Ima nade

Svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju

Dobrica Ćosić napisao je trilogiju "Vrijeme zla", koja je obuhvatila tri romana - Grešnik (1985), Otpadnik (1986) i Vjernik (1990).

Danas živimo neko novo vrijeme iz Ćosićevog romana - vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja.

Otpadnici

Kada dođe vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja čovjek se može sakriti u "mišiju rupu" i vjerovati u "mudrost" - strpljen, spašen. 

Postoji i druga opcija - dati do znanja da mu je neprijatno da u njegovoj zemlji nasilnici pretuku predsjednika opštine, da zemljom upravljaju ljudi sa "fake" diplomama, da nagrade za najbolje odbijaju najbolji, a grabe oni sa "dna kace"...

Svaki vlastodržac prema prvima, koliko god bili "odani", ima rezervu, jer priznaje samo totalnu poslušnost.

Druge i pored toga što na nečastan način pokušava da ih "diskredituje" i spušti na "svoj nivo" – poštuje. „Vladar“ zna da je bolje imati časnog protivnika nego "kukavnog" saveznika, koji će izdati na prvoj krivini, s leđa, manirom „otpadnika“, zadati udarac.

Ne stiže se u Brisel, niti na Goricu, ni na Kruševo ždrijelo sa "felom" otpadnika što su "nit voda, niti vino".

Znaju to i "euroatlantski" partneri ...

Grešnici

Mir ne biva kroz "pomirenje" zla i dobra, žrtve i ubice ... mir počinje kada svako ponese teret svojih djela, pokloni se nad žrtvama koje su ubijene u ime njegove vjere, nacije, ideologije ... 

Tek tada, kroz tu katarzu, nastaje mir, razumijevanje i prepuštanje istorije nauci i referentnoj istoriografiji.

U vremenu "grešnika" više popova nije donijelo više mira i manje nasilja - naprotiv. Umjesto da donesu "duhovni mir", oni kopaju po grobovima crnogorskih antifašista, i tako izjednačavaju žrtvu pobijene đece sa Lazina sa zlikovcima koji im zabiše metak u grudi.

Vili Brant je kleknuo - poklonio se i u ime njegovog, u Drugom svjetskom ratu, "pokleknutog" naroda koji je slijedio zločinački fašistički režim i zatražio oprost! To je Državnik.

Ovi domaći "državnici" što ne znaju kleknuti da bi se podigli ostaće samo - službenici ... ruke koju ljube.

Bez pokajanja grešnik ostaje - grešnik.

Vjernici

Ako osjetimo stid zbog nezakonja, izrazimo bunt zbog nasilja i ukažemo na neznanje - rođena je sloboda - sloboda u nama.

A svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju.

Zato vrijedi vjerovati u onaj pogled mladog policajca ispod šljema u kome se vidi da je tu da ponosno nosi grb na svojoj uniformi, ali i da ne želi da "udari" na sve one žene i muškarce u ozbiljnim godinama koji su mu donosili maramice da očisti oči od "traljave" upotrebe biber spreja upotrijebljenog od "lica bez uniforme i grba".

Vrijedi vjerovati u pogled studenta u amfiteatru - pogled kojim daje do znanja da u ovoj zemlji stanuju mladi ljudi za koje je vrijedila žrtva Ljuba Čupića.

Zato ima nade da se neće ponoviti Ćosićevo "Vrijeme zla". Ima nade ako se ova zemlja oslobodi Otpadnika, ako se Grešnici pokaju i ako damo šansu onima koji vjeruju u bolju i pravedniju Crnu Goru.