U bivšoj Čehoslovačkoj po svojoj zloglasnosti izdvojile su se godine s osmicama. 1948. komunisti su sproveli puč i preuzeli vlast, a 1968. sovjetski tenkovi su ugasili eksperiment "socijalizma s ljudskim licem". Ako pitate nekog od savremenika Praškoga proljeća, obavezno će vam govoriti o zavođenju strahovlade u toku mandata Gustáva Husáka, tzv. periodu "Normalizacije". Prisluškivanje, maltretiranje, prebijanja, hapšenja, gušenje medija i svakog vida sloboda, građanskih ili umjetničkih. Tih dvadeset godina užasa obično se naziva i Husákova era i ona je simbol mraka i potlačenosti Čehoslovačke pod sovjetskom čizmom u izradi domaćih bolesnika, sadista i moskovskih slugu.
Pročitao sam juče medijske napise o "najvećoj akciji" protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori i doslovno vidio rukopis STB-ovskih tužilaca iz Čehoslovačke koji su progonili novinare, kritičare, umjetnike, uostalom, sve neistomišljenike režima. Privođenje mimera "Radosava Vrbice" posebno je bilo ilustrativno - ono me je podśetilo na jedno od mnogih maltretiranja članova kultne češke rock grupe The Plastic People of the Universe, kada je češka policija privela njihovog tekstopisca zbog stiha da je "danas neđelja" i "da ga svrbe muda". Vlast koja hapsi satiru, jadna je i nazadna, i ovoj će crnogorskoj makar istorija suditi, ako je mi kao savremenici ne srušimo. Jer sve je više očiglednije da vlasti u Crnoj Gori sprovode rusku verziju demokratije. Kako drugačije tumačiti cijeli isprepleteni tužilački scenario u kojem su uhapšeni biznismen, dva policajca i tužiteljka s optužbama da su medijima davali informacije, rukovodili mim stranicama i botovskim mrežama koji su pak - kritikovali vlast. Čudno piše: organizovani kriminal.
A što se zapravo desilo?
Nesposobni bezbjednosni sektor koji nosi na duši dva cetinjska masakra, uhapsio je tužiteljku koja je vodila ta dva najteža slučaja u istoriji crnogorskog pravosuđa i koja je potencijalno mogla ogoliti lanac (ne)odgovornosti u policiji i institucijama u dvije tragedije! Zatim, gle čuda, u vezu s kriminalom dovedeni su mediji koji su nedvosmisleno procrnogorski i kritički nastrojeni protiv vlasti!
Da bi ugušili slobodu medija, vlasti su potegle za fedjukinovskim manirom koji su usavršavali prethodnih godina na ljudima poput Milivoja Katnića, prvog političkog zatvorenika u obnovljenoj Crnoj Gori.
Dakle, ušli smo u novu eru đe se krši pretpostavka nevinosti i đe režimske vreće sala od bivših novinara pišu optužnice po društvenim mrežama. Ušli smo u doba u kojem poluđeli ministri iz oblasti bezbjednosti i njihovi partijski kompanjoni s potisnutim frustracijama, zadovoljavaju svoje fantazije o lisicama i uniformama na veoma bizaran, gotovo sadistički način.
Cijeli proces je dirigovan iz Beograda i za cilj ima totalno uništenje svake procrnogorske ili crnogorske nacionalne akcije, političko-medijska i intelektualna dekapitacija, kako bi naša država postala plijen Srbije, njen evropski i NATO satelit kojim može igrati međunarodne igre spolja, a vršiti pljačku i kolonizaciju iznutra. Jer pogledajte samo spiskove pohapšenih ljudi posljednjih godina po osnovu "borbe protiv korupcije i kriminala", u najvećem broju slučajeva hapse se isključivo nacionalni Crnogorci.
Stanje je opasno i zahtijeva recipročan odgovor. Snaga je u rukama građana, tako da je od juče svako meta. Ako se ujedinimo i pokažemo zube, začas ćemo omesti vladajuću pestokupljevinu. Iako bi da kopiraju Husáka (na ruskom Гусак), ako budemo pametni i složni, brzo će završiti kao guske u magli.
Zato je važna svaka reakcija na njihov rad - članak, mim, status, građanska neposlušnost. Gađati ih u ego, jer to je sve što imaju, napumpan popecima s državnoga atara. Oštro i argumentovano razobličavati sve ruske modele vladanja u Crnoj Gori i braniti pravo na slobodu.
I ne zaboravite, protiv sebe imamo vječne gubitnike - jer velikosrpski nacionalizam je gubitnička priča.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Vrijeme Gusaka

Dok sam gledao srpsku vojsku koja je defilovala ispred predśednika Srbije Vučića i njegove regionalne posluge, moram priznati, bio sam zadovoljan.
Prvi put u istoriji velikosrpskog nacionalizma, srpske vlasti su organizovale vojnu paradu da prepadnu svoje stanovništvo, a ne regiju. Jer, kome je Vučić mogao priprijetiti svojim trupama? Hrvatskoj, Albaniji, Crnoj Gori, Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj koje su u NATO? Nikako. Bosni i Hercegovini, koja je i pod embargom i gotovo nenaoružana, sa svojom slavnom Armijom RBiH herojski razgonila četničke bande i ispisala najljepše stranice patriotskog otpora na Balkanu?
Sigurno ne, jer probosanski dio BiH sada zna s kim ima posla. S Kosovom, koje je nakon stogodišnjeg aparthejda izvojevalo pobjedu 1999. godine? Zasigurno ne.
Dakle, Vučić je jedino mogao priprijetiti studentima i građanima koji protestuju protiv njega.
No, pored zadovoljstva što je Srbija spala na to da se njen izvoz nestabilnosti u regiji vratio kući, ośećao sam i mučninu. Srpska vojska je jedna od najkompromitovanijih vojski u istoriji Evrope nakon Drugoga svjetskog rata. To je vojska koja je ubijala civile, silovala i palila. To je agresorska vojska koja se nije suočila sa svojom ružnom istorijom razaranja i uništenja naselja i gradova.
Džabe MIG-ovi i Rafali, džaba kineski dronovi i artiljerija iz vremena JNA, džaba replike Knindži koje neutrališu žute prsluke, džaba Andrija Mandić i Milan Knežević kao nasljednici Slobovih piona, srpski marš nikoga nije uplašio, naprotiv, pokazao je opravdanost širenja NATO u regiji, približavanja Hrvatske, Albanije i Kosova u vojnim pitanjima te pojačanoj memorijalizaciji bosansko-hercegovačkih heroja posljednjih godina koja mlađe generacije upozorava da zlo ne spava.
Srpsku vojsku poštovaću onoga trena kad se ta vojska izvini za zločine koje je počinila u Crnoj Gori 1918. godine te nakon priznavanja agresorske uloge u ratovima devedesetih, od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Kosova. Do tada, prezir. A veleizdajniku Krapu pamtimo.&nbsp;

Vojna parada u Beogradu - ko se boji Vučka još?

Aleksandar Vučić godinama je gradio sistem potpune kontrole, od medija i institucija, preko kriminalnog podzemlja, do stvaranja sopstvenih tajkuna. Vjerovao je da je mlađa generacija potpuno nezainteresovana za politiku i da mu ne može predstavljati prijetnju. Međutim, upravo su studenti ti koji su ga demantovali - iz mirnih okupljanja nastao je najorganizovaniji studentski pokret u Evropi, kazao je danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) glavni odgovorni urednik Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) u Srbiji Stevan Dojčinović. Dojčinović je govorio danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) u okviru panel-diskusije posvećene prepoznavanju zajedničkih izazova u demokratiji u zemljama Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva. Panel je održan u sklopu Cetinjskih filoloških dana, koji se na Cetinju organizuju od 17. do 19. septembra.&nbsp; Prema njegovim riječima, posljednjih 15 godina u Srbiji dolazi do krize u demokratskim strujama koje su prethodno vodile procese, a kulminacija se desila oko 2012. godine kada je i proces pridruživanja Evropskoj uniji usporio, a korupcija postala svakodnevna.&nbsp; - &nbsp;Godine 2012. u Srbiju se vraća mlađa generacija partija koje su vladale 90-ih. Vučić postaje lider lišen bilo kakvog ideološkog smisla, niko iz njegovog kruga nema zabilježenu ideološku opredijeljenost. Za njih je dolazak na vlast bio isključivo goli cilj - prilika da se materijalno obogate – istakao je Dojčinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918150932_ad964b88ce91204d4cda1ec9706a43af76d7fe877f7071cbae5a8ef981d15139.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918150932_ad964b88ce91204d4cda1ec9706a43af76d7fe877f7071cbae5a8ef981d15139" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Panel-diskusija "> <figcaption>Panel-diskusija (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  <h2>SAVEZI SA KARTELIMA I KONTROLA MEDIJA</h2> Vučić je, kako pojašnjava, najprije preuzeo kontrolu nad medijima, a zatim nad podzemljem.&nbsp; - Pored medija, prvi zadatak bio mu je sklapanje saveza sa kriminalnim kartelima. Ključna stvar koju je preuzeo od Miloševića jeste držanje moći kroz paralelne institucije. Vjerovao je da je bolje kriminalce držati pod svojom kontrolom. Treći ključni korak bio je zamjena tadašnje ekipe tajkuna i stvaranje nove koja će poticati iz SNS-a – objašnjava Dojčinović. On navodi i da je Vučić od svojih najbližih saradnika napravio najmoćnije ljude u državi.&nbsp; - On je smatrao da nikakvu energiju ne treba usmjeravati ka mlađoj generaciji, vjerujući da oni nikada neće biti zainteresovani za politiku – naveo je Dojčinović. <h2>DECENTRALIZACIJA</h2> Kako pojašnjava, na početku protesti nijesu djelovali kao prijetnja Vučiću.&nbsp; - Ali u jednom trenutku napravio je seriju pogrešnih poteza, postajući svjestan da gubi podršku. Do tada je uvijek puštao proteste da sami od sebe izblijede – dodaje Dojčinović.&nbsp; Protesti su, podsjeća, započeli studentima koji su petnaestominutnim ćutanjem obilježavali stradanje 15 osoba u obrušavanju nadstrešnice u Novom Sadu - SNS šalje ljude da ih napadnu i prebiju. Nakon toga studenti počinju da organizuju blokade i dolazi do velikog studentskog protesta. Oni u startu nijesu imali znanje o funkcionisanju političkih procesa. Ipak, nastao je najorganizovaniji studentski pokret u Evropi, organski, od nule. Osnovna logika bila je potpuna decentralizacija – nije postojao lider, a nijedan student se u medijima ne pojavljuje više od tri puta – podvukao je Dojčinović.&nbsp; Istakao je i da Vučić u početku nije znao koga da hapsi ili kažnjava.&nbsp; - Pokret je objedinio studente iz cijele Srbije i prvi je udario na Vučića njegovim sopstvenim metodama. Nije imao način da ih slomi jer su u svojim redovima imali predstavnike različitih slojeva društva – naveo je Dojčinović. <h2>OPOZICIJA NIJE MOGLA DA PREUZME MOMENTUM</h2> Kao glavni razlog zbog kojeg se protiv Vučića nije ranije formirala snažnija struktura navodi opoziciju, dodajući da ona nije mogla da preuzme taj momentum. - Studenti su već formirali svoju listu, ali imena kandidata čuvaju dok izbori ne budu raspisani, kako bi izbjegli Vučićevu medijsku propagandu i pokušaje satanizacije – zaključio je Dojčinović.&nbsp; Pored Dojčinovića, govornici na događaju su bili i Hernán Alberro iz Fondacije Forum 2000 (Češka Republika) i profesor Boban Batrićević sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Ovaj projekat realizuje Fondacija Forum 2000 uz finansijsku podršku Višegradskog fonda, te okuplja devet organizacija iz zemalja Višegradske grupe (V4), Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva, s ciljem jačanja uloge organizacija civilnog društva kao ključnih aktera demokratske otpornosti i promjena u svojim regionima. Panel-diskusija je direktno povezana sa nedavno objavljenim dokumentom pod nazivom „Prvi pristup identifikaciji zajedničkih izazova demokratiji u zemljama Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva“.&nbsp; U njemu se analiziraju ključni izazovi poput slabljenja civilnog društva, jačanja nacionalizma i populizma, geopolitičkih pritisaka, socio-ekonomskih nejednakosti i erozije demokratskih procesa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918150936_6f58955ddb34a26988d88f19e19880cc3802a72ec3946cab8d6709b8347fd5a8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918150936_6f58955ddb34a26988d88f19e19880cc3802a72ec3946cab8d6709b8347fd5a8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Panel-diskusija "> <figcaption>Panel.diskusija (Photo: Portal ETV/V.Lj. )</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

Dojčinović: Vučić vjerovao da je mlada generacija nezainteresovana za politiku, iz mirnih okupljanja nastao najogranizovaniji studentski pokret u Evropi

Izlet u prošlo - slučaj Ćorkovača
Ko ne zna, Ćorkovača je uzvis od nekih 600 metara u bosanskoj Krajini, blizu Bužima. Za tamošnje stanovništvo sveto brdo koje je tokom rata držala viteška (105.) 505. Bužimska viteška brigada legendarnog komandanta Izeta Nanića te time spriječila genocid u Cazinskoj krajini, odnosno Bihaćkom okrugu. Otpor tamošnjih bosanskohercegovačkih patriota probali su da slome svi - i ratni zločinac Ratko Mladić koji je tu ranjen, i Legija, takođe ranjen, te "naš" Arkan i neki njegovi "naši", znate dobro koji. Da je Ćorkovača pala u toku rata, mapa Zapadnoga Balkana izgledala bi potpuno drugačije, smatraju mnogi vojni analitičari, jer, niti bi hrvatska vojska kasnije mogla sprovesti oslobodilačku operaciju Oluja, niti bi etnička struktura tog kraja bila ista. Bile bi to nove Srebrenice. Ipak, jedinice 5. korpusa Armije RBiH i njegova udarna pesnica 505. Bužimska, likvidirali su četničke vlažne ekspanzionističke snove.
Nanićev nasljednik na mjestu komandanta i vojni istoričar, pukovnik Sead Jusić, u svojim je monografijama o ratu u BiH potcrtao značaj Ćorkovače i Bužima, ulazeći u istorijat velikosrpskih nasrtaja na te predjele. Naime, kako kaže Jusić, još je Petar Karađorđević aka Petar Mrkonjić (nažalost, budući crnogorski zet i kralj Srbije) tokom bune 1875. godine ratovao s "bužimskim Turcima" kako je o tome u pismu obavještavao srpskog ambasadora u Beču. U kasnijim srpskim interpretacijama istorije, Karađorđevićeve akcije su mitologizovane, pa mu je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije na Ćorkovači podignut spomenik.
Znajući praksu komemoriranja tog doba, nije teško zaključiti motivaciju podizanja spomenika srpskome kralju na uzvišenju koje dominira cijelim prostorom vrlo udaljenom od Srbije. Da, to je zasigurno podizanje turističkih potencijala okoline Bužima i poziv na interkulturni dijalog, onako kako danas u Crnoj Gori na pomirenje poziva četnički vojvoda i predśednik Parlamenta Andrija Mandić. No, što zub vremena, što ratna razaranja, lišili su taj spomenik značaja kakav mu se pridavao dok Bosna i Hercegovina nije imala garantovan teritorijalni integritet. Danas tamo ponosno stoji spomenik bosanskohercegovačkim patriotama i borcima koji su spasili Cazinsku krajinu od genocida i tu će ostati dok i śećanje na generala Izeta Nanića.
Naša stvarnost
Od početka "Doba gadluka", koje na vremenskoj mašini očitava 30. avgust 2020. ili kako ga Miloš Ðuričković lucidno naziva "Splačinijadom", podizanje turističke infrastrukture Crne Gore ozbiljno je uznapredovalo. Nova, anticrnogorska vlast kojoj su duhovni oci Amfilohije, Atanasije, Irinej i ostali Justinovi đaci koji su kadili tenkove na Bosnu i drugovali s Arkanom, počela je s dinamičnim inicijativama podizanja spomenika, izmjene naziva ulica i kontrole mjesta śećanja. Četnički zlikovci iz Drugoga svjetskog rata i njihovi nasljednici u potonjim balkanskim ratovima, dobijaju svoje mjesto pod nebom na crnogorskoj teritoriji. Nemam želuca da po ko zna koji put pobrojavam velikosrpske inicijative od spomenika Pavlu Ðurišiću do ulice Pavlu Bulatoviću ili lelekanju zalutalog Joanikija za kapelom na Lovćenu.
Želim ukazati na proces - u pitanju je strateško i simbolično osvajanje teritorije, onako kako bizini ostavljaju trag po zābranu. Nakon kulturne aproprijacije slijedi i formalna. Onako kako je spomenik Petru Karađorđeviću markirao Ćorkovaču i motivisao pohode na Krajinu, tako potencijalno sve obilježene tačke crnogorske teritorije mogu postati kote za udar. Zato se moramo boriti čvrsto protiv krađe naše zemlje i njenog preoblikovanja. I vjerujte mi, tu je ova vlast najtanja jer kad je izvedete na taj teren, njihova brojnost, moć i tehnologija uopšte ne pomažu. To je uostalom pokazao protest koji je organizovala Stega povodom resimbolizacije Trinaestojulske nagrade, najvećeg našeg državnog priznanja. U kulturnom smislu treba raditi ono što je na bojnom polju savjetovao Nanićev vojni genij - ulaziti duboko u neprijateljsku teritoriju iznenada i dolaziti u poziciju da se bude "puška na pušku".
Prevedeno na aktivistički rječnik, neophodno je što više građanskih akcija i performansa u granicama ustavnih okvira i demokratije, tako postižemo asimetriju koja nama odgovara. Važno je izazivati Mandića i Metodija i Bečića i Gojka da pokazuju svoje pravo lice. Stega je jednom pokazala kako se to radi. Mora se nastaviti.
Četnici sami neće otići niti će ih salonski preživari i bivši frustrirani koritaši koji misle da su bitni pomjeriti iz fotelja, dok ih ujedinjeno i pametno ne poguramo.

Četničko zapišavanje teritorije: Njihova moć ili slaba tačka?

Profesor Fakulteta za crnogorski jezik i kniževnost Boban Batrićević predstavlja ove godine Crnogorski PEN centar na godišnjem kongresu Međunarodnog PEN-a. Kongres se održava u Krakovu od 2. do 5. septembra.
On će učestvovati na radnim sesijama koje su posvećene aktuelnim izazovima s kojima se danas suočavaju pisci, naučnici, umjetnici i civilni aktivisti.
Takođe, Batrićević će kao član Komiteta pisci za mir Međunarodnog PEN-a govoriti o situaciji u Crnoj Gori i sve češćim napadima na novinare, pisce i kritičare vlasti u našoj državi te nastaviti ranije započete napore da se jedan od narednih svjetskih kongresa održi u Crnoj Gori.
Na kongresu učestvuje više od 200 delegata iz preko 100 država svijeta.
Tokom kongresa predviđen je niz aktivnosti među kojima i zvanični prijem delegata od strane gradonačelnika Krakova.

Boban Batrićević na svjetskom kongresu PEN centara u Krakovu

Prof. dr Boban Batrićević postao je član Međunarodne koalicije za demokratsku obnovu ICDR, saopšteno je iz Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK).&nbsp; ICDR je, kako navode, globalna inicijativa grupe intelektualaca, aktivista i političara zabrinutih zbog širenja moći i uticaja autoritarnih režima, kao i zbog istovremenog slabljenja demokratskih sistema iznutra. &nbsp; Članovi ICDR-a su, između ostalih: nobelovka Svetlana Aleksijevič, politikolog Francis Fukuyama, šahovski velemajstor i politički aktivista Gari Kasparov, francuski filozof Bernard-Henri Lévy, hongkonški lider i poslanik Nathan Law, novinarka i autorka Anne Applebaum, politikolog Ivan Krastev, aktivistkinja Rosa María Payá, kao i istoričar i pisac Timothy Snyder te mnoge druge istaknute ličnosti. &nbsp; - Ulazak našeg profesora u ICDR predstavlja značajan iskorak za FCJK u jačanju međunarodne mreže partnera i promociji temeljnih vrijednosti našeg fakulteta: obrazovanja, demokratije, građanskih vrijednosti i pomirenja - saopšteno je iz FCJK-a.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082115084_c6ca37b51f13d181cd4b754d2601c8a42692f8650d9f2a6e0b75a1e548e772f3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025082115084_c6ca37b51f13d181cd4b754d2601c8a42692f8650d9f2a6e0b75a1e548e772f3" data-rendition-name="original" width="1296" height="867" loading="lazy" alt="Batrićević "> </figure>  Batrićević će u okviru ICDR-a biti član Working Group on Women, Democracy, Human Rights and Security, a pristupanjem Koaliciji potpisao je i "Praški apel", dokument kojim se potvrđuje privrženost odbrani demokratskih vrijednosti i ljudskih prava širom svijeta.&nbsp; Njegovo ime će uskoro biti dodato na listu potpisnika. &nbsp; - Rad ICDR-a koordinira jedna od najprestižnijih evropskih fondacija Forum2000, koju je suosnovao češki predśednik i pisac Václav Havel, a s kojom FCJK blisko sarađuje - zaključuju iz Fakulteta.&nbsp;

Batrićević postao član Međunarodne koalicije za demokratsku obnovu ICDR

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

Śećate li se argumenata kad je Draško Đuranović oćeran iz Pobjede? Da je slaba čitanost, da vuče previše resursa a da nema marketinšku prođu, da joj ipak treba redefinicija. I što smo dobili? Gojka Perovića za kolumnistu! Da, onog Gojka, četničkog apologetu, mrzitelja crnogorske nacije i predstavnika manipulatorske popovštine koja izvrće istorijske činjenice. Zato pitamo vlasnika kuće, gospodina Statisa- diže li vam Gojko čitanost?!
Ne pada mi napamet da ulazim u detaljnu analizu Gojkove revizionističke čorbe, bilo bi to ravno (da iskoristim riječi jednog talijanskog olimpijca, velikog srpskog prijatelja, odlikovanog od strane Kraljevine Jugoslavije zbog zasluga u Prvom svjetskom ratu, najvećeg zaštitnika četnika u Crnoj Gori – generala Pircija Birolija) – „oranju mora“. Samo ću mu na svaku njegovu tezu o potrebi revizije istorije odgovoriti:
<h3>Na konto toga da je kraljevska jugoslovenska Vlada bila protiv nacifašizma</h3>
Vlada je stupila na snagu pučem, tek nakon što je Jugoslavija odlučila da pristupi Trojnome paktu. Vlada nije smijenjena zbog antifašizma, no zbog nekoliko faktora: učešća engleske obavještajne službe, nezadovoljstva unutar vlasti politikom namjesnika Pavla Karađorđevića. Koliko je nova vlada bila spremna za rat s fašizmom, vidi se po tome što je na dan bombardovanja Beograda, premijer bio zakazao vjenčanje svoje ćerke.
Potom, takvi falsifikatori kao Gojko još uvijek pripisuju kralju Nikoli Petroviću-Njegošu što je napuštio Crnu Goru 1916. godine, i to nakon pune dvije godine krvavih borbi s austrougarskom vojskom. A Gojkov kralj i njegova vlada utekli gotovo čim je rat počeo.
Treće, koliko je kraljevina Jugoslavija bila poštena i uređena država, viđeli smo na osnovu njene vojske koja je počivala na „genijalnosti“ svojih uspostavitelja, srpskih generala iz Prvoga svjetskog rata na „ofanzivnoj doktrini manevra“, a završila rat za 11 dana, rascijepana, odrpana i ponižena.
<h3>Kako kaže Gojko: Crna Gora, SPC i fašizam?</h3>
U ovoj tački padre Gojko jezičcima svog revizionističkog ognja, pokušava da spali kolaboraciju predstavnika srpske crkve u Crnoj Gori s talijanskim i njemačkim okupatorom – pa veli, ne gledajte što je radio „mučenički lik“ Joanikija Lipovca, no gledajte patrijarha Gavrila Dožića? A što da radimo s Joanikijem i njegovim sveštenstvom koji su dočekivali fašiste i naciste kao što su to radili simpatizeri ustaša ili Banderovaca? Što da radimo s činjenicom koju kovač lažne istorije Perović stalno prećutkuje – da je jedina bogoslovija SPC koja je radila na prostoru Jugoslavije tokom cijelog Drugoga svjetskog rata, bila Cetinjska bogoslovija! Da to nije zaslužila kolaboracijom, ne bi joj Talijani i Njemci to dozvolili. Trebamo li pominjati da je gro Joanikijeva sveštenstva učestvovao u propagandnom ratu protiv partizana, a da su pojedini predavači Bogoslovije poput Vlajka Vlahovića širili antisemitizam i optuživali Jevreje za svjetsku zavjeru?
<h3>Ako laže Gojko, ne laže Bog</h3>
Treća teza Gojkočeskua bavi se geopolitikom u kontekstu Drugoga svjetskog rata pa ponavlja one otrcane teze – đe je bio SSSR do juna 1941? Što se oni nijesu borili protiv Hitlera? Niti sam fan Sovjetskoga Saveza, niti komunizma, ali to ne znači da ne poštujem istorijsku istinu – SSSR je do 1941. godine bio u paktu s Hitlerom, i de jure i de facto, dijeleći s njim Poljsku, vodeći imperijalističku intervenciju u Finskoj, okupiravši pribaltičke zemlje. Razlog tih sovjetskih akcija bilo je nepovjerenje u Zapad, koji je 1938. godine kumovao likvidaciji Čehoslovačke, 1939. likvidaciji Austrije. Ako su puštili tako lako Centralnu Evropu, što bi tek radio s nama, pitali su se Staljin i drugovi?
Eto Gojko, ovo se doslovno uči u osnovnoj školi, ne pravi se od toga topla voda i senzacionalističko otkrovenje sa snebivajućim pozivanjem na „dragog Boga“. Ali, nemojmo zaboraviti da iako je Komunistička partija Jugoslavije pratila Sovjetski Savez, zahvaljujući genijalnoj Titovoj intuiciji, partijsko članstvo bilo je pripremano za potencijalni rat s nacizmom. Ako Gojko malo izađe iz četničkog mikrokosmosa, saznaće za čuveni Titov i Krležin razgovor, ili pak, za brojne akcije skupljanja oružja i vježbe pucanja koje su budući partizani organizovali ilegalno mjesecima prije rata u Jugoslaviji. A taj Dražin gerilski pokret na koji se poziva Gojko je 1943. godine izbačen sa spiska savezničkih vojski! Još 1942. godine, predstavnici britanskih i američkih vojnih misija u Crnoj Gori su zabilježili da su bradonje „balkanskog Robina Huda“ rame uz rame s okupatorom. Ne završava se rat 1941, očuše istorije.
<h3>Istorija nije švedski sto, veli Gojko, a onda uzima iz antifašizma što mu volja</h3>
Ako neko mnogo laže, taj se na kraju i zapetlja. U svojoj papazjaniji o. Gojko kaže da antifašizam nije švedski astal pa da se s njega uzima po volji, da bi potom, u istome tekstu, tvrdio kako Joanikije Lipovac nije kanonizovan zbog saradnje s nacifašistima, već što je brinuo o gladnome narodu! Kako onda dalje s ovom pometinom argumenata? Kunem vam se, čitati Gojkove tekstove jednako je čišćenju sabirne (obično koristimo prikladnije ime) jame u glinenom području – najsizifovskijem poslu postmitološkog doba. Jer što raditi kad pročitate nategnute i predimenzionirane analize „martovskih pregovora“, koje je još i komunistička istoriografija detabuizirala. Mnogo veći umovi od Gojka su se suočili s komunističkim greškama, kao npr. Branko Petranović, koji je nakon sloma jednopartijskog sistema dekonstruisao mnoge tabue, tako da ove Gojkove akrobatike u Pobjedi dođu kao seminarski radovi ambicioznih, zelenih bogoslovskih suplenata.
<h3>Spisak</h3>
Na kraju teksta, Gojko je senzacionalistički obznanio (po ko zna koji put do sad objavljen) spisak ubijenih popova SPC u Drugome svjetskome ratu. Pitamo Gojka, zašto za svakoga nije naveo ratnu biografiju? Zašto nije naveo i spisak popova i bogoslova koji su podržavali partizane? I pitamo ga zna li nešto o jednom spisku popova koje je 1944. godine publikovalo pronacističko glasilo Crnogorski vjesnik?
Ako odgovori na ova pitanja, možemo u dalju raspravu.

Jesu li iz Pobjede smijenili Draška zbog čitanosti? Spavate li mirno, g. Statise?

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Izvjesni Brdža, odbornik Andrije Mandića u Glavnome gradu sa samo srednjom školom i vozačkom B kategorije u zvaničnoj biografiji, što mu zbog poštovanja prema muzi Clio nećemo dozvoliti da bude pomenut imenom i prezimenom, briljirao je svojim poznavanjem istorije na śednici lokalnog parlamenta. Kakav je to lokalni parlament đe se divani o istoriji, najbolje bi možda opisala _Dior_ papuča gradonačelnikove supruge - skupa, a beskorisna (misli se na boroletu).
Nego, Brdža, u stilu nekog vehementnog brdžanina, pokazao je zamašno znanje iz povjesnice Drugoga svjetskog rata, ili što bi IN4S (na kojem ćete, siguran sam, pored mog horoskopa čitati i ovu kolumnu) rekao - "povesnice". Kaže on kako su Trinaestojulski ustanak dizali četnici, iako četnički pokret u CG toga doba još nije bio formiran. I to ga je, veli, digao Jakov Kusovac, na Cetinju! kao da nije bilo drugih organizatora. Pa nabraja kao heroje sve vrle i gadne četničine od strašljivca i zlikovca koji je plakao na suđenju, Draže Mihailovića, do koljača Pavla Đurišića, lažova Blagoja Jovovića, vojnika ubice i sadiste Jakova Jovovića, te Đorđija Lašića, koji je zbog rane zadobijene od partizana najveći dio rata proveo u krevetu i van stroja. Za ove nesrećnike koji na duši imaju toliko civila, naročito žena i đece, kao prośečna Ajnzac grupa SS po Ukrajini, traži Brdža ulice i spomenike. Oće, kaže, muzej Blagoja Jovovića, da ne ide u Srbiju da se klanja četničinama.
E pa, Brdža, ti si zapravo napravio kopernikanski obrt u odnosu na svoju partiju, jer nećeš u Srbiju! Možda nije najsrećniji povod, ali je svakako prvi korak ka izbavljenju duše, katarzi, oslobođenju od četničkih zabluda, nazovi kako hoćeš, koje su mračnjački zarobile Srbiju posljednjih decenija. Ne ići tamo danas pravo je bogatstvo jer je današnja Srbija pokvarena vremeplovska mašina - čovjek kad tamo ulazi, kao da ulazi u paralelni Treći Rajh.
Drugi korak je definitivno da umjesto što sluša popovsko retuširanje prošlosti i prolazi kroz vid revizionističke lobotomije (naživo), pođe do Državnog arhiva Crne Gore i pogleda dostupna dokumenta o Drugome svjetskome ratu. Tu kuću sad vode kadrovi Demokrata bliski Crkvi Srbije, pa je objektivnost dokumenata zagarantovana, sigurno nije kominternovsko-ustaška, ili gore - komitsko-zelenaška, talijansko-kopiladska izmišljotina i ujdurma. Tamo će naći pregršt dokumentata koji svjedoče o četničkim zločinima, svakojega od njegovih izmaštanih heroja. Liše o jednom - Blagoju. Blagoje Jovović, inače zemljoradnik, bio je nepoznati član četničkoga pokreta. Zajedno s krvolokom i masovnim ratnim zločincem Jakovom Jovovićem, koji je direktno i otvoreno sarađivao s nacistima, pobjegao je za Argentinu.
Tek nakon raspada Jugoslavije Blagoje se vrnuo u Crnu Goru. Tada se sreo s glavnim druidom za istorijsko mađijanje i maštanje. Znate na koga mislim, sigurno - onoga što je Dukljana veziva za Vezirov most, a Arkana dočekivao u manastiru. Ne znam s čim su se natapali, ali su nakon susreta obojica obznanili halucinacije da je Blagoje ubio Anta Pavelića (ne zubara) u Borhesovoj domovini! Da je tada postojao Netflix, stari vrač je garantovano mogao prodati priču za ekranizaciju.
Vratimo se sad na Brdžu i proces njegove rehabilitacije. Dakle, Brdži nakon izlaska iz Arhiva predlažemo terapiju čitanja srpske istoriografije. Prvo Bojana Dimitrijevića, koji je kazao da srpska istoriografija nije imala saznanja o Blagojevom atentatu na Pavelića. Ili Dubravku Stojanović, koja kaže da je u pitanju izmišljotina. Bilo bi to ljekovito i za Brdžu i za Crnu Goru.
Tako gledano, Blagoje Jovović bi zaista trebao dobiti muzej koji bi se zvao, recimo, "Muzej iluzija", u kojem bi se izložile sve četničke laži, počevši od lažnih izvještaja Draže Mihailovića zapadnim saveznicima da se bori s nacistima, što mu je omogućilo da ga privremeno nazovu "prvim gerilcem Evrope" (a što je s Poljacima i Česima Brdža, valjda su i oni imali neke gerilske i diverzantske skupine, ovi drugi su čak ubili trećeg po hijerarhiji nacistu, za razliku od Čiče koji je lizao okupatorske tepsije), pa do lažavine Gojka Perovića, koji uporno ponavlja jedne te iste manipulacije u pokušaju da četnicima dâ legitimitet.
Taj bi muzej učinio više no prosvjetni sistem CG od 1945. naovamo!

Napravite muzej četniku Blagoju Jovoviću, da Brdža ne ide u Beograd; Neka spasi dušu

Legendarni pjevač narodne muzike Halid Bešlić preminuo je danas u 72. godini nakon kratke borbe s teškom bolešću.
Bešlić je hospitalizovan krajem avgusta na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Bešlić je 20. novembra 1953. godine u Knežini kod Sokoca i ostavio je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije i šire.
Njegova karijera, koja je trajala više od četiri decenije, obuhvata bezbroj hitova koji su postali evergreeni i nezaobilazni dio svakog veselja, radija i kafanske muzike.
Među njegovim najvećim hitovima izdvajaju se: "Miljacka", "Ja bez tebe ne mogu da živim", "Romanija", "Hej zoro, ne svani", "Prvi poljubac", "Neću, neću dijamante", "Sevdah da se dogodi", "Vraćam se majci u Bosnu" te brojni drugi.

Preminuo Halid Bešlić

Izložba „3D štampani svijet“, koju je organizovao Elektrotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture - FUNK 2025, održana je danas u Rektoratu Univerziteta Crne Gore.
Izložba je, kako su saopštili sa UCG, privukla posjetioce iz akademske zajednice, institucija i privrede.
Autorka programa i profesorka Elektrotehničkog fakulteta prof. dr Milena Đukanović istakla je da izložba „3D štampani svijet“ pokazuje koliko kreativnost i znanje mogu da doprinesu društvu kada se udruže nauka, tehnologija i društvena odgovornost.
- Ovi radovi su rezultat višegodišnjeg truda naših studenata, njihovog istraživačkog duha i želje da kroz inženjerske inovacije poboljšaju kvalitet života u zajednici. Posebno smo ponosni na projekte koji doprinose inkluzivnosti - od 3D štampe didaktičkih pomagala za djecu i osobe sa invaliditetom, do modela koji povezuju kulturu i tehnologiju - kazala je prof. dr Đukanović.
Cilj im je, kako je istakla, da pokažu da tehnologija može biti humana i da stvara svijet u kojem su znanje, empatija i kreativnost jednako važni.
Postavka je predstavila rezultate višegodišnjih studentskih projekata realizovanih uz podršku brojnih institucija, među kojima su Fond za inovacije, Zavod za školstvo, Centralna banka i Biblioteka za slijepe.&nbsp;
Projekti su, kako su kazali na UCG, bili usmjereni na inovacije u inkluzivnom obrazovanju, 3D štampu didaktičkih igračaka i namještaja za vrtiće, a pojedini radovi prikazani su i na Nedjelji dizajna u Milanu i u sjedištu Ujedinjenih nacija u Beču.
- Posebnu pažnju privukao je projekat 3D štampe crnogorskih perpera, realizovan u saradnji sa Centralnom bankom Crne Gore, čiji su primjerci trajno pohranjeni u Muzeju novca na Cetinju - naveli su na UCG.
Treći segment izložbe, pod nazivom „Kultura svima“, nastao je u saradnji sa Bibliotekom za slijepe i Kulturnim centrom Homer, a promovisao je inkluzivnost u kulturi.
- Izloženi radovi mladih kreativaca, uključujući 3D skenirane i štampane kulturne spomenike, doprinose većoj dostupnosti kulturnih sadržaja osobama sa invaliditetom, posebno slijepim i slabovidim osobama - istakli su u saopštenju.
Izložba je, naglašavaju, ujedno bila priznanje za inovativnost studenata Elektrotehničkog fakulteta, među kojima su i dobitnici UNESCO-ovih nagrada, kao i potvrda društvene odgovornosti Univerziteta Crne Gore.
Festival umjetnosti, nauke i kulture - FUNK, pokrenut prošle godine povodom jubileja 50 godina Univerziteta Crne Gore, promoviše umjetnost, nauku i kulturu, studijske programe, te naučnu i umjetničku produkciju studenata i akademskog osoblja.
Ovogodišnje izdanje, koje traje od 1. oktobra do 1. novembra, obuhvata 30 programa u devet festivalskih cjelina: Govornica, Forum, Kino, Teatar, Izložba, Knjiga, Radionice, Sport i Svirke.

„3D štampani svijet“: Tehnologija može biti humana i stvarati univerzum u kojem su znanje, empatija i kreativnost jednako važni

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) saopšteno je da u Istražnom zatvoru Podgorica, od ukupno 55 pritvorenih lica koja izražavaju određena neslaganja u odnosu na uslove smještaja i sudske postupke, njih 26 to čini štrajkom glađu.
Kako je navedeno u saopštenju, pritvorenim licima koja učestvuju u štrajku glađu obezbijeđena je sveobuhvatna i kontinuirana zdravstvena zaštita. U odnosu na navedeno, medicinsko osoblje kontinuirano prati njihovo zdravstveno stanje, a sa posebnim fokusom na praćenje vitalnih parametara. Ističemo da su sva lica koja učestvuju u štrajku pod stalnim nadzorom, te da je njihovo trenutno zdravstveno stanje stabilno.
Iz UIKS-a poručuju da nastavljaju sa sprovođenjem svih neophodnih mjera u cilju zaštite zdravlja pritvorenih lica, a s tim u vezi i očuvanja reda i bezbjednosti u Upravi.

UIKS: 26 pritvorenika štrajkuje glađu, svi stabilnog zdravstvenog stanja

Dok njegove partijske koleginice u državnom parlamentu dižu frku što se na odboru pominje neko ko nije prisutan (pritom imenom niko nije ni pomenut), propala investicija Saša Mujović, najnebitnija figura sa najvećim titulama, u negativnom kontekstu pominje moje prezime prilikom izlaganja na sjednici Skupštine Glavnog grada - saopštio je poslanik Socijaldemokrata i jedan od predstavnika Evropskog saveza Nikola Zirojević.
No, kako je podvukao, to mu ne predstavlja nikakav problem - već naprotiv.
- Motiviše me da se pozabavim i onima kojima se, drugačije, ne bih bavio. Zamislite vi jednog doktora nauka, bivšeg dekana, koji od početka svoje političke karijere do dana današnjeg služi kao krpa. Svima, pa i sopstvenoj partiji - naveo je Zirojević.
Prvo ga je, kako je rekao, u resoru energetike koji je vodio prevaspitavala Marina Jočić, čiju je smjenu najavljivao, pa naprasno promijenio mišljenje. Milutina Đukanovića i Mija Lekića mu, ističe Zirojević, nije na pamet padalo da pomene.
- Naš vrli doktor nauka. No tu nije kraj Sašinim mukama. Sljedeći udarac stigao je direktno iz njegove partije, rekonstrukcijom Vlade kojom je, njemu tako pametnom, obrazovanom i sposobnom oduzeto pola resora i dato na vođenje čovjeku koji do tada, barem koliko ja znam, nije imao iskustva u toj oblasti. Procjena je, pretpostavljam, bila da od doktora nauka ne može gore - naglasio je Zirojević.
U pokušaju da sanira štetu i smanji bruku, naš hrabri doktor nauka postao je, dodaje Zirojević, kandidat za gradonačelnika.
- I nekim čudom, političkom korupcijom i uticajima iz kriminalnog miljea van Crne Gore, to je i postao. Istina, opet kao krpa, jer vapaje našeg doktora da neće sa grupacijom Jakova Milatovića niko u PES-u nije slušao. Dok su mu građani pokazali šta misle na Gorici 13. jula, a čemu sam se i sam rado priključio, isto su mu pokazali i njegovi koalicioni partneri - rekao je on.
Ne vrijedi, kaže Zirojević, trošiti riječi na ponavljanje onoga što mu je, opet ga tretirajući kao krpu, poručio Milan Knežević.
- Ajde što ne može s nama, “ekstremistima” na Goricu, nego ne može ni kod časnih domaćina u Botun jer postoji vjerovatnoća da bi mogao biti zasut đubrivom. I sad mu je preostalo da kuka i moli da Milojko izbaci Milana iz Vlade, a Milojku, vjerovatno, da ga opet, što bi mladi rekli, iskulira - ocijenio je Zirojević.
Ne iznenađuje ga, kaže, što su njegov lik i djelo predmet interesovanja Saše Mujovića.
- Kako ne bi o meni pričao tamo đe me nema, a i da mu malo poraste rejting i gledanost, pozivam ga da pred kamerama razgovaramo na mnoge političke teme. Sa izuzetkom fekalija jer je tu, priznajem, mnogo bolje profilisan od mene. I da se pritom ponovo bućne u onaj bazen, prošli put mu se očigledno nije primilo - zaključio je on.

Zirojević: Kako ne bi o meni pričao đe me nema, Mujovića pozivam da pred kamerama razgovaramo na mnoge političke teme

Cetinjanin Boban Sjekloća (33) ubijen je u Kotoru, a njegovo tijelo pronađeno je u vozilu na skretanju za plažu Trsteno, saznaje Portal ETV Državna tužiteljka Ana Radović, nakon prijave da se desio zločin, obavila uviđaj tokom kojeg su, kako je rekla Portalu ETV, oduzeti brojni tragovi. - Večeras sam od strane policije obaviještena da je na neposrednom skretanju za plažu Trtsteno pronađeno vozilo u kojem se nalazi tijelo muškarca. Tokom uviđaja pronađen je određen broj čaura i drugi tagovi koji će biti predmet vještačenja. Utvrđeno je da se u vozilu Golf plus podgoričkih registarskih oznaka nalazilo tijelo muškarca B.S, 1992. godište, iz Cetinja - kazala je Radović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dn4vKH7DFOCk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Ona je, ističe, naložila obdukciju i poručila da će u daljem toku postupka preduzimati sve potrebne mjere i radnje u cilju identifikacije počinilaca ovog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251005211052_c8792ac56569f71c12a9447122c89151ddb46f7f42f642c42a2b4eb351ae07e2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251005211052_c8792ac56569f71c12a9447122c89151ddb46f7f42f642c42a2b4eb351ae07e2" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Blokiran put do plaže Trstenovo"> <figcaption>Policija na putu do plaže Trsteno(Photo: TV E/Ivona Đokić)</figcaption> </figure>  Put do plaže Trstenovo je bio blokiran tokom vršenja uviđaja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251005231020_232dc57011c4f6159b35df358e524adb112fb3aafb828bb4610b22177135d002.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251005231020_232dc57011c4f6159b35df358e524adb112fb3aafb828bb4610b22177135d002" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Policija na putu do plaže Trstenovo"> <figcaption>Policija na putu do plaže Trsteno(Photo: TV E/Ivona Đokić)</figcaption> </figure>  Prema našim nezvaničnim saznanjima, prvobitno je prijavljeno da se desila saobraćajna nezgoda, zbog čega su upućeni vatrogasci koji su otkrili da se radi o ubistvu. Sjekloća je godinama bio u bjekstvu, a prema policijskim evidencijama vodi se kao pripadnik cetinjskog ogranka "škaljarskog klana".&nbsp; Od ranije je u policiji zaveden kao operativno interesantno lice. Nalazi se u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva sa još &nbsp;šest osoba zbog sumnje da je učestvovao u švercu 509 kilograma kokaina crnogorskim brodom "Budva". Bio je obuhvaćen i sudskim postupkom povodom ubistva Andrije Gazivode na Cetinju 2020. godine.

Ubistvo u Kotoru: U golfu pronađeno tijelo Bobana Sjekloće, više čaura na mjestu zločina

Teško je bilo vjerovati da je ovakvo brutalno ugrožavanje slobode govora i zastrašivanje medija moguće u savremenoj Evropi, i to u Crnoj Gori koja je na korak od prijema u Evropsku uniju.
Ali, eto desilo se: koncern Vijesti, uslužni servis Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) i Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), saopštio je javno tajne detalje iz istrage. Koji kao da su prepisani iz bilježnice Lavrentija Berije, mračnog Staljinovog tužioca. Dakle, SDT i SPO terete biznismena Aleksandra Mijajlovića da je uređivao više crnogorskih medija u periodu od 2018. do 2024. godine. I to uglavnom medija koji su istraživali nepodopštine vlasti, počev od Mportala, Portala Analitika, Standarda, Pobjede, Antene M... Čak je Mijajlović, tvrde Vijesti, kreirao uređivačku politiku Portala ETV. I to, izgleda, skokom u budućnost: Portal ETV je počeo sa radom 5. septembra 2024. godine, a SDT navodi kritični period od 2018. do 2024.
Kako je onda Mijajlović uspio da se projektuje kao urednik Portala ETV prije nego što je medij i postojao: ko bi mogao da da odgovor na ovo pitanje?
Da je živ možda bi Lavrentij Berija sigurno našao način da okrivi čovjeka, ma što radio. Kako nije odavno među živima, ostaje da se to pitanje proslijedi čelniku SPO Predragu Šukoviću, kao i šefu Specijalnog državnog tužilaštva Vladimiru Novoviću. Očito je da su oni aminovali ovu savremenu hajku kakva nije viđana još iz vremena 1948. godine.
A ovo je danas kraj 2025, u Crnoj Gori, državi na pragu Evropske unije, koja sve više podsjeća na neka mračna vremena. U tom duhu - srećna Nova 1948!
Glavna i odgovorna urednica Portala ETV Ana Šofranac

Srećna nova ‘48.

Bivši ministar odbrane i funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Predrag Bošković priveden je jutros na aerodromu u Podgorici. To je Portalu ETV potvrdio njegov advokat Mihailo Volkov. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FDF8YUftK-GY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> On se, prema našim informacijama, vraćao sa puta na kojem je bio sa suprugom. Bošković je oko 12 sati i 15 minuta izveden iz prostorija Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Bošković je oko 16 sati priveden na saslušanje u SDT-u.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251006121024_a19df40fe46ca588181be34b3e20ead23de121462db56a267571d417bbff23b6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251006121024_a19df40fe46ca588181be34b3e20ead23de121462db56a267571d417bbff23b6" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Predrag Bošković izveden iz SPO"> <figcaption>Foto: Portal ETV/M.Ž.</figcaption> </figure>  Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić saopštio je na konferenciji za medije, nakon jutrošnjeg privođenja Boškovića, kazao je da se to sve savršeno uklapa u progon političkih neistomišljenika. - Vidjeli smo od prve apostolske vlade Zdravka Krivokapića, kad je ministarka Olivera Injac pokušavala na razne načine da pripiše krivicu za određen finansijske transakcije Boškoviću. To je propalo, pa se krenulo sa novim progonom u djelokrugu zloupotrebe stambene politike vlade, pa kad je oslobođen optužbi i u toj presudi nadležnih suskih instanci, pokrenuta je još jedna optužba u serijalu Demokratske Crne Gore, odnosno njihovog ministra odbrane koji je pokušao da optuži Boškovića za podjelu oružja na izborni dan, za plaćanje smještaja Upravi policije tokom 2020. Ništa od toga nije dokazano, niti postoji optužba od tužilaštvva. Ovo je pokušaj da se skrene pažnja sa rasula u bezbjednosnom sektoru, a da se Bošković uključi navodno u određenu kriminalnu organizaciju koju je formirao Aleksandar Mijajlović - kazao je Nikolić. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fnikolic-tuzilastvo-preuzelo-ulogu-da-u-ime-vlasti-progoni-politicke-neistomisljenike&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Na pitanje očekuje li da će neko biti pozvan na saslušanje rekao je da će, prema njihovim saznanjima, doći do ili privođenja ili poziva na saslušanje u svojstvu svjedoka ili hapšenja određenih opozicionih lidera, ali i urednika medija i nevladinih organizacija. - Ovo pokazuje da je ova vlast u terminalnoj fazi. Pozivamo tužilaštvo da se zaustavi i vrati se u okvire zakona, a ne da servilno služi vlasti i da se ne obračunava na besprizoran način sa političkim protivnicima - rekao je, pored ostalog, Nikolić.

Bošković priveden na saslušanje u SDT-u

,,Ne mogu ovdje, dobićete reakciju ubrzo”. Tako se 30. septembra odbrecnuo čelnik Uprava policije Lazar Šćepanović na pitanje novinarke Televizije E o stanju u bezbjednosnom sektoru, nakon dvostrukog ubistva u selu Ugnji blizu Cetinja. &nbsp;&nbsp; Niko nije očekivao da će tri dana kasnije, 3. septembra, reakcija biti ovako brutalna i morbidna. Ne reakcija policije na još jedan mafijaški obračun, već specijalna akcija Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja koji su u petak odradili petostruko hapšenje – kao da rade po ličnim nalozima Demokrata, Bečića ili Bogdanovića, svejedno. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025100619108_90fbb8f5f2b0a801cdf284818fb12a3dfbbcd415d9f5aa177962a73ae4567acc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025100619108_90fbb8f5f2b0a801cdf284818fb12a3dfbbcd415d9f5aa177962a73ae4567acc" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="AUTORI STIGMATIZACIJE POLITIČKIH PROTIVNIKA: Bogdanovića i Bečića "> <figcaption>AUTORI STIGMATIZACIJE POLITIČKIH PROTIVNIKA: Bogdanovića i Bečića(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  HAPŠENJA, HAPŠENJA... Jer, samo neko ko želi da ugodi mračnim željama političara, ili neko ko želi po svaku cijenu da zapuši usta oponentima, mogao je da sprovede tako bezobzirnu akciju, kao što je to uradilo u petak Specijalno policijsko odjeljenje. &nbsp; Prvo su, kao da hvataju naoružanog teroristu ili masovnog ubicu, maskirani pripadnici SPO upali u Više tužilaštvo da bi onda sproveli tužiteljku u lisicama, držeći je imeđu dva čuvara. &nbsp; A onda je sve poprimilo obrise tužilačko-policijskog procesa, koji treba da utjera strah svima koji ne misle kao vlast. Skoro 60 sati od hapšenja pet osoba - među kojima je viša državna tužiteljka Andrijana Nastić, dva policijska službenika, Milovan Pavićević i Vladan Lazović, pripadnik ANB-a Drago Spičanović, kao i jedan biznismen, Aleksandar Mijajlović – nije bilo ikakvog zvaničnog saopštenja. &nbsp; Sve, navodno, u cilju čuvanja bezbjednosti. Ćutalo je i Specijalno policijsko odjeljenje koje je sprovodilo akciju, ćutalo je i Specijalno državno tužilaštvo koje je dalo nalog za lišenje slobode. Istovremeno se – preko uslužnih Vijesti - vodila medijska hajka protiv petoro privedenih. &nbsp;&nbsp; ,,NAJVEĆA AKCIJA IKAD” I kovala laži-bajka o, pazite sad, najvećoj akciji koju je ikad Specijalno policijsko odjeljenje pokrenulo. Opet se u priču krenulo od Vijesti, onda opet Dritan uklizava sa najavom ,,superfinala”, opet Demokrate, pa opet Boris Bogdanović, na kraju, kao neka vrsta začina izvršne vlasti, i potpredsjednik Vlade Filip Ivanović. &nbsp; Najveća akcija ikad? Zaista, veća nego kada je hapšen Svetozar Marović, predsjednik Skupštine, grandioznija od hapšenja Kašćelana i desetina ljudi iz kavačkog ili škaljarskog klana, veća od hapšenja Dikića, Sinđelića i ostalih u pokušaju terorizma 2016, veća čak i od lišavanja slobode Milivoja Katnića ili Zorana Lazovića? &nbsp; Ne, naravno, izjave političara služile su samo za podršku nastavka represivne akcije Specijalnog tužilaštva i specijalne policije. Koja je imala dvostruki cilj: da se sakrije krah bezbjednosnog sektora u slučaju ,,Tunel“, ali i da se bahato demonstrira moć ljudi koji rukovode bezbjednosnim sektorom. Koji su toliko moćni da za njih ne važe ni zemaljski zakoni ili moralni kodeks. &nbsp; Nikada prije, makar ne u posljednjih trideset godina, država nije ličila na one zemlje istočnih despotija u kojima se ne zna ništa o uhapšenima - osim da su živi. I nikada kao u posljednja tri dana nijesu kružile zlokobne najave o novim i novim hapšenjima, saslušavanjima, glasine o tobože ugroženoj državnoj bezbjednosti. &nbsp; Kao da smo u Sjevernoj Koreji, Rusiji ili Bjelorusiji. &nbsp;&nbsp; OD KAD JE MIMER – KRIMINALAC? Ugrožena bezbjednost, a ispituje se poznati mimer, oduzima mu se telefon i konfiskuje kompjuter? Kako može ugroziti crnogorski bezbjednosni sektor građanski aktivista kojeg zaustavljaju u Budvi i oduzimaju telefon, bez odluke suda, upotrebom gole policijske i tužilačke sile. &nbsp;&nbsp; Iako to kriju pod plaštom brige za nacionalnu bezbjednost, jasno je da je specijalnu akciju specijalne policije i specijalnog tužilaštva inicirala ekipa iz vrha Demokrata, a da su to prihvatili i šef SPO i šef SDT-a. Koji su bili njihovi motivi – saznaće se. Za sada je jasno što je cilj: zastrašivanje novinara i gašenje medija koji mjesecima i mjesecima unazad razobličavaju nezakonite radnje i postupanja u bezbjednosm sektoru. &nbsp; Zato su na meti i specaijalaca iz SDT i SPO-a, ali i njihovog uslužnog servisa koncerna Vijesti - i M portal i Portal ETV i Televizija E, ali i Standard, Antena M, CDM... Baš oni novinari koji uporno i dosljedno raskrinkavaju nepodopštine vlasti. &nbsp; I da, moglo bi se reći da je akcija pritvaranja petoro osoba bila najveća akcija. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251006191020_83ae913e33a241ccfe621bb3ac0e2480cbddbf8cb3de7553b255161e0dc3f200.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251006191020_83ae913e33a241ccfe621bb3ac0e2480cbddbf8cb3de7553b255161e0dc3f200" data-rendition-name="original" width="1000" height="768" loading="lazy" alt="DOGOVOR KUĆU GRADI: Šuković i Novović"> <figcaption>DOGOVOR KUĆU GRADI: Šuković i Novović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  LJUDI ZA ODSTRIJEL &nbsp; Ali, akcija planskog zastrašivanja i akcija zataškavanja, skrivanja mučne istine o nekim uticajnim državnim funkcionerima. &nbsp; Zato su pažljivo birani ljudi za odstrijel. Aleksandar Aco Mijajlović je stara meta - trebalo je da bude živi dokaz kriminalizacije medija i navodne zavjere protiv vlasti. Milovan Pavićević je odabran kao žrtva političkog progona koji raskrinkava nezakonitosti političkog progona nepodobnih u policiji pa ga zato &nbsp;treba ućutkati, a Drago Spičanović kao nezgodan svjedok, čovjek koji puno zna o nepodopštinama čelnika bezbjednosnog sektora. &nbsp; Najčudnije je bilo hapšenje više tužiteljke Andrijane Nastić. Neki će reći, samo zato što je krvna rođaka sa Mijajlovićem. Ne, nije to bio jedini motiv: hapšenje je trebalo da bi viša tužiteljka bila ukaljana u javnosti. &nbsp; I da bi joj se tako oduzela dva velika predmeta, istraga masakra na Cetinju, u Medovini, 12. avgsuta 2022. godine i masovnog zločina 1. januara ove godine?! &nbsp; Tužiteljka koja je na kraju trebala da donese sud o tome da li će goniti policijske funkcionere, koji nijesu profesionalno obavljali poslove ni tokom prvog, ni tokom drugog masakra. &nbsp; NEZGODNA PITANJA Zašto nikada nije rađena stvarna istraga o postupanju policije, o vezama masovnih ubica sa nekim velikodostojnicima iz Manastira na Cetinju, zbog čega nije poznat rezultat vejštačenja telefona ubice Aca Martinovića koji se skrivao usred Cetinja stotini policajaca punih šest sati? &nbsp; Mnoga pitanja vise iznad glava čelnika bezbjednosnog sektora, mnogo je odgovora koje neko želi da sakrije od porodica ubijenih, ali i od Crne Gore. &nbsp; Je li najveći grijeh Andrijane Nastić što je pokušala da to rasvijetli, pa je sada pod represijom tužilačko-policijskog režima? &nbsp; I da, valja se pitati: kako je to akcija tempirana, baš kada je savjetnik odbrane Milivoja Katnića, advokat Anto Nobilo objelodanio manipulacije, falsifikate u Skaj objavama specijalnog tužioca Miloša Šoškića. &nbsp; Zaista, da li je atak na petoro uhapšenih, odnosno napad na slobodne medije motivisan željom da se silom mraka zaustavi istina koja je počela da se probija na svjetlo dana? &nbsp;&nbsp; Monstruozna je logika ove akcije: to je prvenstveno borba protiv političkih protivnika, opozicije, ali i sračunati, podli pokušaj da se uguši slobodna riječ neovlašćenom upotrebom aparata sile. &nbsp; I stvarno sada se otvara još jedno pitanje. &nbsp;Ko je ovdje organizovana grupa: novinari koji svakodnevno izvještavaju ne krijući svoj identitet, ili specijalni policajci ili specijalci tužitelji koji sa fantomkama, po političkom nalogu proganjaju ljude koji se drznu da drugačije misle i govore. &nbsp; Nije to više nalik ponavljaju vremena iz 1948. Još je morbidnije: djeluje kao uvod u doba rumunskog diktatatora Nikolaja Čaušeskua ili čileanskog diktatora Augusta Pinočea. &nbsp;&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D49fVsM7Cfcc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Tag: boban-batricevic