Kako je DPS Demokratama ukrao 21. maj
Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović
Svako vrijeme ima svoju hroniku. I o svakom vremenu ostaje trag. To je, prosto, neminovnost. Svjedočanstvo o onom dobrom, i onom zlom i naopakom vremenu. O junacima i antijunacima. O svijetlu i tami. O čovječnosti i ništavilu. O herojstvu i kukavičluku. I svaki pejzaž bijede uvijek preživi na svome platnu. Bez naročite brige, i restauracije. Svaki zapis ostane u bibliotekama. Oni koji boluju od opštih mjesta, i ljubavi prema Bulgakovu, reći će da rukopisi ne gore.
Ako bismo pisali hroniku vremena koje živimo, u moru gadosti, jedna od njih zavrijedila je posebnu pažnju. Poetika bijede tavori u svakom javnom iskazu Demokratske Crne Gore. Kao magma iz vulkanskog okna kulja kad god neko od partijskih prvaka otvori usta. U politici nema onih bez blata na čizmama. Ali Demokrate nijesu svoje čizme ukaljale blatom, oni jesu blato. Živo blato, u kojem se davi svaki smisao. U kojem se davi etika.
Jeste, politika i etika su arhineprijatelji, no, Demokrate i etika su više od toga. Ni Hrist i Antihrist nijesu toliko daleko jedan od drugog. Ni u Tolkinovim svjetovima Demokrate i etika ne bi mogli u istu postelju. Ni u najluđim pričama Reja Bredberija ne bi mogli zanoćiti pod istim krovom. Zato, jednog dana neko će, vjerujem, objaviti sabrana nedjela sekte koja samo liči na partiju. Neko će pisati naučne radove o poetici bijede čitajući tomove onoga što su Demokrate govorile i pisale od dana osnivanja do danas. I nakon danas. Nije da je potreban bilo kakav jubilej da bi Demokrate ogolile svoju iskonsku prirodu, ali ipak, u susret jubileju obnove crnogorske nezavisnosti, oni to svakako čine. Kao sniježna lavina svakog dana na glavu nam se sruči neka nova gadost političkih potomaka Slobodana Miloševića. Ideološki i partijski dresiranih kerbera, rođenih, podojenih i odgojenih u baraci SNP-a.
Osim onima koji glasaju Demokrate oduvijek je jasno da je 21. maj za njih dan korote, a ne svečanost. Koliko god bili prijetvorni, i koliko god manipulisali zarobljenim i slabim umovima, nikad nijesu uspijevali da sakriju tugu i suze, jecaje i uzdahe, čiji je uzrok nezavisna Crna Gora. Zato, da bi pobjegli od istine o sebi, od stvarnosti koja svijetu nudi svu njihovu bijedu, od početka do kraja vremena oni mantraju jednu istu mantru. I nije to zaumna mantra indijanskog vrača koji priziva kišu, to je imbecilna mantra političke prostitutke koja će za moć i novac učiniti bilo što. Pa makar to bilo što podrazumijevalo da 24 sata, 365 dana, piše i govori DPS. DPS DPS DPS… Jeste, kao Kingov i Kjubrikov junak u „Isijavanju”, koji u ludilu i jalovosti na pisaćoj mašini do u beskonačno u papir utiskuje jednu jedinu rečenicu. Demokrate su jeftina i primitivna verzija Džeka Torensa. Njihovu jednu rečenicu slušamo i čitamo godinama. Rečenica koja počinje i završava DPS-om.
Tako su nam ovih dana Demokrate obznanile da „21. maj treba vratiti svim građanima Crne Gore”. Valjda i onim građanima Crne Gore koji 21. maj 2006. još uvijek pokušavaju da potisnu, jer je za njih to samo ružno śećanje i duboka trauma. Valjda ga treba vratiti i onim građanima za koje je Crna Gora i 20 godina od obnove nezavisnosti samo parče srpske zemlje, i obala srpskog mora? Valjda taj ukradeni datum treba vratiti i onim građanima za koje su Crnogorci izmaštana nacija, bez jezika, istorije, kulture, crkve? I njima vratiti 21. maj, koji je, kako nam kazuju Demokrate, bezočno ukrala Demokratska partija socijalista. Nije novost da režimi kradu, ali krađa datuma je ipak presedan! Kome DPS da vrati ukradeni 21. maj? Demokratama i njihovim saveznicima u vlasti? Koji i danas zbog 21. maja odlaze na kolektivne seanse kod psihoterapeuta i ležeći na kauču govore o svojim traumama. Ili da ukradeni 21. maj vrate političkim očevima Demokrata, u Beogradu i Moskvi, koji su učinili sve da se 21. maj ne dogodi. Zašto se specijalni tužilac Novović ne bavi ukradenim datumom? Zašto ostali o tome ćute? Ako se SDT već ne bavi teškim optužbama koje o prvacima Demokrata javno iznosi Miloš Medenica, onda nek se pozabavi partijom koja je ukrala 21. maj.
Što god da se dogodi, i kakva god istina o njima da se objavi, Demokrate će, znate, poricati. Lagati. O njima će jednom neko napisati priču „Umjetnici u poricanju”. Ili, „Umjetnici u laganju”. O umjetniku u gladovanju je već napisana, i nju žive oni koji Demokrate biraju na izborima. Jer, zahvaljujući njima i njihovim saveznicima, cijene lete u nebo. Koliko god puta da izgovore DPS, prazan stomak neće prestati da zavija. Glad nema člansku kartu.