Imate apsurd da imate zalaganje za Petrovićevsku Crnu Goru od onih koji su jednim nelegitimnim činom, činom suprotnom Ustavu države Crne Gore, suprotno njenom parlamentu koji je bio formiran 1914. godine i bio u punom legitimitetu, jednostavno zbrisali sa istorijske pozornice i državu i naciju, njene legitimne institucije i crkvu - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, predsjednik Udruženja pravnika prof. dr Branislav Radulović.
U skupštinskoj sali na Cetinju sinoć je održana promocija Drugog izdanja knjige "Najveći zločin istoriji" Jovana Čubranovića, autora koji se bavi isključivo dokazanim i provjerljivim istorijskim činjenicama. Interesantno je i to što je istoga dana na Cetinju promovisana knjiga koja se bavi nasilnom aneksijom Crne Gore 1918. godine, ali i proslava Podgoričke skupštine u Pljevljima.
"Najveći zločin u istoriji" je, kako ističe Radulović, knjiga koja je izazvala izuzetno interesovanje javnosti i koju su izdavači odlučili da poklone crnogorskoj javnosti, te da će pokušati da štampaju još primjeraka.&nbsp;
Kaže da je datum promocije 1. decembar odabran zato što je 1. decembra bila kruna suverene, međunarodno priznate države Crne Gore i kraj onoga što se naziva Petrovićevska Crna Gora nakon 222 godine, odnosno kako kažu članovi tog nezakonitog, nelegitimnog odbora - da se kralj Nikola I Petrović Njegoš i njegov dinastija zbaci sa crnogorskog prijestola.
- Bio je to povod da ovo izuzetno izdanje koje se pojavilo 2021. godine, koje je nastalo u razdoblju od 1918. do 1934, koje je autentično, koje nije moglo imati refleksiju današnjih događaja, pojavi pred crnogorskom javnošću i pruži odgovore svima onima koji danas očigledno žele da prave jedan ozbiljan falsifikat crnogorske istorije - rekao je Radulović.
O 1918. godini, kako dodaje, pisali su renomirani crnogorski istoričari Dimitrije Dimo Vujović, Jovan Bojović, akademik Mijat Šuković, od obilja građe koja je dodatak autentičnosti izvora koji se mogu pronaći u njoj.&nbsp;
Radulović podsjeća da je knjiga podijeljena u 13 djelova, koji se sastoje od autentičnih i neposrednih izvora upravo perioda od Podgoričke skupštine zaključno sa 1930. godinom.
- Autor koji je publicista, koji je čitav svoj život posvetio borbi za međunarodno priznanje Crne Gore, donosi sijaset međunarodnih dokumenata, saznanja, čak donosi vrlo značajne dokumente iz beogradske štampe koja je upravo u tim godinama obznanila zločine po prvi put koji su se događali, pa čak i priznanje ministara. Imamo slučaj da ministar unutrašnjih poslova tadašnje Kraljevine prilikom formiranja nove vlade tadašnjeg premijera Davidovića gdje kaže da "za razliku od drugih mi više nećemo ubijati žene i djecu" - zaključio je Radulović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DOTetPB1-qqQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Radulović: Imate apsurd da imate zalaganje za Petrovićevsku Crnu Goru od onih koji su nelegitimnim činom zbrisali sa istorijske pozornice i državu i naciju

Definitivno se nastavlja saga zvana Ustavni sud i nastavlja se proces njegove dalje kontaminacije - ocjenjuje u izjavi za Antenu M profesor i predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović, komentarišući to što je na jučerašnjoj sjednici Skupštine, od troje predloženih kandidata za sudiju Ustavnog suda izabran samo Jovan Jovanović, jedan od dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor.
Podsjetimo, Mirjana Radović, koja je takođe predložena od strane tog skupštinskog radnog tijela, kao ni Mirjana Vučinić, koju je predložio predsjednik države Jakov Milatović, u drugom krugu glasanja nijesu dobile neophodnu tropetinsku podršku. Izbor Jovanovića podržali su poslanici vladajuće većine, izuzev Bošnjačke, kao i nezavisne poslanice 
Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur.
Radulović naglašava da je nekompletiranje Ustavnog suda jedan izuzetno snažan udarac onome što su stvarne evropske ambicije crnogorskog društva i crnogorske države.
- Ali, moramo se i podsjetiti da u prethodnim periodima i pored izuzetno dobrih kandidata, u najmanje dvije situacije i dva postupka uopšte nije došlo do izbora bilo koga od kandidata. Tako da je, vrlo projektovanim procesom izbora i projektovanim redosljedom kandidata, obezbijeđen kandidat koji je u ovom trenutku kandidat koji obezbjeđuje potrebni kvorum - ukazuje Radulović.
Radulović napominje da sutkinji Desanki Lopičić prestaje mandat.
- I ostaće, tako da kažem, uslovno, funkcionalan Ustavni sud, sa minimalnim brojem kandidata. I očigledno da je neko jako dobro projektovao takav razvoj događaja - podvlači Radulović.
Istovremeno, predsjednik Udruženja pravnika ističe kako činjenica da nije prošao prijedlog predsjednika države, prije svega govori o odnosu parlamentarne većine prema funkciji predsjednika države, više nego prema samoj kandidatkinji.
- Iz jednog jedinog razloga – jer je predsjednik učinio sve sa svoje strane, da pokuša obezbijediti saglasje među političkim subjektima. Dakle, neminovno se stiče utisak da je neko matematički precizno vodio proces i obezbijedio onaj izbor i onaj proces koji njemu trenutno odgovara, kad je u pitanju kompozicija, a samim tim odlučivanje i premoć u Ustavnom sudu - naglašava Radulović.
Upitan da li promjena redosljeda kandidata, od strane predsjednika Skupštine Andrije Mandića u odnosu na prvi krug glasanja takođe ukazuje na neku vrstu pokušaja političke trgovine, Radulović ističe da iz pozicije predsjednika Udruženja pravnika Crne Gore ne želi da se bavi onim što se, kako navodi, jasno prepoznaje kao politička kalkulacija.
- I definitivno promjena rasporeda jeste jedan dio strategije ili taktike koji je doveo do datog rezultata. Ali to je dodatno poražavajuća činjenica, iz jednog jedinog razloga – jer vrlo očito, slikovito, pred ukupnom crnogorskom javnošću pokazuje da postupak izbora u Ustavnom sudu nije stvar prestiža, kvaliteta, kredibiliteta kandidata i potrebe da se grade institucije, već osvajanje jedne po jedne institucije, u cilju ostvarivanja svoje političke moći. I pored činjenice da će Evropska unija vjerovatno pozdraviti činjenicu da je izabran makar jedan sudija, ovo će dugoročno na pravni poredak, pravnu sigurnost i kredibilitet Ustavnog suda ostaviti ogromne posljedice - poručuje Radulović.

1250x600

1084x550

Radulović: Projektovanim izborom kandidata nastavlja se proces kontaminacije Ustavnog suda

Ulazak Crne Gore u EU 2028. nije realan, ali čuo sam da bi Crna Gora mogla zatvoriti neka poglavlja 2027. što takođe nije realno jer je to izborna godina i niko se neće baviti evropskom agendom. Realan rok je onaj koji pominje Kaja Kalas 2030. Mislim da to najviše zavisi od vrjednosnih političkih parametara", František Lipka, bivši ambasador Čehoslovačke u bivšoj Jugoslaviji; bivši ambasador Slovačke u Francuskoj, UNESCO-u, Belgiji, Luksemburgu i Crnoj Gori.
Drugi je dan Cetinjskog foruma – FORCE2025, međunarodne konferencije pod nazivom „Oblikovanje nereda: demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“, koja okuplja istaknute intelektualce, političare, diplomate, novinare i aktiviste iz Crne Gore, regiona i svijeta.
Sašo Ordanoski, programski menadžer u organizaciji Foruma (Centar za strateška istraživanja i dokumentaciju, Skoplje) navodi da je Evropska unija uradila sve da nas dovede u ovu situaciju u koju smo sad.
- Makedonija je dobila sada najgori izvještaj EK. Nije bitno kada ćemo ući u EU bitan je pravac i put - kazao je Ordanoski na panelu "Značaj EU integracija u zaštiti demokratskih vrijednosti protiv autoritarijanizma".
Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore kaže da će "Crna Gora teritorijalno biti unijeta u EU".
- Crnogorsko društvo je skuvano i ona tri puta u svojoj istoriji pada. Svaki put je padala od ultra desnog nacionalizma. Potrošila se evropska autentična energija u Crnoj Gori, u ovom trenutku se Crna Gora nalazi na šinama ka Briselu i treba ih ojačati - rekao je Radulović.
Marko Banović, analitičar Digitalnog forenzičkog centra ističe da postoji veliki broj aktera koji rade protiv interesa države.
- SPC je u centru tih procesa - ocijenio je Banović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DfhB2PaZICSU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
<h2>Jovićević: Zapad i Balkan danas imaju praktično iste narative</h2>
Biljana Jovićević, novinarka Antene M, tokom izlaganja kaže da su nacionalistički narativi oživjeli na temeljima ultra desni narativima koji su prisutni svuda u svijetu.
- Zapad i Balkan danas imaju praktično iste narative. Zato su ti narativi ovdje uspješni, oni pod okriljem evropske agende koju koriste politički akteri dobro prolaze - rekla je ona.
Adnan Prekić, profesor na Univerzitetu Crne Gore, navodi da je narativ ugroženosti veoma važan.
- Imamo i motiv superiornosti. Funkcija ovih fenomena nije da se dođe do istine, period u kome živimo je borba za narativ. Istorijski revizioniza se adresira na segmente istorije gdje je naš identitet bio najugroženiji - rekao je Prekić.
Momčilo Radulović, predsjednik Evropskoga pokreta u Crnoj Gori, istakao je da Crna Gora i dalje nema izgrađen državotvorni sistem.
- Da smo 2020. godine imali razvijen državotvorni sistem pola toga ne bi ni osjetili - rekao je on.
Kako navodi, najmanje jedna osoba iz Crne Gore i dvije iz Srbije u strukturi BIRN-a bile pod kontrolom BIA.
- Najmanje jedna osoba iz Crne Gore i dvije iz Srbije u strukturi BIRN-a bile su pod kontrolom &nbsp;Bezbjednosno informativne agencije (BIA) a učestvovale su kreiranju skaredne mape ekstremista krajnje desnice u Crnoj Gori u kojoj je targertirano više građanskih altivista, među kojima i dvije novinarke - kazao je Radoluvić.
<h2>Jusić: Srbija i danas sprovodi projekte destruktivnim politikama</h2>
Dejtonski mirovni sporazum ima svoj značaj, ali samo u domenu da je zaustavio rat. Upitna je mogućnost da opet krene rat. Nije se pozabavio posljedicama, kazao je Sead Jusić, komandant 505. Bužimske viteške brigade 5. korpusa Armije RBiH; bivši zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine
Kako navodi velikoalbanski projekat u kontinuitetu živi.
- Srbija i danas svoj projekat sprovodi destruktivnim politikama. Dejtonski sporazum je ostavio u životu protagoniste BiH. Sve dok narod u BiH glasaju one koji slijede politiku onih koji slijede politiku koja je pokrenula ratove, i sami su odgovorni - rekao je Jusić.

Lipka: Ulazak Crne Gore u EU 2028. nije realan rok, mislim da će to biti 2030.

Njegoš – vladika, pjesnik, mislilac, filozof, vizionar, državnik. Crnogorac koji je, kako ga je opisao Ivo Andrić, “najveći mislilac koji je govorio stihom i najveći pjesnik koji je mislio kao filozof”.
Profesor Slobodan Tomović, u svojoj analizi Njegoša između ostalog zapisa i da: “sa Njegošem vidimo i najudaljenije zvijezde, a bez Njegoša ni sami sebe”. Upravo zato da “ne bi vidjeli sebe” Negoš se iz svoje “kosmopolitske i crnogorske” komponente sistemski i uporno “pakuje” u uzak, provincijalni i klaustofobični (tuđi) nacionalni“program”, svodeći ga na “zavjetnika Kosovskog mita i nemanjićke tradicije”.
Zato, kada u prilog "Njegoševih dana" domaći nacionalni radnici provincijalnog duha, ponovo budu držali slovo o "Njegoševskoj Crnoj Gori" i povratku tradicionalnim vrijednostima, pakujući ga u njihov (polu) svijet, valjalo bi da u njihovim "besjedama" citiraju i ove Vladičine riječi: "Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bonaparte, oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi".
Kad smo već kod Nemanjića njihov"bratski" odnos prema zemljama primorskim sažima se u sljedećoj rečenici: “gradove poobara i poruši i pretvori slavu njihovu u pustoš ... da služi državi njegovoj sa strahom i sa urečenim dankom". 
Njegoš, na tu istu sjevernu adresu, po pitanju slobode otpisa sljedećim riječima: "Vala se vi Srbi narobovaste, mi Crnogorci bogomi nijesmo". Možda zbog ovoga stava vladika Petar II, danas, posmrtno spozna i "snagu vetinga", jer nije na liniji ovovremene "pameti", onih što na njemu zaradiše nacionalne penzije i državne nagrade, a da od njega ništa ne naučiše.
<h2>Gebels</h2>
Namjera i metodi političke instrumentalizacije Njegoša su jasni i već odavno testirani. 
Zloglasni nacista i Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels je definisao model: "Oduzmite narodu istoriju i u prvoj generaciji će postati rulja, a u drugoj generaciji ćete moći sa njima da upravljate kao sa stokom". A za tor i stado treba "pastir" da na zvono i kerovima stado sabira. Zato, u mantiji, ne pominjući ni Boga ni Isusa, popovi - nesvršeni studenti i preobučena vojna lica - umjesto bogosluženja prave posijela posvećena ratnim zločincima, kvislinzima i ostalom, iz istorijskog bauna, izvađenom nesojluku.&nbsp;
No i ođe Njegoš odgovora daje: “Ko narod svoj lažima uči, taj njemu ropstvo pripravlja”. Zato, za razliku od kolaboracionista i saradnika okupatora, sa kojima su nacisti upravljali na povodac, crnogorski antifašisti su odgovorili borbom i porukom: "Svaki okupator izgori u vatri koju je sam zapalio", a sam Njegoš: “Crnogorac ne ljubi lance, on je stvoren za slobodu svetu.”
<h2>Princ</h2>
Da traje "njegoševska Crna Gora" od soja i prkosa govori i činjenica da i ovovremena Crna Gora ima primjere na kojima treba učiti i koje treba isticati.
Danas Crna Gora ima vrijednog i plemenitog reprezenta prave i nesalomljive Crne Gore. Ponosnog i dostojnog Princa moderne i civilizovane Crne Gore - Miloša Karadaglića koji je, samo u jednom potezu, jasno odvojio “bećiranje” od stvarne i istinske umjetnosti. Princa što ga ne mogaše kupiti za "šolde" i koji vrati "danajske darove" pokazujući svoju, ne samo umjetničku, veličinu. 
I zato, što bi Njegoš rekao, "neka bude borba neprestana" za neka nova pokoljenja koja neće klečati ni pred Nemanjom, ni pred Muratom, ni pred Bonapartom ... jer "tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je dužnost ljudska najsvetija". 
Srećan praznik!

Njegoš

Delegacija Državne revizorske institucije Crne Gore (DRI), koju čine senator dr Branislav Radulović i državna revizorka Jadranka Delibašić, učestvuje na 23. godišnjem sastanku EUROSAI Radne grupe za reviziju životne sredine (WGEA), koji se održava u Bratislavi, saopšteno je iz DRI.
Centralna tema ovogodišnjeg skupa, koji okuplja predstavnike iz više od 30 evropskih i međunarodnih institucija, posvećena je povezanosti klime, voda i biodiverziteta – kao ključnim izazovima u zaštiti životne sredine i održivom razvoju.
- EUROSAI radna grupa za reviziju životne sredine (WGEA) formalno je osnovana rezolucijom na IV Kongresu EUROSAI u Parizu 1999. Vrhovna državna revizija Crne Gore (DRI) punopravna članica EUROSAI je od 2008. i aktivno učestvuje u radu WGEA, kao i u radu Radne grupe za reviziju lokalne samouprave od 2016 i Radne grupe za reviziju informacionih tehnologija od 2018. godine- navodi se u saopštenju.
Tokom sesije WGEA, senator Radulović održao je bilateralne razgovore s predsjednikom Vrhovne revizije Slovačke Ljubomírom Andrassyjem, kao i sa predsjednikom AFROSAI WGEA Charlesom Kichereom, o jačanju saradnje i razmjeni iskustava u primjeni inovativnih alata u revizijama koje prate ostvarenje ciljeva UN Agende 2030.
Kako je saopšteno iz DRI, tokom ovogodišnje sesisje WGEA u Bratislavi predstavnici tridesetak vrhovnih revizija razmatrali su teme vezane za efikasnost upravljanja resursima, važnost transparentnosti i jačanja kapaciteta za odgovor na klimatske i ekološke rizike i oblike sprovođenja paralelnih revizija u ovoj oblasti.
- Danas će delegacija DRI na posebnoj sesiji posvećenoj „Biodiversity Nexus“ predstaviti iskustva iz sprovedenih revizija vezanih za održivi razvoj i sa drugim SAI raspravljati i definisati smjernice o budućim revizijama u ovoj oblasti, u cilju što uspješnije razmjene znanja, jačanje profesionalnih veza i zajedničkog kreiranja inovativnih audit alata u skladu sa najnovijim međunarodnim standardima- zaključuje se u saopštenju.

Crnogorska delegacija na skupu evropskih revizora u Bratislavi: Klimatske promjene, voda i biodiverzitet u fokusu

Paralelne revizije nijesu samo tehnički proces – one predstavljaju i priliku za izgradnju zajedničkih standarda i razmjenu najboljih praksi među institucijama, poručio je senator Državne revizorske institucije (DRI) Crne Gore Branislav Radulović na bilateralnom sastanku u prostorijama Državnog zavoda za reviziju Sjeverne Makedonije u Skoplj, u okviru paralelne revizije na temu "Programi za rano otkrivanje malignih oboljenja".
Sastanak su otvorili Radulović i glavni državni revizor Maksim Acevski, koji su istakli dugogodišnju uspješnu saradnju između institucija.&nbsp;
- Naš zajednički rad predstavlja primjer kako se kroz partnerstvo može unaprijediti revizorska praksa i dati doprinos temama od šireg društvenog značaja, kakva je zaštita javnog zdravlja - naglasio je Acevski.
Revizijom rukovodi pomoćnica Glavnog državnog revizora Sonja Kambovska, koja sa svojim timom aktivno koordinira rad i razmjenu iskustava u okviru projekta.
Tokom prvog dana sastanka, fokus je bio na diskusiji o utvrđenim nalazima revizije, razmjeni iskustava između revizorskih timova, kao i prezentaciji radnih dokumenata koji se koriste u procesu.
Rad će se nastaviti i sjutra, 30. septembra 2025. godine, kada će u centru pažnje biti izrada matrice nalaza, usaglašavanje strukture i dinamike za pripremu konačnog izvještaja, kao i definisanje narednih koraka.
- Ovaj sastanak dodatno osnažuje institucionalnu saradnju i otvara nove perspektive za buduće aktivnosti u okviru kooperativnih revizija od zajedničkog interesa - saopšteno je iz DRI-a.
Sastanku su prisustvovali Blažo Savković – načelnik i Svetlana Brajović – rukovodilac u DRI.

Radulović: Paralelne revizije prilika za izgradnju zajedničkih standarda i razmjenu najboljih praksi među institucijama

Danas je u Mostaru u okviru obilježavanja Međunarodnog dana mira održana Konferencija na temu: "Stabilnost i mir u regionu - stanje i izazovi" na kojoj su učešće uzeli prof. dr Nerzuk Ćurak iz Sarajeva, prof. dr Branislav Radulović iz Podgorice, Vehid Šehić iz Tuzle, Gordana Vidović iz Modriče, Aleksandar Popov iz Novog Sada i profesor Zoran Pusić iz Zagreba.
Govoreći na Konferenciji profesor Branislav Radulović istakao je da je brzo punopravno članstvo u EU država regiona jedini pouzdan garant trajnog mira na Zapadnom Balkanu, koji je po uzoru na devedesete godine prošlog vijeka ponovo ugrožen velikodržavnim projektima, djelovanjem radikalne desnice i narastajućim kleronacionalizmom.&nbsp;
- Kolektivna bezbjednost u okviru NATO saveza, a ne masovno pojedinačno naoružavanje i demonstracija vojne sile usmjerena i prema susjednim državama, ali i kao demonstracija sile za unutrašnjo političke prilike, put je koji daje garancije da ukupan region više neće biti poprište krvavih oružanih obračuna i ponavljanja zločina nad civilnim stanovništvom- kazao je Radulović.
Domaćin skupa bila je Mreža za izgradnju mira, UWC Mostar i Igmanska inicijativa.
Konferencija se odvija u okviru trodnevnog događaja (18-20 septembar) koji okuplja istaknute intelektualce, umjetnike, aktiviste i akademske građane sa ciljem jačanja dijaloga, solidarnosti i zajedničkog zalaganja za mir na Zapadnom Balkanu.
U okviru programa obilježavanja Međunarodnog dana mira dodjeljene su mirovne nagrade "Goran Bubalo" za doprinos izgradnji mira. Posebnu pažnju izazvao je događaj "Put oko svijeta za 80" minuta koji su organizovali polaznici Koledža UWC Mostar iz 74 države svijeta u okviru kojeg je svaka država predstavila svoju državu među kojima je bila i grupa polaznika Koledža iz Crne Gore.

Radulović: Brzo punopravno članstvo u EU država regiona jedini pouzdan garant trajnog mira na Zapadnom Balkanu

Pitanje izbora sudije Ustavnog suda je već duži vremenski period veoma kompleksno i vrlo problematično sa stanovišta generalnog pristupa političkih elita - ocjenjuje za Antenu M profesor Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.&nbsp;
- U ovom trenutku, sa stanovišta Udruženja pravnika, postoji jedno prethodno pitanje na koje se moramo vratiti, a to je činjenica da su politički lideri vlasti i opozicije, prije svega premijer, a onda i lideri opozicije, potpisali sporazum o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, koje do danas apsolutno nijesu sprovedene. Ne preuzimaju se bilo kakve aktivnosti i pored više puta ponovljenog obećanja i premijera i ministra pravde. Tako da to dodatno kontaminira proces i izaziva nepovjerenje, jer ukoliko ne važi potpis i dogovor u prisustvu gospodina Johana Satlera, kako vjerovati bilo kakvom političkom dogovoru u bilo kojem budućem procesu - naglašava Radulović.
Sve je sada, kako dodaje, u rukama dnevne, odnosno gole politike, a postrani su ostavljeni i kvalitet kandidata i društveni i javni interes da postoje funkcionalne, nezavisne i kredibilne institucije.
Predsjednik države je, ističe, saglasno svojim ustavnim nadležnostima i kompetencijama ispunio sve svoje obaveze, te je sada sve u rukama parlamenta.
- Svedeni smo na pitanje vjerovati ili ne vjerovati, što zapravo nije dobar pristup, iz prostog razloga što država Crna Gora na putu evroatlantskih integracija mora imati kredibilne, snažne i pouzdane institucije. Činjenica da je već od prvog dana proces izbora ove sutkinje, kao i prethodni postupci, kontaminiran političkim izjavama, zaista ne nudi neku pretjeranu vjeru da u Crnoj Gori, u njenom političkom establišmentu, postoji jedno snažno uvjerenje da pitanje kapacitivnosti Ustavnog suda jeste pitanje i naše ukupne evropske budućnosti i vladavine prava - jasan je Radulović.
Crna Gora, navodi on, ima bogato iskustvo sa ovom situacijom. Podsjeća da se, u trenutku kada je trebalo ubrzati proces evropskih integracija u vrijeme Vlade Dritana Abazovića, premijer usmjerio na potpisivanje Temeljnog ugovora, a poslanica Suada Zoronjić čak 18 puta bila uzdržana.&nbsp;
- Što zapravo govori da vrlo često politički establišment i najodgovorniji jednostavno nemaju svijest prioriteta i značaja odlučivanja. Što se tiče samog Udruženja pravnika, mi znamo da u ovom trenutku samo kompletiranje Ustavnog suda znači pravilnu i odgovornu odluku. Međutim, ovdje je riječ o isključivo političkom odlučivanju parlamenta, a na nama ostaje da vidimo kako će se politički subjekti ponijeti prema tome, a već imamo jasne naznake da pojedini politički subjekti već u startu daju poruke da ovog puta takođe neće dati podršku izboru sudije Ustavnog suda - kaže Radulović.
Podsjetimo, predsjednik Skupštine Andrija Mandić sazvao je, na zahtjev predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, za 15. septembar vanrednu sjednicu parlamenta na čijem će dnevnom redu biti prijedlog za izbor advokatice Mirjane Vučinić za sutkinju Ustavnog suda.
Mandat sutkinji Desanki Lopičić po sili Ustava prestaje krajem godine, a ako se to dogodi bez pravovremene zamjene, Sud će ostati sa svega troje sudija.

Radulović o izboru sudije US-a: Sada je sve u rukama gole politike, preporuke Venecijanske komisije do danas nijesu sprovedene

U posljednjih 107 godina Crna Gora je tri puta, spuštajući se niz tuđe uže "sisala vesla" i po istoj matrici i po instrukcijama sa iste (severne) adrese vršila suicid sopstvenog državnog i nacionalnog identiteta.
Matrica okretanja Crnogoraca protiv sebe samih iz 1918. i 1988.sssss godine ponovljena je i avgusta 2020. sa samo jednom modifikacijom - ovog puta su došli nepismeniji i nesposobniji.
<h2>Matrica</h2>
U sva tri slučaja "pokoravanja Crne Gore" lokalna vlast je bila na zalasku moći, potrošena dugim vladanjem i nemoćna da se odupre sopstvenim devijacijama. Neupitno zrele za promjenu i ona Nikolina iz 1918. (apsolutistička), Žarkovićeva iz 1989. (istorijski prevaziđena) i Đukanovićeva iz 2020. (potrošena i korumpirana), nažalost nijesu zamjenjene liberalno-demokratskim snagama, već su "istorijski momenat" iskoristile u sva tri slučaja populističko-nacionalističke i klero-hegemonističke strukture, direktno vođene i potpomognute sa iste beogradske adrese.
Rezultati sve tri "promene" su skoro istovjetni i doveli su do stagnacije ekonomije, jačanja crkvenih umjesto urbanih struktura, razaranja unutrašnje društvene kohezije, nestajanja nacionalne kulture ...
<h2>Lekcija</h2>
U svakom od ova tri slučaja rezultat crnogorskog "istorijskog brodoloma" ne leži samo u snazi hegemonističke politike (Karađorđevića, Miloševića, Vučića) već je "Ahilova peta" u samoj Crnoj Gori.
Sva trojica crnogorskih dugo vladajućih vladara bili su duboko uvjereni da mogu kontrolisati "rašku struju" bilo da na njenoj platformi vladaju ili je drže za poželjnog protivnika. Za svog stvarnog protivnika oni su vidjeli svaki izvorni emancipatorski, evropski i modernistički pokret u samoj Crnoj Gori.
Tu "matricu" su naslijedili od Petrovića, koji su se grubo obračunali za "prozapadnim" guvernadurima Radonjićima. Obračun sa boljim dijelom Crne Gore traje sve do nove ere "mladih, lijepih i pametnih" kada su, čak i poslije sticanja nezavisnosti "neprijatelji prvog nivoa" bili reformisti, liberali, suverenisti, nezavisni mediji i intelektualci, a ne desničarsko/radikalske strukture, umotane u razne boje političkog celofana.
Lekcija iz 1918. i 1988. očito nije bila dovoljna da se od referenduma na dalje, umjesto partitokratije i autoritarnog sistema, gradi država osnažena u funkcionalnoj demokratiji i snažnim institucijama. Zato je i po treći put padom "kralja" izgubljena partija šaha u kojoj su crni (u mantijama i sa bradom) zagospodarili i "nebeskim" i ovozemaljskim svijetom.
<h2>Odgovor</h2>
Kao što je bila neodrživa hegemonija Karađorđevića, kao što se "velika" miloševićeva Srbija raspala u krvi i zločinima od "Triglava do Đevđelije", tako se i Vučićev "srpski svet" ogoljava u represiji prema sopstvenom narodu po sred Beograda, đe Žandarmerija jednakom snagom udara po srbijanskim studentima kao ranije njena paravojska prema svim drugima koji se ne "krste sa tri prsta".
Dakle, nije pitanje da li će se i po treći put "Garašaninov" koncept otimanja tuđih teritorija i "izlaska na more" raspasti u sopstvenom primitivizmu i agresiji, već je pitanje da li Crna Gora ima unutrašnji progresivni potencijal da se isčupa ispod ovog "mrtvaka" i svoju zastavu, (paljenju na Knez Mihajlovoj ulici) postavi na Šopenovom trgu u Briselu.
Dakle, odgovor je u Crnoj Gori.
Na sreću ne u odlasku u "šumu" kao 1919. ili 1941. već u stvaranju širokog građanskog emancipatorskog pokreta, kapacitivnog da primitivizam zamjeni kulturom, populizam jasnim i progresivnim javnim politikama i zastavu sa mrtvačkom glavom - zastavom Evropske unije.
Svi odgovori su, dakle, u Crnoj Gori, ako ima Crnogoraca, a ima ih i biće ih dok je Lovćena i Durmitora. Još samo da napušte "akademski konformizam" i "životni oportunizam" i napokon nauče lekciju da bez borbe nema Slobode.

Nenaučena lekcija

Crna Gora ima višak političara i drastičan manjak državnika.
<h2>Zajednički imenitelj</h2>
Zrelost jedne zajednice pokazuje se njenom sposobnošću da se u odlučujućim momentima integriše oko - zajedničkog imenitelja.&nbsp;
Koliko god bile raznorodne, zrele društvene i političke zajednice uspješno prepoznaju taj momenat i stavljaju "moratorijum" na manje važne razlike i integrišu se oko centralnog cilja.&nbsp;
Tako je bilo od starog Rima koji se ujedinjavao i pored svojih unutrašnjih (političkih) razlika pred najezdom spoljnog neprijatelja do npr. u novije vrijeme Slovenije koja je sprovela nacionalni program "Evropa zdaj".
Za svako takvo okupljanje trebala je markantna ličnost - državnik.
<h2>Državnik</h2>
Crna Gora je u svojoj istoriji imala ličnosti koje su profilom i djelovanjem bile državnici. Ali i nesreću da je nakon odlaska tih državnika sa vlasti Crna Gora istovremeno gubila državni kapacitet.&nbsp;
I svaki put bila rušena sa iste adrese sa popilističko nacionalističkom retorikom i socijalnom demagogijom (1918, 1989, 2020).
Sva tri "dugotrajna" državnika u svojim dugim vladavinama "lutala" su od jednog do drugog nacionalnog polja, ali su sva trojica srušeni akcijom iz desna, "crnorukaša" vječito opsjednutim manjkom sopstvene istorije i viškom težnje za tuđim teritorijama i izlaskom na more.
Danas se taj "krug" vrti po četvrti put. Crna Gora je ponovo na "klackalici" da još dublje utone u "crnomantijašku" baruštinu i postane (tuđa) provincija na granici Evrope ili da se unutra integriše i postane - Evropa.
Za to joj danas treba ne političar na čelu već - državnik.
<h2>Četvrti krug</h2>
Sa viškom stranačkih "agendi" i manjkom državne strategije sadašnja Crna Gora ne može daleko stići.
Crna Gora nije mogla u EU ni sa 30 godina nepromenjene vlasti, a još manje sa premijerima "što brda pomjeraju" ili su na funkciji "ostvarivali dječačke snove".
Ali sada, ova generacija Crnogoraca svih identiteta, je u finalu utakmice, koju ako "izgubi" svi njeni identiteti ostaće samo teško nasljeđe gubitnika koji od "drveta nijesu vidjeli šumu".
Kako onda odigrati "četvrti krug" a da se ne ponove greške iz prethodna tri?
<h2>Naučena lekcija</h2>
Pametni ljudi uče na greškama. Sadašnji premijer ima šansu ako se iščupa iz logike "političkog oportuniteta" i odigra državnički potez velemajstora. Taj potez je "trokorak" koji vodi do kolektivne pobjede i koji integriše progres, a dezintegriše destrukciju.
Prvo treba da integriše "politički prostor" brzim formiranjem koncentracione Vlade i time sve subjekte dovede u poziciju da nemaju "ucjenjivački kapacitet" i natjera ih da igraju ka EU centru, a ne ka "periferiji".&nbsp;
Ko prihvati ulazak u takvu Vladu kajaće se, a ko odbije kajaće se još više. Ali, time bi se pokazalo da u EU ne ulazi samo desni ili lijevi (politički) pol crnogorskog društva, već ukupna politička zajednica. Dodatno, nivo nekompetencije postojeće strukture toliko je visok i očit da je to prilika da se Vlada "prosije" i da svako da najbolje uz mogućnost ojačavanja eksternim stručnjacima.&nbsp;
U protivnom, ako se ne konstituiše "evropska Vlada" ova postojeća će se "oburdati" sama od sebe prije datuma redovnih izbora.
Drugi korak je institucionalizovati društveni dijalog sa civilnim društvom i NVO organizacijama, koje su (nažalost) jedini pouzdani partner za EU Agendu 2028. Ukoliko to ne uradi premijer ne samo da će izgubiti pouzdanog partnera za reforme i EU integracije već će dobiti najopasnijeg protivnika, koji se ne može kupiti sa dvije-tri pozicije u "megalomanskoj" Vladi i koji za razliku od "partijskih struktura" ima veći dušak da izdrži ovu trku.
Treći korak je zaustavljanje "soliranja" u zakonodavnim inicijativama i stavljanje u stvarnu funkciju Savjeta za vladavinu prava. Ne da, kao do sada, bude "fikus" već da postane respektabilno tijelo koje suštinski pomaže da se "osvoje" najvažnija i najteža poglavlja 23 i 24. Ukoliko se i dalje ostane na "provjerenim strukturama" sa "neprovjerenim diplomama" borba za vladavinu prava ostaće i dalje samo politički (neuspjeli) marketing.
<h2>Lav ili ćelav</h2>
Svojevremeno je bila reklama za pivo sa dobrim marketinškim sloganom "Ili jesi ili nijesi lav."
Tri ranija "dugotrajna" vladara (kralj Nikola, Žarković i Đukanović) jesu na svoj način bili "lavovi", ali i gubitnici u "igri prijestola" u finalu igre.&nbsp;
Današnji premijer ima pred sobom "šansu generacije" i priliku da bude "pobjednik". Bez političkog iskustva i vještine prethodnika i bez nesporno njihove harizme i političke moći, on ima, ne svojom zaslugom, "penal priliku" koju ne smije promašiti, posebno ne sada kada mu je međunarodni faktor pomogao da odloži izbore.&nbsp;
Stoga je sada na njemu da pokaže da li ima kapacitet biti lav ili će, odlažući poteze, biti lav bez grive.
U filmskoj verziji borbe za prijesto mladi lav Simba došao je na tron "ubijenog" Mufase tek kada se oslobodio podmuklog starog Skara.
Zato, ako želi poziciju "pravog vođe" trebao bi se podići na visočiju stijenu (jer se sa nje bolje i šire vidi), integrisati ukupnu evropsku energiju i biti rezistentan na poziv "velikog brata".
U konačnom, umjesto političara postati - državnik.&nbsp;
U protivnom, nažalost, bio to četvrti neuspješni krug, ovog puta sa kraćom vladavinom lava "u pokušaju".
Dakle - on je na potezu!

Igra prijestola

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: branislav-radulovic