Joki Baletić nije tijesna ni četnička omča

Čudima nikada kraja. Kako vrijeme odmiče, pod okupatorskim terorom „oslobodilaca“ jedino čudo koje bi moglo da nas iznenadi jeste da pokažu malo ljubavi, ili makar samilosti prema svojoj bivšoj domovini Crnoj Gori!

Odbornik PES-a (Prevarantska Ezoterična Sekta) izvjesni Kandić, porijeklom Hercegovac (Nevesinje-„qand“ (قند) potiče iz perzijskog jezika (farsi), gdje znači šećer. Ova riječ se preko arapskog i turskog proširila na mnoge jezike, pa i indirektno na Balkan) reagovao je na kritike predsjednika SDP-a, Ivana Vujovića, ustvrdivši da prijedlog podizanja spomenika Joke Baletić, „nije sporan zbog heroine, već zbog lokacije koja je predložena. Traženo je da spomenik bude na Trgu slobode, gdje već  postoje dva spomenika i gradska fontana.“

Predlažem da se podigne  spomenik kleročetničkoj demagogiji, materijalizovanoj u liku odbornika „Šećer age“ (kandi-slatkiša slađanog) četnikolikog!

Neka ovaj demagog, a nije daleko, ode do Skoplja i neka vidi da je kompletan centar „okićen“ spomenicima, najznačajnijih ličnosti i daleke i skorije makedonske prošlosti! I niko tu nikome ne smeta! Nema ničesove ćeskote! Neka prošeta malo, valja naučiti, ako je propuštio neku lekciju opšte kulture, i preko tog spomeničkog “defilea” će spoznati kompletnu makedonsku istoriju!

Kako sa baštinicima nacifašizma čini vlast u Nikšiću, nakon Skoplja, neće mu biti skupo da “prošeta” do Rima i pośeti brežuljak Gianicolo (Janiculum Hill), veoma poznat zbog parka i šetališta đe su postavljene biste brojnih italijanskih velikana! Između ostalih tu je i veliki Giuseppe Garibaldi (a nosilac  Garibaldijeve lente je bio  veliki vojvoda Mirko Petrović)! I nikome nije tijesno! Nema „gužve“ među spomenicima!

Mladoj, sedamnaestogodišnjoj Joki Baletić, nije bila tijesna ni omča koju je samoj sebi stavila na vrat, odbivši četničkog izdajnika da to učini! Ova omča je značila veću slobodu od one koju su uživali četnički kvislinzi, zlikovci i saradnici nacifašista! Ta omča je Joku Baletić „vjenčala“ sa neuništivim idealom slobode, vječnom čašću i dostojanstvom! A zbog vječne časti, dostojansta i vječnog spokoja, Joka  zaista ne zaslužuje spomenik  u Nikšiću, kojim vladaju ideološki nasljednici kvislinga Drugog svjetskog rata, nacifašitićka četnička nedonoščad!

Njihovi ideološki oci su se „izborili“ da maloljetnoj, sedamnaestogodišnjoj Joki, „obezbijede“ omču na vješalima, umjesto doživotne robije, koju su „samilosno“ predlagali fašistički okupatori!

Presuda Joki Baletić je očigledno zanemarljiva u odnosu na presudu, koju je herojski i bez žala, za svojom mladošću, ona sama izrekla veleizdajnicima, tadašnjima i  budućima, ovim novonadošlima!

Ova časna crnogorska đevojčica, vječno mlada, i danas uliva strah odrodima, biva noćna mora, koja služi kao opomena, kao putokaz časti, putokaz čistote patriotske, kojoj izvan nje nema alternative!

Dakle, dobro je da su Šubara i njegovi neočetnički sljedbenici odbili izgradnju ovog spomenika! Makar nešto  dobro da učine u ovoj nadrealnoj kvazidržavnoj fantazmagoriji!

Da su nekim divnim čudom odobrili izgradnju spomenika Joki Baletić, ova časna Crnogorka bi ponovo morala sebi staviti omču na vrat, ako prethodno ne bi umrla od sramote što je ista ideologija, po drugi put, dovodi pod vješala!