'Oće slučajni predsjednik CG Jakov Milatović da pokuša dati aboliciju za Vesnu Bratić. Bruka i sramota - objavio je na mreži X istoričar i pravnik Novak Adžić. 
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F2024565054998270028&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Tako je, dodaje on, mogao zahtijevati da se po hitnom postupku aboliraju svi krivično gonjeni za kriminalna djela, kršenje zakona rukama i nogama i štetnici po državni budžet.
- Je li to vladavina prava? Neee. Slučajni predsjednik Crne Gore bez državničkog integriteta i bez pravnog znanja, ako ima i trunke svijesti o pravu i pravdi, a očito nema, recimo, zašto nije po istom principu u slučaju Vesne Bratić tražio od ministra pravde da pokrene postupak abolacije Milivoja Katnića, itd... - ističe Adžić u objavi.
Podsjeća i da je Bratić posljednjeg dana ministarskog mandata, bez konkursa, dala 90.000 eura Crkvi Srbije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Adžić: Milatović pokušava dati aboliciju za Bratić, bruka i sramota

Sveštenik SPC u Kraljevini Jugoslaviji, protojerej i katiheta Grigorije Mikić (1883-1957), objavio je knjigu, koja je niz godina bila srednjoškolski udžbenik za bogoslovije u Kraljevini Jugoslaviji, pod naslovom "PREGLED ISTORIJE HRIŠĆANSKE CRKVE, II, SRPSKA CRKVA, Srpska manastirska štamparija, Sremski Kralovci, 1936. godine. U njoj, govoreći, pregledno, kratko, ali precizno, o istorijatu pravoslavne crkve u Crnoj Gori, on saopštava istorijsku i kanonsku činjenicu da je Crnogorska pravoslavna crkva bila samostalna, istorijski i kanonsko-pravno, nezavisna, autokefalna crkva.
U pomenutoj knjizi, navodi se i o statusu tog udžbenika u ondašnjem prosvjetnom sistemu za učenike pravoslavnih bogoslovskih škola u Kraljevini Jugoslaviji. U tom smislu navodi se i ovo: Na osnovu mišljenja Glavnog prosvetnog saveta S. Br. 1876/35. od 3. VII. 1936. i odluke Svetog arhijerejskog Sin. Br. 7045/35. odobrio je gospodin Ministar prosvete odlukom svojom S. N. Br. 25125. od 13. VII. 1936. da se ova knjiga može upotrebljavati u srednjim školama".
U navedenom, korisnom za nauku, odnosno, kvalitetnom istoriografskom djelu Mikića, isti o tome tvrdi:
- 7. U velike vladike crnogorske ide i Petar І. Petrović (1784-1830). Nešto pre njega ukinuta je pećka patrijaršija, no crnogorska se Crkva nije podvrgla carigradskoj, nego je nastavila život kao samostalna Crkva, koju je priznala ruska Crkva. Rukopoložen je u Karlovcima. Prvi pisan zakon za Crnu Goru njegovo je delo. Tukao je Turke i proširio je zemlju. Mirio je bratstva. Za njegovo vreme izlučena je Boka iz sastava crnogorske Crkve. Po veri i čojstvu ide Petar 1. među najbolje Srbe. Proglašen je svetiteljem. Telo mu leži u crkvi cetinjskoga manastira.
8. Veliki je u našoj narodnoj istoriji njegov sinovac i naslednik Petar P. Petrović Njeguš. Zavladičen je u Rusiji i za njegovo vreme su veze Crne Gore sa Rusijom prisne. On je naš najveći pesnik-filozof. Glavna su mu dva speva Gorski Vijenac i Luča Mikrokozma. Umro je 1851. g. Sahranjen je u crkvicu koju je sebi digao na vrh Lovćena,
9. Godine 1852. prestaje svetovna vlast crnogorskih vladika. Sinovac i naslednik Petra ІІ. knez Danilo nije se zavladičio, crkvena vlast je odeljena od svetovne. Starešina crnogorske Crkve nosi od tada naslov mitropolita, a vladar kneza, pa posle kralja.
Već za kneza Danila preuzela je država sva crkvena imanja, a s njima i brigu za materijalne potrebe Crkve.
10. Poslednji mitropolit samostalne crnogorske Crkve bio je zaslužni Mitrofan Ban (1885.-1920.). Za njegove uprave je preuređena Crkva; uređeno je pitanje svešteničkog školovanja i izdržavanja i pitanje verske nastave u školama.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 884px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 137.0421%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fmedia.antenam.net%2Fmedia%2Fantenam%2F2026%2F02%2F03%2F1770125135ejp0tetadcmovppr.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
1878. g. proširena je Crna Gora hercegovačkim oblastima za koje je osnovana eparhija zahumsko- raška u Ostrogu, a kašnje u Nikšiću. Posle balkanskog rata 1913. g. obnovljena je eparhija u Peći za oblasti koje su tada pripale Crnoj Gori"
Dakle, nesporna je činjenica da Crnogorska pravoslavna crkva bila stoljećima autokefalna crkva i tu činjenicu je objektivno i naučno pošteno priznao i srpski svestenik Grigorije Mikić, i to u knjizi iz 1936., u vrijeme kad je već bila nakon nasilne aneksije Crne Gore 1918. ukinuta autokefalna Crnogorska crkva.
Negatori istine- velikosrpski- anihilitatori Crnogorske pravoslavne crkve i njene autokefalnosti, istorijske, neka kažu da li je, a nije, Geigorije Mikić 1936. pogriješio- kad je znanstveno savjesno i tačno napisao u navednoj knjizi, u nauci i kanonistici očiglednu i notornu pravno- istorijsku činjenicu, o kontinuitetu, vjekovne autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

500x500

Sveštenik SPC profesor Grigorije Mikić 1936. o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi

Danas je sahranjen profesor svjetske književnosti, publicista, istoriograf, pisac, književni kritičar, akademik DANU, član Matice crnogorske, iskreni i istinoljubivi patriota naše jedine države i domovine – Marijan Mašo Miljić. Bio je izuzetno dobar čovjek, humanista, znalac, odani prijatelj i saborac.
Nažalost, preminuo je nakon duge i teške bolesti.
Vazda je bio uspravan i temeljit, vjeran Crnoj Gori, crnogorskoj naciji, slobodi, crnogorskom jeziku i ideji autokefalne Crnogorske crkve, koje je promovisao odmjereno, iskreno i činjenično – naučno utemeljeno, stameno i dosljedno.
Počivaj u miru, dragi višedecenijski druže i saborče, prijatelju i visokomoralni, zaslužni čovječe i Crnogorče. Pamtićemo te dok smo živi i trajno poštovati tvoje časno djelo, iskreno prijateljstvo i poseban doprinos koji si dao vječnoj Crnoj Gori.

1250x600

1084x550

Marijan – Mašo Miljić bio je zaslužni crnogorski patriota i značajan doprinos crnogorskoj istoriografiji

Državni interes Crne Gore – očuvanje ustavne i građanske države, zaštita stvarno ugroženog nacionalnog identiteta crnogorske nacije i afirmacija istinskog, a ne spinovanog ili fingiranog evropskog puta – ne predstavlja pitanje političkog izbora, već trajnu obavezu odgovorne državne i društvene borbe.
Borba protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca ne može se voditi kroz partijske kalkulacije, oportunizam, bojažljivost i povlačenje pred kontinuiranom agresijom Crkve Srbije i njenih političkih eksponenata, vazala režima u Beogradu i Moskvi. Takav pristup nije ni politički racionalan, ni društveno zdrav, ni istorijski opravdan.
Ako hoćemo i ako možemo, dužni smo da, naučnim, stručnim, pravnim i političkim sredstvima, učinimo sve kako bi se pred Carigradskom patrijaršijom izdejstvovao tomos o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Ne pričam o kadrovskim pitanjima, koja su u ovom kontekstu irelevantna, već o pitanju opstanka Crne Gore, kao i etničkih i nacionalnih Crnogoraca.
U tom smislu, obaveza je svih crnogorskih rodoljuba da danas i ubuduće, zajedno i jednodušno, djeluju kako bi se, kanonskim, pravnim i političkim putem, legitimno okončala diskriminacija i ugnjetavanje.
Mi, Crnogorci, koji ne priznajemo legalnost i legitimnost nasilne aneksije i okupacije Crne Gore iz 1918. godine, niti tada, okupatorskom silom, nametnutu Crkvu Srbije kao istorijsku ( jer ona to u Crnoj Gori nije bila do 1920) osjećamo se (ne ugrožavajući i ne vrijeđajući druge) ne samo kao građani drugog reda, već kao narod koji objektivno živi pod velikosrpskim klero-nacionalističkim aparthejdom.
Zato je naša obaveza da, dogovorno i realno, pronađemo bolje i pravednije solucije kako bismo ostvarili ljudska prava koja su nam davno oteta i zgažena.

Adžić: Pravo na autokefalnu CPC, istorijska istina i savremena obaveza

Naša je obaveza da se borimo protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca, za državni interes Crne Gore, za ustavnu, građansku Crnu Goru, za nacionalni identitet zbilja ugrožene crnogorske nacije, za stvarni, a ne spinovani ili fingirani evropski put Crne Gore - poručio je predsjednik Crnogorske evropske partije Novak Adžić.
Ističe da "partijske kalkulacije, oportunizam, bojažljivost, strah, povlačenje pred agresijom, permanentnom, Crkve Srbije i njenih političkih eksponenata, vazala režima u Beogradu i Moskvi, nije zdrava opcija".&nbsp;
- Sve moramo, naučno, stručno, politički itd, uraditi, ako hoćemo i možemo, da se izdejstvuje od Carigradske patrijaršije tomos o autokefalnosti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Ne pričam o kadrovskim pitanjima, to je irelevantno, i ne zanima me to, nego je bitno za opstanak Crne Gore i etničkih i nacionalnih Crnogoraca, da svi rodoljubi Crne Gore, zajedno i jednodušno rade u sadasnjosti i budućnosti da se, kanonskim, pravnim i politickim putem, legitimno oslobodimo diskriminacije i ugnjetavanja - kazao je Adžić.&nbsp;
Dodaje da Crnogorci koji ne priznaju legalnost i legitimnost nasilne aneksije i okupacije Crne Gore iz 1918. i tada nametnutu, okupatorskom silom, kao istorijsku (jer to u Crnoj Gori ona nije do 1920), Crkvu Srbije, i njenu ideologiju, koji žele svoju Crnogorsku crkvu, ne ugrožavajući i ne vrijeđajući druge, osjećaju se ne samo kao građani drugog reda, već kao da žive pod velikosrpskim klero-nacionalističkim aparthejdom.&nbsp;
- Obaveza nam je da nađemo, dogovorno, realno, bolje solucije da bi ostvarili ljudska prava, koja su nam davno oteta, zgažena - poručio je Adžić.

Adžić: Naša obaveza da se borimo protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca

Velibor Džomić, kao službenik srbijanske crkve (Crkve Srbije) i bivši njen sveštenik i političko-agenturni specijalac u Crnoj Gori duže vremena, komentarišući, ubrzo demantovanu, objavu Spoljne ruske obavještajne službe, kako mediji prenose, izjavio je prije nekoliko dana: „To je bila, jeste i ostaje Srpska pravoslavna crkva sa punom kanonskom jurisdikcijom na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora“.
Neshvatljivo je da pravnik Džomić ignoriše istorijsko-pravne i kanonske činjenice. Neshvatljivo je i neprihvatljivo u moralnom i istorijsko-pravnom smislu da on gazi, obijema nogama, trupačke, po istini, koju zna dobro sam, taman kao i ja, ali je radi velikosrpskih klero-osvajačkih i okupatorskih i ličnih interesa - svjesno prećutkuje.
Nije on neuk, naprotiv, a pošto zna istinu - samo neka je pošteno kaže, a to je: Crnogorska crkva je vjekovima bila autokefalna, hiljade dokumenata nauka je publikovala o tome i pošteno i pravedno je da obnovi svoju autokefalnost, a SPC je instalirana u Crnoj Gori nasilno, na osvajačkim srpskim bajonetima i na teroru i zločinima, od kraja 1918, kada su Crnoj Gori, zavojevači, novi, oteli nam državu, pa onda i našu Crnogorsku crkvu.
I sam mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori dr Amfilohije Radović je priznao javno da je Crnogorska crkva bila autokefalna. O tome dokazi postoje. Pozno je to Amfilohije uradio, ali je to, napokon, priznao u sudaru sa istorijskim i kanonskim činjenicama - istinu, tešku za velikosrpske kleronacionaliste, kojima je bio i sam korifej.
Neka Džomić, makar jednom bude pravno-istorijski pošten i oslobodi nas političkih profiterskih manipulacija. Neka saopšti, citira istorijska dokumenta, Vaseljenske patrijaršije, Moskovske i Petrogradske mitropolije, Crkve u Knjaževini i Kraljevini Srbiji, Antiohijske i Jerusalimske patrijaršije, Karlovačke crkve (patrijaršije) itd... iz kojih se jasno vidi da je Crnogorska crkva bila do 1920. u kanonistici i odnosima među pravoslavnim crkvama - jednakopravna- autokefalna pomjesna crkva.
On zna, kao i ja, da je ovo tačno, samo neka apstrahuje profiterstvo i prizna činjenice. Još je starorimski istoričar Amijan Marcelin zapisao: „ISTORIČAR KOJI SVJESNO PREĆUTKUJE DOGAĐAJE VRŠI PREVARU, ISTO KAO ONAJ KOJI PIŠE O ONOME ŠTO SE NIJE DOGODILO“.

Neprihvatljive manipulacije i interesne obmane srbijanskog sveštenika Velibora Džomića

Vijest i komentar, objavljeni od strane Spoljne ruske obavještajne službe, kao što je javnosti poznato, demantovani su od strane Carigradske patrijaršije. No, postoji drugi dio priče, neispričane i otvorene pro futuro i pro bono, koji, svakako na relevantnim adresama, uz adekvatnu dokumentaciju istorijske sadržine i legitimnih zahtjeva, treba aktuelizovati i procesuirati kanonsko-pravno.
A to je ući u proces, koji će biti težak, dug i složen, proces zalaganja za sticanje, izdavanje tomosa za Crnogorsku pravoslavnu crkvu od strane majke crkve Carigradske patrijaršije i na tome svi crnogorski rodoljubi, maltene plebiscitarno, trebaju složno raditi, da bi to bilo krunisano uspjehom u budućnosti.
Pravda bi bila i istorijska i savremena da Carigradska vaseljenska patrijaršija dodijeli u budućnosti tomos o autokefalnosti Crnogorskoj crkvi i da ona povrati, obnovi status pomjesne autokefalne crkve, priznate od svih drugih autokefalnih ravnopravnih crkava, kao što je bilo do njenog bespravnog i nasilnog ukidanja 1920. godine.
CRNA GORA TREBA DA SLIJEDI PRIMJER SJEVERNE MAKEDONIJE KOJA JE USPJELA OD CARIGRADSKE PATRIJARŠIJE NA KRAJU DUGOG I TEŠKOG PUTA, ZADOBITI STATUS PRIZNANJA AUTOKEFALNOSTI MAKEDONSKE PRAVOSLAVNE CRKVE.
CRNA GORA JE DUGO POD OKUPACIJOM SPC, ODNOSNO, CRKVE SRBIJE I TO, NA RAZNE NAČINE, ALI KOHERENTNO OD 1920. GODINE. TO BI SE TREBALO PROMIJENITI.
Do sada su, od 1945. godine do danas, propuštene mnoge šanse u tom pogledu, ali ne treba malaksati u tom nastojanju, u toj borbi. Ne očekujmo da Crkva Srbije, kojom upravljaju u Crnoj Gori mitropoliti Joanikije i Metodije, išta namjerava uraditi da se njihove vođe distanciraju od centralne Beogradske patrijaršije, kojoj služe revnosno.
Sužnji su u pitanju. Ne vjerujem da iko od relevantnih krugova iz te postojeće strukture razmišlja i ima snage i hrabrosti da traži ni autonomiju, a kamoli autokefalnost od unitarne Srpske patrijaršije. Za to dokaza nema, a iluzija je da bi oni to i pokušali napraviti.
Oni su ipak glavešine Crkve Srbije u Crnoj Gori i zagovornici četničke ideologije i deplasirano je očekivati da bi oni prema Carigradskoj patrijaršiji čak i pokušali ući u proces oslobođenja od vazalstva i potčinjenosti Srpskoj crkvi, čiji je centar vlasti i moći u Beogradu. Svako očekivanje u tom smislu je opsjenarstvo.
Nadalje, važno je da naglasim. Očigledno je nastalo veliko uznemirenje od potencijalne mogućnosti u budućnosti, i da bi jednog dana Carigradska patrijaršija mogla, a trebala bi priznati, kao nekad što je bilo, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. To bi bilo pravedno. Od te mogućnosti, pretpostavimo je, već je nervoza nastala, čak i medijska histerija, kod centralističkih velikosrpskih krugova iz redova Crkve Srbije i iz obavještajnih krugova putinovske Ruske crkve, koja se ponaša neosnovano, kao da je hegemon u pravoslavlju, premda nikad od Carigradske patrijaršije nije dobila tomos o autokefalnosti.
Moramo biti optimisti i vjerovati u ispravljanje istorijske nepravde i trijumf kanonskog prava. Crnogorska crkva treba da povrati status priznanja autokefalnosti od strane meritorne Carigradske patrijaršije, kao nekad što je bilo do 1920. godine.
Nezavisna Crna Gora jednako je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva priznata kao nekad od strane vaseljenske Carigradske patrijaršije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2Fclanak%2Fpriznanje-autokefalnosti-crnogorske-crkve-bilo-bi-posteno-izvrsenje-pravde-i-pravednog-kanonskog-prava&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Priznanje autokefalnosti crnogorske crkve bilo bi pošteno izvršenje pravde i pravednog kanonskog prava

New York Times je 30. decembra 1923. godine, na strani 8, objavio tekst autora Luiđija Kriskuola, počasnog generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o članku tadašnjeg nezvaničnog diplomatskog i političkog predstavnika crnogorske Vlade u egzilu u SAD-u, nakon zvaničnog prekida diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i Crne Gore 1921. godine. Radi se o reagovanju velikog i iskrenog prijatelja Crne Gore i istrajnog borca za njena prava – komandira Luiđija Kriskuola, lidera Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore sa sjedištem u Njujorku, nosioca viteškog Ordena knjaza Danila I Petrovića Njegoša za nezavisnost Crne Gore. Tekst Luiđija Kriskuola, u prevodu sa engleskog na crnogorski jezik, glasi: <h3>Aspiracije Crne Gore</h3> Luigi Criscuolo 30. decembar 1923. Uredniku The New York Timesa: – Ako postoje trenuci kada novine mogu iskoristiti svoje uredničko pravo i ne dozvoliti objavljivanje određenih priloga u svojim stupcima, onda je to pravo s punim razlogom moglo biti primijenjeno u vezi s pismom gospodina Marka Radičića-Kavaje, koje je objavljeno u prošlonedjeljnom izdanju Timesa. Neću se predugo zadržavati na suštini crnogorskog pitanja; ono je u boljim rukama nego što su moje. Ja sam ga ovdje samo ponovo pokrenuo u trenutku kada su evropski diplomati pokušavali da zaborave sramnu transakciju u čijem su sprovođenju i sami učestvovali. – Moji prilozi o crnogorskom pitanju objavljivani su u Timesu tokom posljednje tri godine, tako da nemam potrebu da dodatno objašnjavam svoje motive vašim čitaocima. Čak i ako se ne slažu s mojim idejama, uvjeren sam da vjeruju da su one iskrene i bez ikakvih skrivenih pobuda. A kakvi bi uopšte mogli biti motivi u borbi za jednu takvu stvar – za narod koji nema ništa drugo da ponudi osim zahvalnosti? – Što se tiče poređenja između mojih tvrdnji, budući da nijesam Crnogorac, i tvrdnji vašeg dopisnika, koji tvrdi da jeste, kakve to veze ima sa samim pitanjem? Sama činjenica da je gospodin Radičić-Kavaja možda rođen u Crnoj Gori ne daje mu nikakvo pravo da govori u ime Crnogoraca. To pravo pripada ljudima poput gospodina Plamenca, koji su u prošlosti obavljali najviše državne funkcije u Crnoj Gori, ili njihovim bliskim saradnicima. – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi novu tvrdnju da je Crna Gora uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod vlašću unuka njenog pokojnog vladara, kralja Nikole. On ne pominje da je taj unuk kralj Aleksandar od Srbije, ostavljajući, možda namjerno, utisak da govori o princu Mihailu od Crne Gore, koji je takođe unuk pokojnog kralja Nikole. On takođe tvrdi da je od tog vremena Crna Gora išla ukorak s ostalim pokrajinama Jugoslavije. Ali ako su uslovi u Crnoj Gori zaista tako dobri, zašto se onda svijetu ne bi dokazalo da su zahtjevi autonomaša neosnovani, da su Crnogorci zadovoljni i da se sprovede legalan plebiscit koji bi jednom zauvijek riješio to pitanje? – Na taj način bi srbofili mogli uvjeriti svijet da ljudi poput lorda Sidenama, lorda Gladstona, dr Aleksandra Devajna, generala F. E. Bernama, Artura Hendersona, Alberta Tomasa, Vitnija Vorena, senatora Koplejnda i drugih, koji se bore za crnogorsku stvar, zapravo uzalud troše svoje vrijeme na bezvrijedan cilj, navodno pod uticajem skupine – bandita – iz Crne Gore. – Međutim, činjenice pokazuju da stanje u Crnoj Gori nije dobro i da su, od primirja naovamo, Srbi u Crnoj Gori sproveli pravi režim terora i ugnjetavanja – paljenje kuća, ubijanje i mučenje stanovništva, kao i silovanja žena. Kao izvor navodim nepristrasnog autoriteta poput generala F. E. Bernama iz Kanade, koji je proveo gotovo deset godina na Balkanu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3" data-rendition-name="original" width="241" height="302" loading="lazy" alt="plamenac"> <figcaption>Crnogorski ministar predsjednik Vlade Jovan S. Plamenac</figcaption> </figure>  – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi i tvrdnje o Crnogorcima koji su se vratili u svoju domovinu da bi uživali u velikodušnoj vlasti Jugoslavije. To nije tačno. Veliki broj Crnogoraca napustio je Sjedinjene Američke Države i druge zemlje kako bi učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Značajan dio njih poginuo je boreći se u odbrani svog izdajničkog saveznika, Srbije, a hiljade tih ljudi i danas se nalaze u crnogorskim planinama, nastavljajući borbu protiv Srbije. – Što se tiče pitanja ko finansira moj rad ovdje – smiješno je pomisliti koliki su strah moji navodni kontakti na Vol Stritu unijeli u redove srbofila. Oni sanjaju o nekom tajanstvenom fondu, o bezdanom trezoru zlata koji me snabdijeva nebrojenim milionima kako bih širio ovu – podmuklu – propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Problem je u tome što neki ljudi nikada ne rade ništa bez lične koristi. – Idealizam je u Evropi toliko mrtav da je ljudima odatle neshvatljivo kako bi razumna osoba mogla pomoći onome ko je na koljenima, a da zauzvrat ne dobije neku materijalnu korist. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen jer se zalagao za određene ideale, iako je, naravno, pravio i greške. – Idealizam je, razumije se, stran većini balkanskih naroda, koji su vjekovima bili prodavani i mučeni – najprije od Turaka, a potom od Austrijanaca. Stoga mogu lako razumjeti zašto gospodin Radičić-Kavaja ne može da se uzdigne do nivoa idealizma, koji jedino američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. – Ali da se vratim pitanju finansiranja. Reći ću ko me ne finansira, a to će biti sasvim dovoljno. Sigurno me ne finansira italijanska vlada, koja je zatražila od gospodina Plamenca da napusti Italiju, jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. – Moj rad ne finansira ni Jovan S. Plamenac, koji je od nekadašnjeg milionera i povjerenika kraljevskih kuća danas sveden na život u veoma skromnim uslovima na zapadnoj strani Njujorka, ulažući sav svoj napor da nastavi posao započet ovdje prije tri ili više godina. – Takođe me sigurno ne finansiraju ni moji italijansko-američki prijatelji, koji se plaše da bi mogli doći u nemilost italijanske vlade i ostati bez odlikovanja. Neki od njih polako umiru od bijesa pri samoj pomisli da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. – C’est à rire! – Smiješno je!

Luiđi Kriskuolo u New York Timesu 30. decembra 1923: Srbi su u Crnoj Gori uveli režim terora i ugnjetavanja

Nije velikosrpski nepismeni agitarori bilo ujedinjenje CG i Srbije 1918. godine no kriminalna aneksija i okupacija, poručio je vladajućoj većini akademik DANU i predsjednik CEP-a Novak Adžić.
Kazao je da Nova godina dolazi, ali da stare istine ostaju.
- Preko 6.000 zapaljenih kuća, preko 3.000 ubijenih Crnogoraca, preko 5.000 emigranata zbog srpskog terora, gladomor naš, to su oni- poručio je Adžić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F2005659549790036193&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Adžić: Nije 1918. bilo ujedinjenje, no kriminalna aneksija i okupacija

Pravnik i istoričar Novak Adžić poručio je da treba odbiti prijedlog da ulica u Nikšiću nosi ime princ Mihaila Petrovića.
Na to, podsjeća on na mreži X, insistiraju velikosrbi.
- Velikosrbi insistiraju da jedna ulica u Niksiću nosi ime princa Mihaila Petrovića. Inače velikosrbina, odanog Karađorđevićima, koji je bio protiv obnove Crne Gore kao države i kao federalne jedinice u Jugoslaviji i protiv podizanja mauzoleja Njegošu - naveo je Adžić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F1997237288409940190%3Ft%3DQflBOlJVt4PGYgpNWrlCjQ&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Adžić: Odbiti prijedlog da ulica u Nikšiću nosi ime princ Mihaila Petrovića

Elektroprivreda Crne Gore, „zlatna koka“ partijskih uhljeba, nakon što su Demokrate i Nova srpska demokratija pozapošljavali koliko su mogli, od imenovanja Zdravka Dragaša za izvršnog direktora, sada mora da zadovolji i apetite Pokreta Evropa sad čiji kadrovi se ubrzano imenuju na funkcije, a istovremeno se ljudima bliskim ovoj partiji dijele rješenja za posao i ugovori o djelu. Iz ove kompanije odbili su da nam odgovore koliko zapošljenih ima u EPCG grupi. - U Elektroprivredi Crne Gore AD Nikšić ukupno je zapošljeno oko 1.220 lica, a podatke o broju zapošljenih u povezanim privrednim društvima možete dobiti od njihovih PR službi – kratko su napisali. <h2>MASOVNA ZAPOŠLJAVANJA</h2> Samo u matičnoj firmi, u EPCG, ima više od 1.230 zapošljenih, tvrde izvori Portala ETV iz ove kompanije, ističući da u samo dvije od pet kćerki firmi - Solaru i Željezari, je zapošljeno blizu hiljadu ljudi. - Prema našim informacijama u Solaru više od 550, a u Željezari 289 - kažu naši izvori iz EPCG. Na sve to, kako ističu, treba dodati i više od 120 angažovanih po ugovoru o djelu. - Proizilazi da u EPCG, Solaru i Željezari plate prima više od 2.000 ljudi. Plus još tri kćerke firme - Rudnik uglja Pljevlja (RUP), Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), Zeta Energy Danilovgrad – dodaju naši nezvanični sagovornici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223070212_44c55bf3b1daf70da6ff267c885ee1698b3f2319f156984b69e1ad8e2d941a2a.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260223070212_44c55bf3b1daf70da6ff267c885ee1698b3f2319f156984b69e1ad8e2d941a2a" data-rendition-name="original" width="1250" height="699" loading="lazy" alt="Solar gradnja"><figcaption>Solar gradnja(Photo: RTNK)</figcaption></figure>  O kolikim razmjerama partijskog zapošljavanja se radi, upozoravaju naši izvori, govori činjenica „da u sve tri elektrane – hidroelektranama Perućica i Piva i Termoelektrani Pljevlja ima nešto malo više od 400 zapošljenih“. U EPCG su odbili da nam odgovore koliko ima angažovanih po ugovoru o djelu u svakoj od kompanija EPCG grupe. - Imajući u vidu prirodu ove vrste ugovora, broj istih kontinuirano varira, pa ne možemo govoriti o egzaktnim podacima – saopštili su za Portal ETV iz PR službe EPCG. Izvori našeg portala iz ove kompanije kažu da broj „ugovoraca“ zaista nije konstantan, već da kontinuirano ide uzlaznom putanjom. - Od kada je stigao Dragaš stižu i PES-ovi „ugovorci“ tako da broj iz dana u dan raste – dodaju oni.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223070212_2563f3a2d761ac56bc3a6e97277f004d82e794c3211b3e2ae146b5aa81821520.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260223070212_2563f3a2d761ac56bc3a6e97277f004d82e794c3211b3e2ae146b5aa81821520" data-rendition-name="original" width="1200" height="807" loading="lazy" alt="Zdravko Dragaš"><figcaption>Zdravko Dragaš(Photo: EPCG)</figcaption></figure>  Naši sagovornici ukazuju i na nevjerovatnu kategoriju službenika u EPCG - pripravnik na neodređeno vrijeme?! Pitali smo kompaniju koliko je takvih pripravnika angažovano i koliko novca se izdvaja za njihove plate, ali smo uskraćeni za odgovor. - Sva radna mjesta u Elektroprivredi Crne Gore AD Nikšić definisana su i usklađena sa Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom – saopštili su nam iz EPCG. <h2>PARTIJSKA RASPODJELA FUNKCIJA</h2> Sa Dragaševim dolaskom na čelo EPCG koncem prošle godine počela je i nova partijska raspodjela funkcija u kompaniji, između Pokreta Evropa sad, premijera Milojka Spajića i Nove srpske demokratije, predsjednika Skupštine Andrije Mandića.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223070212_a7ff9a3543df8a86b967cca81cd523522f17da4023f27bb006a8ffd613235888.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260223070212_a7ff9a3543df8a86b967cca81cd523522f17da4023f27bb006a8ffd613235888" data-rendition-name="original" width="1024" height="717" loading="lazy" alt="Milojko Spajić i Andrija Mandić"><figcaption>Milojko Spajić i Andrija Mandić(Photo: Dan/Srđan Boljević)</figcaption></figure>  Iz EPCG nijesu odgovorili na pitanje koliko je nakon dolaska Dragaša bilo smjena na rukovodećim pozicijama i zašto. - Razrješenja i imenovanja menadžmenta se, kao i do sada, sprovode u skladu sa internim aktima i zakonskim odredbama, a shodno poslovnim potrebama kompanije i strateškim usmjerenjima poslovodstva – odgovor je na ovo pitanje. Već u januaru smijenjen je dugogodišnji rukovodilac Direkcije za upravljanje energijom Darko Krivokapić, a na tu poziciju imenovan Luka Prodanović. Potom je Krivokapić postavljen za Prodanovićevog pomoćnika?! - Ova direkcija pripala je NSD i oni su imenovali Prodanovića, čovjeka bez dana iskustva u radu sa trgovinom električne energije. Zato je PES, očito tražio da Krivokapić bude njegov zamjenik, da, koliko-toliko saniraju štetu – kažu naši izvori. Portalu ETV iz EPCG su na pitanje zašto je smijenjen Krivokapić i što je Prodanovića preporučilo za funkciju, odgovorili da „razrješenja i imenovanja menadžmenta se, kao i do sada, sprovode u skladu sa internim aktima i zakonskim odredbama, a shodno poslovnim potrebama kompanije i strateškim usmjerenjima poslovodstva“. - Imenovanje Luke Prodanovića sprovedeno je u skladu sa važećim zakonskim propisima i internim aktima Elektroprivrede Crne Gore, sa ciljem obezbjeđivanja kontinuiteta u radu i nesmetanog funkcionisanja Direkcije za upravljanje energijom. Kolega Darko Krivokapić, u međuvremenu je imenovan na poziciju pomoćnika izvršnog direktora za trgovinu električnom energijom i ostaje važan dio naše kompanije i sigurni smo da će nastaviti da pruža ogroman doprinos njenom daljem radu – odgovorili su iz EPCG na naša pitanja. Smijenjen je i Tomaš Damjanović, rukovodilac Sektora za korporativne komunikacije, a na tu poziciju imenovana je Milica Abramović. U raspodjeli funkcija između NSD i PES-a pozicije se dočepao i Nikola Madžgalj, koji je, prema riječima naših izvora, u EPCG počeo da radi prije nešto duže od dva mjeseca – 17. decembra 2025. - Postavljen je za direktora Direkcije za pravne poslove, a slovi za kadar PES-a. Imalo je desetine starijih i iskusnijih pravnika u EPCG, ali ova funkcija je dogovorena za njega – kažu naši izvori. Madžgalj je prethodno radio u Sava osiguranju. Na pitanje što ga je preporučilo za prvog čovjeka Direkcije iz EPCG su odgovorili da je imenovan „nakon što je prethodni rukovodilac te direkcije još u oktobru prošle godine podnio zahtjev za razrješenje“. - Imenovanje Nikole Madžgalja sprovedeno je u skladu sa važećim zakonskim propisima i internim aktima Elektroprivrede Crne Gore, sa ciljem obezbjeđivanja kontinuiteta u radu i nesmetanog funkcionisanja Direkcije za pravne poslove – saopštili su Portalu ETV iz EPCG. Nezvanični sagovornici tvrde i da je Bojan Bošković 9. februara, po partijskoj liniji, počeo da radi u EPCG kao glavni inžinjer za građevinske poslove u Direkciji za razvoj i investicije. Iz kompanije, međutim, tvrde da to nije tačno i da je on bio jedini koji se javio na oglas koji su raspisali. - S obzirom na to da je imenovani ispunjavao sve opšte i posebne uslove, predviđene konkursom, donijeta je odluka o izboru kandidata u skladu sa zakonom i internim procedurama kompanije – odgovorili su na naše pitanje. Izvori Portala ETV, s druge strane, tvrde da je konkurs bio namješten, odnosno da se znalo da je „to mjesto njegovo“. <h2>ROTACIJE RUKOVODILACA</h2> Novi šef FC Snabdijevanje je, prema našim informacijama, Aleksandar Dačević, završio je PMF, specijalista Računarskih nauka. Od 2015. radi u EPCG, a bio je angažovan za billing sistem. Na poziciji prvog čovjeka Snabdijevanja do sada je bio Jovan Kasalica (funkcioner NSD), koji je, kažu naši izvori, premješten na mjesto rukovodioca Sektora za ICT (informacione tehnologije), a Brano Poleksić, koji je bio rukovodilac tog sektora, postavljen je za zamjenika Kasalice. Rotiran je i Miro Vračar (funkcioner NSD), sa funkcije rukovodioca FC Proizvodnja, prebačen je za rukovodioca Glavne finansijske direkcije. Novi šef Proizvodnje je Momčilo Blagojević, doktor nauka geologije/hidrogeologije, naši izvori kažu kadar PES-a, a u EPCG radi od marta 2022. Bio je koordinator tehničkog direktora za HE, prije toga zamjenik rukovodioca FC Proizvodnja za HE. Za direktora Direkcije za obnovljive izvore energije imenovan je Radovan Radojević. - To mjesto po partijskom dogovoru pripada NSD. Radojević u EPCG radi od 2006, a od 2014, punih 12 godina bio je glavni za nabavke – kažu naši izvori. Bojan Đordan, takođe kadar NSD, koji je bio šef Direkcije za obnovljive izvore energije, sada je Radojevićev zamjenik. - Na mjesto rukovodioca Sektora za nabavke, umjesto Radojevića, dolazi Andrija Lazović, ekonomista, u EPCG je od 2010. Kadar PES-a. Radio je u nabavkama, bio je zamjenik Radojevića – kažu naši izvori. Direktor Direkcije za razvoj i investicije ostao je Ivan Mrvaljević, ali je, prema riječima naših nezvaničnih sagovornika, dobio pomoćnika iz PES-a, kao i rukovodilac Direkcije za ljudske resurse Predrag Krivokapić. <h2>SAVJETNIK DO SAVJETNIKA</h2> Nezvanični sagovornici Portala ETV ukazuju i da menadžment EPCG brutalno zloupotrebljava institut savjetnika, pa se na te pozicije postavljaju partijski ljudi ili oni koje su uklonili sa funkcija. - Tehnički direktor Ljubiša Đurković, kadar NSD, prednjači. Mislimo da ni on sam ne zna koliko ih ima. Od savjetnika za obnovljive izvore energije, ekonomska pitanja, pravna, do savjetnika za proizvodnju... A ti ljudi bukvalno ništa ne rade. Zamislite apsurdnu situaciju - tehnički direktor ima savjetnika za proizvodnju, a postoji Direkcija za proizvodnju?! To je neprihvatljivo – kategorični su sagovornici Portala ETV. Iz EPCG nijesu odgovorili na naše pitanje koliko Đurković ima savjetnika. - Broj i struktura savjetnika tehničkog direktora definisani su Aktom o sistematizaciji i portfolijom njegovih obaveza i odgovornosti, uz puno poštovanje svih zakonskih odredbi – napisali su u odgovoru. Nezvanični sagovornici Portala ETV iz EPCG pribojavaju se da ove godine slijedi nova serija zapošljavanja po partijskoj liniji. - Očigledno je PES shvatio da je NSD masovnim partijskim zapošljavanjem u elektroenergetskom sektoru pojačao svoju bazu, pa su i oni odlučili da, u susret izborima 2027. godine osnaže stranku „dijeljenjem“ ugovora o radu svojim biračima – uvjereni su naši izvori. Prosječna plata u EPCG iznosi oko 1.200 eura.

PES i NSD dijele „zlatnu koku“ partijskih uhljeba

Grupa građanskih aktivista i građana Plava obratili su se Portalu ETV s ozbiljnim pritužbama na rad menadžmenta Nacionalnog parka Prokletije upozoravajući da sprovode praksu koja zastrašuje mještane ove opštine. - Čak i osobe koje vjekovima borave na svojim katunima tokom sezone bivaju sankcionisane ako pokušaju da izvrše rekonstrukciju svojih objekata, uz krivične prijave podnošene protiv njih kao da se radi o ozbiljnim kriminalcima – tvrde oni. <h3>ZAŠTIĆENO PODRUČJE BEZ ZAŠTITE</h3> Naglašavaju da se oni zalažu za poštovanje zakona, ali da smatraju „da je obaveza nadležnih institucija da građanima jasno i precizno objasne koja gradnja je dozvoljena i da se pronađu kompromisna rešenja koja će biti u skladu sa zakonom i potrebama lokalnog stanovništva“. - Kao građanski aktivisti, podržavamo turizam i njegov razvoj, ali se oštro protivimo ovakvom pristupu i načinu upravljanja Nacionalnim parkom – kategorični su oni. Tvrde i da je stanje u Nacionalnom parku zabrinjavajuće, te da je prethodna godina izgubljena kada je riječ o sistemskoj zaštiti ovog zaštićenog područja. - Godinama unazad suočavamo se sa ozbiljnim problemima i sumnjama na nezakonite radnje iz perioda prethodnih uprava. Posebno zabrinjava činjenica da su tri pitke rijeke u okviru Nacionalnog parka – Treskavička, Babinopoljska i Hridska – stavljene u cijevi za izgradnju mini hidroelektrana. Postavljamo javno pitanje: ko je izdao saglasnosti, ko je odobrio elaborate i ko je dao dozvole za krčenje šuma u zoni vodotokova – pitaju oni. Upozoravaju da je prema dostupnim informacijama, planirano čak 14 mini hidrocentrala na teritoriji opštine Plav. - Zahvaljujući pritisku javnosti i podršci nevladinih organizacija, među kojima posebno ističemo organizaciju „Sačuvajmo rijeke“, spriječeni su dalji pokušaji devastacije riječnih tokova. Podsjećamo i da su 2019. godine određeni objekti dati Nacionalnom parku na valorizaciju u turističke svrhe, ali do danas nijesu privedeni namjeni – pišu oni. Tokom elementarnih nepogoda u maju 2020. godine, ističu, u Nacionalnom parku je „izvaljeno oko 20.000 kubika drvne mase“. - Od tada počinje ozbiljna borba sa potkornjakom – problemom koji je odmah iza požara po štetnosti za šumske ekosisteme. Vlada Crne Gore je 2021. godine, na osnovu člana 31 Zakona o zaštiti prirode, donijela zaključak kojim su omogućene sanacione mjere u zaštićenim područjima. Međutim, 2022. godine dolazi do promjena u rukovodstvu Agencije za zaštitu životne sredine i, umjesto nastavka sistemske sanacije, dolazi do poništavanja tendera za prodaju sanitarne drvne mase i zastoja u sprovođenju mjera – objašnjavaju ekološki aktivisti i građani Plava.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222210244_9a8ff4bdd89c5dd4fe91c84d0f919baf971c381f512ed46a8c5ff0ed0b3dd7d3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260222210244_9a8ff4bdd89c5dd4fe91c84d0f919baf971c381f512ed46a8c5ff0ed0b3dd7d3" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Potkornjak Prokletije"><figcaption>Potkornjak uništava šume u Plavu</figcaption></figure>  Borba protiv potkornjaka, podsjećaju, „svedena je na postavljanje feromonskih klopki, koje služe isključivo za monitoring, odnosno praćenje stanja na terenu, a ne za suzbijanje najezde“. - Time problem nije riješen, već je dodatno produbljen. Tokom 2023. i 2024. godine vođena je intenzivna medijska borba kako bi se problem stavio u fokus javnosti. Tek 2025. godine dobijeno je rješenje o doznaci sanitarne sječe u Nacionalnom parku Prokletije. Međutim, sprovedene mjere su nedovoljne i parcijalne – smatraju oni. Na teritoriji koja gravitira opštini Plav, objašnjavaju, postoji 154 odjeljenja iz dvije gazdinske jedinice, a doznaka je, pišu, izvršena u svega šest odjeljenja, u obimu od oko 9.000 kubika drvne mase, dok je u preostalih 148 odjeljenja evidentirano prisustvo oboljelih stabala bez adekvatne reakcije. Oni zahtijevaju uvođenje stroge i nezavisne kontrole Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, terenski obilazak kompletnog područja Nacionalnog parka, evidentiranje svakog zaraženog stabla i objavljivanje preciznih podataka o stvarnom stanju, hitnu i sveobuhvatnu primjenu zakonom propisanih sanacionih mjera. <h3>PROŠLA GODINA IZGUBLJENA</h3> - Nacionalni park Prokletije predstavlja prirodno bogatstvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Odsustvo sistemskog djelovanja i odgovornosti dovodi u pitanje njegovu budućnost – zaključuju oni. Ukazali su i na nerealizovane aktivnosti iz Programa upravljanja NP Prokletije za 2025. godinu, iako su, kako ističu, „jasno definisane u zvaničnom dokumentu, sa naznačenim nosiocima i obezbijeđenim ili planiranim finansijskim sredstvima“. Bila je predviđena gradnja vidikovaca na lokacijama Kofiljača, Horolac, Vezirova brada i Bogićevića. Tokom 2024. godine urađeno je idejno rješenje - vidikovac, postavljanje zaštitnih ograda, odmorišnog mobilijara i panoramskih tabli. Planirani budžet je 22.000 eura, a odgovorni za projekat biili su direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. Nije realizovana ni gradnja i rekonstrukcija odmarališta i česmi na ulazima u katune Treskavac, Hasova Bogićevića, Hrid, Popadija, Grebajski Zastan i Horolac. Planirani budžet je 7.400 eura, odgovorni su bili, takođe direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. Planom je bila predviđena rekonstrukcija i adaptacija karaula (Gradine), a projekat je kandidovan za kapitalne investicije, ali do realizacije nije došlo. Odgovorni su bili direktor Nacionalnih parkova, direktor Parka Prokletije i Služba za promociju, marketing i turizam, te Ministarstvo unutrašnjih poslova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222210244_36dbcf2085ca598fc0803bd3691da4f1a391b4baf4548cd90b6415790e86aecf.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260222210244_36dbcf2085ca598fc0803bd3691da4f1a391b4baf4548cd90b6415790e86aecf" data-rendition-name="original" width="1334" height="750" loading="lazy" alt="Karaula Gradine"><figcaption>Ništa od rekonstrukcije karaule Gradine</figcaption></figure>  U planu za 2025. bila je predviđena i izrada rampi ispred Centra za posjetioce u Gusinju i novog centra za posjetioce. Iako je idejno rješenje urađeno, rampe nijesu izgrađene, a kapitalni budžet je iznosio 804.000 eura, dok su odgovorni bili direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. U Parku, iako je bilo planirano, nijesu postavljene sedam najavnih i sedam informativnih tabli, kao ni unaprjeđenje postojećeg sistema signalizacije. Za to je bilo predviđeno 17.000 eura

Potkornjak uništava šume, mini hidrocentrale ubijaju rijeke

Sunčan dan, navijanje na plaži Raffaello, balun u vazduhu i aplauzi publike za atraktivne poteze u moru od 14 stepeni – u Herceg Novom se i ovog februara igrao picigin.
Već tradicionalno, deveti put, Praznik mimoze ponudio je jedan od najatraktivnijih sportsko-zabavnih programa u kojem je učestvovalo 11 ekipa, među kojima je prvi put bio i ženski tim – Galiotice. Turnir je imao i humanitarni karakter, kojem su se pridružili i osvajači prva tri mjesta i u cjelosti donirali svoje nagrade, navode u saopštenju iz Opštine Herceg Novi.
U poretku na vrhu tabele nije bilo promjena – četvrtu godinu zaredom pobjednik je ekipa Zeleničke tihe vale: Ivan Matović, Milan Kostić, Lazar Vuksanović, Dušan Vujinović i Vladimir Pavlović.
- Ove godine se, za razliku od prošlih, nismo nešto naročito spremali, ali opet smo pokazali da smo najbolji i da se picigin još igra u Zelenici. Imali smo dobru konkurenciju, posebno ističem ekipu iz Hrvatske koja igra drugačije picigin, ali ipak se, izgleda, sudijama i publici više sviđa naš stil igre - kazao je Matović.
Drugoplasirana ekipa Udruga Makarski picigin igrala je u sastavu: Roko Saničić, Mario Pihler, Nino Ravlić, Milan Grubišić, Mihovil Marinović i Marino Popović.
Došao sam čak iz Švedske samo radi ovoga, kao pojačanje ekipi, zato što sam čuo utiske od prošle godine i rekao sam da moram doći. I stvarno, nisam se razočarao, već oduševio ljudima, vremenom, provodom. Svaka čast na organizaciji, na gostoprimstvu, na svemu", kazao je Saničić i najavio da sljedeći put stižu sa još dvije ekipe i „ciljaju zlato, srebro i bronzu".
Treće mjesto osvojila je ekipa Blavori – Nemanja Mandić, Luka Ljubisavljević, Ivan Samardžić, Marko Božović i Rade Đukić.
- Ušli smo sa nula stresa i sto posto samopouzdanja, a ako nastavimo ovako, mislim da sljedeće godine možemo da osvojimo turnir - istakao je Mandić.
Pehar za najatraktivniji potez dodijeljen je Lazaru Vuksanoviću iz ekipe Zeleničke tihe vale, a priznanje za najmlađeg učesnika ponio je Aleksandar Dabović, član ekipe Got.
- Drugi put sam na takmičenju u piciginu i drugi put osvajam ovo priznanje, mada sam prošle godine preskočio jer mi je ruka bila povrijeđena. Mnogo sam uzbuđen. More je bilo hladno, ali je sunčan dan pa je lakše. Svaka čast svim učesnicima - kazao je Dabović.
Članica ženske ekipe Galiotice i najstarija učesnica turnira, Rada Đaković, kaže da je ideja o formiranju prve ženske postave u piciginu došla „sasvim spontano, slučajno i u zadnji vakat".
- Da je bilo malo više vremena, da se malo bolje konkuriše ovim muškima, bilo bi bolje, ali mi smo se odlično snašle. Ono što je najbitnije, htjele smo da pokrenemo malo prave novske ženske energije na, po meni, jednom od najatraktivnijih programa Praznika mimoze. Nadam se da će zaživjeti ženski picigin - kazala je Đaković.
Deveti turnir u piciginu nastupom su otvorili Gradska muzika, prvi i mlađi ansambl mažoretki i trombonjeri, što je jedan od noviteta, ističe organizator Vuksan Stamenković.
- Uz pehare pobjednicima, statue učesnicima, novitet je i to što su svi dobili članske karte kao uspomenu na ovogodišnji turnir. Bilo je izuzetno dobro, svi su se odazvali, i nebo i sunce su dali svoj doprinos. Ovogodišnje iznenađenje bila je ženska ekipa, Rada je napravila performans i doprinijela da turnir bude još bolji nego inače - kazao je Stamenković.
Naredna godina biće jubilarna, pa je organizacijski tim već počeo da razmatra kako da deseti turnir u piciginu bude još bolji, i kada je riječ o promociji i organizaciji. Vjeruju da će imati podršku da naprave još jedan februarski spektakl i iz Herceg Novog pošalju najljepše priče.

Kad balun poleti, zima prestaje: Na Prazniku mimoze održan deveti turnir u piciginu

Bivši ministar spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije i nekadašnji ambasador pri Ujedinjenim nacijama (UN) Vladislav Jovanović preminuo je sinoć u 93. godini života, saopštila je njegova porodica.
Diplomatsku karijeru je započeo 1957. godine u ministarstvu inostranih poslova Jugoslavije.
Bio je šef diplomatije u dva mandata, ambasador pri UN, Turskoj, službovao u Briselu, Londonu.
Četiri godine je proveo na položaju referenta ambasade u Briselu (1960-1964), zatim je bio drugi sekretar ambasade u Ankari (1967-1971), savjetnik ambasade u Londonu (1975-1979).
Bio je ambasador SFRJ u Turskoj od 1985. do 1989. godine.
Vodio je nekoliko delegacija Jugoslavije na mirovnim i drugim pregovorima tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

Tag: novak-adzic