Pravo i pravda
Skupština nije pametna sama po sebi, već po sposobnosti poslanika. E, sad, što se oni ne biraju po velikom ili malom mozgu, već po odanosti, nijesu krivi ni pravo ni pravda
29.07.
20:00h
Mnogo se ovih dana u parlamentu pričalo o tome šta je pravo, a šta pravda. I osim izrečenog u vidu retoričkog pitanja, niko od poslanika nije dao odgovor. Ili, nešto nalik na odgovor. Niko razumio nije.
Pripremam se za ročište za potvrđivanje optužnice protiv Aca Mijajlovića, Draga Spičanovića i ostalih, pa umjesto da protegnem u pauzi noge po kancelariji, prvo ću na brzinu da objasnim razliku, odmarajući tako načas od spektakularnog OKG-a koji je Aco formirao da utiče na izvršnu i političku vlast, kako stoji u optužnici.
Pravo i pravda utiču na sudbine miliona ljudi. Ali se mnogo razlikuju. Pravo nije uvijek u pravu. A pravda jeste. I uvijek se dobija na ove načine: da si u pravu, da ti sud to prizna, a boga mi moraš i novca imati.
Put do pravde je prost - potrudi se da ti nikada nije potrebna. A neće biti - ako ništa ne uradiš da bi je utvrðivali u odnosu na tebe.
Najbolje je - da daš sve od sebe kako bi dijelio pravdu. To je najsigurniji put.
PS: Eto. Skupština nije pametna sama po sebi, već po sposobnosti poslanika. E, sad, što se oni ne biraju po velikom ili malom mozgu, već po odanosti, nijesu krivi ni pravo ni pravda.