O talijanskoj kopiladi

Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Odvratna, rasistička, manipulativna i lažna informacija o crnogorskim ženama Cetinja za vrijeme Drugoga svjetskog rata, lansirana u duhu nacističkoga "Der Sturmera", koju je publikovao izvjesni Centar za društvenu stabilnost iz Novoga Sada (koji Mandićev NSD naziva najvećim srpskim političkim think-tankom, čiji je dopisnik bio i šef Mandićeva kabineta), definitivno je izazvao nelagodu, mučninu i ośećaj bijesa. Takvome uratku to je i bio cilj. U pažljivo odabranome trenutku – kad se u Srbiji vodi oštra i teška politička borba između Aleksandra Vučića i njegovih protivnika – režimska podrivačka organizacija za širenje dezinformacija i srpskog naci(onali)zma premijerno prikazuje dokumentarac o crnogorskom Referendumu iz 2006. godine, kako bi srpsko javno mnjenje opterećeno vijestima o tijelima u bačvama, ubistvima, teroru režima nad oponentima, kršenju svih demokratskih načela, premlaćivanju građana od strane SA Vučićevih bandi s kapuljačama, dobilo novu temu – iracionalnu, mitomansku, gotovo „nebesku“, iste supstancijalnosti kakvu je konzumiralo početkom 90-ih.

A kako ovladati mnjenjem ako ne posegneš za najprimitivnijim nagonima koji bude tzv. niske strasti. Samo što u ovom slučaju nemamo Sharon Stone da bez gaćica pozira u fotelji. Naprotiv, imamo duboko fašiziranu stereotipizaciju jednog od ključnih crnogorskih simbola – „mali Sion“ kako ga je zvao Ivo Banac – Cetinja i njegovih žena u Drugome svjetskome ratu koje je pomenuta velikosrpska platforma okarakterisala kao kurve što su ljubavile s talijanskim okupacionim vojnicima. Možda ovo zvuči grubo, ali upravo je to najsirovija predstava srpskih nacionalista o Cetinju i njegovim stanovnicima.

Jedino što ovu današnju propagandu razlikuje od one o „bulama“ i „šiptarkama“ iz vremena raspada Jugoslavije, čija se personifikacija oličila u četničkim i srpskim hordama koje su varvarski silovale – 50.000 žena u BiH i 25.000 na Kosovu – jeste njena fasadna sofistifikacija. Za razliku od ondašnje, miloševićevske zastrašujuće reprezentacije Bošnjakinja i Albanki, aktuelna vučićevska to „vještije“ pakuje. Da biste Crnogorke s Cetinja prikazali kao pohotne prema talijanskim vojnicima, morate tome pribaviti naučni i materijalni dokaz. I naravno, ljudima bolesnih umova – poput šovinističkih svinja (sintagma preuzeta iz španske serije Alfa mužjaci) iz Centra za društvenu stabilnost – to nije bilo teško. Za svoju umobolnu tezu da su sve Cetinjanke spavale s talijanskim vojnicima – „naučni dokaz“ je poslijeratno povećanje nataliteta u crnogorskoj Prijestonici, a kao vizuelno-materijalni dokaz iskorišćen je iśečak iz igranoga filma Živka Nikolića, koji ni tematski ni činjenično nema nikakve veze ni s Cetinjem ni s Drugim svjetskim ratom.

Pristupiti dekonstruisanju ovog propagandnog otpada emotivnom argumentacijom, značilo bi kapitulirati pred gadošću i zlom. Zna se kako se postupa s deponijama – ekološki osviješćeno i stručno. A to je:

1. Suviše je bolesno tvrditi da su Cetinjanke ljubavile s Talijanima i da je cijela poslijeratna generacija sačinjena od „talijanske kopiladi“.

2. Povećanje broja stanovnika nakon rata, nije samo slučaj Cetinja, nego cijele Evrope s „baby boom“ generacijom. Konkretno u slučaju Cetinja, porast broja stanovnika uzrokovan je industrijalizacijom grada i migracijom stanovništva iz okolnih sela u grad.

Dakle, toliko je ova gadost providna da zaista ne zaslužuje nikakav dublji osvrt, a kamoli nervozu ili kontrareakciju istom mjerom. Kontekst današnjega vremena mora nas učiti kao naciju da će ovoga biti sve više, da je to velikosrpska konstanta negacije crnogorskoga identiteta. I da se zahvaljujući organizacijama poput ovog nesrećnoga centra crnogorski narod kohezira i učvršćuje.

A što se mene lično tiče, poruka za Centar – uvijek bih radije bio talijansko kopile nego Srbin vašeg tipa.