Delegacija Državne revizorske institucije Crne Gore (DRI), koju čine senator dr Branislav Radulović i državna revizorka Jadranka Delibašić, učestvuje na 23. godišnjem sastanku EUROSAI Radne grupe za reviziju životne sredine (WGEA), koji se održava u Bratislavi, saopšteno je iz DRI.
Centralna tema ovogodišnjeg skupa, koji okuplja predstavnike iz više od 30 evropskih i međunarodnih institucija, posvećena je povezanosti klime, voda i biodiverziteta – kao ključnim izazovima u zaštiti životne sredine i održivom razvoju.
- EUROSAI radna grupa za reviziju životne sredine (WGEA) formalno je osnovana rezolucijom na IV Kongresu EUROSAI u Parizu 1999. Vrhovna državna revizija Crne Gore (DRI) punopravna članica EUROSAI je od 2008. i aktivno učestvuje u radu WGEA, kao i u radu Radne grupe za reviziju lokalne samouprave od 2016 i Radne grupe za reviziju informacionih tehnologija od 2018. godine- navodi se u saopštenju.
Tokom sesije WGEA, senator Radulović održao je bilateralne razgovore s predsjednikom Vrhovne revizije Slovačke Ljubomírom Andrassyjem, kao i sa predsjednikom AFROSAI WGEA Charlesom Kichereom, o jačanju saradnje i razmjeni iskustava u primjeni inovativnih alata u revizijama koje prate ostvarenje ciljeva UN Agende 2030.
Kako je saopšteno iz DRI, tokom ovogodišnje sesisje WGEA u Bratislavi predstavnici tridesetak vrhovnih revizija razmatrali su teme vezane za efikasnost upravljanja resursima, važnost transparentnosti i jačanja kapaciteta za odgovor na klimatske i ekološke rizike i oblike sprovođenja paralelnih revizija u ovoj oblasti.
- Danas će delegacija DRI na posebnoj sesiji posvećenoj „Biodiversity Nexus“ predstaviti iskustva iz sprovedenih revizija vezanih za održivi razvoj i sa drugim SAI raspravljati i definisati smjernice o budućim revizijama u ovoj oblasti, u cilju što uspješnije razmjene znanja, jačanje profesionalnih veza i zajedničkog kreiranja inovativnih audit alata u skladu sa najnovijim međunarodnim standardima- zaključuje se u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crnogorska delegacija na skupu evropskih revizora u Bratislavi: Klimatske promjene, voda i biodiverzitet u fokusu

Paralelne revizije nijesu samo tehnički proces – one predstavljaju i priliku za izgradnju zajedničkih standarda i razmjenu najboljih praksi među institucijama, poručio je senator Državne revizorske institucije (DRI) Crne Gore Branislav Radulović na bilateralnom sastanku u prostorijama Državnog zavoda za reviziju Sjeverne Makedonije u Skoplj, u okviru paralelne revizije na temu "Programi za rano otkrivanje malignih oboljenja".
Sastanak su otvorili Radulović i glavni državni revizor Maksim Acevski, koji su istakli dugogodišnju uspješnu saradnju između institucija.&nbsp;
- Naš zajednički rad predstavlja primjer kako se kroz partnerstvo može unaprijediti revizorska praksa i dati doprinos temama od šireg društvenog značaja, kakva je zaštita javnog zdravlja - naglasio je Acevski.
Revizijom rukovodi pomoćnica Glavnog državnog revizora Sonja Kambovska, koja sa svojim timom aktivno koordinira rad i razmjenu iskustava u okviru projekta.
Tokom prvog dana sastanka, fokus je bio na diskusiji o utvrđenim nalazima revizije, razmjeni iskustava između revizorskih timova, kao i prezentaciji radnih dokumenata koji se koriste u procesu.
Rad će se nastaviti i sjutra, 30. septembra 2025. godine, kada će u centru pažnje biti izrada matrice nalaza, usaglašavanje strukture i dinamike za pripremu konačnog izvještaja, kao i definisanje narednih koraka.
- Ovaj sastanak dodatno osnažuje institucionalnu saradnju i otvara nove perspektive za buduće aktivnosti u okviru kooperativnih revizija od zajedničkog interesa - saopšteno je iz DRI-a.
Sastanku su prisustvovali Blažo Savković – načelnik i Svetlana Brajović – rukovodilac u DRI.

1250x600

1084x550

Radulović: Paralelne revizije prilika za izgradnju zajedničkih standarda i razmjenu najboljih praksi među institucijama

Danas je u Mostaru u okviru obilježavanja Međunarodnog dana mira održana Konferencija na temu: "Stabilnost i mir u regionu - stanje i izazovi" na kojoj su učešće uzeli prof. dr Nerzuk Ćurak iz Sarajeva, prof. dr Branislav Radulović iz Podgorice, Vehid Šehić iz Tuzle, Gordana Vidović iz Modriče, Aleksandar Popov iz Novog Sada i profesor Zoran Pusić iz Zagreba.
Govoreći na Konferenciji profesor Branislav Radulović istakao je da je brzo punopravno članstvo u EU država regiona jedini pouzdan garant trajnog mira na Zapadnom Balkanu, koji je po uzoru na devedesete godine prošlog vijeka ponovo ugrožen velikodržavnim projektima, djelovanjem radikalne desnice i narastajućim kleronacionalizmom.&nbsp;
- Kolektivna bezbjednost u okviru NATO saveza, a ne masovno pojedinačno naoružavanje i demonstracija vojne sile usmjerena i prema susjednim državama, ali i kao demonstracija sile za unutrašnjo političke prilike, put je koji daje garancije da ukupan region više neće biti poprište krvavih oružanih obračuna i ponavljanja zločina nad civilnim stanovništvom- kazao je Radulović.
Domaćin skupa bila je Mreža za izgradnju mira, UWC Mostar i Igmanska inicijativa.
Konferencija se odvija u okviru trodnevnog događaja (18-20 septembar) koji okuplja istaknute intelektualce, umjetnike, aktiviste i akademske građane sa ciljem jačanja dijaloga, solidarnosti i zajedničkog zalaganja za mir na Zapadnom Balkanu.
U okviru programa obilježavanja Međunarodnog dana mira dodjeljene su mirovne nagrade "Goran Bubalo" za doprinos izgradnji mira. Posebnu pažnju izazvao je događaj "Put oko svijeta za 80" minuta koji su organizovali polaznici Koledža UWC Mostar iz 74 države svijeta u okviru kojeg je svaka država predstavila svoju državu među kojima je bila i grupa polaznika Koledža iz Crne Gore.

Radulović: Brzo punopravno članstvo u EU država regiona jedini pouzdan garant trajnog mira na Zapadnom Balkanu

Pitanje izbora sudije Ustavnog suda je već duži vremenski period veoma kompleksno i vrlo problematično sa stanovišta generalnog pristupa političkih elita - ocjenjuje za Antenu M profesor Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.&nbsp;
- U ovom trenutku, sa stanovišta Udruženja pravnika, postoji jedno prethodno pitanje na koje se moramo vratiti, a to je činjenica da su politički lideri vlasti i opozicije, prije svega premijer, a onda i lideri opozicije, potpisali sporazum o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, koje do danas apsolutno nijesu sprovedene. Ne preuzimaju se bilo kakve aktivnosti i pored više puta ponovljenog obećanja i premijera i ministra pravde. Tako da to dodatno kontaminira proces i izaziva nepovjerenje, jer ukoliko ne važi potpis i dogovor u prisustvu gospodina Johana Satlera, kako vjerovati bilo kakvom političkom dogovoru u bilo kojem budućem procesu - naglašava Radulović.
Sve je sada, kako dodaje, u rukama dnevne, odnosno gole politike, a postrani su ostavljeni i kvalitet kandidata i društveni i javni interes da postoje funkcionalne, nezavisne i kredibilne institucije.
Predsjednik države je, ističe, saglasno svojim ustavnim nadležnostima i kompetencijama ispunio sve svoje obaveze, te je sada sve u rukama parlamenta.
- Svedeni smo na pitanje vjerovati ili ne vjerovati, što zapravo nije dobar pristup, iz prostog razloga što država Crna Gora na putu evroatlantskih integracija mora imati kredibilne, snažne i pouzdane institucije. Činjenica da je već od prvog dana proces izbora ove sutkinje, kao i prethodni postupci, kontaminiran političkim izjavama, zaista ne nudi neku pretjeranu vjeru da u Crnoj Gori, u njenom političkom establišmentu, postoji jedno snažno uvjerenje da pitanje kapacitivnosti Ustavnog suda jeste pitanje i naše ukupne evropske budućnosti i vladavine prava - jasan je Radulović.
Crna Gora, navodi on, ima bogato iskustvo sa ovom situacijom. Podsjeća da se, u trenutku kada je trebalo ubrzati proces evropskih integracija u vrijeme Vlade Dritana Abazovića, premijer usmjerio na potpisivanje Temeljnog ugovora, a poslanica Suada Zoronjić čak 18 puta bila uzdržana.&nbsp;
- Što zapravo govori da vrlo često politički establišment i najodgovorniji jednostavno nemaju svijest prioriteta i značaja odlučivanja. Što se tiče samog Udruženja pravnika, mi znamo da u ovom trenutku samo kompletiranje Ustavnog suda znači pravilnu i odgovornu odluku. Međutim, ovdje je riječ o isključivo političkom odlučivanju parlamenta, a na nama ostaje da vidimo kako će se politički subjekti ponijeti prema tome, a već imamo jasne naznake da pojedini politički subjekti već u startu daju poruke da ovog puta takođe neće dati podršku izboru sudije Ustavnog suda - kaže Radulović.
Podsjetimo, predsjednik Skupštine Andrija Mandić sazvao je, na zahtjev predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, za 15. septembar vanrednu sjednicu parlamenta na čijem će dnevnom redu biti prijedlog za izbor advokatice Mirjane Vučinić za sutkinju Ustavnog suda.
Mandat sutkinji Desanki Lopičić po sili Ustava prestaje krajem godine, a ako se to dogodi bez pravovremene zamjene, Sud će ostati sa svega troje sudija.

Radulović o izboru sudije US-a: Sada je sve u rukama gole politike, preporuke Venecijanske komisije do danas nijesu sprovedene

U posljednjih 107 godina Crna Gora je tri puta, spuštajući se niz tuđe uže "sisala vesla" i po istoj matrici i po instrukcijama sa iste (severne) adrese vršila suicid sopstvenog državnog i nacionalnog identiteta.
Matrica okretanja Crnogoraca protiv sebe samih iz 1918. i 1988.sssss godine ponovljena je i avgusta 2020. sa samo jednom modifikacijom - ovog puta su došli nepismeniji i nesposobniji.
<h2>Matrica</h2>
U sva tri slučaja "pokoravanja Crne Gore" lokalna vlast je bila na zalasku moći, potrošena dugim vladanjem i nemoćna da se odupre sopstvenim devijacijama. Neupitno zrele za promjenu i ona Nikolina iz 1918. (apsolutistička), Žarkovićeva iz 1989. (istorijski prevaziđena) i Đukanovićeva iz 2020. (potrošena i korumpirana), nažalost nijesu zamjenjene liberalno-demokratskim snagama, već su "istorijski momenat" iskoristile u sva tri slučaja populističko-nacionalističke i klero-hegemonističke strukture, direktno vođene i potpomognute sa iste beogradske adrese.
Rezultati sve tri "promene" su skoro istovjetni i doveli su do stagnacije ekonomije, jačanja crkvenih umjesto urbanih struktura, razaranja unutrašnje društvene kohezije, nestajanja nacionalne kulture ...
<h2>Lekcija</h2>
U svakom od ova tri slučaja rezultat crnogorskog "istorijskog brodoloma" ne leži samo u snazi hegemonističke politike (Karađorđevića, Miloševića, Vučića) već je "Ahilova peta" u samoj Crnoj Gori.
Sva trojica crnogorskih dugo vladajućih vladara bili su duboko uvjereni da mogu kontrolisati "rašku struju" bilo da na njenoj platformi vladaju ili je drže za poželjnog protivnika. Za svog stvarnog protivnika oni su vidjeli svaki izvorni emancipatorski, evropski i modernistički pokret u samoj Crnoj Gori.
Tu "matricu" su naslijedili od Petrovića, koji su se grubo obračunali za "prozapadnim" guvernadurima Radonjićima. Obračun sa boljim dijelom Crne Gore traje sve do nove ere "mladih, lijepih i pametnih" kada su, čak i poslije sticanja nezavisnosti "neprijatelji prvog nivoa" bili reformisti, liberali, suverenisti, nezavisni mediji i intelektualci, a ne desničarsko/radikalske strukture, umotane u razne boje političkog celofana.
Lekcija iz 1918. i 1988. očito nije bila dovoljna da se od referenduma na dalje, umjesto partitokratije i autoritarnog sistema, gradi država osnažena u funkcionalnoj demokratiji i snažnim institucijama. Zato je i po treći put padom "kralja" izgubljena partija šaha u kojoj su crni (u mantijama i sa bradom) zagospodarili i "nebeskim" i ovozemaljskim svijetom.
<h2>Odgovor</h2>
Kao što je bila neodrživa hegemonija Karađorđevića, kao što se "velika" miloševićeva Srbija raspala u krvi i zločinima od "Triglava do Đevđelije", tako se i Vučićev "srpski svet" ogoljava u represiji prema sopstvenom narodu po sred Beograda, đe Žandarmerija jednakom snagom udara po srbijanskim studentima kao ranije njena paravojska prema svim drugima koji se ne "krste sa tri prsta".
Dakle, nije pitanje da li će se i po treći put "Garašaninov" koncept otimanja tuđih teritorija i "izlaska na more" raspasti u sopstvenom primitivizmu i agresiji, već je pitanje da li Crna Gora ima unutrašnji progresivni potencijal da se isčupa ispod ovog "mrtvaka" i svoju zastavu, (paljenju na Knez Mihajlovoj ulici) postavi na Šopenovom trgu u Briselu.
Dakle, odgovor je u Crnoj Gori.
Na sreću ne u odlasku u "šumu" kao 1919. ili 1941. već u stvaranju širokog građanskog emancipatorskog pokreta, kapacitivnog da primitivizam zamjeni kulturom, populizam jasnim i progresivnim javnim politikama i zastavu sa mrtvačkom glavom - zastavom Evropske unije.
Svi odgovori su, dakle, u Crnoj Gori, ako ima Crnogoraca, a ima ih i biće ih dok je Lovćena i Durmitora. Još samo da napušte "akademski konformizam" i "životni oportunizam" i napokon nauče lekciju da bez borbe nema Slobode.

Nenaučena lekcija

Crna Gora ima višak političara i drastičan manjak državnika.
<h2>Zajednički imenitelj</h2>
Zrelost jedne zajednice pokazuje se njenom sposobnošću da se u odlučujućim momentima integriše oko - zajedničkog imenitelja.&nbsp;
Koliko god bile raznorodne, zrele društvene i političke zajednice uspješno prepoznaju taj momenat i stavljaju "moratorijum" na manje važne razlike i integrišu se oko centralnog cilja.&nbsp;
Tako je bilo od starog Rima koji se ujedinjavao i pored svojih unutrašnjih (političkih) razlika pred najezdom spoljnog neprijatelja do npr. u novije vrijeme Slovenije koja je sprovela nacionalni program "Evropa zdaj".
Za svako takvo okupljanje trebala je markantna ličnost - državnik.
<h2>Državnik</h2>
Crna Gora je u svojoj istoriji imala ličnosti koje su profilom i djelovanjem bile državnici. Ali i nesreću da je nakon odlaska tih državnika sa vlasti Crna Gora istovremeno gubila državni kapacitet.&nbsp;
I svaki put bila rušena sa iste adrese sa popilističko nacionalističkom retorikom i socijalnom demagogijom (1918, 1989, 2020).
Sva tri "dugotrajna" državnika u svojim dugim vladavinama "lutala" su od jednog do drugog nacionalnog polja, ali su sva trojica srušeni akcijom iz desna, "crnorukaša" vječito opsjednutim manjkom sopstvene istorije i viškom težnje za tuđim teritorijama i izlaskom na more.
Danas se taj "krug" vrti po četvrti put. Crna Gora je ponovo na "klackalici" da još dublje utone u "crnomantijašku" baruštinu i postane (tuđa) provincija na granici Evrope ili da se unutra integriše i postane - Evropa.
Za to joj danas treba ne političar na čelu već - državnik.
<h2>Četvrti krug</h2>
Sa viškom stranačkih "agendi" i manjkom državne strategije sadašnja Crna Gora ne može daleko stići.
Crna Gora nije mogla u EU ni sa 30 godina nepromenjene vlasti, a još manje sa premijerima "što brda pomjeraju" ili su na funkciji "ostvarivali dječačke snove".
Ali sada, ova generacija Crnogoraca svih identiteta, je u finalu utakmice, koju ako "izgubi" svi njeni identiteti ostaće samo teško nasljeđe gubitnika koji od "drveta nijesu vidjeli šumu".
Kako onda odigrati "četvrti krug" a da se ne ponove greške iz prethodna tri?
<h2>Naučena lekcija</h2>
Pametni ljudi uče na greškama. Sadašnji premijer ima šansu ako se iščupa iz logike "političkog oportuniteta" i odigra državnički potez velemajstora. Taj potez je "trokorak" koji vodi do kolektivne pobjede i koji integriše progres, a dezintegriše destrukciju.
Prvo treba da integriše "politički prostor" brzim formiranjem koncentracione Vlade i time sve subjekte dovede u poziciju da nemaju "ucjenjivački kapacitet" i natjera ih da igraju ka EU centru, a ne ka "periferiji".&nbsp;
Ko prihvati ulazak u takvu Vladu kajaće se, a ko odbije kajaće se još više. Ali, time bi se pokazalo da u EU ne ulazi samo desni ili lijevi (politički) pol crnogorskog društva, već ukupna politička zajednica. Dodatno, nivo nekompetencije postojeće strukture toliko je visok i očit da je to prilika da se Vlada "prosije" i da svako da najbolje uz mogućnost ojačavanja eksternim stručnjacima.&nbsp;
U protivnom, ako se ne konstituiše "evropska Vlada" ova postojeća će se "oburdati" sama od sebe prije datuma redovnih izbora.
Drugi korak je institucionalizovati društveni dijalog sa civilnim društvom i NVO organizacijama, koje su (nažalost) jedini pouzdani partner za EU Agendu 2028. Ukoliko to ne uradi premijer ne samo da će izgubiti pouzdanog partnera za reforme i EU integracije već će dobiti najopasnijeg protivnika, koji se ne može kupiti sa dvije-tri pozicije u "megalomanskoj" Vladi i koji za razliku od "partijskih struktura" ima veći dušak da izdrži ovu trku.
Treći korak je zaustavljanje "soliranja" u zakonodavnim inicijativama i stavljanje u stvarnu funkciju Savjeta za vladavinu prava. Ne da, kao do sada, bude "fikus" već da postane respektabilno tijelo koje suštinski pomaže da se "osvoje" najvažnija i najteža poglavlja 23 i 24. Ukoliko se i dalje ostane na "provjerenim strukturama" sa "neprovjerenim diplomama" borba za vladavinu prava ostaće i dalje samo politički (neuspjeli) marketing.
<h2>Lav ili ćelav</h2>
Svojevremeno je bila reklama za pivo sa dobrim marketinškim sloganom "Ili jesi ili nijesi lav."
Tri ranija "dugotrajna" vladara (kralj Nikola, Žarković i Đukanović) jesu na svoj način bili "lavovi", ali i gubitnici u "igri prijestola" u finalu igre.&nbsp;
Današnji premijer ima pred sobom "šansu generacije" i priliku da bude "pobjednik". Bez političkog iskustva i vještine prethodnika i bez nesporno njihove harizme i političke moći, on ima, ne svojom zaslugom, "penal priliku" koju ne smije promašiti, posebno ne sada kada mu je međunarodni faktor pomogao da odloži izbore.&nbsp;
Stoga je sada na njemu da pokaže da li ima kapacitet biti lav ili će, odlažući poteze, biti lav bez grive.
U filmskoj verziji borbe za prijesto mladi lav Simba došao je na tron "ubijenog" Mufase tek kada se oslobodio podmuklog starog Skara.
Zato, ako želi poziciju "pravog vođe" trebao bi se podići na visočiju stijenu (jer se sa nje bolje i šire vidi), integrisati ukupnu evropsku energiju i biti rezistentan na poziv "velikog brata".
U konačnom, umjesto političara postati - državnik.&nbsp;
U protivnom, nažalost, bio to četvrti neuspješni krug, ovog puta sa kraćom vladavinom lava "u pokušaju".
Dakle - on je na potezu!

Igra prijestola

Današnji dan velika je pobjeda građanske, evropske, prosvijećene i urbane Crne Gore, koja je pokazala da ima potencijal da bude prva naredna 28-ma članica EU, poručili su iz Udruženja pravnika Crne Gore nakon što danas u Skupštini nijesu usvojene izmjene tri sporna zakona.
- Nema evropske perspektive bez evropskog društva, a Crna Gora u svom nevladinom sektoru, strukovnim organizacijama i građanskim aktivistima, uz pomoć nezavisnih medija, ima potencijal da napravi presudan korak, koji je udaljava od autoritarizma a približava demokratiji- kazao je predsjednk Udruženja pravnika, Branislav Radulović.
On je istakao da je očigledno da su odustajanje od "kontroverznih" zakona koji uređuju javna okupljanja, ANB i unutrašnje poslove proizvod jasne argumentacije civilnog društva, Udruženja pravnika i slobodnih intelektalaca, koja se izgleda bolje razumije u Briselu i Vašingtonu nego u Podgorici.
- Stoga, ukoliko "političke elite" istinski žele "evropski put" Crne Gore prvi pravi korak bio bi otvoren, suštinski i sadržajan društveni dijalog sa civilnim društvom koje je pokazalo da je jedini stvarni i nesporni evropski potencijal Crne Gore- poručio je profesor Radulović.

Radulović: Argumentacija civilnog društva i pravnika bolje se razumije u Briselu i Vašingtonu nego u Podgorici

Svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju
Dobrica Ćosić napisao je trilogiju "Vrijeme zla", koja je obuhvatila tri romana - Grešnik (1985), Otpadnik (1986) i Vjernik (1990).
Danas živimo neko novo vrijeme iz Ćosićevog romana - vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja.
<h2>Otpadnici</h2>
Kada dođe vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja čovjek se može sakriti u "mišiju rupu" i vjerovati u "mudrost" - strpljen, spašen.&nbsp;
Postoji i druga opcija - dati do znanja da mu je neprijatno da u njegovoj zemlji nasilnici pretuku predsjednika opštine, da zemljom upravljaju ljudi sa "fake" diplomama, da nagrade za najbolje odbijaju najbolji, a grabe oni sa "dna kace"...
Svaki vlastodržac prema prvima, koliko god bili "odani", ima rezervu, jer priznaje samo totalnu poslušnost.
Druge i pored toga što na nečastan način pokušava da ih "diskredituje" i spušti na "svoj nivo" – poštuje. „Vladar“ zna da je bolje imati časnog protivnika nego "kukavnog" saveznika, koji će izdati na prvoj krivini, s leđa, manirom „otpadnika“, zadati udarac.
Ne stiže se u Brisel, niti na Goricu, ni na Kruševo ždrijelo sa "felom" otpadnika što su "nit voda, niti vino".
Znaju to i "euroatlantski" partneri ...
<h2>Grešnici</h2>
Mir ne biva kroz "pomirenje" zla i dobra, žrtve i ubice ... mir počinje kada svako ponese teret svojih djela, pokloni se nad žrtvama koje su ubijene u ime njegove vjere, nacije, ideologije ...&nbsp;
Tek tada, kroz tu katarzu, nastaje mir, razumijevanje i prepuštanje istorije nauci i referentnoj istoriografiji.
U vremenu "grešnika" više popova nije donijelo više mira i manje nasilja - naprotiv. Umjesto da donesu "duhovni mir", oni kopaju po grobovima crnogorskih antifašista, i tako izjednačavaju žrtvu pobijene đece sa Lazina sa zlikovcima koji im zabiše metak u grudi.
Vili Brant je kleknuo - poklonio se i u ime njegovog, u Drugom svjetskom ratu, "pokleknutog" naroda koji je slijedio zločinački fašistički režim i zatražio oprost! To je Državnik.
Ovi domaći "državnici" što ne znaju kleknuti da bi se podigli ostaće samo - službenici ... ruke koju ljube.
Bez pokajanja grešnik ostaje - grešnik.
<h2>Vjernici</h2>
Ako osjetimo stid zbog nezakonja, izrazimo bunt zbog nasilja i ukažemo na neznanje - rođena je sloboda - sloboda u nama.
A svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju.
Zato vrijedi vjerovati u onaj pogled mladog policajca ispod šljema u kome se vidi da je tu da ponosno nosi grb na svojoj uniformi, ali i da ne želi da "udari" na sve one žene i muškarce u ozbiljnim godinama koji su mu donosili maramice da očisti oči od "traljave" upotrebe biber spreja upotrijebljenog od "lica bez uniforme i grba".
Vrijedi vjerovati u pogled studenta u amfiteatru - pogled kojim daje do znanja da u ovoj zemlji stanuju mladi ljudi za koje je vrijedila žrtva Ljuba Čupića.
Zato ima nade da se neće ponoviti Ćosićevo "Vrijeme zla". Ima nade ako se ova zemlja oslobodi Otpadnika, ako se Grešnici pokaju i ako damo šansu onima koji vjeruju u bolju i pravedniju Crnu Goru.

Ima nade

Izaći na sunce, udahnuti vazduh, osjetiti ljepotu slobode i prostora - to je Gorica.
Svaki uspon - dugo i duboko promišljanje. U dugim šetnjama, koje bogate um i unose mir u misli, namnožilo se mnogo toga, ali ne i pomisao da će doći dan da će se, zbog "heroja u kosturnici" i "antiheroja" što na njih kidišu, morati stati na crvenu liniju i reći - dosta !
"Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka, al, tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija".
Šetnja Goricom je stoga preporučljiva, jer čovjeku ispuni pluća "snagom pravednika" i prezirom prema "tirjaninu".
Tek kakav prezir čovjek osjeti prema "ništavilu" koje po "portalima" sabira postojeće i nepostojeće "zarade" u nemoći da ti "iskopa" kakvu "brljotinu". Ali, zakasnilo se sa "diskreditacijom", jer je već oslobođena energija slobodnog građanstva «što se u lance nešće vezati".
Zato, sa slušalicama i muzikom sa gitare Miloša Karadaglića, vrijedi ponovo izaći na Goricu, nastaviti sa uobičajenom šetnjom nakon napornog dana i osjetiti mir, jer nijesi izdao one u kosturnici, ni one koji prema njima imaju istinsko poštovanje i naklon. Gorica je uvijek dobra opcija!
I onaj poseban osjećaj kada naiđe (dobar) student i kaže: "Dobro nam novo jutro, profesore!"

Gorica

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

Službenici Stanice kriminalističke policije za suzbijanje imovinskog kriminaliteta u Podgorici rasvijetlili su dva krivična djela teške krađe počinjena krajem oktobra i procesuirali tri lica, od kojih su dva lišena slobode.
Po nalogu tužioca, uhapšeni su B.S. (32) i M.I. (29), obojica iz Podgorice, zbog sumnje da su 31. oktobra 2025. godine počinili krivično djelo teška krađa na štetu Instituta za javno zdravlje.
Sumnja se da su osumnjičeni iz obezbijeđenog prostora u krugu Instituta otuđili top za zaprašivanje, koji je policija naknadno pronašla na otpadu sekundarnih sirovina. Predmet je oduzet i vraćen Institutu.
Takođe, Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici podnijeta je krivična prijava protiv R.M. (61) zbog sumnje da je 26. oktobra počinio krivično djelo teška krađa na štetu jednog fizičkog lica.
Kako se sumnja, R.M. je otuđio kamp-prikolicu, tako što ju je prikačio za svoje vozilo marke Isuzu Trooper, podgoričkih registarskih oznaka, i odvezao u pravcu Kuča.
Policija je saopštila da će osumnjičeni biti procesuirani u skladu sa zakonom.

Podgorica: Rasvijetljene dvije teške krađe, procesuirana tri lica

Bilo bi dobro da korisnici električnih trotineta koji učestvuju u saobraćaju poznaju, bar na elementarnom nivou, osnovna pravila saobraćaja – kroz kurs ili kratko polaganje teorijskog dijela, gdje će steći neophodno poznavanje osnovnih pravila“, rekao je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E saobraćajni inženjer Vladimir Ilić.
U Albaniji je uvedena zabrana električnih trotineta, ali saobraćajni inženjer Vladimir Ilić smatra da takvu zabranu ne bi trebalo uvoditi u Crnoj Gori, već da je, kako kaže, nužno adekvatno edukovati korisnike koji posjeduju ova prevozna sredstva.
- Trebalo bi edukovati ljude kako da to rade na što bezbjedniji način i uvesti odgovarajuća pravila u zakonsku regulativu. Treba jasno definisati šta se prilikom upravljanja električnim trotinetom smije raditi, a šta ne smije. Ni u kom slučaju ne treba zabranjivati potpunu upotrebu tih trotineta, jer smo svjedoci da oni imaju ogromne prednosti – vrlo su zgodni za korišćenje u urbanim područjima, sredinama kakva je Podgorica, olakšavaju svakodnevno funkcionisanje i kretanje na kraćim relacijama, a što se tiče cjenovnog ranga, vrlo su pristupačni čak i za ne tako imućne građane - rekao je Ilić.
Dodao je da trenutno u Crnoj Gori nema definisanih pravila u Zakonu o bezbjednosti saobraćaja koja se odnose na korišćenje električnih trotineta, dok su neke zemlje već uvele odgovarajuće zakonske odredbe.
- U Srbiji je tačno definisano šta je to – ili kako oni kažu – ‘lako električno vozilo’, koja može biti njegova najveća nominalna snaga, masa, brzina koju može da razvije, i jasno su propisana pravila upravljanja ovim vozilima. Konkretno je navedeno da, ukoliko se krećete dijelom puta gdje je ograničenje do 50 km na čas, morate imati najmanje 18 godina. Mislim da bismo po sličnom modelu trebalo da uvedemo i ovdje, kod nas u Crnoj Gori - zaključio je Ilić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D9SamTidDQbs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Ilić: Ni u kom slučaju ne treba zabranjivati potpunu upotrebu električnih trotineta

Na desetoj sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost, kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, usvojene su nove mjere u oblasti vizne i migracione politike, sa ciljem povećanja kontrole stranaca i jačanja bezbjednosne i fiskalne discipline u Crnoj Gori.
Prema zaključcima sa sjednice, državljanima zemalja koje nijesu usklađene sa viznom politikom Evropske unije, a u Crnu Goru ulaze bez vize, biće skraćen dozvoljeni boravak sa 90 na 30 dana. Ministarstvo vanjskih poslova zaduženo je da predloži izmjene Uredbe o viznom režimu, čime će Crna Gora dodatno uskladiti politiku sa standardima EU.
Takođe, kroz izmjene Zakona o strancima, preciznije će se definisati osnove za privremeni boravak – on će se moći ostvariti samo kroz ulaganje u nepokretnost u minimalnom iznosu od 200.000 eura, dok će boravak po osnovu osnivanja firme biti zamijenjen uslovom zaposlenja na puno radno vrijeme u registrovanom preduzeću.
Vijeće je konstatovalo da su zabilježeni brojni slučajevi kršenja poreskih propisa od strane stranih državljana, te odlučilo da Poreska uprava dostavlja Upravi policije podatke o nelikvidnim i neaktivnim firmama u stranom vlasništvu, kako bi se pokrenuli postupci za ukidanje boravka u slučajevima kada za to postoje zakonski uslovi.
Tokom sjednice istaknuto je da je, nakon nedavnih razgovora premijera i ministara sa zvaničnicima Republike Turske, dogovorena jača međudržavna saradnja i razmjena podataka između nadležnih organa dvije zemlje, uz garancije na najvišem nivou.
U radu sjednice učestvovali su predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Agencije za nacionalnu bezbjednost, Uprave policije, Ministarstva vanjskih poslova, Tužilaštva i v.d. direktora Poreske uprave Crne Gore.
Iz Vlade je saopšteno da Crna Gora ostaje posvećena evropskim standardima i zaštiti svih građana i stranaca koji zakonito borave na njenoj teritoriji, te da su nove mjere dio reformi usklađenih sa pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, u cilju unapređenja bezbjednosne, migracione i fiskalne politike.

Vlada pooštrava uslove boravka stranaca: Boravak bez vize skraćen na 30 dana, ukida se osnov boravka za vlasnike neaktivnih firmi

Takozvani IBAR zakoni pokazatelj su da se usvojene reforme ne implementiraju, što dovodi u pitanje održivost poglavlja 10. Zbog neimenovanja članova Savjeta za audiovizuelne usluge, kao i zbog pritisaka i targetiranja kritički orijentisanih medija, prije svega od strane bezbjednosnog sektora i političkih partija – što se u izvještaju odnosi na Demokrate – Crna Gora bilježi ozbiljne izazove, kazala je, gostujući u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E, politikološkinja i kolumnistkinja Antene M, Nevena Kovačević.
Kovačević je istakla da je Izvještaj Evropske komisije, kao i ranijih godina, napisan diplomatskim jezikom, za razliku od izvještaja Evropskog parlamenta, koji, kako kaže, „mnogo jasnije mapira faktore koji eksponiraju maligne uticaje“.
- Kada je riječ o Evropskoj komisiji, tu imamo više diplomatski rječnik, ali ako se iza tog celofanom uvijenog jezika zagrebe ispod površine, vidimo sve one neuralgične tačke – slabosti i izazove sa kojima se Crna Gora suočava već godinama. Ono što je ključno jeste da smo mi, ja to ne bih nazvala usporavanjem, nego nazadovanjem na polju vladavine prava. Ako smo dobili lošiju ocjenu u odnosu na prethodnu godinu, onda to nije usporavanje, nego nazadovanje. To bi trebalo najviše da nas zabrine, jer su poglavlja 23 i 24 ključna za završetak pregovaračkog procesa. Sav optimizam pada u vodu ukoliko nazadujemo u poglavljima koja su najvažnija. Međutim, dobro je što dobijamo ohrabrenja – ovaj izvještaj jeste najoptimističniji do sada i trebalo bi da bude podsticajan za vlast. Hoće li biti, to ćemo vidjeti. Ja nijesam sigurna da naša vlast ima tu vrstu ozbiljnosti, jer ovaj izvještaj treba pažljivo pročitati i analizirati svaki njegov segment. Upravo iz ovog dokumenta dobijamo jasne smjernice šta bi trebalo dalje raditi. Glavni problem Crne Gore jeste nedostatak implementacije reformi - kazala je Kovačević.
Smatra da je, zbog sporije dinamike u ispunjavanju ciljeva, pitanje da li će Crna Gora uspjeti da zatvori pet poglavlja do kraja godine, te kao primjer navodi poglavlje 31, koje je upitno zbog bilateralnih odnosa sa Hrvatskom.
- Imamo i poglavlje 27, koje je sporno zbog kolektora u Botunu – s jedne strane zbog sporenja vlasti po tom pitanju, a s druge strane zbog činjenice da se godinama ne radi dovoljno na planu zaštite životne sredine, iako je Crna Gora Ustavom definisana kao ekološka država - istakla je Kovačević.
Ukazala je i na izjavu komesarke Marte Kos, koja je poručila da „ne želi ruske trojanske konje u Evropskoj uniji“. Iako se, kako kaže, izjava nije direktno odnosila na Crnu Goru, „jasno je svakome ko se iole bavi političkim prilikama što ta poruka znači“.
- Koliko je ona poruka važna u kontekstu Demokrata i bezbjednosnog sektora, toliko je značajna i u kontekstu proruske agenture koju predvode lideri bivšeg Demokratskog fronta. Upravo zbog toga mislim da su izostale optimistične poruke vlasti, kakvima smo svjedočili prethodnih godina - zaključila je Kovačević.

Kovačević: Izvještaj Evropske komisije, iako najoptimističniji do sada, ukazuje na nazadovanje u oblasti vladavine prava

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Ne želim da iznosim odbranu i neću odgovarati na pitanja suda i tužilaštva, to je pred podgoričkim Osnovnim sudom istako Danilo Mandić, inače sinovac predsjednika Skupšine Andrije Mandića. On se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Predmet je spojen sa postupkom koji je protiv njega formiran i zbog krivičnog djela oduzimanje vozila.
Optuženi Mandić se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću.&nbsp;
Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima, a u &nbsp;pucnjavi je ranjen Perović.
Postupak vodi sutkinja podgoričkog Osnovnog suda, Ivana Becić, dok optužnicu zastupa tužilac Ivan Bojović.
Optuženi Mandić je odbio da pred sudom istako da će odgovarati samo pitanja samo svog advokata.
PEROVIĆ: NIJESAM PSIHIČKI DOBRO
Svjedok oštećeni Darko Perović istakao je da za današnje ročište nije dobio poziv &nbsp;i da nije, kako kaže, sposoban psihički da iznosi odbranu, tr da ima psihičkih problema i ne može danas da iznosi ništa.
Na pitanje sudije kakavih psihičkih problema ima i da li je to medicinski evidentirano, oštećeni je rekao da nije medicinski evidentirano i da ima “psihičke probleme sam sa sobom.”
Sutkinja Becić zbog toga pozvala vještaka medicinske struke Željka Golubovića, kako bi utvrdio psihičko stanje oštećenog.
“Ja neću da me vještači niko i neću mu odgovarati na pitanja”, istakao je Perović, nakon odluke suda.
SASLUŠANJE SVJEDOKA
Tokom ročišta saslušan je svjedok Uroš Radusinović.
“Uglavnom ja i drug smo se kretali tom ulicom, gdje smo vidjeli dva zaustavljena vozila i mislili smo da je udes. Prošli smo tu još jednom i vidjeli smo gužvu nakon čega smo čuli nešto nalik na pucanj. Kada smo prolazili tu vidjeli smo da su na jednoj strani tri lica i to na strani napadača, a drugoj strani više lica. Primijetio sam da jedno lice u šarenoj trenerci kleči, nijesam vidio pištolj. Ne bih mogao da opišem ta lica jedino što je jedno lice bilo proćelavo, imao je crni duks i oko 30 ili 40 godina. Od vozila sam vidio džip Rendž Rover kafene boje i narandžastu Škoda Fabiu čini mi se da je bio i jedan Megan ali u prolazu”, rekao je pred sudom Radusinović.
Nakon što ga sutkinja Becić svjedoka upozorila na velike razlike u kazivanju kod tužioca i danas pred sudom, Radusinović je rekao da je dosta vremena prošlo i da je zbog toga zaboravio detalje, a da je pištolj vidio.
Na glavnom pretresu nije pristupio drugi oštećeni Turković.
U svojstvu svjedoka saslušani su i Stefan Kalja i Aleksandar Boričić koji je sa Mandićem u kumovskim odnosima. Oba svjedoka ostala su &nbsp;pri izjavi koju su dali pred tužiocem.
Sljedeće ročište zakazano je za 12. decembar kada je planiran nastavak saslušanja svjedoka među kojima i saslušanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, strica optuženog.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

Mandić: Neću iznositi odbranu; Perović: Psihički nisam dobro; Na idućem ročištu planirano saslušanje predsjednika Skupštine

Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je i vratio Višem sudu na ponovno odlučivanje oslobađajuću presudu protiv Mitra Kneževića, Stojana Albijanića, Nemanje Miljkovića, Petra Zolaka, Srđana Svjetlanovića, Davida Banjca i Stefana Regojevića za pljačku Pošte u Nikšiću 20. oktobra 2021. godine u kojoj je ubijen radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak.
- Apelacioni sud je, nakon sjednice vijeća, donio rješenje kojim je uvažio žalbe Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica i povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje - saopšteno je iz Apelacionog suda. 
Prvostepenom presudom optuženi Mitar Knežević, Stojan Albijanić, Nemanja Kaurin Miljković, Petar Zolak, Srđan Svjetlanović, David Banjac i Stefan Regojević oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično djelo razbojništvo u saizvršilaštvu jer nije dokazano da su učinili djelo za koje su optuženi.
Oštećena porodica Mrdak i Pošta Crne Gore AD Podgorica upućeni su na redovnu građansku parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva. Kako su ukazali u Apelacionom sudu, žalbe protiv prvostepene presude izjavili su u zakonskom roku Više državno tužilaštvo u Podgorici, punomoćnik oštećene porodice Mrdak i ovlašćeni predstavnik oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica.
- U postupku odlučivanja o žalbama, Apelacioni sud je utvrdio da se osnovano žalbama Višeg državnog tužilaštva, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica ukazuje da su prilikom donošenja prvostepene presude i u samoj presudi, počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koje je utvrdio i ovaj sud, pazeći na iste po službenoj dužnosti - naveli su u Apelacionom sudu.
Bitne povrede se, prema njihovim riječima, odnose na to da u prvostepenoj presudi nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni. 
- Pored navedenog zaključak je Apelacionog suda da se izjavljenim žalbama osnovano ukazuje i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Iz navedenih razloga prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje - naveli su u Apelacionom sudu.

Apelacioni sud ukinuo oslobađajuću presudu za pljačku Pošte 2021. godine

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Tag: branislav-radulovic