Crna Gora ima višak političara i drastičan manjak državnika.
<h2>Zajednički imenitelj</h2>
Zrelost jedne zajednice pokazuje se njenom sposobnošću da se u odlučujućim momentima integriše oko - zajedničkog imenitelja.&nbsp;
Koliko god bile raznorodne, zrele društvene i političke zajednice uspješno prepoznaju taj momenat i stavljaju "moratorijum" na manje važne razlike i integrišu se oko centralnog cilja.&nbsp;
Tako je bilo od starog Rima koji se ujedinjavao i pored svojih unutrašnjih (političkih) razlika pred najezdom spoljnog neprijatelja do npr. u novije vrijeme Slovenije koja je sprovela nacionalni program "Evropa zdaj".
Za svako takvo okupljanje trebala je markantna ličnost - državnik.
<h2>Državnik</h2>
Crna Gora je u svojoj istoriji imala ličnosti koje su profilom i djelovanjem bile državnici. Ali i nesreću da je nakon odlaska tih državnika sa vlasti Crna Gora istovremeno gubila državni kapacitet.&nbsp;
I svaki put bila rušena sa iste adrese sa popilističko nacionalističkom retorikom i socijalnom demagogijom (1918, 1989, 2020).
Sva tri "dugotrajna" državnika u svojim dugim vladavinama "lutala" su od jednog do drugog nacionalnog polja, ali su sva trojica srušeni akcijom iz desna, "crnorukaša" vječito opsjednutim manjkom sopstvene istorije i viškom težnje za tuđim teritorijama i izlaskom na more.
Danas se taj "krug" vrti po četvrti put. Crna Gora je ponovo na "klackalici" da još dublje utone u "crnomantijašku" baruštinu i postane (tuđa) provincija na granici Evrope ili da se unutra integriše i postane - Evropa.
Za to joj danas treba ne političar na čelu već - državnik.
<h2>Četvrti krug</h2>
Sa viškom stranačkih "agendi" i manjkom državne strategije sadašnja Crna Gora ne može daleko stići.
Crna Gora nije mogla u EU ni sa 30 godina nepromenjene vlasti, a još manje sa premijerima "što brda pomjeraju" ili su na funkciji "ostvarivali dječačke snove".
Ali sada, ova generacija Crnogoraca svih identiteta, je u finalu utakmice, koju ako "izgubi" svi njeni identiteti ostaće samo teško nasljeđe gubitnika koji od "drveta nijesu vidjeli šumu".
Kako onda odigrati "četvrti krug" a da se ne ponove greške iz prethodna tri?
<h2>Naučena lekcija</h2>
Pametni ljudi uče na greškama. Sadašnji premijer ima šansu ako se iščupa iz logike "političkog oportuniteta" i odigra državnički potez velemajstora. Taj potez je "trokorak" koji vodi do kolektivne pobjede i koji integriše progres, a dezintegriše destrukciju.
Prvo treba da integriše "politički prostor" brzim formiranjem koncentracione Vlade i time sve subjekte dovede u poziciju da nemaju "ucjenjivački kapacitet" i natjera ih da igraju ka EU centru, a ne ka "periferiji".&nbsp;
Ko prihvati ulazak u takvu Vladu kajaće se, a ko odbije kajaće se još više. Ali, time bi se pokazalo da u EU ne ulazi samo desni ili lijevi (politički) pol crnogorskog društva, već ukupna politička zajednica. Dodatno, nivo nekompetencije postojeće strukture toliko je visok i očit da je to prilika da se Vlada "prosije" i da svako da najbolje uz mogućnost ojačavanja eksternim stručnjacima.&nbsp;
U protivnom, ako se ne konstituiše "evropska Vlada" ova postojeća će se "oburdati" sama od sebe prije datuma redovnih izbora.
Drugi korak je institucionalizovati društveni dijalog sa civilnim društvom i NVO organizacijama, koje su (nažalost) jedini pouzdani partner za EU Agendu 2028. Ukoliko to ne uradi premijer ne samo da će izgubiti pouzdanog partnera za reforme i EU integracije već će dobiti najopasnijeg protivnika, koji se ne može kupiti sa dvije-tri pozicije u "megalomanskoj" Vladi i koji za razliku od "partijskih struktura" ima veći dušak da izdrži ovu trku.
Treći korak je zaustavljanje "soliranja" u zakonodavnim inicijativama i stavljanje u stvarnu funkciju Savjeta za vladavinu prava. Ne da, kao do sada, bude "fikus" već da postane respektabilno tijelo koje suštinski pomaže da se "osvoje" najvažnija i najteža poglavlja 23 i 24. Ukoliko se i dalje ostane na "provjerenim strukturama" sa "neprovjerenim diplomama" borba za vladavinu prava ostaće i dalje samo politički (neuspjeli) marketing.
<h2>Lav ili ćelav</h2>
Svojevremeno je bila reklama za pivo sa dobrim marketinškim sloganom "Ili jesi ili nijesi lav."
Tri ranija "dugotrajna" vladara (kralj Nikola, Žarković i Đukanović) jesu na svoj način bili "lavovi", ali i gubitnici u "igri prijestola" u finalu igre.&nbsp;
Današnji premijer ima pred sobom "šansu generacije" i priliku da bude "pobjednik". Bez političkog iskustva i vještine prethodnika i bez nesporno njihove harizme i političke moći, on ima, ne svojom zaslugom, "penal priliku" koju ne smije promašiti, posebno ne sada kada mu je međunarodni faktor pomogao da odloži izbore.&nbsp;
Stoga je sada na njemu da pokaže da li ima kapacitet biti lav ili će, odlažući poteze, biti lav bez grive.
U filmskoj verziji borbe za prijesto mladi lav Simba došao je na tron "ubijenog" Mufase tek kada se oslobodio podmuklog starog Skara.
Zato, ako želi poziciju "pravog vođe" trebao bi se podići na visočiju stijenu (jer se sa nje bolje i šire vidi), integrisati ukupnu evropsku energiju i biti rezistentan na poziv "velikog brata".
U konačnom, umjesto političara postati - državnik.&nbsp;
U protivnom, nažalost, bio to četvrti neuspješni krug, ovog puta sa kraćom vladavinom lava "u pokušaju".
Dakle - on je na potezu!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Igra prijestola

Današnji dan velika je pobjeda građanske, evropske, prosvijećene i urbane Crne Gore, koja je pokazala da ima potencijal da bude prva naredna 28-ma članica EU, poručili su iz Udruženja pravnika Crne Gore nakon što danas u Skupštini nijesu usvojene izmjene tri sporna zakona.
- Nema evropske perspektive bez evropskog društva, a Crna Gora u svom nevladinom sektoru, strukovnim organizacijama i građanskim aktivistima, uz pomoć nezavisnih medija, ima potencijal da napravi presudan korak, koji je udaljava od autoritarizma a približava demokratiji- kazao je predsjednk Udruženja pravnika, Branislav Radulović.
On je istakao da je očigledno da su odustajanje od "kontroverznih" zakona koji uređuju javna okupljanja, ANB i unutrašnje poslove proizvod jasne argumentacije civilnog društva, Udruženja pravnika i slobodnih intelektalaca, koja se izgleda bolje razumije u Briselu i Vašingtonu nego u Podgorici.
- Stoga, ukoliko "političke elite" istinski žele "evropski put" Crne Gore prvi pravi korak bio bi otvoren, suštinski i sadržajan društveni dijalog sa civilnim društvom koje je pokazalo da je jedini stvarni i nesporni evropski potencijal Crne Gore- poručio je profesor Radulović.

Radulović: Argumentacija civilnog društva i pravnika bolje se razumije u Briselu i Vašingtonu nego u Podgorici

Svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju
Dobrica Ćosić napisao je trilogiju "Vrijeme zla", koja je obuhvatila tri romana - Grešnik (1985), Otpadnik (1986) i Vjernik (1990).
Danas živimo neko novo vrijeme iz Ćosićevog romana - vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja.
<h2>Otpadnici</h2>
Kada dođe vrijeme nezakonja, nasilja i neznanja čovjek se može sakriti u "mišiju rupu" i vjerovati u "mudrost" - strpljen, spašen.&nbsp;
Postoji i druga opcija - dati do znanja da mu je neprijatno da u njegovoj zemlji nasilnici pretuku predsjednika opštine, da zemljom upravljaju ljudi sa "fake" diplomama, da nagrade za najbolje odbijaju najbolji, a grabe oni sa "dna kace"...
Svaki vlastodržac prema prvima, koliko god bili "odani", ima rezervu, jer priznaje samo totalnu poslušnost.
Druge i pored toga što na nečastan način pokušava da ih "diskredituje" i spušti na "svoj nivo" – poštuje. „Vladar“ zna da je bolje imati časnog protivnika nego "kukavnog" saveznika, koji će izdati na prvoj krivini, s leđa, manirom „otpadnika“, zadati udarac.
Ne stiže se u Brisel, niti na Goricu, ni na Kruševo ždrijelo sa "felom" otpadnika što su "nit voda, niti vino".
Znaju to i "euroatlantski" partneri ...
<h2>Grešnici</h2>
Mir ne biva kroz "pomirenje" zla i dobra, žrtve i ubice ... mir počinje kada svako ponese teret svojih djela, pokloni se nad žrtvama koje su ubijene u ime njegove vjere, nacije, ideologije ...&nbsp;
Tek tada, kroz tu katarzu, nastaje mir, razumijevanje i prepuštanje istorije nauci i referentnoj istoriografiji.
U vremenu "grešnika" više popova nije donijelo više mira i manje nasilja - naprotiv. Umjesto da donesu "duhovni mir", oni kopaju po grobovima crnogorskih antifašista, i tako izjednačavaju žrtvu pobijene đece sa Lazina sa zlikovcima koji im zabiše metak u grudi.
Vili Brant je kleknuo - poklonio se i u ime njegovog, u Drugom svjetskom ratu, "pokleknutog" naroda koji je slijedio zločinački fašistički režim i zatražio oprost! To je Državnik.
Ovi domaći "državnici" što ne znaju kleknuti da bi se podigli ostaće samo - službenici ... ruke koju ljube.
Bez pokajanja grešnik ostaje - grešnik.
<h2>Vjernici</h2>
Ako osjetimo stid zbog nezakonja, izrazimo bunt zbog nasilja i ukažemo na neznanje - rođena je sloboda - sloboda u nama.
A svaka sloboda nađe put da stane naspram nezakonja, nasilja i neznanja. Njoj ne treba vođa, organizacija ... njoj samo treba da postoje ljudi koji u nju vjeruju.
Zato vrijedi vjerovati u onaj pogled mladog policajca ispod šljema u kome se vidi da je tu da ponosno nosi grb na svojoj uniformi, ali i da ne želi da "udari" na sve one žene i muškarce u ozbiljnim godinama koji su mu donosili maramice da očisti oči od "traljave" upotrebe biber spreja upotrijebljenog od "lica bez uniforme i grba".
Vrijedi vjerovati u pogled studenta u amfiteatru - pogled kojim daje do znanja da u ovoj zemlji stanuju mladi ljudi za koje je vrijedila žrtva Ljuba Čupića.
Zato ima nade da se neće ponoviti Ćosićevo "Vrijeme zla". Ima nade ako se ova zemlja oslobodi Otpadnika, ako se Grešnici pokaju i ako damo šansu onima koji vjeruju u bolju i pravedniju Crnu Goru.

Ima nade

Izaći na sunce, udahnuti vazduh, osjetiti ljepotu slobode i prostora - to je Gorica.
Svaki uspon - dugo i duboko promišljanje. U dugim šetnjama, koje bogate um i unose mir u misli, namnožilo se mnogo toga, ali ne i pomisao da će doći dan da će se, zbog "heroja u kosturnici" i "antiheroja" što na njih kidišu, morati stati na crvenu liniju i reći - dosta !
"Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka, al, tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija".
Šetnja Goricom je stoga preporučljiva, jer čovjeku ispuni pluća "snagom pravednika" i prezirom prema "tirjaninu".
Tek kakav prezir čovjek osjeti prema "ništavilu" koje po "portalima" sabira postojeće i nepostojeće "zarade" u nemoći da ti "iskopa" kakvu "brljotinu". Ali, zakasnilo se sa "diskreditacijom", jer je već oslobođena energija slobodnog građanstva «što se u lance nešće vezati".
Zato, sa slušalicama i muzikom sa gitare Miloša Karadaglića, vrijedi ponovo izaći na Goricu, nastaviti sa uobičajenom šetnjom nakon napornog dana i osjetiti mir, jer nijesi izdao one u kosturnici, ni one koji prema njima imaju istinsko poštovanje i naklon. Gorica je uvijek dobra opcija!
I onaj poseban osjećaj kada naiđe (dobar) student i kaže: "Dobro nam novo jutro, profesore!"

Gorica

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

Predstavnici Udruženja pravnika Crne Gore su danas na sastanku sa ambasadorom EU Johanom Satlerom ukazali na neustavnost predloženih izmjena Zakona o javnom okupljanju, saopšteno je iz Udruženja. 
Satler je organizovao sastanak povodom Dana Udruženja pravnika Crne Gore i obilježavanja 92 godine djelovanja najstarije stukovne organizacije crnogorskih pravnika koju su činili prof. dr Branislav Radulović – predsjednk Udruženja pravnika, adovkat Ana Stanković Mugoša – p.predsjednica Udruženja, prof. dr Gordana Pavić – Jeknić i advokat Ibrahim Smailović i Ivan Medenica – predsjednik Komiteta mladih pravnika.
Satler je, kako se navodi, ovom prilikom čestitao godišnjicu osnivanja Udruženja i istakao da ovaj datum predstavlja dokaz trajnog doprinosa Udruženja razvoju pravne nauke i prakse u Crnoj Gori.
- Predsjednik Udruženja profesor Radulović upoznao je ambasadora Satlera sa istorijatom Udruženja pravnika koji je dug 92 godine, radom Redakcije najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa „Pravni zbornik“ , te tekućim aktivnostima kao i planovima za naredni period. Radulović je u ime Udruženja poklonio za potrebe ambasade EU u Podgorici novo izdanje „Pravnog zbornika“ i Bibliografiju ovog časopisa - navodi se u saopštenju Udruženja pravnika Crne Gore. 
Tokom sastanka, kako se dodaje, razmatrana su pitanja od značaja za reforme u oblasti vladavine prava u Crnoj Gori. Predstavnici Udruženja pravnika su upoznali Ambasadora sa opasnošću sprovođenja „ishitrenog i nepripremljenog vetinga“, učestalosti korišćenja institiuta pritvora koji sve više postaje kazna a ne mjera obzbjenjenja kako to zakon predviđa. Predstavnici Udruženja pravnika su tokom razgovora ukazali i na neustavnost predloženih izmjena Zakona o javnom okupljanju.

Udruženje pravnika upozorilo na neustavnost izmjena Zakona o javnom okupljanju

Riječi crnogorskog mudraca i člana “Kuluka” (prve sudske instance u Crnoj Gori) Sule Radova “Ne po zagonu, no po zakonu”, koje su danas uklesane na ploči postavljenoj na Pravnom fakultetu UCG, trebalo bi uklesati na ulazu u Skupštinu Crne Gore.
<h2>Blaga forma – snažan sadržaj </h2>
Mišljenje Venecijanske komisije – Evropske komisije za demokratiju putem prava (tijelo Savjeta Evrope) iako nijesu obavezujuća – snagom svog stručnog autoriteta predstavljaju snažan mehanizam za uspostavu vladavine prava, posebno u državama sa “hramajućom” demokratijom i slabim institucionalnim mehanizmima zaštite vladavine prava.
Crna Gora ima bogato iskustvo saradnje sa ovim respektabilnim tijelom Savjeta Evrope koje okuplja 60 država - sve evropske države osim Bjelorusije i Rusije (zvanično isključena 18.03.2022. godine nakon agresije na Ukrajnu) i druge van evropske države poput Kanade, Izraela, Brazila itd.
Ukoliko se na plenarnoj sjednici VK potvrdi “preliminarno mišljenje” da je Skupština Crne Gore bila dužna da “poštuje proceduru prilikom penzinosanja sudije Ustavnog suda” to –pored blage forme u kojoj se saopštava bi značilo – prekršen je Ustav!
To bi bila profesionalna, stručna i lična satisfakcija za sve koji su upozoravali da se – Ustav u dijelu člana 154 stav 3 morao poštovati i teška “diskvalifikacija” svih koji su to pitanje relativizovali, prećutali ili na kršenju Ustava insistirali.
Što se tiče političara – oni su “neuka stranka” i oni se uvijek mogu, za savaku svoju grešku, pozvati na “imunitet.” Pravnici – ne. 
<h2>Vlada bez “mišljenja”</h2>
Saradnja Crne Gore sa Venecijanskom komisijom traje još od pred-referendumskog perioda kada je od strane Vojislava Koštunice i njegovih istomišljenika u Crnoj Gori dovođeno u pitanje ko ima biračko pravo na referendumu. Od tada do danas VK je dala na desetine mišljenja, a samo u prvoj polovini 2024. godine dala je najmanje pet za Crnu Goru i to povodom zakona koji uređuju rad Sudskog savjeta i sudija, o državom tužilaštvu, o specijalnom državnom tužiocu … Tu je i mišljenje o zakonu koji uređuje pitanje zapljene i konfiskacije imovine pribavljene kriminalnom radnjom (139 plenarna sjednica VK 21/22.06.2024. godine).
Nažalost, Crna Gora, ipored zahtjeva za mišljenjem, ista nije u svim prilikama uvažila (slučaj sa izmjenama Zakona o predsjednika) a dodatan problem sa “Venecijancima” može biti i Zakon o Vladi iz oktobra 2023. godine. Naime, Ministarstvo javne uprave je zatražilo mišljenje na nacrt Zakona koje je razmatrano na 6-7 oktobra 2023. godine, a prijedloga ovog Zakona još nema u proceduri.
Tek slijedi zahtjev za mišljenje vezano za – izborno zakonodavstvo.
Dakle, svi putevi i dalje vode u – Veneciju.
<h2>Ustavni sud – samo (stalan)</h2>
U “nacrtu mišljenja” Venecijanske komisije se navodi da “postojanje osnova za privremeni prestanak mandata sudije Ustavnog suda treba da ocijeni sam Ustavni sud, kao elemenat organizacione autonomije i nezavisnosti Suda, čime se sprečava bilo kakav neprimjeren spoljašnji uticaj”. Šteta što nijesu dodali – bivših predsjednika…
Posebno treba obratiti pažnu, kada se objavi konačno mišljenje, na dio koji govori o – pravnoj sigurnosti.
VK konstatuje: “I ako primjenjivost Zakona o radu nije bila nedvosmisleno i eksplicitno utvrđena, procedura propisana Zakonom o Ustavnom sudu, koja zahtjeva formalno obavještenje Ustavnog suda, ipak je trebala da bude poštovana od strane parlamenta.” 
Možda, sada neki od kandidata za sudije Ustavnog suda nauče da neznanje demonstrirano na Odboru nije “prekršaj” već ozbilja profesionalna diskvalifikacija.
Ali, i za to ima lijeka ako se poslušaju riječi Aristotela - ”Prvi korak ka znanju je priznanje neznanja.”
<h2>EK – VK</h2>
U pogledu ozbiljnih implikacija koje će proizvesti mišljenje VK, posebno u budućim izvještajima EK vezanim za vladavinu prava, ne treba zanemariti da je prije neki dan u “non – pejperu” Evropske komisije, između ostalog, navedeno da je prethodni period od godinu dana: “obilježila duboka institucionalna i politička kriza nakon odluke Skupštine da jednostrano konstatuje da je sutkinja Ustavnog suda stekla uslov za penziju”. 
Dodatno, eksplicitno je zaključuno da ova: “odluka nije bila u skladu sa procedurom predviđenom Ustavom koja zahtijeva plenarnu odluku Ustavnog suda”. 
EK je dalje, polazeći od ovog stava, zaključila: “Ovakvi događaji izazvali su veliku zabrinutost u pogledu poštovanja nezavisnosti Ustavnog suda i podjele vlasti sadržanih u Ustavu"!
Pritom, EK upozorava da dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica “što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije”. 
<h2>Tumači zagondžije</h2>
Sada slijedi serija domaćih “tumačenja” šta je VK mislila, kazala, protumačila ….
Što se Udruženja pravnika tiče mi smo svoje kazali kada je trebalo, koliko je trebalo i kako je trebalo. 
Stoga, sada ovim zagondžijama što im je “zagon ispred zakona” kao ih opisa Sula, ostavljamo – naknadnu pamet.
Što se Vlade tiče, bolje je pamet u glavu, jer potpis premijera na dokument koji je sačinjen u prisustvu ambasadora EU u Crnoj Gori ozbiljno obavezuje i nije se igrati sa “našim najvažnijim spoljno-političkim partnerom”.
Treba li podsjetiti da je EK u “non-pjeperu” upozorila da će "od suštinskog značaja biti da se mišljenje Venecijanske komisije u potpunosti primijeni i da se poštuju uslovi političkog sporazuma, kako je dogovoreno između Vlade (uključujući i parlamentarnu većinu) i opozicije.

Zagon i zakon

Otvarajući 34. sesiju Ius Foruma Udruženja pravnika Crne Gore, na temu "Venecijanska komisija - uloga, iskustva i očekivanja" prof. dr Branislav Radulović podsjetio je da je Venecijanska komisija - Evropska komisija za demokratiju kroz pravo, tijelo Savjeta Evrope, osnovano 1990. godine, koje okuplja 46 evropskih država i svaka od država članica delegira po dva ekperta.&nbsp;
Samo &nbsp;Vatikan, te Bjelorusija, koja nikada nije primljena i Rusija koja je nakon invazije na Ukrajnu 2022. godine isključena, nemaju svoje eksperte u VK koji su nezavisni i biraju se na osnovu njihove stručnosti posebno u oblasti ustavnog i međunarodnog prava. Njih imenuju države članice, ali oni djeluju u ličnom svojstvu, a ne kao predstavnici svojih vlada.
Radulović je podsjetio da je glavna uloga Venecijanske komisije pružanje pravne pomoći državama u oblasti ustavnog prava, vladavine prava, zaštite ljudskih prava i izbornog zakonodavstva.
Preporuke ovog tijela, iako nijesu obavezujuće, imaju veliki autoritet i često presudno utiču, posebno kada u pojedinim državama, u okviru nacionalnih institucija ili usljed političkih kriza nije moguće doći do rješenja.
Crna Gora ima prilično bogato iskustvo saradnje sa VK, koja je imala ključnu ulogu u reformama pravosudnog sistema, izbornog zakonodavstva i ustavnih promjena u zemlji.&nbsp;
VK je odigrala u predreferendumskom periodu (2005. godine) ključnu ulogu u određenju ko ima biračko pravo u Crnoj Gori. Od sticanja nezavisnosti 2006. godine, Crna Gora se u više navrata obraćala Venecijanskoj komisiji za dobijanje mišljenja i preporuka. Najznačajnija saradnja je bila oko ustavne reforme 2013 godine, kada je VK dala mišljenje na 16 ustavnih amandmana, među kojima sa izdvajaju oni koji su se odnosili na nezavisnost pravosuđa, sastav Sudskog savjeta, izbor sudija Ustavnog suda, imuniteta za članove Senata DRI itd.
Prof. dr Srđan Darmanović, raniji dekan Fakulteta političkih nauka UCG i član Venecijanske komisije govorio je o njenoj ulozi u stvaranju i učvršćivanju demokratskih institucija u Evropi i naročito se osvrnuo na nove demokratije Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope nakon Hladnog rata.&nbsp;
Istakao je da VK u ovom periodu nije bila samo pouzdani savjetodavac evropskih zemalja u razvoju njihovih demokratskih institucija, nego je dala i teorijski doprinos kodifikovanju evropskih standarda u oblasti izbora, prava nacionalnih manjina, razvoju ustavne pravde, ustavnosti i drugim oblastima. Njen stručni, ekspertski i nepristrasni način rada i rezultati koje je ostvarila, učinili su Venecijansku komisiju veoma uglednom institucijom ne samo u Evropi, nego i u mnogim vanevropskim zemljama koje se oslanjaju na njena ekspertska mišljenja, zaključio je Darmanović.
Prof. dr Miloš Vukčević, univerzitetski profesor, istakao je da djelovanje Venecijanske komisije je neophodno u vremenu kada su temeljne demokratske vrijednosti na iskušenju, kao sto je to trenutno slucaj sa Crnom Gorom. Iskustva pokazuju njen pozitivan doprinos, ali i potrebu da se ojača primjena &nbsp;njenih preporuka i osnaži njena uloga u izazovima savremenog društva.Njen značaj posebno dolazi do izražaja u državama u tranziciji, poput Crne Gore, koja već duži niz godina teži usklađivanju svog pravnog sistema sa evropskim standardima. Crna Gora često traži mišljenje Venecijanske komisije, ali implementacija preporuka zna da kasni ili se selektivno primjenjuje.
Svakako VK ima važnu ulogu u razvoju pravnog poretka Crne Gore. Način na koji Crna Gora prihvata i primjenjuje misljenje VK govori o njenoj stvarnoj posvećenosti evropskim vrijednostima.&nbsp;
Predavač na Fakultetu pravnih nauka UDG-a doc. dr Nikola Šaranović podsjetio je na pravnu izreku "ugovor je zakon za strane", koju je presložio u aforizam "zakon je ugovor za stranke".&nbsp;
- U konkretnoj stvari, stranke su vlast i opozicija; njihov ugovor je zahtjev Venecijanskoj komisiji; njeno mišljenje imaće snagu zakona." Šaranović je kazao da je zahtjev Venecijanskoj komisiji neka vrsta "lijeka iz alternativne pravne medicine", &nbsp;jer, kako je zaključio: "Kad pravda oboli, ne pomažu pravni ljekovi" - pojasnio je Šaranović.&nbsp;

Ius Forum: VK kao garant pravne stabilnosti i demokratskih vrijednosti

“Zgodan, inteligentan i ambiciozan Žilijen Sorel odlučan je da se uzdigne iznad svojih skromnih provincijskih korjena. Razapet između dva moćna svijeta, crkve koju simboliše crno, i vojske koju simboliše crveno, ubrzo shvata da se uspjeh može postići samo prihvatanjem suptilnog koda licemjerja po kojem društvo funkcioniše.” – izvod iz recenzije romana “Crveno i crno”
<h2>Raspeće i ambicija</h2>
Crvena i crna Crna Gora smjenjivale su se u zadnjih 150 godina u skoro zakonomjernim intervalima. U noći, u oči Velikog Petka (najtužnijeg dana za hrišćane), kao nikada ranije stale su jedna naspram druge. 
Te noći Crna Gora bila je na rapeću, između svoje svijetle strane, toliko puta opjevane u idealu slobode, otvorenosti, građanstva i mediteranskog duha i one tamne, konzervativne, lukrativne, populističke …
U toj noći, kada je razum pokušavao da urazumi goli interes, sjetio sam se davno pročitanog romana “Crveno i crno” nepreveziđenog Stendala, za koga je Fridrih Niče zapisao da je „posljednji od velikih francuskih psihologa”.
Ovaj roman, jedno je od najznačajnijih djela realizma, prikazuje strukturu francuskog društva 19. vijeka, kroz lik Žilijena Sorela, mladog čovjeka, čija je “jedina vrlina bila ambicija, a ona ga je proklela” (cit.).
<h2>Tranzicija pohlepnika</h2>
Tranzicija vlasti u Crnoj Gori prije pet godina trebala je da omogući stvaranje potpuno nove elite koja će, nakon prvobitne akumulacije kapitala i neoliberalnog koncepta koji se sveo na rasprodaju društvene svojine i državnih preduzeća, biti generator novog i tako potrebnog razvoja. 
Dobitnici nove političke moći, međutim, izvršili su samo preraspodjelu pozicija i sa još više energije krenuli u dalju rasprodaju „nacionalnog srebra“ - društvenog bogatstva, bez imalo želje da izgrade zdravu tržišnu i preduzetničku ekonomiju. 
Na drugoj strani, na svakom koraku devastirana je funkcionalna (institucionalna) demokratija, a evropske integracije služe samo kao „smokvin list“ za prikrivanje nove generacije pohlepnika. 
Crna Gora više nije ozbiljno organizovano društvo već poprište ličnih pohlepa i tone u nedopustivi provincijalizam i „istočnjački kapitalizam“. 
Robert A. Hajneman upozorava da „bez autoritativnog zaštitnika pravila igre (države) politička igra, toliko bitna za rješavanje socijalnih razlika, brzo se deformiše u grabežljivu međuigru pohlepe i ličnih interesa koja samo slučajno rezultira nečim što liči na opšte dobro“. 
Zato, misao Mahatme Gandija - „na ovom svijetu ima mjesta za sve, osim za ljudsku pohlepu“ trebalo bi kao upozorenje „novoj klasi“ staviti na ulazu na ulcinjsku Veliku plažu.
<h2>Oprost nevjernicima </h2>
Kako objasnisti, osim pohlepom, da je u noći kada počinje najtužniji dan u hrišćanskom svijetu, voljom strukture koja je došla na vlast pod sloganom „Ne damo svetinje“ u dubokim noćnim satima, suprotno svim principima i logikama parlamentarizma, po hitnom postupku, „na raspeću“ bila imovina Crne Gore.
Isus: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“ (Luka 23:24) 
Oprost može i treba – ali prvo pokajanje i odustajanje od Judinih srebrenjaka - „Juda za trideset srebrenjaka prodao Gospoda, ali nijedno blago ovoga svijeta ne može kupiti mir duše niti izbrisati grijeh izdaje“ – (nepoznati autor).
<h2>Mrtvi crveni i pohlepni crni</h2>
Poslije 35 godina od uvođenja višepartizma crnogorsko društvo i dalje je lišeno izbora između ideološki definisanih politika. Sve njene unutrašnje profilacije nemaju razvijene političke reprezente, pa tako ni danas ne postoji identitetski profilisana ljevica i desnica. 
Crnogorsko ideološko mrtvilo, ukriveno iza oportuniteta, mora biti prekinuto. Koliko god izgledala nepromjenjiva ukupna crnogorska društvena zajednica ona upravo sada proživljava „provjetravanje“ koje je prirodno i neminovno. Vrijeme mrtve ljevice i pohlepne desnice mora biti završeno.
Sljedbenici i jednih i drugih pritom mogli bi se ujediniti kada bi sljedbenici „crnih“ shvatili da za sveštenstvo „samo bogati imaju pravo na čast, a siromašnima je preostala pokornost“, a sljedbenici “crvenih” ponovo ustali uz poklič “padaj silo i nepravdo”!
Odgovornost crvenih danas je neuporedivo veća jer crni (u politici i mantijama) nemaju niti jedan razlog da bilo šta mijenjaju. Došlo je njihovo vrijeme – da čereče budžet i državnu imovinu!

Crveno i crno

Sula Radov je bio je poštovan od svojih savremenika, a i od svojih potomaka će biti poštovan, zato što je uspijevao da suštinski izrazi misao o svijetu, životu, čovjeku, o ljudskoj zajednici, o smislu i načinu ljudskog ponašanja, i po tome je on mudrac koji me inspirisao na jednu moju umjetničku projekciju - kazala je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, prof. dr Sonja Šundić Tomović.
Sula Radov, crnogorski Sokrat, čuvar pravde i narodne mudrosti. U vremenima kada su riječi bile zakon, a pravda svetinja, u srcu Katunske nahije stasao je čovjek čije ime i danas sija kao simbol čojstva, poštenja i oštroumnosti. Plemenski kapetan, narodni sudija i mudrac Sula je ostavio neizbrisiv trag u crnogorskoj istoriji, ne samo kroz presude i izreke, već i kroz život koji je svjedočio da pravda nije stvar sile, već istine i čestitosti. 
Njegove misli prenošene su s koljena na koljeno, postale su dio narodnog duha, a njegovi stavovi o pravu, slobodi govora, i odgovornosti pred zajednicom ostaju podsjetnik da istinska snaga društva leži u pravdi i slobodi misli. Ako bi uveli zakone koji bi gonili poganu riječ, onda bi ubili slobodu riječi, govorio je Sula ukazujući da se demokratsko društvo gradi na otvorenom dijalogu i hrabroj misli, a ne na strahu i pritisku. 
Fondacija Sula Radov za sjutra planira brojne aktivnosti kako bi obilježili rođenje ovog velikana, kojeg nazivaju i crnogorskim Sokratom, zbog toga su gosti u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, bili predsjednik skupštine fondacije Sula Radov prof.dr Branislav Radulović i autorka drame "Sula Radov i četiri Petrovića” prof. dr Sonja Tomović Šundić.
Profesorica Tomović je izradila, kaže Radulović, jednu izvanrednu dramu, koja će, naglašava on, biti premijerno predstavljena 6.marta, jer, ističe on, se 6. mart 1872.godine vezuje se za datum smti Sule Radova.
- Biće čitav set prigodnih događaja, od onoga koji se vezuje za njegove Komane, tamo je 1998. godine postavljeno spomen obilježje, biće položen vijenac. Isto tako delegacija fondacije biće sjutradan i ispred Vlaške crkve na Cetinju, gdje je podignut spomenik i gdje je sahranjen, knjaz Nikola mu je podigao spomenik 1872.godine, a ono što će biti centralni događaj zasigurno je prezentacija i predstavljanje drame, zahvalnost profesorici Tomović što je ovim autorskim naporom dala novi život Suli Radovom, i svemu onome što je zaoštavština, kako ste kazali, crnogorskog Sokrata, jednog izuzetnog mudrog čovjeka koji je simbol etike u crnogorskom društvu, a zasigurno i ostavio i vrlo veliki udio kod nas pravnika sa svojim izrekama, i svojim anegdotama, i svojim porukama, a neke od njih uklesane su i na spomen ploči koju je fondacija poklonila Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore - rekao je Radulović.
U njenom dramskom opusu, kaže Tomović, Sula Radov je inspiracija koja je poslužila, ističe ona, da iskaže svoj umjetnički senzibilitet. Dinastija Petrović je po svim parametrima, objašnjava Tomović, jedna od najznačajnih na Balkanu, a Sula Radov je bio savremenik, podsjeća ona, sva četiri velika vladara iz dinastije Petrović, i sa svima njima određene relacije što je, kako kaže, jako podsticajno za dramu.
- Radi se o jednoj veoma markantnoj figuri, koji poput Sokrata, i poput svih velikih učitelja čovječanstva nije ništa napisao, ali to su one ličnosti koje su izazivale poštovanje okoline svojom riječju, svojim govorom, svojim usmenim načinom saopštavanja svojih ideja i misli. To su bili veliki besjednici, retori, koji su saopštavali svoje shvatanje svijeta, života, zajednice, politike, društva, veoma sažeto, kondenzovano. Sula je bio takav čovjek. Bio je poštovan od svojih savremenika, a i od svojih potomaka će biti poštovan, zato što je uspijevao da suštinski izrazi misao o svijetu, životu, čovjeku, o ljudskoj zajednici, o smislu i načinu ljudskog ponašanja, i po tome je on mudrac koji me inspirisao na jednu moju umjetničku projekciju. Kao dramski pisac, ili kao pisac, ne morate se držati u potpunosti faktografije, dozvoljeno je da na osnovu nekog ličnog iskustva, ili imaginacije, ili nekih spisateljskih zakonitosti, prosto oživljavate lik, to je s jedne strane, a s druge strane moje ambicija nije bila da napravim jedan post moderni pozorišni komad, koji će eksperimentisati u jednom postmodernističkom maniru avangardnim tehnikama u pozorištu, već da u jednom klasičnom maniru, sa dozom humora, pokušavala sam uvijek da zadržim dozu humora, da predstavim Sulu, koji je, kao što sam rekla, meni bio izuzetno zanimljiv i značajan - zaključila je Tomović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DJDX-saT4l9E&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tomović Šundić: Sula Radov mudrac koji me inspirisao; Radulović: On je simbol etike u crnogorskom društvu

Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent, kazao je u intervjuu za Pobjedu predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika i dobitnik Njegoševe nagrade Milorad Popović.
Popović je kazao da je cilj velikosrpskih nacionalista - od Ilije Garašanina do Andrije Mandića i "bulumente oko njega" nestanak crnogorske nacije i obezdržavljenje Crne Gore.&nbsp;
- I nakon četiri izgubljena rata na prostoru nekadašnje SFRJ, velikosrpski nacionalizam pokazuje žilavost i u Crnoj Gori danas sprovodi istu politiku. Za sada ne ratom, budući da su prije pet godina uspjeli da, uz pomoć srpske i ruske duboke države i prijetnje novim državnim udarom, na izborima osvoje vlast - kazao je, pored ostalog, crnogorski pisac.
Popović je stava da su bezobalni politička glupost i kukavičluk procrnogorske društvene i političke elite, koja vjeruje da će, kako je rekao, patetičnim deklamacijama u parlamentu, banalnostima i opštim mjestima u medijima uspjeti da pobijedi opasnu agenturu, koja je devedesetih godina prošlog vijeka u krvi i zločinu srušila veliku državu "i o jadu zabavila sve njene narode".&nbsp;
- Samo političke kukavice i kalkulanti vjeruju da stikerima i naljepnicama mogu neutralisati provokaciju agenta koji radi protiv interesa sopstvene države. Da u opoziciji ima crnogorske časti i želje za ozbiljnim otporom okupatoru i izdajniku, tu bi sramotu slomili i pokazali da u Crnoj Gori postoji Ustav, da postoje oni koji ga poštuju i koji su spremni da ga brane. Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent. Morate biti politički imbecil, pa ne pretpostaviti da će najmoćniji političar u Crnoj Gori podržati podizanje spomenika Đurišiću, Lašiću, Stanišiću, Aleksandru Karađorđeviću, Ratku Mladiću i ostalim koljačima, huljama i herojima te ideologije - ocijenio je Popović.
Prema njegovim riječima, "primitivni lakeji" na vlasti u Crnoj Gori ne odlučuju već, kako je rekao, njihovi vlasnici u Beogradu i Moskvi, prema kojima očito imaju stanovite obaveze.&nbsp;
- Iako je više puta izigrana i prevarena, opozicija nikako da shvati da se ne može pouzdati u riječ Dritana Abazovića, Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Ponižavajuće je od njih očekivati da se smiluju i pozovu vas u Vladu. Za vrijeme druge Omer pašine vojne 1862. godine, pripremajući se za odsudnu bitku za odbranu Cetinja, veliki vojvoda Mirko Petrović je na Belvederu izašao pred crnogorsku vojsku. ,,Sve smo izgubili, osim časti“, rekao je. Ušavši u kolaboraciju sa anticrnogorskim režimom, crnogorska politička i intelektualna elita izgubila je - čast. Zahvaljujući njima, Crnogorci su danas najponiženija nacija u Evropi. Ako se ta elita ubrzo ne probudi, Crna Gora i Crnogorci nestaće na najsramotniji način - stava je Popović.
<h2>Plan ,,konačnog rješenja“ Crne Gore sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Mandić i Bečić</h2>
Popović je konstatovao i da je društvena i politička elita prećutala sudski progon, hapšenje, profesionalno degradiranje, javno sramoćenje bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, specijalnog tuđioca Saše Čađenovića, bivše direktorice ASK-a Jelene Perović i još desetine Crnogoraca i Crnogorki, i tako postala saučesnik u sprovođenju plana ,,konačnog rješenja“ Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp;
- Operativno, taj plan sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Andrija Mandić i Aleksa Bečić. Stotine crnogorskih građana je mobingovano, diskriminisano, smijenjeno sa poslova u ministarstvima, javnim preduzećima, državnim institucijama, medijima; krše im se ljudska prava, ponižavaju se, egzistencijalno i ekonomski ugrožavaju. Nikada niko iz opozicionog bloka nije stao u njihovu odbranu. To je sramota, užasna sramota! Ako je neka vrsta ugrožena ili osuđena na nestanak, jedini način da se izbori za opstanak je solidarnost. Na tome je opstajala Crna Gora &nbsp;- istakao je on.

Popović: Bavimo se spomenikom četničkom koljaču, a na čelu Skupštine se toleriše četnički vojvoda i srpski agent

Podgoričanin N.R. (46) uhapšen je jer je policija kod njega pronašla oružje i municiju. Shodno naredbi sudije za istragu Osnovnog suda u Danilovgradu, policijski službenici izvršili su pretres stana i drugih prostorija koje koristi u mjestu Daljam u Danilovgradu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250824150812_bc512cb6fdceb1e76eb474d4e4710d61ffa726e36e5a71d057b30495d1ac1e57.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250824150812_bc512cb6fdceb1e76eb474d4e4710d61ffa726e36e5a71d057b30495d1ac1e57" data-rendition-name="original" width="1080" height="1080" loading="lazy" alt="Oduzeto oružje i municija"> </figure>  Ovom prilikom policija je pronašla pištolj marke “CZ” kalibra 9 mm sa dva rezervna okvira, 67 komada municije različite vrste i kalibra, okvir od automatske puške, kao i bunt sporogorećeg štapina. N.R. je doveden u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad gdje su od njega prikupljena obavještenja na zapisnik, dok je sa događajem upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici. - Po nalogu postupajućeg tužioca N.R. je uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija, dok će protiv njega biti pokrenuti i odgovorajući postupci shodno Zakonu o oružju - navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Uhapšen Podgoričanin, kod njega pronađeni pištolj, municija, okvir od automatske puške...

Film „Vidra“ donosi snažnu poruku o važnosti prepoznavanja i prevazilaženja ličnih trauma, ali i ohrabruje mlade i društvo u cjelini da otvoreno razgovaraju o problemu nasilja među mladima.
To je poruka sa prve pres konferencije Filmskog festivala Herceg Novi povodom crnogorske premijere Filma „Vidra“, prikazanog sinoć na Kanli Kuli.
Reditelj Srđan Vuletić rekao je da su sretni i počašćeni što je film „Vidra“ otvorio FFHN.
- Iako je u pitanju crnogorski film, rađen je u većinskoj produkciji Crne Gore, uz koprodukcije iz Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Nama je bilo važno da film predstavimo publici koja razumije sve nijanse koje nosi priča, pa je FFHN &nbsp;festival bio logičan izbor nakon sarajevske premijere - kazao je Vuletić.
„Vidra“ je, prema riječima reditelja, prije svega film o borbi sa traumom i procesu njenog prevazilaženja.
- Naš film pokušava da ohrabri ljude da razumiju vlastite traume kao alatku – tek kad ih prepoznamo, možemo krenuti putem njihovog rješavanja. Glavna junakinja prolazi put od djevojke na koju svijet utiče, do djevojke koja sama utiče na svijet. Ona dolazi do spoznaje da trauma nije nešto od čega treba bježati, već iskustvo koje se može pretvoriti u nešto pozitivno za budućnost - pojasnio je Vuletić.
Istakao je da ovo nije priča ispričana na "Disney" način.
- Trauma o kojoj govorimo je drugačija, kompleksna i predstavljena na poetičan, metaforičan način - rekao je Vuletić.
Govoreći o saradnji sa mladih glumcima, Vuletić je kazao da nije bilo ustupaka u odnosu na profesionalne produkcije:
- Nismo mijenjali ritam snimanja, niti storyboard. Mladi glumci su iznijeli svoje uloge maksimalno ozbiljno, bez ustupaka. Zapravo, oni su od nas zahtijevali da damo maksimum. Bilo je jasno da možemo dobiti što god poželimo, ali onda odgovornost je bila na nama da viziju izguramo do kraja - kazao je Vuletić.
Komentarišući naziv filma „Vidra“, Vuletić je pojasnio da je inspirisan životnjom karakterističnom za podneblje Skadarskog jezera i da nosi posebnu simboliku.
- Vidra je svojevrsna vizualna metafora traume glavne junakinje. Iako je fizički nikad ne vidimo, ona postoji kao njena imaginacija, njena unutrašnja slika. Na kraju filma, bez otkrivanja detalja, upravo se u motivu vidre prepliću i trauma junakinje i trauma njenog oca - naveo je Vuletić.
Scenarista Stefan Bošković naglasio je da iako se radi o tinejdžerki, da nije riječ samo o priči o jednom adolescentnom iskustvu, već o pokušaju da se razumije cijela generacija i njihova percepcija odnosa, nasilja i sazrijevanja.
Kazao je da je proces pisanja bio zahtjevan i uključivao je i razgovore sa mladima.
- Angažovao sam mnogo djece. Dok su čitali dijelove scenarija, pitao sam ih kako bi reagovali u datim situacijama. Posebno me zanimalo kako bi djevojke odgovorile u trenucima nasilja ili konflikta. To mi je pomoglo da shvatim granicu između onoga što ja mislim i onoga što one doživljavaju - pojasnio je Bošković.
Ukazao je da je posebno odgovorno kada muškarac piše o iskustvima djevojčica i djevojaka.
- To je osjetljiva tema. Nije dovoljno samo napisati priču, već je važno razumjeti i odgovornost. Nasilje je prisutno svuda u našim životima i mislim da je jako važno o tome govoriti objektivno i precizno, posebno kada je riječ o odnosima muškaraca prema djevojčicama i djevojkama. To je suština ovog filma - naveo je Bošković.
Dodaje da bez perspektive tinejdžerke Vidra ne bi mogla da funkcioniše.
- To je priča o problemu koji se desi između prijatelja, prvi put, i svi to pokušavaju da riješe. Postoji osjećaj pokore, ali i solidarnosti. Mladi odnose proživljavaju na svoj način i to je ono što je mene zanimalo - naveo je Bošković.
Kazao je da su se on i Vuletić pitali kako film treba da se završi.
- Da li će neko prijaviti nasilje? Na kraju smo shvatili – moraju. Jer jedino na taj način priča može da otvori prostor za promjenu - naveo je Bošković.
Istakao je da film ne nudi gotove formule, već postavlja pitanja i otvara prostor za razgovor.
- Pišem samo stvari koje osjećam. Mislim da je važno da se o nasilju govori, posebno među mladima, jer to nije nešto što se smije prećutati. U tome vidim i smisao Vidre – da otvori diskusiju i da nas natjera da mislimo o odgovornosti - zaključio je Bošković.
Glumica Maša Drašler, koja u filmu filmu glumi Hanu, kazala je da se iz lične perspektive nije mogla poistovjetiti sa iskustvom koje ima Hana, navodeći da je kroz snimanje razumjela i povezala se sa njenim načinom razmišljanja.
- Priča je, zapravo, generacijska, jer se dotiče teme vršnjačkog nasilja koje je danas itekako prisutno. Mislim da to ljudi moraju shvatiti, jer samo tako se može mijenjati stanje. To je tema od velike važnosti za moju generaciju - navela je Drašler.
Istakla je da je ekipa na snimanju bila divna prema mladima, navodeći da je to je presudno da se glumac može prepustiti i dati svoj maksimum.
Glumac Savin Perišić, koji u filmu glumi Balšu, rekao je da je lik kojeg glumi veoma nesiguran, navodeći da shvata zašto se ponekad tako ponaša, ali da ne opravdava to što je uradio.
Istakao je da vjeruje da vjeruje da ovaj film nosi snažnu poruku i da može da promijeni ljudima mišljenje.
Pokrovitelji 38. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Herceg Novi, a izvršni producent Javna ustanova kulture „Herceg-fest“.

Vuletić: „Vidra“ je film o borbi sa traumama i putu ka oslobađanju

Povodom Dana nezavisnosti Ukrajine, u crnogorskoj prijestonici danas je organizovan svečani program obilježavanja 34 godine samostalnosti te zemlje.
Simbolično, na Dvorskom trgu razvijena je trideset četiri metra duga zastava, koju su učesnici nosili u svečanoj povorci do zgrade bivšeg Ruskog poslanstva, gdje su izvedene himne Crne Gore i Ukrajine i minutom ćutanja odata počast poginulim Ukrajincima i Cetinjanima.
Ukrajina, prema riječima ambasadora Olega Herasimenka, obilježava dan kada je narod prije 34 godine jasno potvrdio svoju volju da živi slobodnoj, demokratskoj i nezavisnoj državi.
On je zahvalio Crnoj Gori na iskrenoj podršci Ukrajini u ovim presudnim vremenima, a posebno Cetinjanima koji su, kako je podsjetio, svakodnevnim šetnjama tokom prvih sto dana ruske agresije davali jasnu i nedvosmislenu podršku borbi ukrajinskog naroda za slobodu.
Cetinje je i danas potvrdilo svoju odlučnu podršku ukrajinskom narodu u njihovoj borbi za slobodu, mir i i očuvanje suvereniteta.
Program obilježavanja jubileja obuhvatio je interaktivne i humanitarne aktivnosti – od obnavljanja žuto-plavih pločica, preko performansa sa nacionalnim vezom "Harkivśina", do instalacije "Kamuflažnih mreža" za vozila hitne pomoći u Ukrajini i prezentacije šivenja specijalne odjeće za teško ranjene Ukrajince. Postavljeni su štandovi za donacije, kao i informativni štandovi o ratu u Ukrajini.
Program povodom 34. godišnjice ukrajinske nezavisnosti organizovali su NVO "Ukrajinogorci" i dječja zajednica "Uniting Hearts", uz podršku Ukrajinskog udruženja "Dobro Djelo", Ambasade Ukrajine u Crnoj Gori i grada Cetinja.

(VIDEO) Cetinje u bojama Ukrajine: Razvijena 34 metra duga zastava

Svjestan da njegovo „ministrovanje“ broji potonje dane, odlazeći ministar odbrane Dragan Krapović obrušio se sinoć nesojski na „glasnika“ da će biti smijenjen – Portal i Televiziju E, „prišivajući“ nam razne etikete, od toga da je tekst naručila mafija, Demokratska partija socijalista, „inostrani elementi“... Da bi na kraju uputio direktnu prijetnju - da će njegove Demokrate u procesu „pročišćenja sistema“ doći ne samo do (po) nas, nego i do svih drugih medija koji, kako reče, prenose ovakve spinove.&nbsp; Što je to u radu Televizije E i Portala ETV tako drastično poremetilo duševni mir ministra odbrane, da je zaprijetio – ne samo metaforično – već vrlo direktno? Poremetile su ga informacije objavljene nakon našeg novinarskog istraživanja.&nbsp; <h2>OBJAVE BEZ DEMANTIJA</h2> Tako su Portal ETV i Televizija E objavili 5. avgusta da će premijer Milojko Spajić smijeniti ministra odbrane Krapovića, nakon skandala koji je priredio državi Crnoj Gori izradom znački specijalno za posadu Školskog broda „Jadran“ zbog kojeg se Crna Gora spori sa Hrvatskom koja polaže pravo na njega. Odmah je stigla protestna nota Hrvatske, novo ozbiljno upozorenje našoj zemlji da ova članica Evropske unije ponovo može blokirati zatvaranje Poglavlja 31 – Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika. Kao što su to učinili i prošle godine nakon što je crnogorski parlament usvojio, za Hrvatsku neprihvatljivu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Prethodno su nepoželjnima u svojoj zemlji proglasili – predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, poslanika Milana Kneževića i lidera Krapovićeve partije, potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića. Postoje ozbiljne indicije da će se ove godine i Krapović pridružiti ovom proruskom i prosrpskom trojcu. Portal ETV i Televizija E objavili su 7. avgusta da premijer Spajić planira da novi ministar odbrane bude Mirsad Nurković, funkcioner Bošnjačke stranke, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Portal ETV i Televizija E objavili su 20. avgusta da premijer Spajić priprema plan rekonstrukcije Vlade, a prema završnom dokumentu u koji smo imali uvid, koji je dostavio svojoj partiji Pokretu Evropa sad, primarno bi na udaru bili ministri koje su kandidovale Demokrate.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9" data-rendition-name="original" width="800" height="783" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>DEMOKRATE SMETNJA EVROPSKOM PUTU CRNE GORE: Šaranović, Bečić i Krapovićetv</figcaption> </figure>  Nijedna od tri informacije koje smo objavili nije demantovana. Ono što je posebno upečatljivo - Demokrate su ćutale čitavih 18 dana.&nbsp; <h2>KAD PARTIJA BIRA ,,MANJE ZLO“</h2> A ćutali su, jer su pokušavali da „saniraju štetu“, kako bi u partiji opravdali Bečićev ostanak u Vladi, bez obzira na najavljenu čistku njihovih funkcionera iz izvršne vlasti, jer u Demokratama već neko vrijeme postoji više frakcija, ali ih fotelje koje su zakučili u Vladi, još drže na okupu.&nbsp; Ipak, nakon brojnih konsultacija u vrhu stranke, svjesni su da za Krapovića više ne može biti mjesta u Vladi koja, navodno, teži evropskom putu Crne Gore, a nakon diplomatskog skandala koji je izazvao. Međutim, u tom slučaju lider Demokrata Aleksa Bečić ulazi u problem: kako da objasni unutar partije da on može ostati na istaknutoj poziciji u Vladi Milojka Spajića, dok će, gotovo svi ostali iz Demokrata biti zamijenjeni?&nbsp; Vjerovatno bijesan da je partija spremna da ga ,,proda“ da bi zadržala poziciju u izvršnoj vlasti, Krapović je sinoć odlučio da „ubije glasnika“, medije koji su objavili informacije. Istinite informacije. Latinska izreka kaže „ne nuntium necare“ – „ne ubij glasnika“. Neka Dragan Krapović istraži zašto.&nbsp; <h2>BUKA I BIJES</h2> Nazvao nas je sinoć „digitalnim pamfletom organizovanog kriminala“ koji, kako je rekao, „finansiraju šverceri akciznih roba, šverceri narkotika, narko klanovi“. - I to želim iz punih usta da kažem – precizirao je Krapović okvir za potencijalnu tužbu gostujući na Televiziji A plus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="vojne značke "> <figcaption>OZBILJNA PROVOKACIJA: Značke za Školski brod „Jadran“(Photo: MO)</figcaption> </figure>  I nije se zaustavljao, pa je rekao i kako ga sve što rade ETV, M portal „upućuje na zaključak da rade i da ih finansira organizovani kriminal u Crnoj Gori, eto tako to otvoreno da vam kažem“. Nemoć proizvodi bijes, a Krapović je očigledno nemoćan da zadrži ministarsku funkciju. Kako su Demokrate prepoznate po opsjednutošću funkcionerskim foteljama sada iz ove partije, prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, mole premijera Spajića, preko posrednika, da mu se da direktorska funkcija u nekom „velikom državnom preduzeću“. Ali, Krapović bi još da „ministruje“ i još se nada, pa je sinoć imao poruku i za premijera, kojem je, između ostalog, poručio da nije on taj koji bira ministre?!&nbsp; - Niko nema mogućnost da odlučuje o ministrima, osim parlamenta Crne Gore – bio je kategoričan, što mu je posljednja šansa da još malo ostane ministar. Ako poslanici ne bi podržali njegovo razrješenje, pala bi Vlada. Takav scenario je, međutim, gotovo nemoguć. Jer, teško je povjerovati da poslanici opozicije ne bi glasali za Krapovićevu smjenu.&nbsp; <h2>MASAKR NA CETINJU I LJETOVANJE U ITALIJI...&nbsp;</h2> I prije godinu i po Demokrate su „krizirale“ u Vladi Milojka Spajića, kada je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović čak i tužio Vladu, a Krapović prijetio Spajiću da „ukoliko bi Demokratska Crna Gora odlučila ... da izađe iz ove Vlade, to bi bio njen kraj“. Za razliku od marta 2024. sinoć je bio manje bučan u odnosu na premijera, ali se zato razgoropadio na naš portal i televiziju. I jasno je otkuda njegov bijes na „glasnika“. Jer, Televizija E i Portal ETV bili su „glasnik“ ili među „glasnicima“ raznih njegovih sumnjivih poslova, imenovanja, razrješenja, razobličavajući ih. Vjerovatno ga je posebno zaboljelo kada smo otkrili da je u danima kada je Crna Gora tugovala zbog masovnog zločina na Cetinju, kada je ubijeno 13 osoba, on sa porodicom otputovao u italijansko mondensko odmaralište. U pratnji četiri vojna policajca u civilu, koristeći dva vozila Ministarstva odbrane - mercedes E klase i tojotu land cruiser – otisnuo se u Alta Badiu u Dolomitima pozirajući pred kamerom mobilnog telefona sa širokim osmijehom na licu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine"> <figcaption>SKUPI PROVOD DOK JE CRNA GORA TUGOVALA: Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine</figcaption> </figure>  <h2>...POŽARI I MINISTROVO BRČKANJE U MORU&nbsp;</h2> Isto tako, u jeku borbe sa požarima u okolini Podgorici, dok je vatra „gutala“ i kuće, a vatrogasci na izmaku snaga pokušavali da je obuzdaju, u danima tuge zbog smrti pripadnika Vojske Crne Gore koji je poginuo na putu ka Piperima đe se zaputio da pomogne vatrogascima, mještanima i volonterima, ministar odbrane Krapović se, kako su mediji razotkrili, baškario na plaži.&nbsp; I onda on sinoć govori o vrijednostima i kako je misija Demokrata da „Crna Gora ide u Evropsku uniju, ali ne tako što će ići klečeći i saginjući se“, ne „ispunjavajući štrikove“, nego ispunjavajući vrijednosti... A vrijednosti, onako kako ih vide Demokrate, Crna Gora živi već pet godina. I postala je vrijednosno duboko posrnulo društvo. Sve što govore i urade Demokrate isključivo je vezano za njihove partijske i lične interese. Progon neistomišljenika, političke čistke, nepotizam, partijsko zapošljavanje, korupcija, sumnjive diplome, neznanje... Sve to u jednom političkom subjektu – Demokratama.&nbsp; I bestidna beskrupuloznost. Koju je odlazeći ministar odbrane i sinoć demonstrirao. Pred kamerama se pojavio sa značkom na reveru sakoa – onom specijalno rađenom za posadu broda „Jadran“ zbog koje je Crna Gora dobila novu diplomatsku notu od Hrvatske u kojoj je konstatovano da ovakvi „potezi i poruke nijesu u duhu dobrosusjedskih odnosa, te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna da poštuje“.&nbsp; Ministar Krapović u jeku pregovora Crne Gore za ubrzano pristupanje Evropskoj uniji stao je – umjesto da bude most - kao opasna prepreka, jer sve ukazuje da će Hrvatska opet blokirati zatvaranje Poglavlja 31.&nbsp; Jedini koji bi ostali bez benefita ulaskom Crne Gore u EU su Rusija i Srbija, koje predano rade na usporavanju našeg evropskog puta preko svojih ovdašnjih političkih partnera predvođenih Crkvom Srbije. Demokrate su, naravno i ministar Dragan Krapović, dokazale da su njihove vjerne sluge.&nbsp; Portal ETV i Televizija E će, bez obzira na prijetnje i pritiske ministarstava sile, ali i svih drugih, nastaviti da budu „glasnici“ vijesti koje upozoravaju na one koji ruše građansku, sekularnu, antifašističku Crnu Goru i njen evropski put. Crna Gora nema i ne smije da ima drugi put.&nbsp; A ministar Dragan Krapović, umjesto da prijeti medijima, valjalo bi da, osim što se trudi da omete crnogorski put ka EU, malo pogleda u papire koje je svojevremeno potpisivao. Ima za to 1.560.000 razloga.&nbsp; Da, Državna revizorska institucija je dala negativno mišljenje jer je utvrdila da je minsitar odbrane Krapović krajem 2023. godine nezakonito isplatio 1.560.000 eura varijabila za 700 vojnika, i sve to – bez uplate poreza i doprinosa.&nbsp; Ko zna, ako sjutra ne bude ministar Specijalno državno tužilaštvo moglo bi da, osim što je formiralo predmet, počne i da preduzima radnje za koje je i osnovano?&nbsp; To može da bude veća opasnost za Dragana Krapovića, nego mediji koji objavljuju istine.&nbsp;

Ministre, ne ubijajte glasnika

Da, naslov ove kolumne je provokativan. Da, prejudicira da je stanje u Srbiji veoma loše, čak kritično, i da je zemlja takoreći na aparatima, čije je isključivanje sasvim realna i očekivana opcija.
Srbija će - da odmah rešimo zabrinutost onih koji političke i opštedruštvene procese gledaju kroz maksimu "u se, na se i poda se" - opstati kao država. Pitanje iz naslova se, u stvari, više odnosi na pravac kojim će država - po geografskom i političkom položaju "viđena" da bude zamajac i lider Balkana - ići sutra. Odnosno, ne da li će države biti, već kakva će država biti.
I koliko god se taj put ka "sutra" činio maglovit prethodnih godina, pa i prvih meseci velikog narodnog bunta zbog smrtonosne korupcije i neodgovornosti današnjeg režima, čini se da se u poslednje vreme koprena diže i da slika nije baš idealna.
Ako govorimo činjenicama i ako gledamo stvarnost, a zanemarimo izuzetke i lepe želje, Srbija danas je, baš kao i Srbija 1990, okovana mitom, isfantaziranom istorijom, lažno izgrađenim osećajem sopstvenog nužnog hegemonizma i šovinizmom. Ovako pljusnuto direktno u lice čitaoca deluje baš grubo i poražavajuće. Ali, to je zato što istina jeste gruba i poražavajuća, a njeno zanemarivanje, lakiranje, ublažavanje... ni dosad nije donelo ničega dobrog. I nema razloga za očekivanje da će ubuduće biti drugačije.
Prosečan čovek, a takvih je većina svuda, više voli život bez trzavica, zameranja, bolnih tema, makar i u sopstvenom mehuru nerealnosti - nego suočavanje sa istinom koja je najčešće teška za prihvatiti i nimalo povoljna za verovanja i ubeđenja tog prosečnog čoveka. A upravo u tome se čovek razlikuje od životinje, koja bez obzira koliko manji mozak ima, ipak ne uleti dva puta u istu klopku.
Vlažni srpski san o posebnoj vrednosti, istorijskim granicama, izvornoj dominaciji i natprirodnim pravima nije od juče, ali se tačno može odrediti vreme njegovog nastanka. Nastao je sa nastankom srpske države 1878, kao odgovor Petrograda zapadnim silama koje su Rusiji pokvarile planove.&nbsp;
Za one koji su preskakali časove u školi (a uvek se iznova zaprepastimo koliko mnogo takvih ima): ruski plan za jutro posle ratova 1875-1878. bila je Velika Bugarska, znatno uvećana Crna Gora, i Srbijica, tek malo veća od Crne Gore. Da zapadne sile Berlinskim kongresom nisu pokvarile (ruski) Sanstefanski mir, Pirot, Vranje i cela današnja Makedonija bili bi Bugarska.
Uglavnom, Berlinski kongres je umnogome izmenio tu mapu dirljive ruske ljubavi i upravo je Zapad Srbiji podario granice koje su joj posle omogućile osvajanje Kosova i Makedonije, pa sledstveno i stvaranje prve Jugoslavije. Dosledna onome što je istorijski uvek najbolje radila, Rusija se brzo prilagodila, te je njen vojni logor na Balkanu umesto Bugarske postala Srbija. Jeftino. Uz malo dizanja ega, epova o bratstvu, nežnih pravoslavnih tonova i brižljivo plasiranih mitova i izmišljotina.
Da se razumemo, a i da bi se izbegla stigma: nisu Srbija i srpski narod usamljeni u raznim fantazijama i nerealnim viđenjima sebe, svojih kvaliteta, prava i granica. Samo su, za razliku od većine, ostali zakovani u prošlosti i mitovima, umesto da su - što većina jeste uradila - istoriju ostavili za pijana kafanska busanja, a realnost za svakodnevicu i planove kako da sutra bude još bolje. U tome Srbija ima uzor - Rusiju, takođe nerealnu u sagledavanju istorijske pozicije, kvaliteta, svoje moći i prava ruskog naroda.
Istorija kao nauka je neumoljiva. Ona veli da Srbija mnogo duže nije postojala kao država, nego što je postojala. To, naravno, ne sme da bude nikakav argument protiv Srbije, kao što neke druge činjenice ne smeju da čine argumentaciju "za" činjenje nekakve nepravde Srbiji. Ali je zato uvek zgodno podsetiti nacional-šoviniste da su i drugi narodi imali srednjevekovne države i da se neko posebno pravo ne može i ne sme tražiti iz izabrane idealne vremenske pozicije ("sve što smo ikad držali je naše i sve što sad držimo je naše"), jer onda neko drugi može da "podseti" na drugu krajnost (kada recimo države nije ni bilo, pa otud nema ni prava), već je jedina polazna tačka za svako zahtevanje i obavezu sadašnjost i realnost. I tu se stavlja tačka na neka izmaštana istorijska prava i poseban položaj.
Vraćamo se na naslov. Ima li, dakle, Srbiji spasa?&nbsp;
Stanje, rekosmo, danas nije ružičasto. Ne u smislu državnih granica, one će opstati, već moralno, civilizacijski, biološki. Jer danas čak i oni koji se mesecima bore protiv odnarođenog režima ogrezlog u kriminalu i korupciji, zvuče poput ideoloških predaka tog režima, zaslužnih za katastrofalni raspad SFR Jugoslavije.&nbsp;
Duže od sedam meseci od početka masovnih protesta zbog tragedije koju karakterišu obrasci istočnjačkih uzora srpske vlasti - na ulicama je nemoguće videti zastavu EU. Zato se slobodno viju neki "nedavački" barjaci koje je kreirala BIA za potrebe bezbednog nacionalizma u pravcu Kosova, i zastave s ruskim svecem koji je pod "vagnerovcima" postao simbol agresorskog, genocidnog rata protiv suverene Ukrajine.
Dok Evropska unija sve glasnije kritikuje i osuđuje srpski režim, zbog korupcije i sadističkog nasilja prema demonstrantima, Rusija to otvoreno podržava, a njen ambasador u Beogradu čak javno "crta" smernice srpskim vlastima za nasilno suzbijanje protesta. Sinhrono, predstavnici studenata i najvećeg dela opozicije, građanskih i intelektualnih organizacija i kružoka, kao guje otrovnice skaču kada EU ne ispuni neko njihovo, najčešće nerealno očekivanje, "dokazujući" time da "EU nas ne želi". Na rusko gubernadurstvo, međutim, uočljivo niko ne reaguje i teško je reći da je razlog izostanku osuda i distanciranja samo strah od nekog čaja, davljenja u praznom bazenu ili ispadanja kroz prozor.
U tom smislu, Srbija trpi posledice jednoipovekovne otrovanosti, pa ćete tako i od teško prebijenog studenta iz bolesničkog kreveta čuti salve protiv "mrskog Zapada". Iako su ga prebili upravo oni koji, vrlo osnovano se veruje, rade po direktnim direktivama "voljenog Istoka". Najzad, Moskva i Beograd su javno obelodanili zajedničku borbu protiv "obojenih revolucija", a kad govore o studentskom i građanskom protestu u Srbiji, i jedni i drugi ga "krste" kao obojenu revoluciju. Reklo bi se - pametnom dovoljno. U praksi: ili nije dovoljno - ili nema pametnih.
Ovako gledano, mogla bi da se uvede neka psihološka kategorija pod nazivom "srpski apsurd". Srpski apsurd je, recimo, kada onaj koji do puštanja krvi bije studente ima na rukavu sliku istog ruskog sveca, koji je i na zastavama prebijenih studenata. Ili kada za događaje u Srbiji obe strane optužuju Zapad: on je istovremeno kreirao "obojenu revoluciju" i podržava Vučića zbog iskopavanja litijuma. Ako neko primeti da su to pomalo šizofreni stavovi, u redu je. Jesu.
Stiče se utisak da su sadašnjem srpskom režimu odbrojani dani. On jednostavno ide iz greške u grešku, leluja kao bokser u nokdaunu, a pošto sudija ne prekida borbu, jedino je pitanje da li će bokser na nogama ostati još dva-tri meseca ili godinu.&nbsp;
Sada je prava nepoznanica, u stvari, kako će doći do smene režima, a ne kada. I da li će upražnjene fotelje zauzeti trudbenici sa platnog spiska Moskve, koji su sada u ofanzivi, i koji bi bili "ruskiji" od sadašnjih vlastodržaca, ili će šansu dobiti ljudi koji bi Srbiju najzad i nedvosmisleno u spoljnopolitičkom kursu okrenuli Zapadu i njegovim vrednostima, a na domaćem planu - samoj sebi i problemima koji kipe bukvalno iz svake sfere života.
I kada to budemo znali, znaćemo i odgovor na pitanje iz naslova: ima li Srbiji spasa?

Ima li Srbiji spasa?

Spomenik zlikovcu Pavlu Đurišiću prenijet je u Đurđeve stupove, objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“, emitovanom u srijedu na programu te televizije. Novinar u reportaži navodi da je „ono što je poznato da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji – komandni štab“. RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee" data-rendition-name="original" width="1270" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3" data-rendition-name="original" width="1273" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>  U reportaži se ne otkriva tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede – poručio je Metodije. I, očigledno je bio u pravu.&nbsp; Činjenica da je ovaj transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, ponovo prošao ispod radara (ili možda baš nije) crnogorskih državnih institucija, prije svega bezbjednosnog sektora, govori dovoljno sama za sebe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589" data-rendition-name="original" width="1143" height="742" loading="lazy" alt="Transfer Pavle Đurišić "> <figcaption>Transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, prošao ispod radara državnih institucija?</figcaption> </figure>  Crkva Srbije još jednom je pokazala da je jača od države. Dok su se institucije prethodnih dana u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto. U manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 72.9622%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-instagram-performans-igumana-iz-berana-cetnicka-himna-uz-durdeve-stupove-amfilohija-i-svetog-savu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spomenik zlikovca Đurišića premješten u Đurđeve Stupove

Pošto su iz Pokreta Evropa sad odali zahvalnost molebanima Crkve Srbije, koji su po njima donijeli kišu, zašto bi se zaustavili samo na tome? Zašto ne molebani da padne novac sa neba? Recimo po dvije milijarde eura godišnje, kako bi se pokrio godišnji platni deficit države od dvije milijarde. Dalje sami zamišljajte, samo nebo je granica razloga za molebane. Jedino za što molebani garant ne mogu dati uspjeha, to je da sadašnja vlada uvede Crnu Goru u članstvo u EU. Možete li zamisliti Vojislava Šešelja kako pjeva Give peace a chance, sa dva uzdignuta prsta, dok pripadnicima LGBT populacije u prolazu dobacuje peace brothers? E, ni ja da ZBCG, Demokrate i dobar dio PES-a imaju mrve demokratskog potencijala, evropskih vrijednosti i pojma što je pravno uređena država, sa striktnom podjelom vlasti. Erih From u svom djelu „Bjekstvo od slobode“ govori o dvije različite vrste slobode: „sloboda od“, koja podrazumijeva slobodu od društvenih ograničenja, religioznih dogmi ili društvenih konvencija koje institucije i drugi pojedinci nameću pojedincu i „sloboda za“, za koju su se ljudi oduvjek borili kroz istoriju kao ideal. Obično, kad se ljudi oslobode od autoriteta, odnosno osvoje „slobodu od“, ośećaju se kao da su izgubili oslonac, sigurnost. Taj ośećaj bespomoćnosti može se otkloniti samo „slobodom za“ i transformacijom društva u društvo slobodnih ljudi, u kojem država poštuje pravila i zakone i radi u korist građana. Međutim, From kaže, umjesto toga, najčešće se bježi u autoritarni sistem, vjerujući da donosi sigurnost. I to, u različitoj mjeri, važi za sve države bivše Jugoslavije. Bez „slobode od“ i pogotovu bez „slobode za“. <h2>OPSESIJA ZAVJEROM</h2> Srbija je na trenutak zaličila na zemlju koja se bori za „slobodu za“ studentskim blokadama univerziteta i borbom za slobodne institucije, koje bi radile posao zbog kojih su formirane. U zemlji u kojoj su sve vrste poslova, investicija, međudržavnih ugovora prekriveni neprozirnim velom i koja se zbog toga smatra simbolom korupcije i pljačke u svjetskim razmjerama, u kojoj je državna moć skoncentrisana u rukama najbogatijih, dok je većina stanovništva izgubila sva prava, u državi u kojoj se strahovito manipuliše putem zarobljenih medija i institucija, u kojoj vlada plutokratija na čelu sa vrhovnim vođom, građani su u tim studentskim protestima viđeli potonju šansu za normalno društvo. Međutim, protok vremena sve više pokazuje da studenti nijesu osvojili ni „slobodu od“, a tek su daleko od ostvarenja „slobode za“ srpsko društvo, sve više bježeći u etnocentrizam, svetosavlje, konzervativnost, naglašavanje tradicije i tradicionalnih vrijednosti. U korijenu svake desno-ekstremne ideologije leži opsesija zavjerom, posebno međunarodnom. Autokratska vlast Aleksandra Vučića, koja lagano pokazuje i potonjem nevjernom Tomi u svijetu svoje pravo lice, trenutno opstaje na nasilju policije i paramilitarnih grupa. Policija ne radi po zakonu, već po naredbama jednog čovjeka, jer se radi o partijskoj, a ne državnoj policiji. Nešto što Demokrate pokušavaju da stvore u Crnoj Gori. Emotivno - svako slobodouman je na strani onih koji se prebijaju, hapse nezakonito i maltretiraju, odnosno na strani pobunjenih građana koji se bore protiv nedemokratske, autokratske, represivne države. Politički - studentski protesti su velika nepoznanica i zato još postoji rezerva prema njihovom utemeljenju u vrijednostima koje donose standardi zapadne demokratije. Ponekad je vrlo teško razumjeti prema kojem dijelu svijeta idu njihove simpatije, posebno kad su upućene prema zemljama koje su predvodnice autokratije i represije prema svojim građanima.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="DIKTATOR: Aleksandar Vučić"> <figcaption>DIKTATOR: Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinović)</figcaption> </figure>  Ako postoji vrijeme za katarzu pobunjenih studenata i građana, nema boljeg trenutka od sadašnjeg. Ista vrsta ljudi koja njih prebija, zatvara, proglašava ustašama, teroristima ... ista politika, ista tehnologija je devedesetih od ljudi koji su branili kućne pragove od paravojnih hulja pravile su koljače, monstrume, ustaše, talibane ... dok je ubijala obične građane, silovala, zatvarala ljude po logorima, prebijala, mučila... To su one gume što su gorjele u Dubrovniku, ustaška kuća Tereze Kesovije, đečje lobanje u rukama sveštenika Crkve Srbije, dijete na majčinom grobu Uroša Predića i gomila sličnih obmana i laži. Ako postoji vrijeme da shvate ko je izazivao sukobe po suśednim državama, ko je prouzrokovao ratove, stradanja, etnička čišćenja... to je ovo u kojem su oni njihove žrtve. Da se uvjere u tu radikalsku svijest, pokvarenu do srži, lažljivu, prevarantsku, koja ne preza ni od čega. To je „pamet“ koja nema svijest da će im se opstanak na vlasti sve većom represijom vratiti kao bumerang nakon pada sa vlasti. Za njih je nasilje, dok raspolažu mnogo većom silom, habitus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović"> <figcaption>POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  <h2>MANIPULACIJE</h2> Prave li studenti povampirenje iste svijesti koja je posvađala Srbe sa svim narodima bivše Jugoslavije, dovodeći prikaze iz prošlosti na svoje mitinge, naśedajući ponovo na izanđale priče o ugroženosti i zaštiti Srba u okruženju, umjesto da nude Novi Pazar i poruku svim Srbima u okruženju – živite u miru sa svojim komšijama, poštujte zemlju u kojoj živite i u kojoj stičete egzistenciju, ne idite za topovima i popovima da osvajate i pravite nekakve „svetove“ ... manite se kolektivnih ludila i naučite da svako društvo čine pojedinci sa svojim ljudskim pravima i slobodama.&nbsp; Na djelu je u Srbiji slična politika koja je 1933. godina palila Rajstag, za što je optužila komunistu Marinusa van der Lubea, politika koja sve medije drži pod kontrolom, kao nekad pod komandom Gebelsa, u kojoj maskirane falange u crnoj odjeći prebijaju svakog ko se usudi da se suprotstavi autokratskoj vladavini vođe, kao što su nekad smeđekošuljaške uniforme, paravojna batinaška organizacija zvana SA (Sturmabteilung), neka vrsta jurišnog partijskog odreda, bili lična zaštita Firera i služila razbijanju svih pokreta koji su se bunili protiv njegove vlasti. S tim što nijesu skrivali lica, kao što ih danas paravojni batinaški crnokošuljaši skrivaju.&nbsp; Oni koji danas prebijaju studente i građane, skriveni iza maski, uključujući i policiju bez ikakvih personalnih obilježja, zakonom obaveznih, to su isti oni koji su svoju „hrabrost“ dokazivali na nejači, đeci, ženama, starcima, masovnim grobnicama u Batajnici, Srebrnici i diljem nam bivše velike države, dok su kukavički i bezglavo bježali pred onima koji su se u međuvremenu naoružali da bi branili svoju zemlju. To su ti „aperisani“, nekad strah i trepet đece u kolijevkama, njihovih majki, đedova i baba, što se danas klanjaju statui jednog ratnog zločinca, fašističkog kolaboranta.&nbsp; Pobjeda NOB-a je bio trijumf pokreta koji je sebe vrlo jasno etablirao kao antifašistički i oslobodilački. Njihov antifašizam je postao zajednički imenitelj za vrijednosti kao što su sloboda, bratstvo, jedinstvo, ravnopravnost ljudi, nacija, polova, za humane vrijednosti. Druga je priča kakve su bile karakteristike poslijeratnog političkog sistema, jer je teško reći da je bio prihvatljiv bez ostatka. Pokušaji da se izjadnače NOB i poslijeratno političko uređenje je duboko manipulativno, posebno što to ni u primisli ne može promjeniti sliku o karakteru kvinslinških pokreta i fašističkih kolaboranata, kojima je pripadao i ratni zločinac Pavle Đurišić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović"> <figcaption>NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Protosinđel Crkve Srbije Nikodim Bogosavljević je 28.03.2011. godine na radio Svetigora, izjavio: „Pravoslavna crkva nikada ne može da blagosilja ono što nije stvorio Bog, a definitivno crnogorsku naciju nije stvorio Bog, nego je ona plod ljudskih sujeta i slabosti. A generalno je tvorac crnogorske nacije zapravo đavo u suštini stvari“. Ovakve fašističke izjave odavno diskredituju Crkvu Srbije kao vjersku ustanovu i kao partnera sa kojim treba da pobunjeni studenti i građani u Srbiji grade „slobodu za“, jer je tako nikada neće izgraditi. Nacije su pravili ljudi, ne bogovi, niti se Hrist bavio nacijama, niti je svetosavlje kao nacionalistička ideologija, koja se krije iza tobožnjeg nacionalizma Sv. Save, hrišćanska dogma, već se radi o jeresi. Sa svetosavljem nema građanske države, to je aksiom! U Crnoj Gori proteste za slobodnu i demokratsku Srbiju upravo podržavaju oni koje ovaj pop bezuspješno pokušava da povrijedi, dok oni koji mu ljube ruku iz sve snage navijaju da Vučić, sa svojim policijskim i paravojnim falangama, prebije i pohapsi što više demostranata, ubijeđeni da je u pitanju međunarodna antisrpska zavjera. Ili, građanska Crna Gora podržava i želi građansku Srbiju, pravno uređenu, sa nezavisnim institucijama, koja poštuje zemlje regiona i ne miješa se u njihova unutrašnja pitanja, dok partije vlasti u Crnoj Gori, izrasle iz Šešeljevog i Vučićevog šinjela devedesetih prošlog stoljeća, podržavaju taj šinjel. Da se to nikad ne zaboravi i da nova Srbija ponovo ne zapjeva „ne može nam niko ništa“, sa Dodikom, Mandićem, Kneževićem, Ljaljom, Dajkovićem i sličnima na TV Pink, kod Jovane Jeremić ili na TV Happy kod Milomira Marića.

Tag: branislav-radulovic