Medijskim prevarama se ne može prekrečiti istorija
Piše: Novak Adžić, akademik i potpredsjednik DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije, pravnik i istoričar.
Bolje bi bilo, po mom skromnom mišljenju, da vidi profiterski politički paž decnijama svih beogradskih režima gospodin Manojlo Manjo Vukotić, publicista i novinar bez završenog fakulteta, sebe u zrcalu cinjenica.
Pogogovo valjalo bi da preispita što mu je i kako i za čiji račun otac Vukale kao četnički komandant radio, činio u Crnoj Gori tokom rata od 1941 do 1945. A ne da blati bez dokaza brigadira-generala vođu zelenaša Krsta Zrnova Popovića, što je on netačno uradio u brojnim svojim intervjuima u raznim medijima i u svojoj knjizi "Cetinje kameni presto", koju je objavio u Beogradu 2022.
Istina se vazda kazivati mora, koliko god bila neprijatna, jer je jedino ona ljekovita.
Njegov otac Vukale J. Vukotić je pobjegao 1945 u Italiju, uspio je preći Zidani most, pa zatim se prebacio u SAD. Da je bio ispravan ne bi utekao. Što je bježao ako je pošten bio? Ako grjehove kao četnik nije imao, no bio ispravan bez greške. Sic! Kruška ne pada no pod krusku.
Maltene kao istorijsko pravilo je to.
Tukao je četnik Vukale J. Vukotić, otac Manja Vukotića, žene, đecu i starce, hapsio ljude, uništvao im imovinu, u Zagarač i Bandiće, palio kuće kao četnicki komandant po Bandićima, prebio brutalno, između ostalog, tada skojevca i mladića, znamenitog čovjeka, Crnogorca i partizana Vesa (Malog) Đuranovića, kasnijeg crnogorskog ministra, što je on svjedočio u intervjuu za Nase Dane i Pobjedu 2016 i za Portal Analitiku.
Slijede kratki podaci o ocu Manja Vukotića - siledžiji, četniku i bjeguncu od zakona i pravde. Vukale Jovanov Vukotić (1912-1985), pravnik i činovnik prije rata. Službovao u Banskoj upravi Zetske banovine Kraljevine Jugoslavije do 1941. Komandir voda i čete četničkih jedinica za Danilovgrad i Zetu. Živio u Čikagu kao aktivan u udruženjima Ravna Gora itd. Umro 1985. i sahranjen u Libervilu. Istorija je neumoljiva.
Svaka čast slavnom batstvu Vukotića, kapa dolje, nemam bez za istoriju reći fala i kolosalne i epohalne zasluge njihove za Crnu Goru i njenu slobodu, supriorno, ali je istorijska činjenica, ne impresija i ta da su od 1918, dva možda najveća izdajnika Crne Gore bili su vojvoda Stevo P. Vukotić i serdar Janko Vukotić, a poslije među njihovim nastavljačima, te i takve politik, bili su četnici Veljko (ubijen 1945), sin Stevov i Vukale otac Manjov, koji je uspio pobjeći. To je istina.
Jezik samo činjenica neka govori. Manojlo-Manjo Vukotić, po stare dane, afirmisao je oca četnickog zločinca i bjegunca Vukala Vukotica, koga se nekad odrekao , kako mnogi vele, da bi napredovao u karijeri. On izmišlja da bi abolirao odgovornost četnika oca svoga, tako što piše sve neistine o Krstu Zrnovom Popoviću. I bukvalno karikira prošlost.
Načelo bona fides i objektivnosti u istoriografiji nas obavezuje, kako u nauci tako uopšte u javnom i svakodnevnom životu.