Dior papuče i sloboda koja izmiče
Nije ovo prica o papučama, već o tome ko gazi, po čemu i po kome. Ovo je priča o institucijama sistema koje ne služe da zaštite građane, već nečiju sujetu. Crna Gora je postala zemlja u kojoj su papuče jedne žene bolje štićene nego jedna novinarka. One dođu nešto kao štićena ličnost i valjalo bi razmisliti da im se da matični broj i pravo glasa.
Možda nijesmo demokratska zemlja, ali neka se zna da smo bar modno osviješteni i da smo oduvijek na usluzi samoproglašenoj eliti. Od dolaska “oslobodilaca” na vlast, jedna stvar postala je kristalno jasna – u Crnoj Gori sloboda se tretira kao incident. Ograničavaju nam pravo na okupljanje, hoće da nas prisluškuju kako bi nas zaplašili, a povez preko usta bio bi apsolutno primjeren mehanizam.
I ništa bolje ne ilustruje tu tendenciju od jednih papuča.
Ponosna vlasnica obuće, žena čije-se-ime-ne-pominje, jer može biti belaja, pokazala je visok nivo tankoćutnosti čim je uturila prijavu protiv novinarke. Nije da sam zla, ali se pitam đe su joj mjera i tankoćutnost bile kada je vrlo samouvjereno, iako bez ijedne formalne funkcije, čestitala nacionalni praznik ništa manje nego u ime Glavnog grada. “U ime Glavnog grada i u svoje lično ime”- moćno zvuči, a? E, ako ovo nije želja da se bude na pozornici ne znam šta jeste. A kad ste na pozornici morate biti primijećeni, je li tako? Sad bi ta ista gospođa da bude nevidljiva i da, kao gradonačelnikova stopanica, dobije status nedodirljivosti, bezmalo svetosti.
Institucije su joj, logično, izašle u susret i dodijelile ovo drugo. I eto drame - novinarka koja se usudila da primijeti nesklad između životnog stila i primanja gospođe gradonačelnikovice, saslušana je u policiji. I bas kad smo pomislili da je to to - još jedan farsični biser oslobodilačke vlasti i nova scena za dramski zaplet: Osnovno tužilaštvo iz Kotora saopštilo da nije tražilo saslušanje novinarke. Policija, kažu, sama da “vidi” ima li elemenata prekršaja.
E to je tačka đe farsa prerasta u društvenu tragediju. Nijesam pravnica, ali mi nešto govori da ako nas policija saslušava bez naloga tužioca - onda to nije država u kojoj zakoni vladaju. To je sistem u kojem se strah raspoređuje preventivno, s jasnom porukom: pazite šta govorite, još bolje -samo ćutite. Policija se ponaša kao modni sud. Ne po zakonu, već po ukusu povlaščenih. A to što tužilaštvo prilično kasno pokušava da opere ruke od toga, samo dodatno potvrđuje da sistem funkcioniše po principu instinkta poslušnosti.
Posljedice ne trpi samo samo tužena novinarka. One su poruka svima nama. Jer ako se ovakvi postupci normalizuju, ako se uzme zdravo za gotovo da novinari mogu biti saslušavani zbog stava, onda su svi građani potencijalni "prekršioci". I nije pitanje hoćemo li biti pozvani – već kada. Zato Danijeline Dior papuče nijesu samo par skupocjene, što ne znači i lijepe obuće, one su, ni krive, ni dužne, postale simbol moći koja hoće da uplaši, uguši, pregazi.
I zapamtite: U Crnoj Gori “prilike su take” da nijesu na meti oni koji zloupotrebljavaju moć, već oni koji tu zloupotrebu prepoznaju. A to je “opasan prekršaj" koji se ne oprašta.