Udruženje Zajednica Crnogoraca u Albaniji organizovalo je u luci Medova obilježavanje 110. godišnjice tragedije u albanskom zalivu San Đovani di Medova, u kojoj je u zoru 6. januara 1916. godine stradalo 385 crnogorskih dobrovoljaca. Riječ je o iseljenicima iz Amerike i Kanade koji su, pod pokličem – Naprijed za Crnu Goru! – krenuli da pomognu odbrani svoje domovine, ali su izgubili život u brodolomu broda Brindizi, koji se često naziva i – Crnogorski Titanik. Delegacija Matice crnogorske, u sastavu predsjednik Ivan Jovović, generalni sekretar Ivan Ivanović i predstavnik barskog Ogranka Matice crnogorske Neđeljko Đurović, koja od 2019. godine zvanično prisustvuje ovom činu odavanja počasti, zajedno sa brojnim delegacijama i građanima položila je vijence u more, u znak sjećanja na stradale crnogorske rodoljube. Iako se inicijativa za postavljanje spomen-ploče ovim herojima pominje godinama, obilježje do danas nije postavljeno. U ime Matice crnogorske prisutnima se obratio predsjednik Ivan Jovović, ističući da sjećanje na najveću pomorsku, a ujedno i ratnu tragediju koja je u jednom danu zadesila crnogorski narod, ne smije i ne može izblijedjeti. – Obavezni smo, ne samo pred istorijom već i pred budućim generacijama, da ovo mjesto učinimo markerom nacionalnog i državnog identiteta, simbolom patriotskog čina jedne generacije crnogorskih iseljenika kojima su u brodolomu potopljene sve nade da će pomoći odbrani svoje domovine. Nažalost, njihova lična tragedija ubrzo je postala i kolektivna, ne samo zbog neprijateljskih dejstava austrougarskih trupa, već i zbog licemjernog odnosa tzv. saveznika prema Kraljevini Crnoj Gori – kazao je Jovović, dodajući da je naša – plava grobnica – decenijama bila institucionalno zapostavljena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010614014_2326cf3710977360e2f27a8268f1e221f5ae6e74140e2aef0eee604b2c48f9d8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026010614014_2326cf3710977360e2f27a8268f1e221f5ae6e74140e2aef0eee604b2c48f9d8" data-rendition-name="original" width="641" height="854" loading="lazy" alt="medova"><figcaption>Foto: matica crnogorska</figcaption></figure>  On je upozorio da se poštovanje prema crnogorskim žrtvama ne može očekivati od drugih ukoliko ih sama država ne čuva i ne njeguje. – Ne možemo tražiti od susjeda ili međunarodnih subjekata da poštuju crnogorske žrtve ako mi sami to ne činimo. Gdje su danas, i gdje su bili prethodnih godina i decenija, najviši državni funkcioneri, intelektualci, naučni i kulturni radnici? Zašto nikada resorno ministarstvo nije organizovalo đačke i studentske posjete ovom mjestu trajnog pijeteta? Mnogo je otvorenih pitanja i nedoumica, uključujući i one koje se odnose na istorijske kontroverze ove tragedije. Matica crnogorska ne želi samo da riječju i slikom čuva sjećanje na medovske stradalnike, već ovim putem stavljamo na raspolaganje i stručnu, kao i finansijsku pomoć za realizaciju projekta postavljanja dostojnog spomen-obilježja u lučkom akvatorijumu Medova – poručio je Jovović. Obilježavanju su prisustvovali i predstavnik crnogorske manjine u Vladi Albanije Marinko Ćulafić, otpravnik poslova u Ambasadi Crne Gore u Tirani Pavle Karanikić, kao i delegacija UBNOR-a Bar, u čije ime se prisutnima obratio sekretar Vukan Vujačić. Sjećanje na veliko crnogorsko stradanje u Medovi, kao i godišnjica Božićnog ustanka, obilježeni su i na Cetinju, gdje su predsjednik cetinjskog Ogranka Matice crnogorske Luka Lagator i sekretar Ogranka Vesko Pejović položili cvijeće na spomenik – Lovćenska vila – i na Spomenik crnogorskim ustanicima u Bajicama.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Vječna slava crnogorskim rodoljubima

Novogodišnjim koncertom učenika osnovnih muzičkih škola iz Herceg Novog i Budve Matica crnogorska je u prostorijama svog Ogranka u Herceg Novom zaključila programski dio aktivnosti za 2025. godinu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122710120_c9404ec57a77bc9e3d694bd87a6bd15bd92cf1d9734669d60497ba45ecadf88f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025122710120_c9404ec57a77bc9e3d694bd87a6bd15bd92cf1d9734669d60497ba45ecadf88f" data-rendition-name="original" width="643" height="854" loading="lazy" alt="Novogodišnji koncert u Herceg Novom"> <figcaption>Novogodišnji koncert u Herceg Novom(Photo: Matica crnogorska)</figcaption> </figure>  Na koncertu su nastupili učenici gitare iz klase profesora Nikolasa Morete iz Budve: Danil Avrosimov, Darija Tomanović i Uroš Pajković. Učenice Iskra Zloković i Kaja Krivokapić iz klase prof. Jelene Popović svirale su svoje violine, a predstavili su se i mladi pijanisti iz klase Petre Jović: Mario Brkić, Zana Sabirova, Milica Vlaović i Stefan Martinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122710120_d5cceece3191868a37846f01c88a1436d9e4fb387ebf0158f5175fb35a477268.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025122710120_d5cceece3191868a37846f01c88a1436d9e4fb387ebf0158f5175fb35a477268" data-rendition-name="original" width="854" height="643" loading="lazy" alt="Novogodišnji koncert u Herceg Novom"> <figcaption>Novogodišnji koncert u Herceg Novom(Photo: Matica crnogorska)</figcaption> </figure>  Svoje umijeće na harmonici pokazali su polaznici klase Bosiljke Kulišić: Mila Stanojević, Sergije Šuberić, Vasilije Dragojlović, Jovan Janda, Petra Stanojević i Goran Vasović.&nbsp; Na repertoaru su bila djela Ramoa, Hajdna, Burgmilera, Šostakoviča, kao i obrade tradicionalnih crnogorskih pjesama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122710120_de097d35ea2a511360ab4c16c578b34554e651f882cdcbae269ce366f3234394.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122710120_de097d35ea2a511360ab4c16c578b34554e651f882cdcbae269ce366f3234394" data-rendition-name="original" width="748" height="535" loading="lazy" alt="Novogodišnji koncert u Herceg Novom"> <figcaption>Novogodišnji koncert u Herceg Novom(Photo: Matica crnogorska)</figcaption> </figure>  &nbsp;

Ramo, Hajdn, Burgmiler i Šostakovič u izvedbi učenika iz Herceg Novog i Budve

Iz štampe je izašao 103. broj časopisa „Matica“, koji otvara tekst Novaka Adžića o sudskim procesima protiv crnogorskih rodoljuba 1925. godine. O knjizi „Hrišćanstvo u crnogorskom duhovnom identitetu“ Ilije Veleva piše Valentina Mironska-Hristovska, ulogu crnogorske crkve u odbrani države tematizuje Jovan Đuranović, a o odnosima Crne Gore i Svete Gore piše Petar Lekić, saopšteno je iz Matice crnogorske.
O predlogu rehabilitacije dinastije Petrović-Njegoš u tekstu „Valja znati što se smije htjeti“ piše Radovan Radonjić, dok se etičkim položajem savremenog čovjeka bavi Čedomir Bogićević.&nbsp;
- Dragutin Papović piše o Duklji i Zeti u spisima Nemanjića, a o susretu Kralja Nikole i Nikole Pašića 1915. godine piše Ivan Martinović. Stradanje crnogorskih muslimana krajem XX vijeka sagledava Jovan Muhadinović. Radom dr Petra Orahovca u Bugarskoj bavi se Petko Mangačev, a obnovu putne infrastrukture u Crnoj Gori nakon Drugog svjetskog rata analizira Velizar Radonjić - navodi se u saopštenju.
Arhitektonsko djelo Svetlane Kane Radević aktuelizuje Aleksandar Ašanin.&nbsp;
- O odnosu jezičke norme i govora u crnogorskom jeziku piše Novica Vujović. Poeziju Radosava Ljumovića analizira Sofija Kalezić. O filmskom jeziku i društvenoj metafori u djelima Vlatka Gilića piše Sead Šabotić, a o filmu „Ja, Kuba“ Mihaila Kolotozova piše Rajko Radović - kazali su iz Matice crnogorske.
Muziku u opusu Voja Stanića sagledava Vanja Vukčević, a period od opereta do nove domaće drame analizira Luka I. Milunović.
- &nbsp;Svetozar Savić istražuje nazive vinskih mjera i sudova u statutima Budve i Kotora. Časopis zatvara V nastavak teksta o crnogorskoj vojnoj istoriji Srđe Martinovića - naveli su iz Matice crnogorske.&nbsp;

Objavljena jesenka sveska časopisa "Matica": O sudskim procesima protiv crnogorskih rodoljuba, ulozi crnogorske crkve u odbrani države, odnosima Crne Gore i Svete Gore...

„Autobiografija“ Ranka Radovića je pripovijest o porodici i martinićkom siromaštvu, neizmjernoj ljubavi i oslanjanju na najbliže, o ponosu, o školovanju i uspjehu, ali i o dilemama i odlukama koje nije bilo lako donositi, a na kraju i o talentu i profesionalizmu u oblasti koja je u isto vrijeme i umjetnost i vještina, rečeno je sinoć u Danilovgradu na promociji intimnih zapisa istaknutog arhitekte.&nbsp;
O ovoj knjizi koju je nedavno Matica crnogorska objavila govorila je struka, prijatelji zajedno sa izdavačem i porodicom.&nbsp;
Arhitektica Slavica Stamatović-Vučković osvrnula se na Radovićevu emancipatorsku ulogu i njegova brojna predavanja koja je održao diljem Jugoslavije.
– Većina tih predavanja nijesu bila uopšte plaćena, možda bi ga neko pozvao ili eventualno platio smještaj, neki dio troškova, ali on je sve to radio tako srdačno, tako srčano, strastveno i s ogromnom ljubavlju za arhitekturu, za profesiju, prije svega sa željom da prenese svoje znanje na mlađe ljude i da učini da arhitektura bude vidljiva, prisutna u jugoslovenskom kontekstu – rekla je Stamatović-Vučković.
Arhiteksta iz Zagreba Krešimir Rogina istakao je da je arhitektura elitna djelatnost, ma koliko siromašna bila i o Radoviću, svom mentoru s magistarskih studija, govorio je prije svega kao o umjetniku.&nbsp;
– Da bismo sačuvali njegov duh trebamo emanirati Ranka Radovića kroz sebe, kroz ono što nam poručuje ovom knjigom: da trebaš biti ne bolji čovjek, nego samo čovjek – rekao je Rogina i uporedio Radovića s velikanima umjetničke scene i pop-kulture, Belmondom, Pikasom i Dejvidom Bouvijem.&nbsp;
Rankove misli nijesu bile sterilne, ograđene, frazerske, nepotrebne, misli radi misli, rekao je politikolog Čedomir Čupić i dodao da je Radović bio „sastavljen od darova kao što je kuća sastavljena od cigala“.&nbsp;
– Priroda i bog s njim su ljude darivali, a on je taj svoj dar dijelio s drugima. Njegova nesebičnost u darivanju strasno se i voljno umnožavala u drugima – rekao je Čupić.&nbsp;
Urednik izdanja Marko Špadijer istakao je da se Radović u svojoj „Autobiografiji“ predstavio kao pisac izvanredne memorije i slikovitih opisa situacija.&nbsp;
– Ova autobiografska kazivanja se završavaju 1991. godine, kada je Ranko imao 56 godina, a on je živio još 14. To je bio najdramatičniji period raspada Jugoslavije, osjećao se strancem u domovini i šteta što o tom periodu nemamo neke njegove zapise – rekao je Špadijer.&nbsp;
Publicista Rajko Radović, sin istaknutog arhitekte, podvukao je da je vrlo bitno da tu knjigu ne vidite samo kao autobiografiju, već kao neki trag u vremenu.&nbsp;
– Mislim da Ranko nikada Martiniće nije doživljavao kao selo, on je doživljavao crnogorska brda kao neku vrstu prirodne arhitekture, doživljavao je ta brda kao građevine. Mislim da je njegov stav bio borben, da je bio ratnik. Mislim da je za Martiniće bitna bila bitka na Martinićima gdje su se Crnogorci odbranili od otomanskog nadiranja i da je ratnički duh i stav ključ za shvatanje Ranka – rekao je Radović.&nbsp;
Promociju je pratila izložba odabranih radova studenata III godine Arhitektonskog fakulteta (2024/25) izrađenih u okviru predmeta Teorija arhitekture 3, koji je vodila učesnica promocije prof. dr Slavica Stamatović-Vučković, pod nazivom „Živi prostor – omaž prof. Ranku Radoviću“.
Kompletan snimak promocije Radovićeve „Autobiografije“ dostupan je na zvaničnom Jutjub kanalu Matice crnogorske.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dd9JF48XiciE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

1250x600

1084x550

Crnogorska brda doživljavao kao vrstu prirodne arhitekture

Nakon Kotora, Bara i Podgorice, izložba Matice crnogorske „Kult Blažene Ozane Kotorke“ otvorena je sinoć u Herceg Novom, a izložbu je otvorio predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović koji je na samom početku odao počast jednoj od autorki teksta kataloga Milevi Pejaković-Vujošević, nedavno preminuloj predsjednici kotorskog Ogranka Matice crnogorske.&nbsp;
 
– To je veliki gubitak ne samo za Maticu crnogorsku već i za crnogorsku kulturu, imajući u vidu njen intelektualani i radni angažman, naročito njen doprinos sa pozicije dugogodišnje direktorice Pomorskog muzeja u Kotoru. Iskreno posvećena svom poslu, zaštiti i prezentaciji kulturne baštine Crne Gore, svoju profesionalnu djelatnost je okončala projektom za koji je smatrala da je neophodno da bude sastavni dio naše kolektivne memorije – Kult Blažene Ozane Kotorke – rekao je Jovović. 

Izložba je, prema riječima Jovovića, projektni zadatak Matice crnogorske koji je rađen s željom da tokove srednjovjekovne sakralne baštine Crne Gore, gdje Kult Blažene Ozane Kotorke zauzima posebno značenje, učine dostupnim, kako široj, tako i stručnoj javnosti, u zemlji i inostranstvu.&nbsp;
 
– Na ovoj postavci akumulirane su memoralije na Blaženu Ozanu Kotorku, koje su nastale tokom stoljeća u istorijskim spisima, književnim djelima, likovnoj i muzičkoj umjetnosti, uključujući fotografije nastale povodom ceremonije – poblaženja iz 1930. godine – rekao je Jovović.
Dodao je da izložba, uz prateći katalog predstavlja presjek društvenog života srednjovjekovnog Kotora, obuhvata najvažnije sastavnice Kulta Blažene Ozane Kotorke.&nbsp;
 
– Ova blaženica je, uz patrona grada i Kotorske biskupije Svetog Tripuna, i prije zvaničnog dekreta njenoj beatifikaciji od strane Svete Stolice 1927. godine, tokom minulih vjekova bila ličnost koja predstavlja neizostavni marker duhovnog identiteta Kotora, Boke i savremene Crne Gore. Njen kult je bio prisutan i duž Dalmacije, kao i u rodnoj Crnoj Gori, Lješanskoj nahiji, selu Relezi, gdje su je pravoslavni nazivali „Svetom Odivom“, s kojom su, po narodnom kazivanju, mještani ovog sela bili u srodstvu – rekao je Jovović. 

Katarina Kosić u dokumentima crkve, a u narodnom predanju Jovana Đujović, kao mlada crnogorska pastirica je došla u slobodni Kotor, s obzirom da je njena domovina pala pod osmansku vlast, i smjestila se u znamenitu kotorsku plemićku porodicu Buća, u kojoj je stekla prva znanja o katoličkoj vjeri. Potom je postala „ponizna kćer svetog Dominika“, odnosno monahinja dominikanskog reda, što je ostala do kraja života, provodeći ga u pokori i strogom postu.&nbsp;
 
– Na osnovu više hagiografskih izvora, kao i brojne stručne literature, upoznati smo sa životom i djelovanjem Blažene Ozane, s obzirom da su njeni savremenici zabilježili da su od kotorskih biskupa, preko predstavnika civilnih vlasti, pa do običnih građana od ove blaženice tražili savjet, utjehu i preporuku. Među svim tim radnjama i čudima, ostalo je zapisano jedno od njenih proročkih prikazanja upućeno Kotoranima prilikom opsade grada od strane osmanske vojske 1539. godine, predvođene Hajrudinom Barbarosom, gdje je smireno bodrila sugrađane riječima: „Borite se hrabro, budite uvjereni da će grad biti spasen“ – rekao je Jovović.&nbsp;
 
Istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, koautorka teksta kataloga se osvrnula na najvažnije momente iz životopisa Blažene Ozane.
 
– Poput ptice, na svojim duhovnim krilima Blažena Ozana preletjela je beskrajno kameno more, vrhove Prokletija, zeleno plavu vodu Skadarskog jezera, Zetsku niziju i svoja krila svila u srednjovjekovnom Kotoru, pod vrletnim liticama brijega Sv. Ivan. Njena milost teče i poslije tjelesne smrti, jer Bog ne gleda na plemstvo roda, nego na plemenitost duše. Potrebno je još jedno njeno osvjedočenje u čudima pa da ova Blaženica dobije status svetice. Bez vjernih duša, ona je poput kraljice bez trona, zato joj se s nadom i strepnjom molimo i ona će nam uslišiti molitve. Na dan njenog upokojenja 27. aprila miriše pitasfor nadomak crkve, čini se miriše duša velike Blaženice. Njeno porijeklo, mošti koje počivaju u Kotoru, na granici Istoka i Zapada, mjesto je sticanja sjedinjene braće, pripadnika obije crkve. Poštovanje prema njoj najbolje ćemo izraziti naslijeđujući apostolsku ljubav prema Bogu i bližnjima. Ona je i putokaz kako da podesimo zemaljski život razvijajući ljubav i smisao žrtve, kao preduslov vječnog spasenja – rekla je Abramović.
 
U muzičkom dijelu programa nastupili su klarinetistkinja prof. Lara Bubanja i pijanista prof. Đuro Poznanović.
 
Zainteresovani građani izložbu „Kult Blažene Ozane Kotorke“ mogu pogledati do kraja decembra.

Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorke“ otvorena u prostorijama Matice crnogorske u Herceg Novom

Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorke“ koju je priredila Matica crnogorska biće otvorena u srijedu, 3. decembra u 18 sati u prostorijama Matice crnogorske u Herceg Novom (Njegoševa 47), saopšteno je iz Matice crnogorske.
Izložbu će otvoriti predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović, a o kultu crnogorske svetice govoriće i istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, koautorka kataloga. U muzičkom dijelu programa će nastupiti klarinetistkinja prof. Lara Bubanja i pijanista prof. Đuro Poznanović koji će izvesti dvije ranobarokne kompozicije.&nbsp;
- Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorke“ na crnogorskom i engleskom jeziku, na 23 ilustrovana panoa dimenzija 70 x 100 cm, prikazuje život i duhovnu izuzetnost crnogorske čudotvorke i svetice Blažene Ozane rodom iz Lješanske nahije. Katarina Kosić (prema nekim predanjima Jovana Đujović), rođena 25. novembra 1493. godine, u svojoj 14. godini dolazi u Kotor gdje počinje da služi u kući kotorskog plemića, vijećnika i sudije Aleksandra Buće i njegove žene Marine (rođene Bizanti). Nakon sedam godina, 1515, prišla je trećem redu svetog Dominika kad je i položila zavjet siromaštva, čistote i poslušnosti i promijenila svoje kršteno ime u Ozana. Plemenitosti i posvećenosti Blažene Ozane Kotorke koja je brinula o siromašnima, vremenom su dodata i brojna čudotvorstva. Provela je pedeset i dvije godine stroge pokore, a preminula je 1565. godine u 72. godini života. Papa Pije XI je 1927. godine dozvolio javno i crkveno poštovanje Blažene Ozane Kotorke, čime je ova crnogorska pastirica, kotorska služavka i dominikanska trećoretkinja, postala prva katolička južnoslovenska blaženica- navodi se u saopštenju.
Izložbu prati i katalog na 104 strane. Autorke teksta su Radojka Abramović i nedavno preminula predsjednica Ogranka Kotor Matice crnogorske Mileva Pejaković-Vujošević koja je i inicijator ovog projekta.&nbsp;
- Na realizaciji izložbe „Kult Blažene Ozane Kotorke“ sarađivali su i Jasna Jeknić-Stijović i Slavko Dabinović. Izložbu i katalog grafički je oblikovala Suzana Pajović, profesorica Fakulteta likovnih umjetnosti UCG- kazali su iz Matice crnogorske.

Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorke“ u prostorijama Matice crnogorske Ogranak Herceg Novi

Promocija fototipskog izdanja rukopisnog Cetinjskog psaltira iz XV vijeka biće održana u utorak, 25. novembra 2025. godine u 18 sati na Cetinju u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Cetinje i Nacionalne biblioteke Crne Gore.&nbsp;
- Digitalizovanu verziju „Cetinjskog psaltira“ omogućila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz Zagreba (NSK) koja ovaj rukopis čuva pod signaturom R–3349, a objavljen je kao suizdavački projekat Matice crnogorske i Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“- navodi se u saopštenju.
&nbsp;Na promociji će govoriti Božidar Šekularac, istoričar, autor predgovora, priređivači Dragica Lompar, direktorica NBCG „Đurđe Crnojević“ i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske.
- Rukopisni „Cetinjski psaltir“ se prema vodenim znacima na papiru datira u prvu četvrtinu XV vijeka i bio je napisan u nekom od skriptorijuma na Skadarskom jezeru krajem vladavine dinastije Balšića do 1421. godine. Tada su ovi crnogorski vladari snažno podržavali prepisivanje bogoslužbenih rukopisnih knjiga u skriptorijumima manastira skadarskog basena- navodi se u predgovoru priređivača.
Podsjećaju da je Cetinjski psaltir jedna od prvih rukopisnih knjiga donešenih u biblioteku novoosnovanog Cetinjskog manastira kao sabornog hrama već oficijelizovane Crnogorske pravoslavne crkve i središta crnogorske pismenosti s kraja XV vijeka.
- Izdanje prati pogovor Božidara Šekularca na crnogorskom i engleskom jeziku koji je obavio kodikološki opis ovog rukopisa i bio od velike pomoći prilikom realizacije čitavog projekta. O značaju „Psaltira“ kao bogoslužbene knjige najbolje govori činjenica da je broj njegovih izdanja veći od cjelokupnog broja svih ostalih bogoslužbenih knjiga XV–XVI vijeka- kazali su iz Matice crnogorske.

Promocija fototipskog izdanja rukopisnog „Cetinjskog psaltira“ iz XV vijeka na Cetinju

Tribina „Njegoš i italijanska kultura“ koju je organizovala Matica crnogorska Ogranak Nikšić kao dio novembarskog obilježavanja Njegoševog dana, praznika crnogorske kulture, održana je sinoć u Nikšiću. Na tribini je govorila prof. dr Vesna Kilibarda koja je decenijama proučavala Njegoševe veze s italijanskom kulturom. Program je moderirala predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.&nbsp;
Kad se govori o korpusu tema koje se mogu nasloviti kao što je naslovljena i tribina, i jedna njena knjiga, onda se tu misli na dva komplementarna segmenta, istakla je Kilibarda.&nbsp;
– Jedan je Njegoševo poznavanje italijanskog jezika, Njegoševa veoma bogata biblioteka u kojoj je do danas sačuvano oko pedesetak knjiga na italijanskom jeziku i nekoliko časopisa, i govori se u tom korpusu i o jednom naučnom pitanju koje je šezdesetak godina bilo prisutno u jugoslovenskoj njegošologiji i zatvoreno je, a ticalo se uticaja „Božanstvene komedije“ najčuvenijeg djela najvećeg italijanskog pjesnika Dantea Aligijerija na Njegošev religiozno-filozofski spjev „Luča mikrokozma“ – rekla je Kilibarda.
Ona je dodala da tom korpusu pripada i Njegoševo neposredno poznavanje Italije, njegovi boravci na teritoriji današnje Italije.&nbsp;
– Njegoš je kao raskrsnicu svojih puteva imao Trst grad koji je bio dominantno italijanske kulture bez obzira što je u to vrijeme pripadao Habsburškoj monarhiji – rekla je Kilibarda.
Ona je istakla da je, mapirajući njegova kretanja, izračunala da je Njegoš u Trstu boravio petnaestak puta, tri puta u Veneciji gdje je istraživao građu za djelo „Lažni car Šćepan Mali“ u Venecijanskom državnom arhivu i konačno u zadnjoj godini života dva puta je prošao kroz Veneciju na putu za Napulj gdje je u posljednjoj godini boravio tri mjeseca. Dva puta je odatle išao u Rim.&nbsp;
Kad je u pitanju odnos italijanske kulture prema Njegošu, jedno od prvih svjedočanstava koje je predstavilo Njegoša na stranom jeziku je putopis Bartolomea Bjazoleta, botaničara koji je u pratnji saksonskog kralja Fridriha II došao na Cetinje u maju 1838. godine i tu zatekao mladog Njegoša.
– &nbsp;Iako su oni putovali i kroz Dalmaciju i Istru, epizoda o Crnoj Gori je najzanimljivija jer su se suočili sa njima nepoznatim svijetom o kome je austrijska štampa pisala vrlo loše u smislu da je riječ o varvarskom narodu<s> </s>– rekla je Kilibarda.
Ona je dodala da je to bila prva posjeta jednog suverena Crnoj Gori.&nbsp;
– Oni su tu bili dva dana i jednu noć i Njegoš se tu pokazao kao dostojanstven domaćin. Pokazao im je rustikalni dio Crne Gore ali je zabilježeno i da je tokom večere u manastiru, jer se Biljarda tek gradila, bila ponuda i sladoleda i francuskog šampanjca i svi su bili fascinirani knjigama njegove bibliotelke, tomovima francuske enciklopedije – objasnila je Kilibarda.&nbsp;
Na tribini je bilo riječi i o tome kako je Njegoš postao književni lik u djelima italijanske književnosti, ali i o njegovoj tršćanskoj pjesmi i prevodiocima njegovih djela na italijanski jezik.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DBMXUiyFgBHE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Njegoš kao snažna veza crnogorske i italijanske kulture

Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ Slobodana Čukića predstavljena je sinoć u Matici crnogorskoj. Ovo izdanje, koje je Matica crnogorska nedavno objavila, pokušaj je da se rasvijetli jedno neobrađeno polje crnogorske prošlosti i da se otvori i ne izgubi priča o našim klesarima kojoj je prijetilo da bude preskočena, a otkriva nam gdje su počeci ozbiljne gradnje u Crnoj Gori.&nbsp;
Objavljivanje serijala „U potrazi za narodnim klesarima“ u časopisu Matica u četiri nastavka prethodilo je ovoj knjizi, kao i dvodecenijsko istraživanje, posebno intenzivirano od 2021. godine.&nbsp;
Tri godine je, kako se navodi u saopštenju, Čukić obilazio groblja po Crnoj Gori, ali i Albaniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, pretražujući arhive i povezujući imena s djelima, a još češće djela s imenima.&nbsp;
Na pitanje zašto je jedno ovako veliko istraživanje čekalo da tek danas bude sprovedeno, Čukić je podsjetio da je sedamdesetih i osamdesetih godina bilo časopisa koji su se bavili objavljivanjem rezultata istraživanja sa terena.
- Od sredine osamdesetih nadalje nestaju časopisi i mediji preko kojih naučne novosti dolaze do stručne i laičke publike. Nestaje istraživački duh. I u onom velikom zamahu od 1955. do 1990. mnogo je stvari propušteno, a poslije devedesete takoreći vrlo malo se toga dešavalo, obično se prepisivalo - rekao je Čukić i dodao da je svim svojim bićem zainteresovan da se kulturno-istorijska baština Crne Gore otkrije u svim svojim segmentima, da se sistematizuje i da se na taj način omogući naredna istraživačka etapa.&nbsp;
Na pitanje da li se zakasnilo s istraživanjem, budući da su stećci izloženi i klimatskim promjenama i nemaru institucija i stanovnika naselja u kojima se nalaze, Čukić tvrdi da nikad nije kasno.&nbsp;
- Toliko je toga na crnogorskom tlu nevidljivo a ogromno je graditeljsko i spomeničko blago koje niko nije obuhvatio u adekvatne studije, poređao, napravio jedan pregled graditeljske i spomeničke baštine koja je frapantna - rekao je Čukić. &nbsp;
Dešavalo mu se da ode za jednu informaciju, a da se pojavi druga oko koje se otvori još bolja priča, objasnio je Čukić, i istraživanju se još uvijek ne nazire kraj.&nbsp;
Masovnija izrada skupih grobnica se, prema Čukiću, dešava nakon Berlinskog kongresa kad su pojedini stanovnici počeli da stiču bogatstvo, uglavnom u inostranstvu.&nbsp;
- Potpisi majstora na tim grobnicama su veoma rijetki. Imamo jednoga koji je po sklonosti ka potpisivanju mimo ostalih – Blagoje Lakićević. Njegove rukotvorine možete da vidite u Moštanici, u Riđanima, u Trnjanima, u Ržanom dolu... Svi ostali se potpisuju po jedanput - rekao je Čukić.&nbsp;

Ogromno je crnogorsko spomeničko i graditeljsko blago

Matica crnogorska – Ogranak Nikšić organizuje tribinu posvećenu kulturnim i književnim vezama Petra II Petrovića Njegoša sa Italijom, pod nazivom „Njegoš i italijanska kultura“. Tribina će se održati u četvrtak, 20. novembra, u 18 sati, u Multimedijalnoj sali Tehnopolisa (Radoja Dakića bb).
O temi će govoriti prof. dr Vesna Kilibarda, dok će razgovor moderirati predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske, Jasmina Nikčević.
Tribina obuhvata širok dijapazon Njegoševih dodira s italijanskom kulturom – od njegovog poznavanja jezika i književnosti, preko putovanja po Italiji i djela nastalih pod italijanskim uticajem, do prisustva Njegoševe literature u italijanskoj književnosti i publicistici.
Prof. dr Vesna Kilibarda je istaknuta stručnjakinja za italijansku književnost i interkulturne veze, posebno one na jadranskom prostoru. Diplomirala je i magistrirala na Filološkom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Univerzitetu Crne Gore predaje italijansku književnost. Članica je Upravnog odbora Matice crnogorske.
Autorka je više knjiga na temu Njegoša i italijanske kulture, među kojima su: „Njegoš i Trst, italijanski pisci i putopisci o vladici-pjesniku“, „Njegoš i italijanska kultura“, „Njegoš i Italija“ i druge.

Tribina o vezama Njegoša i Italije u Nikšiću

Crnogorski naučnici sa Instituta za biologiju mora, &nbsp;Vesna Mačić i Aleksandar Joksimović su, u okviru 34. Bugarske antarktičke ekspedicije stigli na ostrvo Livingston, gdje se nalazi bugarska istraživačka baza „Sv. Kliment Ohridski“.
Po dolasku je započet složen logistički proces istovara opreme i materijala sa broda do baze, koji se odvija prema precizno definisanim procedurama i uz korišćenje odgovarajuće zaštitne opreme, saopštio je Institut za biologiju mora.
- Nakon dugog putovanja iz Kotora u čileanskoj luci Punta Arenas kolege su ukrcane na bugarski istraživački brod „Sv. sv. Kiril i Metodij" (RSV-421) 20. decembra odakle je ekspedicija plovila Magelanovim prolazom, zatim Tihim okeanom i fjordovima Južne Amerike, pa Drejkovim prolazom ka Antarktiku, gdje su 25. decembra stigli na ostrvo Livingston - pojašnjavaju iz IBM.
Prema planu aktivnosti, ovih dana započeta su terenska istraživanja na ostrvima Livingston i Deception (Ostrvo prevare).
- Istraživački rad usmjeren je na ispitivanje prisustva mikroplastike u vodenom stubu i morskim organizmima, kao i na proučavanje živog svijeta morskog dna - ističe Institut za biologiju mora.
U ekspediciji, pored naučnika iz Crne Gore i Bugarske, sada učestvuju i istraživači iz Rumunije, Saudijske Arabije, Portugalije i SAD a očekuje se i dolazak još nekih istraživača.
Misija traje do kraja februara i realizuje se u okviru međunarodne saradnje Instituta za biologiju mora Univerzitet Crne Gore i Bugarskog antarktičkog instituta, uz podršku Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore.

Crnogorski naučnici stiglu u istraživačku bazu kod Antarktika

Jug Australije pogođen je toplotnim talasom, sa temperaturom koja je u nekim gradovima prešla 40 stepeni Celzijusovih, zbog čega su nadležne službe izdale zdravstvena upozorenja i izazvale opterećenje elektroenergetskih mreža i rasplamsavanje šumskih požara.
Meteorolozi navode da su u pitanju najteži uslovi u posljednjih šest godina, podsjećajući na takozvano "Crno ljeto", kada su u požarima poginule 33 osobe, prenio je Rojters.
Nacionalni meteorološki zavod izdao je upozorenja za države Novi Južni Vels, Viktoriju, Južnu Australiju i Tasmaniju, sa posebno visokim rizikom od požara u Viktoriji i Južnoj Australiji.
Temperatura je dostigla 44 stepena u Viktoriji, 41 stepen u Melburnu, 43 stepena u Adelejdu, 32 stepena u Pertu i 31 stepen u Sidneju.
Vlasti su savjetovale stanovnicima da ostanu u zatvorenom i hidriraju se, dok se vatrogasci bore sa brojnim požarima.
Neki javni prostori produžili su radno vrijeme, kako bi građanima omogućili rashlađivanje, dok su drugi privremeno zatvoreni.
U Adelejdu je više od 2.000 domova ostalo bez struje.
I dok je u Australiji danas zabilježena najviša dnevna temperatura od 48,2 stepena, prema podacima Ogimeta - stranice koja prikuplja informacije o vremenu iz čitavog svijeta, kao najhladnije mjesto na svijetu navodi se Suhana u oblasti Jakutije u Rusiji sa minus 53,5 stepeni. Najviše kiše danas je palo u oblasti grada Ternate na ostrvu Maluku u Indoneziji - 229,2 mm, a potom u Albaniji, u Đirokastri i Korči, 149 mm.

Toplotni talas zahvatio jug Australije, šumski požari u porastu

Prema podacima sa mjernih stanica, nivo Morače u Podgorici danas u 11 časova iznosio je 11 metara, što je dvadesetak centimetara više nego juče u isto vrijeme. Kakav je rast u pitanju, najbolje će reći podatak da je vodostaj Morače u glavnom gradu za četiri dana veći čak devet metara.
Zeta je u Danilovgradu danas bila na 11,3 metara, što je takođe neznatno više u odnosu na juče ujutro.&nbsp;
Cijevna je kod mosta na Trgaju jutros dostizala visinu od 3,8 metara.
Podaci o rastu stižu i sa Bojane i sa područja Skadarskog jezera.
Jutros je vodostaj Bojane iznosio 4,4 metra, što je oko dva metra više nego prekjuče, a pola metra iznad jučerašnje vrijednosti.
Kada je u pitanju Skadarsko jezero, u odnosu na juče, njegov nivo porastao je na Vranjini za 80 centimetara, a na Plavnici oko 60.

Morača i Zeta iznad 11 metara: Raste nivo Skadarskog jezera i Bojane

Evropski put Crne Gore odvija se u ambijentu snažnih regionalnih i globalnih potresa. Dok Podgorica ostaje najdalje odmakla država Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija, paralelno se suočava sa otvorenim i prikrivenim pritiscima koji dolaze iz Srbije. U tom kontekstu, politika Aleksandra Vučića, uloga Srpske pravoslavne crkve, kao i rastući ruski uticaj, predstavljaju ozbiljan test za političku stabilnost i strateško opredjeljenje Crne Gore. O tim pitanjima, ali i o mogućim promjenama na političkoj sceni Srbije, stanju u srpskom društvu, protestima, represiji vlasti, kao i energetskoj zavisnosti Beograda od Moskve, za Portal ETV govorila je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.&nbsp; Portal ETV: Da li smatrate da će Beograd i Aleksandar Vučić pokušati, na sve moguće načine, da zaustave evropski put Crne Gore i njeno članstvo u Evropskoj uniji? BISERKO: Vučić će sigurno nastaviti sa opstrukcijom Crne Gore i njenog ubrzanog kretanja ka članstvu u EU. Međutim, treba imati u vidu da je situacija u Srbiji veoma fragilna i da će od toga zavisiti kakve su Vučićeve mogućnosti da djeluje u tom pravcu. Kada je riječ o Crnoj Gori, od nje same zavisi koliko je suštinski zainteresovana za članstvo. Čini se da određeni krugovi nijesu i da se trude da zadrže status quo. Ipak, vjerujem da će prevagnuti trezvenost crnogorskih građana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8" data-rendition-name="original" width="1493" height="867" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: AP)</figcaption> </figure>  <h2>Uloga SPC, BIA i ruskog faktora</h2> Portal ETV: Mislite li da bi u tom poduhvatu ulogu mogli imati Srpska pravoslavna crkva i Bezbjednosno-informativna agencija (BIA)? Šta, po vašem mišljenju, možemo očekivati u tom kontekstu? BISERKO: SPC je najvažniji eksponent Beograda i od 2020. godine imala je ključnu ulogu u formiranju svih crnogorskih vlada do sada. Međutim, treba imati u vidu da je i ruski uticaj veoma važan i da će, moguće, biti sve veći, jer je Zapadni Balkan poprište na kojem se prelamaju različiti interesi. Rusi Zapadni Balkan lako mogu destabilizovati, jer imaju jaku bazu u Srbiji, Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori. <h2>Da li 2026. donosi politički preokret u Srbiji?</h2> Portal ETV: Da li je 2026. godina ona u kojoj bi neminovno moglo doći do promjena na političkoj sceni Srbije? Da li Vučić odlazi? BISERKO: Beograd će nastaviti sa svojom politikom, ali ipak treba imati u vidu da je Vučićeva politika doživjela krah na međunarodnom i unutrašnjem planu. Pitanje je kakav će biti njen epilog i ko će se nametnuti kao glavni akter nakon što on ode. To može potrajati, ali nema povratka na staro. Nažalost, do sada još nije došlo do jasne proevropske orijentacije. Poslije višedecenijske nacionalističke i populističke politike, društvo se osvješćuje, ali je jasno da je za to potrebno vrijeme. Rekla bih da je u pitanju proces koji će eventualno iznjedriti nove aktere. <h2>Pad Vučića – nemiri ili spor proces promjena?</h2> Portal ETV: Može li eventualni pad Vučića dovesti do nestabilnosti ili nemira u Srbiji? BISERKO: Da li će biti nemira – vlast je na proteste reagovala represijom, otpuštanjem sa posla svih onih koji su podržali studente, hapšenjima i podizanjem optužnica, kao i medijskim hajkama. Dakle, Srbija je kontinuirano u nekoj vrsti opsade. Ono što je značajno jeste da je strah razbijen. Strah je promijenio stranu. Režim reaguje panično i arogantno. Uglavnom se oslanja na lojaliste sa kriminalnim backgroundom, jer nema povjerenja u sopstveno okruženje. U toku je i paralelni proces u okruženju Vučića – u tužilaštvu, sudovima, ali i drugim institucijama. Za sada još uvijek čvrsto drži kontrolu nad medijima, koji su njegov važan instrument uticaja. Međutim, društvene mreže su postale ključne za komunikaciju studenata i demonstranata. Suštinske promjene biće spore. Ali da bi se to desilo, neophodan je veliki angažman svih ujedinjenih proevropskih aktera, naravno uz snažnu podršku Evropske unije. <h2>Sudbina NIS-a i ruski pritisak</h2> Portal ETV: Kako očekujete da će se završiti situacija sa NIS-om? Kakav potez, prema Vašem vašem mišljenju, može povući ruska strana? BISERKO: Sudbina NIS-a još uvijek je neizvjesna. Moskva nije pokazala namjeru da izađe u susret Vučiću, čemu se on nadao, i zato nije preduzimao mjere da diversifikuje nabavku energenata, uprkos preporukama Evropske unije, od koje je dobio i finansijsku podršku za to. To pokazuje da ne razumije međunarodni kontekst i da je daleko precijenio svoj međunarodni značaj. Osim toga, politički je kukavica da donese jedinu racionalnu odluku, a to je nacionalizacija NIS-a. Time je Srbija dovedena u poziciju ruskog taoca. Spekuliše se da bi Mađarska mogla biti kupac, ali to ne rješava problem Srbije, jer je jasno da iza toga stoji Moskva. Živimo u veoma dramatičnim vremenima i teško je anticipirati budući razvoj događaja.

Tag: matica-crnogorska