Uniforma i rukoljublje
Lakovićev stav je apsolutno ispravan i on nikako ne zadire u pitanje slobode vjeroispovijesti policajaca koji u civilu, ako im je merak, mogu slobodno ljubiti srpske popove i mimo ruke. Zato je opskurna, a bogomi i sramotna izjava ministarke kulture i medija Tamare Vujović da Laković ugrožava vjerska prava policajcima. Njena ulagivačka odbrana njenih šefova je zapravo i bila povod za ovu reakciju jer je ona posljednja osoba u Crnoj Gori koja nekome može držati lekcije o moralu budući da je prećutala sve napade na novinare, kulturne radnike i pripadnike intelektulane zajednice tokom svoga mandata.
Za Antenu M piše: Boban Batrićević
Nezavisni poslanik Laković imao je reakciju na sve češći manir crnogorskih policajaca da u javnome prostoru iskazuju svoju vjersku pripadnost ljubljenjem ruka popovima i kaluđerima Crkve Srbije u Crnoj Gori. Njegovo gledište s etičkoga i političkoga aspekta zapravo je odlična dijagnoza ideološke orijentacije crnogorskoga bezbjednosnog sektora. Kao policajci građanske države koji nose njene uniforme s insignijama koje upravo simbolizuju takav njen karakter zaista ne bi trebali iskazivati svoju vjersku pripadnost dok su na dužnosti i dok nose državnu uniformu. Iako to niđe nije definisano zakonom - u multietničkom i multikonfesionalnom pitanju je to stvar principa jer nemaju svi građani Crne Gore jednaku percepciju pomenute vjerske institucije: za jedne je ona svetinja, za druge je simbol genocida, asimilacije, ratnoga huškanja, tlačenja, za treće asocijacija za pedofiliju i seksualno maltretiranje. Zato pokazivanje lojalnosti toj crkvi u uniformi države Crne Gore sa sobom nosi određenu poruku. To što je kod nas normalizovano da se barjači tuđim zastavama, da se otvoreno promovišu velikodržavni projekti i Crna Gora proglašava nematičnom državom, potpuno je drugo pitanje i drugi problem. U konkretnom slučaju, Lakovićev stav je apsolutno ispravan i on nikako ne zadire u pitanje slobode vjeroispovijesti policajaca koji u civilu, ako im je merak, mogu slobodno ljubiti srpske popove i mimo ruke.
Zato je opskurna, a bogomi i sramotna izjava ministarke kulture i medija Tamare Vujović da Laković ugrožava vjerska prava policajcima. Njena ulagivačka odbrana njenih šefova je zapravo i bila povod za ovu reakciju jer je ona posljednja osoba u Crnoj Gori koja nekome može držati lekcije o moralu budući da je prećutala sve napade na novinare, kulturne radnike i pripadnike intelektulane zajednice tokom svoga mandata.
Jedno je sigurno - u Crnoj Gori odgovornost javnoga poziva teško da će ikad zaživjeti jer je država preslaba da počne sistemske reforme u kojima bi raznorazni nikđeljošaji, nikolacamaji, adnanmuhovići, andrijamandići i milankneževići naučili da poštuju državu i institucije koje reprezentuju. Jer kad onaj koji je cijepao Ustav Crne Gore pledira da bude njen lider, onda što očekivati od ostalih građana.
Jedino što preostaje u tome talogu nacionalističkoga folklora jeste prozivanje ovakvih fenomena. Pa neka se s njima nose spram obraza.