Za budućnost đece i unučadi, časti mi!

Od kada je osnovao partiju 2015. godine, predsjednik Demokrata Aleksa Bečić pokušava da o sebi stvori sliku heroja iz naroda, „običnog čovjeka“ koji se bori za opšte dobro, poštenjaka-siromaha koji nema ni kuću, stan, čak ni kola i koji kupuje na rate i preživljava mjesece od plate do plate.

I takvoga, časnoga i poštenoga, pogodila je u srce, uvrijedila informacija koju je prije nekoliko dana objavio dnevnik Vijesti, da je njegova majka Vesna suinvestitorka milionskoga projekta „na pjenu od mora“, u Bečićima.

Dobila je dozvolu da sa budvanskom kompanijom „Bonila“ DOO i rođakom Lukom Bečićem, u naselju Tršljikovica gradi dva apartmanska turistička objekta, dvije zgrade od po sedam i osam etaža sa 92 apartmana.

I tako će firma, koja je 2024. imala ukupni poslovni prihod od 47.942 eura, sada graditi dvije zgrade vrijednosti 15 do 18 miliona eura?! I baš u onom brdovitom dijelu Bečića đe je, kako je tada kao predsjednik Skupštine Crne Gore govorio Bečić, ,,DPS kriminalno usvojio DUP sve da bi nikle stotine zgrada“.

Koju godinu kasnije, lideru Demokrata ništa nije sporno?! Više nema ništa protiv gradnje zgrada.

Naprotiv: sada Bečić, aktuelni potpredsjednik Vlade, pokušava da ubijedi javnost kako njegova majka nije nikakva investitorka, graditeljka zgrada ili „sačuvaj bože“ – bogatašica.

Zasuo je juče javnost patetičnim esejom o majci koja je „čitav život provela radeći i podižući svoju porodicu zajedno sa pokojnim suprugom“ i koja samo želi da ono što ima ostavi đeci i unučadima.

Nije objasnio kome bi drugome ostavila imovinu?!

Patetična objava u nastavku vodi u porodični svijet potpredsjednika Vlade, njegovo djetinjstvo, kuhinju njegove majke i činjenicu kako je njihova kuća decenijama bila jedina „u tom brdovitom dijelu Bečića“.

Ali, više nije. Skromnu porodičnu idilu narušila je najezda graditelja. Piše Bečić kako su „posljednjih godina počele da niču zgrade na sve strane“, „ogromna izgradnja, naseljavanje, desetine višespratnica i ogromnih zgrada oko“ njihove nekada usamljene kućice, da je došlo „do toga da bi zgrade koje se trenutno grade u nesposrednoj blizini“ njihovu porodičnu kuću okružile zidovima.

Baš, tužno. I, majka, k'o svaka majka - razmišljajući što da učini za budućnost đece i unučadi, kako da ih spasi od te „ogromne izgradnje“, od tih zidova koji će im opsadirati kuću, odlučila je da ih spasi i investira.

Ups, ne da investira, jer Bečić tvrdi da njegova majka, niti gradi, niti je investitorka, niti će imati 92 apartmana. Bečićeva majka je, kako on tvrdi. samo skromno „prihvatila prijedlog rođaka... da se i ona priključi zajedničkom projektu, jer su oni svakako našli investitora, i planirali da ulože svoju zemlju“.

Eto, što je drugo mogla. Nije htjela da dozvoli da kuća koju će ostaviti đeci i unučadima ostane „jedna slamka među vihorove“.

I tako je, ni kriva ni dužna, niti je to htjela, ali prilike su je natjerale, postala vlasnica dijela zgrada koje će imati 92 apartmana.

I, kako se Bečić požalio javnosti u patetičnoj, degutantnoj objavi njegova majka čak je najgore prošla u raspodjeli apartmana – „njoj pripada za naslijeđenu kuću sa više apartmana i zemlju, koju je uložila, gore navedeni, i to najmanji dio izgrađenog“ – 12 odsto. Baš, šteta.

Ipak, i to malo, kako proizilazi iz Bečićeve objave, biće dovoljno za đecu i unučad njegove majke: ...“mi smo, Bogu hvala, brojna porodica, pa će jednog dana od tog nasljedstva predaka, njenoj djeci i njenim unučadima, pripasti u prosjeku po jedan apartman“.

Proizilazi da i nijesu prošli tako loše. Koliko god se Bečić žalio.

A „zaboravio“ je ovaj zakleti borac za čast i poštenje i datu riječ da javnosti ponudi ugovor koji je njegova majka sklopila. Jer, tako bi uradio častan i pošten čovjek. Bez patetike, bez kalkulacija, bez laži – samo činjenice.

Prema gruboj računici, Bečićeva majka, što bi se u žargonu reklo, „ostaće dobra“ iz ovoga posla makar dva miliona eura. I umjesto da pohvali njen talenat za biznis i zahvali joj što ovako lucidno pronalazi rješenja za budućnost svoje đece i unučadi, i oslobađa ih tereta nelegalne gradnje za kuću koja je sagrađena „na divlje“, Bečić „kukumače“ kako je ona najgore prošla u raspodjeli dobiti iz ove investicije.

Ne pominje Bečić više ni spašavanje prostora u Bečićima i Budvi, kako je govorio iz stolice predsjednika Skupštine Crne Gore u junu 2021. godine kada je pozivao na obustavu gradnje i poručivao da „svi treba da budemo spremni i da damo dio sebe za opšte dobro, da podnesemo žrtvu“, jer je „prostor čudo“.

Četiri godine kasnije ispostavlja se da je čudo njegova majka. (Ne)investitorka, (ne)graditeljka, ne vlasnica 92, već dovoljno apartmana kojima će obezbijediti budućnost svoje đece i unučadi.