Napravite muzej četniku Blagoju Jovoviću, da Brdža ne ide u Beograd; Neka spasi dušu
Izvjesni Brdža, odbornik Andrije Mandića u Glavnome gradu sa samo srednjom školom i vozačkom B kategorije u zvaničnoj biografiji, što mu zbog poštovanja prema muzi Clio nećemo dozvoliti da bude pomenut imenom i prezimenom, briljirao je svojim poznavanjem istorije na śednici lokalnog parlamenta. Kakav je to lokalni parlament đe se divani o istoriji, najbolje bi možda opisala _Dior_ papuča gradonačelnikove supruge - skupa, a beskorisna (misli se na boroletu).
Nego, Brdža, u stilu nekog vehementnog brdžanina, pokazao je zamašno znanje iz povjesnice Drugoga svjetskog rata, ili što bi IN4S (na kojem ćete, siguran sam, pored mog horoskopa čitati i ovu kolumnu) rekao - "povesnice". Kaže on kako su Trinaestojulski ustanak dizali četnici, iako četnički pokret u CG toga doba još nije bio formiran. I to ga je, veli, digao Jakov Kusovac, na Cetinju! kao da nije bilo drugih organizatora. Pa nabraja kao heroje sve vrle i gadne četničine od strašljivca i zlikovca koji je plakao na suđenju, Draže Mihailovića, do koljača Pavla Đurišića, lažova Blagoja Jovovića, vojnika ubice i sadiste Jakova Jovovića, te Đorđija Lašića, koji je zbog rane zadobijene od partizana najveći dio rata proveo u krevetu i van stroja. Za ove nesrećnike koji na duši imaju toliko civila, naročito žena i đece, kao prośečna Ajnzac grupa SS po Ukrajini, traži Brdža ulice i spomenike. Oće, kaže, muzej Blagoja Jovovića, da ne ide u Srbiju da se klanja četničinama.
E pa, Brdža, ti si zapravo napravio kopernikanski obrt u odnosu na svoju partiju, jer nećeš u Srbiju! Možda nije najsrećniji povod, ali je svakako prvi korak ka izbavljenju duše, katarzi, oslobođenju od četničkih zabluda, nazovi kako hoćeš, koje su mračnjački zarobile Srbiju posljednjih decenija. Ne ići tamo danas pravo je bogatstvo jer je današnja Srbija pokvarena vremeplovska mašina - čovjek kad tamo ulazi, kao da ulazi u paralelni Treći Rajh.
Drugi korak je definitivno da umjesto što sluša popovsko retuširanje prošlosti i prolazi kroz vid revizionističke lobotomije (naživo), pođe do Državnog arhiva Crne Gore i pogleda dostupna dokumenta o Drugome svjetskome ratu. Tu kuću sad vode kadrovi Demokrata bliski Crkvi Srbije, pa je objektivnost dokumenata zagarantovana, sigurno nije kominternovsko-ustaška, ili gore - komitsko-zelenaška, talijansko-kopiladska izmišljotina i ujdurma. Tamo će naći pregršt dokumentata koji svjedoče o četničkim zločinima, svakojega od njegovih izmaštanih heroja. Liše o jednom - Blagoju. Blagoje Jovović, inače zemljoradnik, bio je nepoznati član četničkoga pokreta. Zajedno s krvolokom i masovnim ratnim zločincem Jakovom Jovovićem, koji je direktno i otvoreno sarađivao s nacistima, pobjegao je za Argentinu.
Tek nakon raspada Jugoslavije Blagoje se vrnuo u Crnu Goru. Tada se sreo s glavnim druidom za istorijsko mađijanje i maštanje. Znate na koga mislim, sigurno - onoga što je Dukljana veziva za Vezirov most, a Arkana dočekivao u manastiru. Ne znam s čim su se natapali, ali su nakon susreta obojica obznanili halucinacije da je Blagoje ubio Anta Pavelića (ne zubara) u Borhesovoj domovini! Da je tada postojao Netflix, stari vrač je garantovano mogao prodati priču za ekranizaciju.
Vratimo se sad na Brdžu i proces njegove rehabilitacije. Dakle, Brdži nakon izlaska iz Arhiva predlažemo terapiju čitanja srpske istoriografije. Prvo Bojana Dimitrijevića, koji je kazao da srpska istoriografija nije imala saznanja o Blagojevom atentatu na Pavelića. Ili Dubravku Stojanović, koja kaže da je u pitanju izmišljotina. Bilo bi to ljekovito i za Brdžu i za Crnu Goru.
Tako gledano, Blagoje Jovović bi zaista trebao dobiti muzej koji bi se zvao, recimo, "Muzej iluzija", u kojem bi se izložile sve četničke laži, počevši od lažnih izvještaja Draže Mihailovića zapadnim saveznicima da se bori s nacistima, što mu je omogućilo da ga privremeno nazovu "prvim gerilcem Evrope" (a što je s Poljacima i Česima Brdža, valjda su i oni imali neke gerilske i diverzantske skupine, ovi drugi su čak ubili trećeg po hijerarhiji nacistu, za razliku od Čiče koji je lizao okupatorske tepsije), pa do lažavine Gojka Perovića, koji uporno ponavlja jedne te iste manipulacije u pokušaju da četnicima dâ legitimitet.
Taj bi muzej učinio više no prosvjetni sistem CG od 1945. naovamo!