“Istine” Milana Kneževića

Neistina. Činjenice demantuju Milana Kneževića. 

Lider Demokratske narodne partije ustvrdio je u Skupštini, u utorak, 13. oktobra, da su otmičari četiri aviona tokom terorističkog napada na Ameriku 11. septembra 2001. godine koristili pasoše Bosne i Hercegovine. Izvještaj američke Komisije koja je istraživala okolnosti napada pokazuje da su otmičari imali pasoše Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta i Libana.

– A podsjetiću vas, pošto su vam usta puna Sjedinjenih Američkih Država, da su upravo oni koji su se zakucali u kule bliznakinje imali pasoše Bosne i Hercegovine i to do današnjeg dana nije istraženo – tvrdio je Milan Knežević u Skupštini.

Ispričao je Knežević iz poslaničke klupe, samouvjereno, kao da govori o apsolutno provjerenim činjenicama. Demantuju ga iz bosanskohercegovačkog portala Istinomjer.ba, koji je razvila i uređuje organizacija „Zašto ne“, a koja se godinama bavi razotkrivanjem lažnih vijesti, manipulacija i dezinformacija.

Izvještaj američke Komisije dovodi dvojicu od 19 otmičara indirektno u vezu s Bosnom i Hercegovinom. Navaf al-Hazmi i Khalid al-Mihdhar ratovali su u BiH od 1992. do 1995. godine. Trećeg, Khalida Sheikha Mohammeda, Komisija u izvještaju označava kao „glavnog arhitektu napada 11. septembra“. Za njega navode da je tokom rata u BiH bio pripadnik mudžahedina.

Upravo je odred „El Mudžahid“, koji je djelovao tokom rata u Bosni i Hercegovini, poslužio Milanu Kneževiću da tokom skupštinskog zasijedanja ponovo glorifikuje ratnog zločinca Ratka Mladića i relativizuje njegove zločine.

– I želio bih da pitam Martu Kos, koja je saopštila kako će pogledati u oči majke Srebrenice, ja želim da je pitam kako može pogledati u oči familije ovih ljudi kojima su mudžahedini otkidali glave. Ovo su nedužni Srbi kojima su mudžahedini na strani Armije BiH otkidali glave – rekao je Knežević.

Zaboravio je, možda iz neznanja, Milan Knežević da pomene da se pred Haškim tribunalom, ali i sudovima Bosne i Hercegovine, vodilo na desetine procesa zbog zločina koje je počinio odred „El Mudžahid“. Izrečene su i presude, ali je i na njih zaboravio, kao što je zaboravio da kaže da su upravo bošnjački političari od Tužilaštva Bosne i Hercegovine, zbog tih zločina, tražili procesuiranje nekoliko komandanata Armije Bosne i Hercegovine.

U januaru 2015. godine tadašnji potpredsjednik Federacije BiH, Mirsad Kebo, državnom Tužilaštvu predao je nekoliko hiljada dokumenata u vezi s ratnim zločinima nad srpskim civilima i vojnicima koje je počinio odred boraca arapskog porijekla „El Mudžahid“. O tome je Kebo te godine govorio u intervjuu za Radio Slobodna Evropa:

– Ja sam dobio dokaze o tome da su se gospodin Mahmuljin, komandant Trećeg korpusa, i gospodin Džaferović, načelnik Centra službe javne bezbjednosti, zaustavili prilikom obilaska jednog dijela Vozuće i, kad su pitali šta se dešava, oni koji su tu bili, očevici, rekli su da upravo sada likvidiraju jednog civila srpske nacionalnosti, koji je vikao u strahu. Ustvari, bio je zaklan. Ja sam to, u skladu sa zakonom, morao prijaviti. Krivično je djelo, to je moralni čin, i treće, nisam birao vrijeme kad će ti dokumenti doći do mene. Poslije toga, stvari su se tako odvijale da sam ja Tužilaštvu od građana iz reda sva tri naroda BiH poslao 6.000 dokumenata koji ne govore samo o ovim zločinima, nego o općem stanju u državi. Pošao sam od toga da kao pripadnik bošnjačkog naroda govorim o stvarima koje se tiču onih koji pripadaju narodu čiji sam ja član i da bih dao drugim pripadnicima naroda da slično pokrenu u svojim sredinama – kazao je on.

Razlika u pristupu zločinima je očigledna – odgovornost su tražili upravo bošnjački političari.

Sakib Mahmuljin je ratni general Armije BiH, koji je osuđen na osam godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima na području srednje Bosne. Za njim je raspisana međunarodna potjernica nakon što se u novembru 2022. godine nije odazvao na izdržavanje zatvorske kazne.

Optužnica ga je teretila da nije ništa preduzeo kako bi spriječio zločine pripadnika odreda „El Mudžahid“. Pripadnici tog odreda u oktobru 1995. godine ubili su oko 50 ratnih zarobljenika i civila srpske nacionalnosti. Djelovali su u okviru Trećeg korpusa Armije BiH, a Sakib Mahmuljin im je bio nadređeni. I to nije bilo jedino suđenje za zločine mudžahedina.

Odred „El Mudžahid“ na samom početku rata u BiH nije bio podređen bosanskohercegovačkoj Armiji. Ratni izvještaji govore da se to dogodilo u jesen 1993. godine, nakon niza incidenata koje su strani ratnici počinili.

Niti su oni mnogo znali o Bosni kada su došli, niti je Vlada u Sarajevu znala mnogo o njima. O tome je svjedočio nekadašnji ministar vanjskih poslova, a kasnije član Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić:

– Niko ih nije zvao, oni su došli sami. Imali smo mnogo ljudi koji su bili spremni da brane svoju zemlju, ali problem je bio u tome što nismo imali oružje. Prema tome, nama nisu bili potrebni ljudi, bilo nam je potrebno oružje. Međutim, ti ljudi su došli. Većina njih je došla da pomogne. Naravno da su štetili imidžu Bosne i Hercegovine i našoj borbi – kazao je Haris Silajdžić, bivši ministar vanjskih poslova BiH.

Mudžahedinski pokret nastao je tokom desetogodišnjeg rata u Avganistanu, koji je izbio nakon sovjetske okupacije te zemlje 24. decembra 1979. godine. Evan F. Kohlmann, stručnjak za terorizam i autor knjige „Al'Qaidin džihad u Evropi: Avganistansko-bosanska mreža“, istraživao je kako su stigli u Bosnu i Hercegovinu.

– Prema toj su zemlji krenuli ljudi, uglavnom s Bliskog istoka. O Bosni nisu znali apsolutno ništa. Ne samo da nisu poznavali tamošnju kulturu i jezik, već, kako su kasnije u ličnim ispovijestima priznali, njihovi čelnici nisu imali ni pojma o tome gdje se geografski nalazi Bosna. Nikada ranije nisu za nju čuli i nisu bili sigurni da li je ta zemlja u Sjevernoj ili Južnoj Americi, Evropi ili Australiji – ispričao je Kohlmann 2008. godine za Radio Slobodna Evropa.

Nizozemska obavještajna služba je, prema pisanju međunarodnih medija, za svoje potrebe istraživala ovu temu. Ocijenili su da mudžahedini nijesu bili pod potpunom političkom i vojnom kontrolom bošnjačkih vlasti, nego da su njihovim akcijama upravljale zemlje iz kojih su došli, te terorističke i kriminalne grupe.

Ali sve to Milan Knežević ili ne zna ili ne želi da zna.