Izložba slika „Crnogorski Ćako“ Huana Vladimira Martinovića otvorena sinoć u prostorijama Matice crnogorske na Cetinju

Izložba slika „Crnogorski Ćako“ argentinskog umjetnika crnogorskog porijekla Huana Vladimira Martinovića otvorena je sinoć u prostorijama Matice crnogorske na Cetinju, saopšteno je iz Matice.

Ovaj slikar, dizajner i profesor umjetnosti je potomak crnogorskih iseljenika koji su početkom 20. vijeka masovno naseljavali južnu Ameriku.

U motivima slika Huana Vladimira Martinovića prepoznajemo osoben umjetnički iskaz nastao daleko od zemlje njegovog porijekla, zbog čega ove slike razumijemo kao potrebu umjetnika za dokazivanjem kulturološke posebnosti iseljeničke sredine iz koje potiče, istakao je predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović otvarajući ovu izložbu.

– Upravo je to razlog što su njegove slike autentične i odišu nacionalnim motivima, te ostavljaju utisak nečeg arhetipskog koje generacijama Crnogorci u Ćaku nose u sebi. Manifestaciju takvog duha vidimo na ovim slikama, gdje je Martinović napravio sintezu prošlosti i sadašnjosti, stvarajući istinsku vrijednost za budućnost, a to može čovjek koji ima tako snažan doživljaj pripadnosti Crnoj Gori – rekao je Jovović.

Prema njegovim riječima ova izložba omogućava da ne samo zainteresovana javnost već i kritika dobiju adekvatne spoznaje o umjetnicima koji žive i rade u crnogorskom iseljeništvu, zbog čega nam takve poveznice „omogućavaju da sagledamo ukupni crnogorski kulturni identitet i izvan državnih granica Crne Gore.“

– Preko ovakvih događaja otvaraju se perspektive za tumačenje dometa umjetnika koji pripadaju našem iseljeništvu. Kulturna politika državnih organa i ustanova Crne Gore trebala je naročito od obnove nezavisnosti 2006. godine da mnogo jače insistira na susretima koji povezuju istaknute kulturne radnike iz reda našeg iseljeništva, s obzirom da tek neposrednom prezentacijom ovakvih ostvarenja dobijamo priliku da vidimo doprinose ukupnog kulturnog bogatstva našeg naroda, nezavisno od toga na kojem kontinentu ili geografskom meridijanu se nalaze odnosno stvaraju naši iseljenici – rekao je Jovović.

Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković istakla je da je Martinović likovnim jezikom „udahno život jednom mitskom svijetu, kojemu i sam pripada, svijetu čiji izvorni bitak određuju prošlost i sadašnjost, duhovna vertikala i egzistencijalna uslovljenost, nostalgija/čežnja za zavičajem i život svakodnevice.“

– Retrospekcijom prohujalih vremena u kojima je smisao ljudske sudbine satkan od duhovnih i emotivnih finesa/tananosti on vaskrsava tipizirane likove Crnogorca i Crnogorke koji nas pozivaju da budemo sudionici jednog čudesnog iseljeničkog životopisa, tajanstvenog spiritualnog obreda koji povezuje dva svijeta. Na osoben način Huan Martinović predstavlja sudbinski kôd crnogorskih emigranata koji prati od „crnih planina gdje orlovi slijeću“ rodnog kraja do beskrajnih ravnica Ćaka, tamo gdje su se „sudarile“, a vremenom i harmonizovale dvije kulture i dva različita društveno-sociološka profila ljudi u zajedništvo u kojemu su naši iseljenici s posebnim pijetetom i ljubavlju čuvali i očuvali svoje etičke i etničke korijene – istakla je Zeković.

Martinović nije krio uzbuđenje zbog predstavljanja svojih radova u gradu u kome je rođen njegov đed Savo Nikov Martinović. On je izložbu započeo prikazivanjem kratkog i veoma emotivnog filma o životu velikog broja Crnogoraca koji su morali da emigriraju, posebno o onima koji nijesu željeli da napuste Crnu Goru „ali su na to bili primorani usljed tadašnjih prilika u Crnoj Gori početkom XX vijeka.“

– Ovo je pogled potomka, druge generacije Crnogoraca rođenih u Argentini, koji je slušao priče tih iseljenika, upoznao se sa patnjama koje su morali da prođu, naučio da voli Crnu Goru, da bude ponosan na svoje porijeklo kroz primjer i ljubav svojih roditelja i đedova – rekao je Martinović i dodao da su još od ranog djetinjstva znali da su Crnogorci kroz jezik, hranu, muziku koju su slušali i priče starijih.

– Dijelili smo njihov bol i nostalgiju kada bi stizala pisma s tužnim vijestima s druge strane okeana potvrđujući da željeno ponovno okupljanje nikada neće biti moguće – rekao je Martinović.

Podsjetio je i da su oni koji su ostali mislili da su Crnogorci pošli „da prave Ameriku“ i steknu bogatstvo, ali istina je bila drugačija.

– Tamo su se suočavali ne samo sa surovom klimom i teškim terenom, već i sa starośedilačkim plemenima koja su ih doživljavala kao prijetnju. Sa slikom svojih crnih planina još u očima, bez znanja jezika i bez ikakvih informacija o tom kraju svijeta, ti Crnogorci u svojim teškim narodnim nošnjama dočekani su žarkom vrućinom Ćaka, ravnicom obraslom gustim šumama i bolom gorkog izgnanstva. Ali ih ništa nije zaustavilo – radili su, žrtvovali se, osnovali porodice i postepeno se prilagodili zemlji koja ih je primila. I nikada nijesu zaboravili svoju domovinu, planine, more, istoriju koju su s ljubavlju prenosili na svoju đecu i unuke – rekao je Martinović i zahvalio rukovodstvu Matice crnogorske na organizaciji izložbe i srdačnom prijemu.

- Radovi Huana Vladimira Martinovića biće i narednih dvadesetak dana izloženi na Cetinju, a snimak s otvaranja dostupan je na Jutjub kanalu Matice crnogorske - zaključuje se u saopštenju Matice.