Đukić: Festival „Odakle zovem“ ima crnogorski predznak, ali je istovremeno i univerzalan

Međunarodni književni festival „Odakle zovem – Podgorica 2026“, koji se od 2. do 5. jula održava u knjižari Karver, ove godine donosi program posvećen istaknutim književnicima Ljubomiru Đurkoviću i nedavno preminulom Božu Koprivici, kao i promociju prevoda romana „Monik bježi“ francuskog pisca Edvarda Luja.

Gostujući u emisiji Ljetnji program na Televiziji E, glumica, osnivačica i menadžerka knjižare Karver Varja Đukić kazala je da festival, iako nosi snažan crnogorski pečat, istovremeno njeguje univerzalne književne vrijednosti.

– Festival ima predznak crnogorski prije svega, ali je sa druge strane univerzalan i po tome se priključujemo svima koji su stvaraoci i koji govore jezicima koji se razumiju, koji baštine književnu, egzistencijalnu, životnu i, dodala bih, emancipatorsku tradiciju – rekla je Đukić.

Govoreći o ovogodišnjem programu, istakla je da je jedan njegov dio posvećen Ljubomiru Đurkoviću, čiji značaj, kako smatra, prevazilazi nacionalne okvire.

– Imamo i nešto što je možda mali kolaps, uslovno da kažem, da smo mi u granicama i ne znamo kolika je vrijednost ove kulture, pokušavamo da vidimo između sebe kako cijenimo to što u stvari stvaramo i što imamo. U tom smislu sam posvetila program Ljubomiru Đurkoviću, sjajnom dramskom, crnogorskom piscu i svjetskom u stvari, drame njegove su izvođene i van Crne Gore, a taj prostor koji smo ovdje realizovali i života, i vremena, i saradnje na mnogim projektima koji su bili vanserijski. Na kraju krajeva taj jedan prostor razgovora, druženja, prenošenja toga na neke nove generacije koje su izrasle u neke nove, sjajne savremene autore i autorke – kazala je Đukić.

Podsjetila je da je dio festivala posvećen i nedavno preminulom književniku i reditelju Božu Koprivici, naglašavajući da Crnoj Gori nedostaju institucije koje bi sistematski čuvale kulturnu baštinu.

– Neka vrsta najveće bolesti ovih društava je što ne znamo da čuvamo, ne znamo da pohranjujemo, da nemamo institucije koje se na bilo koji način ozbiljno bave tom vrstom posla. Naravno da taj posao danas može mnogo lakše da se radi s obzirom na tehnologiju i njene kapacitete, ali zaista je tužno nemati pohranjene podatke, neku teatroteku, sistematsku jedinicu koja se time bavi. Zaista je tužno nemati muzički fond – fonoteku, nemati mogućnost da svakodnevno upravo te priče, ti podaci i ta djela budu prisutni. U tom smislu možda sam na neki paradoksalan način posvećena tome i više nego što bih ja, kao neko ko se prije svega bavi glumom i pozorištem, imala obavezu – istakla je Đukić.

Poseban segment ovogodišnjeg festivala biće promocija prevoda romana „Monik bježi“ Edvarda Luja, koji je prevela Jasna Tatar-Anđelić, uz prikazivanje razgovora sa francuskim piscem.

– Sjajno je roman prevela Jasna Tatar-Anđelić i neko kaže da je za nas to veliki događaj. Pravo da vam kažem, za ovaj mali prostor, a čini mi se veliki po radovima i djelima, koji već 21 godinu postoji kao knjižara Karver, to jeste jedna vrsta podviga. Ali kad se malo bolje razmisli, žao mi je što institucije većeg kalibra, ili većih finansijskih mogućnosti, to ne čine i ne bave se književnim prevodilaštvom sa mnogih jezika – zaključila je Đukić.