Prof. dr Đulio Vinjoli o crnogorskim zelenašima tokom Drugog svjetskog rata

Neoboljševičkim dogmatama, sljedbenicima propalog sistema, ideologije i propale Jugoslavije, šaljem dobronamjernu poruku da pročitaju knjigu prof. Dr Đulija Vinjolija, objavljenu u Đenovi 2002. 

Univerzitetski profesor Vinjoli, prijatelj i podržavaoc obnove crnogorske nezavisnosti (nedavno je umro) je jasno napisao da crnogorski zelenaši čiji je vojni vođa a značajno i politički u drugom svjetskom ratu bio general Krsto Popovic nijesu bili fašisti po ideologiji, niti ih je ta ideologija zanimala, ni bliska, vec im je u svijesti i emocijama bila samo Crna Gora, a ne Musolini i fasizam. O tome prof. Vinjoli piše:

"Italofilija Crnogoraca bila je determinisana samo prema njihovoj aspiraciji za crnogorskom nezavisnošću, koja je bila u vezi sa kraljevstvom Petrovića i razvoju države, i očekivali su da se te projekcije ostvare kroz tradicionalno savezništvo i saradnju sa “velikom” Italijom (kojom je, uostalom, vladala crnogorska kćer); njena vojska je stupila u zemlju kao oslobodilac. S tim u skladu, politička snaga koja je bila najviše zainteresovana za saradnju sa Italijanima bio je pokret Zelenaša čiji je program uvijek bio orijentisan u tom smislu i koji je u Italiji našao, kao što smo vidjeli, jedinu (doduše nedovoljnu i kasnije srušenu) potporu.

Ipak, italofilski elemenat u Crnoj Gori pokazivao je gotovo apsolutnu ravnodušnost prema fašizmu i njegovim ritualima, uvijek podsjećajući na tradicionalno savezništvo među narodima, više nego na ista ideološka stajališta, čije značenje izgleda da nijesu ni shvatali"

Prof. Dr Đulio Vinjoli, "Italijansko-cnogorski slučaj", Đenova, 2002.