i ka potrebi da se intelektualno orijentiše u svijetu kojem želi navodno da pripada, a ne da se vraća u XIX stoljeće i političke projekte jednog drugog vremena. Bez obzira da li je volja za destrukcijom inicirana spolja, ili je autentična, očito ona nije bez podrške u narodu, što dovodi do dilema da li je trenutno na pomolu raskol unutar jedne ideološke velikonacionalne politike, ili se radi o preraspodjeli i borbi oko nacionalnog liderstva, ili se radi o još jednom marifetluku, sa ciljem da se zakomplikuje politička situacija u Crnoj Gori. Vjerovatno inicirana spolja.

Vrijeme će pokazati što je na probi. Očigledno da se ta zakomplikovana politička situacija može razriješiti na više načina. Ne sviđa mi se ideja što je opozicija dio jedne od tih strategija za izlazak iz trenutne krize, jer bi to bilo ruka spasa pogubnoj anticrnogorskoj politici. Poslužiću se riječima Lazara Šćepanovića, direktora Uprave policije, izrečene u jednom političkom talk showu, ne samo sa „Bemaks“ zgrade, nego sa svih zgrada u Crnoj Gori slaviće Crnogorci kada nam se skinu sa grbače oni čiji je on politički neformalni član. U prevodu to bi značilo da bi sadašnja vlast trebalo da sama jede kašu koju je zakuvala. Rečenu ruku spasa ne smiju dobiti, bez obzira što se nekome može činiti da je najveći interes Crne Gore da postane član EU. Posebno ne oni koji su uništili bezbjednosni sektor i napravili od njega objekat sprdnje.

DEMOKRATE NAJPREVARNIJE

Valjda je svima vidljivo da je opozicija u parlamentu, za razliku od situacije koja je bila u predavgustovkom periodu, bila veoma kooperativnma kada su bile u pitanju EU integracije. Nemam namjeru da prigovaram tom političkom opredjeljenju, ali ne mogu da ne konstatujem da su za tu kooperativnost Crnogorci platili veliku cijenu. Čak se može govoriti o otvorenoj nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj diskriminaciji Crnogoraca. Dok je opozicija bila kooperativna u EU integracijama, dio vlasti je pristupne pregovore koristio kao crvenu maramu iza koje su stajali njihovi velikosrpski ideološki zahtjevi i povampirenje mračne prošlosti, čiji su politički promoteri. Možda je došlo vrijeme da svi izađu iz mraka, na svijetlo, da se vidi ko je ko. Posebno „demokrate“, kao najprevarnija, najautoritarnija, najnesposobnija i najnedemokratskija politička sekta u Crnoj Gori. Oni su pravi prototip poremećaja sa početka teksta, dok oni politički, medijski i zloupotrebom državnog aparata taj poremećaj, da budemo eufemistični, pretvaraju u utisak da se radi o njihovom epohalnom uspjehu.

Uopšte me ne zanima da li je Knežević bacio rukavicu vojvodi Mandiću izlaskom iz Vlade, da li će zbog toga Mandić, da bi sačuvao biračko tijelo i titulu lidera Srba, oboriti Vladu, ili će ostati zalijepljen za stolicu predśednika parlamenta, rizikujući rejting, i da li će spasiti Bečićevu sektu koalirajući sa Demokratama, ili nešto treće. Ono što sam siguran je da sadašnja vlast ne oličava volju naroda, ma kakvo ja mišljenje imao o njegovoj političkoj pismenosti, znanju o temeljnim pojmovima u politici, o političkim stavovima i političkim vrijednostima, posebno što ni FBI forenzičari ne bi mogli utvrditi ideološki profil članova PES-a i sljedbenika predśednika Milatovića. A i vrijeme je da se politička scena u Crnoj Gori raščisti i profiliše po ideološkim linijama. Ovaj politički bućkuriš ne može dati bilo kakav rezultat, sem katastrofalan po Crnu Goru. Proizvođenje trenutne (potencijalne) političke krize samo je dokaz da iza njihovog djelovanja stoji destrukcija, jer je jasno da će vjerovatna cijena biti prolongiranje EU integracija Crne Gore.

UNIKAT SVJETSKIH RAZMJERA

Konačno, vrijeme je i da građani Crne Gore prestanu da se ponašaju kao beogradska provincija, posebno nakon nedavnih skupova profašističkih sljedbenika Milana Nedića, predśednika kvinsliške vlade Srbije od avgusta 1941. godine, s jedne strane, i onih koji su se predstavljali kao „antifašisti“, iako su mnogi od njih podržavaoci agresije Rusije na Ukrajinu. Uz sav rizik da nije zahvalno praviti slične paralele, radi se o različitim vremenima i okolnostima, teško mi je prihvatiti da podržavaoci Putina i zločina nad ukrajinskim narodom imaju pravo sebe nazivati antifašistima. Plašim se, znajući taj provincijski mentalitet u Crnoj Gori, koji se napaja medijskim smećem i događajima iz suśedstva, da se takvi „fašisti“ ne okite na Sastavcima Milanom Nedićem na sljedećem januarskom kupanju, zajedno sa „antifašistima“ sa tetoviranim Putinom na grudima. Ipak smo mi unikat svjetskih razmjera.