Ovu vlast ni ne treba rušit, sami će se oburdat

Preksinoć je povelika grupa mojih komšija sa Svete Vrače, jedinog naselja kojem osjećam pripadnost, učestvovala na karnevalu sa maskom „Bokeški referendum – Radunland“. Nosili su zaštitne šljemove, pancire sa natpisom „УНЕСКО“, logo Radunlanda – grada po mjeri Slavena Radunovića, gurali instalaciju bazena ispred katedrale, na kojem stoje ležaljke sa barbikama, Radunovićeva slika, prase na ražnju i jedan pipun koji pliva po vodi. U toku povorke su eksponat osveštavali krstom i vodicom iz bazena.

Između ostalih banera, tu je bio i citat Dede iz Who see-a: Mozgovi sa greškom bi makli UNESCO, pa na mjesto staroga gradili bi freško. Kraljevina Sveta Vrača je satirom pokazala da neće dozvoliti da se Kotor betonira pod krinkom sklanjanja sa liste zaštićenih područja.

Grupa „običnih“ građana/ki (koji se inače ne bave aktivizmom) je političarima sa vlasti napravila pakao s glavama. Poslali su policiju i vatrogasnu da prekinu povorku i puste saobraćaj u trenutku kada je na redu za predstavljanje došla ekipa sa Svete Vrače. Tolika je polucija nastala u glavama političara da su, kako možemo pretpostaviti, neki glavurdani iz ex DF-a cimali Demokrate da pošalju pandure da prekinu povorku, pa su milicioneri upregnuli i vatrogasnu jedinicu.

Sve je to stvorilo jednu krajnje komičnu atmosferu, u kojoj policija maltene hapsi bazen, barbike i pipun. Političari i represivni državni aparat su u pokušaju demonstriranja moći – ispali smiješni i patetični. Demonstrirali su sopstvenu nemoć i poraz nad satirom. Što je veći udarac za vlast od bilo čega što se može prirediti iz skupštinskih klupa.

Od komšija iz naselja u kojem sam proveo život, sam dobio informaciju da im je jedan od policajaca rekao da će ih vatati jednog po jednog po Kotoru. Što i nije teško, jer su svi na Svetoj Vrači – kao što i ime same grupe kaže. Ali mister policeman nije dovoljno pismen, zato i brani truli sistem.

Priučena vladajuća klasa, dovedena na krilima divlje klero-kapitalističke tranzicije (dva puta), nikad nije ukapirala da autoritarizam stvara otpor. Pritom, ni u svom siledžijstvu čak ne djeluju opasno, nego isključivo tragikomično. Klovnovi maskirani u moćnike su samo karikatura pozornice na kojoj se nalaze. Mogu staviti odijela, ali crvena loptica na nosu ostaje.

To su potvrdili u više navrata. Na primjer, kada su se Demokrate razmahale da grupu studenata Kamo śutra nazivaju saradnicima klanova, kada su PESokrate plakale po odborima da ih zlostavlja civilni sektor zbog ugovora sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, i kada su, nedavno, policajci prskali biber sprejevima i po sebi (!) i po nama dok smo pjevali Bella Ciao obilježavajući antifašističku borbu.

Poslije toliko onanisanja na politički vrh Srbije, čini se da mladi momiri nijesu ništa naučili. Eto, Slobo im je pao na slične fore. Na komediju i satiru koja od „strašnog diktatora“ pravi klovna. Otporaši su redovno organizovali ovakve škerce, što bi rekli Kotorani. Jedan od primjera je kada su puštili ćurke sa cvijetom na glavi (jasno simbolizujući Miru Marković) na sred trga u Beogradu. Milicajci su bili primorani da vataju jadne ptice po gradu, da bi ih sklonili i ubacili u svoj kombi. Mi, za razliku od Otpora, očigledno nemamo CIA-u i pare iza sebe, ali imamo kreativne ljude i energiju. Za te stvari nam ne treba nikakvo „političko predstavljanje“ i stranačko liderstvo.

Od kada sam se pojavio na društveno-političkoj sceni kroz svoje kolumne, relativno često me neko zove izgarajući da se napravi neki politički pokret ili partija koja može „ove smijeniti“. Bezuspješno je bilo svako moje objašnjavanje da nagovaranje anarhiste da uđe u partijsku politiku ima manje smisla od moljenja seksualnih radnika da se zamonaše pod Ostrogom. Političke stranke, u svojoj težnji za moći i kompromisom, nužno žrtvuju temeljna načela slobode – autonomiju, samoorganizovanje i princip jednakosti. Vjerovatno bi i žigoli i prostitutke* rekli slično za crkvu.

Elem, nama nije potrebno kreiranje novih opcija koje će ličiti na stare, nego rad na stvaranju plodnog tla za krize koje će pomoći da stari svijet umre. Tako će se oni sami oburdat, bez da ih iko ruši. Novi svijet se kreira u toku samog procesa, a ne iz udobnih fotelja ili kancelarijskih stolica. Na ulici – u zajedničkoj borbi.

Eto, karneval su pokušali prekinut, ali se bliži Bokeška noć – kada su barke te koje se „maskiraju“. Koliko ja znam, policijske škode ne umiju plivat… A ni za same pandure nijesam siguran. Vlast, sa svojim aparaturama, može samo da potone u vodu.

Slaven im i milos’.