Ni boga, ni države
Boga ili nema, ili je definitivno okrenuo leđa Berancima. Jer, da je drugačije, osoba koja se predstavlja prezimenom ruske carske familije, Danilo Romanov, ne bi u crkvu mogla ni kao vjernik, a kamoli kao nastojatelj manastira. Opet, da ima države, Romanov, rođen Trpčevski, već bi grijao betonjerku u beranskoj policiji.
Ovako - ni tamo ni ovamo. Osim ako Trpčevski zaista nije umislio da ga je poslao Svevišnji da glumi lokalnog Boga, kojem može biti da nekažnjeno Berance nazove ,,kriminalcima, kockarima, mafijašima”; a policiju - smradovima…
Kako se on ponaša – a preciznije rečeno: kako se ponašaju policija i tužilaštvo - izgleda da Trpčevskom-Romanovu zaista - može biti.
U najnovijoj demonstraciji božje sile Trpčevski se verbalno ,,iskakao” po beranskim inspektorima i interventnoj jedinici policije. Čak ih i jurio kolima. Baš bih volio da vidim kome bi drugom to moglo proći.
Mada, kada se ozbiljnije sagleda ponašanje “dilera zagrobnog života” iz našeg okruženja - teško da se uklapaju u propovijedano viđenje sveštenog lica, u čijem karakteru bi trebalo da preovlađuje skromnost, blagost, asketizam, bogobojažljivost i sve ostalo što jesu hrišćanske vrline i poštovanje božjih zapovijesti, a nijesu smrtni grijesi…
Ne. Ništa nalik tome, a “nit je đavo, niti su mađije”. Već nešto mnogo gore: beranski sveštenik-dođoš je ogledni primjer - Trpčevski je živi dokaz crkvenog ,,novog talasa” - generacije malih bogova u sveštenstvu SPC.
Da pomenemo samo neke, istaknute predstavnike. Kao što je, recimo, tivatski paroh Backović. To je onaj kome je zapaljeno vozilo plaćeno 80.000 eura u kešu (Nema to veze sa pohlepom i srebroljubljem).
Pa onaj rožajski ljubitelj čiča Draže, koji nije, kao Trpčevski dobio kip na poklon, nego je morao sam da ga isteše u drvetu i posadi u porti crkve (A to baš nema veze sa idolopoklonstvom). Crkve čiju su rekonstrukciju pomagale i komšije islamske vjere.
Pa onda čovjekoljubivi Ostoja, čini mi se da se tako zove, koji je od bogougodnih pripadnika jednog klana naručio stotinu ,,kalaša”, pred izbore 2020, vjerovatno kao - u učvršćenju vjere potrebnih rekvizita.
Spisak je podugačak, a crkvenih malih bogova poprilično…
No, da se vratimo narečenom Trpčevskom.
Nadmoć nad organima reda iguman je ovjekovječio mobilnim telefonom i objavio na svom Instagram profilu. Koji je inače pun njegovih pogleda na svijet, kao na primjer - da je totem četnika Đurišića koji je, suprotno prvoj božjoj zapovijesti, a uz blagoslov nadređenog mu Metodija smjestio pod krov manastira, jer je on – pazite sad ovu misao Trpčevskog - “kršteni, miropomazani i pravoslavni junak".
Eto kako se sveštenik Crkve Srbije, Trpčevski, mali Bog - igra boga pa u pravoslavnog junaka prekrštava – mimo elementarne časti – Pavla Đurišića, osuđenog ratnog zločinca, četničkog koljača i “ništa čovjeka”…
Eto kako sveštenik, koji bi trebalo da se jevanđeoski ponaša, bahato glumi Boga u Beranama, bogohuleći i prljajući mantiju koju nosi, kršeći zavjete koje je dao…
Ali, nije Trpčevski-Romanov kriv što je umislio da je Bog. Kriva je državna vlast koja ne poštuje državu u kojoj, tobože, vlada.