<article>Vlast je danas odbila Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o radu koji je predložio Klub poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) s ciljem da se produži roditeljsko odsustvo, kazala je portparolka i poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore Sonja Popović.Prema riječima Popović, ovo je još jedna potvrda da ova vlast nema sluha za potrebe građana.- Već da je njeno postojanje isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje - zaključila je Popović.</article>

Vlast je danas odbila Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o radu koji je predložio Klub poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) s ciljem da se produži roditeljsko odsustvo, kazala je portparolka i poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore Sonja Popović.
Prema riječima Popović, ovo je još jedna potvrda da ova vlast nema sluha za potrebe građana.
- Već da je njeno postojanje isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje - zaključila je Popović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Politika

Popović: Postojanje ove vlasti isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje

Državna nagrada ,,Oktoih“ biće dodijeljena Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI).&nbsp;
To je odlučio žiri za dodjelu Državne nagrade „Oktoih“ nakon detaljnog razmatranja i vrednovanja pristiglih predloga za dodjelu Nagrade, u skladu sa Pravilnikom o bližem načinu, postupku i vrednovanju kriterijuma za dodjelu.
Odluka je donijeta na osnovu broja bodova u skladu sa Pravilnikom.
- Ovu odluku u skladu sa Zakonom o državnim nagradama donio je Žiri za dodjelu Državne nagrade „Oktoih“ u sastavu: prof. dr Miljan Bigović, predsjednik; prof. dr Veselin Mićanović, član; prof. dr Biljana Maslovarić, članica; Sanja Ognjanović, članica i Sabaheta Ramović, članica - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Kako su naveli, na poziv za dostavljanje predloga za dobitnike Državne nagrade „Oktoih“ u 2025. godini pristiglo je 12 predloga i to devet za dodjelu nagrade nastavniku, dva za dodjelu nagrade akademskom osoblju i jedan za dodjelu nagrade licenciranoj predškolskoj ustanovi.
- Nagrada „Oktoih“ dodjeljuje se građaninu Crne Gore ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za ostvarene izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja, kao i učeničkog i studentskog standarda. Državnu nagradu „Oktoih“, koja se sastoji od plakete, diplome i novčanog dijela, dobitnicima će uručiti ministarka prosvjete, nauke i inovacija - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

MPNI: Državna nagrada ,,Oktoih“ Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica

Nevladine organizacije koje su podržale kandidaturu Dragoljuba Duška Vukovića za člana Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge pozdravljaju odluku Skupštine Crne Gore da konačno primijeni Zakon o audovizuelnim medijskim uslugama i imenuje nedoostajuće članove Savjeta Agencije iz reda NVO (iz oblasti medija), Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i univerziteta.
Kako je navedeno u saopštenju, ova odluka predstavlja značajnu pobjedu civilnog društva, profesionalnih standarda i principa nezavisnosti regulatornih tijela, ali i jasan pokazatelj da se istrajnost i pritisak javnosti mogu suprotstaviti partijskoj samovolji.
Podsjetili su da je ovaj postupak mogao i morao biti završen još početkom 2025. godine.&nbsp;
- Umjesto toga, skupštinska većina je gotovo 15 mjeseci sistematski opstruirala primjenu zakona, pokušavajući najprije da ga ne primijeni, ali i da izmijeni medijske zakone kako bi se promjenom procedura onemogućilo da same NVO biraju svoje predstavnike u Savjetu, a otvorio prostor da političke partije imenuju sebi lojalne, tzv. NVO predstavnike - dodaje se u saopštenju.&nbsp;
Skupštinska većina je, ističu, početkom godine poništila postupak imenovanja članova Savjeta AVMU na osnovu naručene inicijative NVO LGBT Forum Progres.&nbsp;
- U ponovljenom postupku, Administrativni odbor je, uz izmišljene proceduralne nedostatke u dokumentaciji kandidata NVO i CANU, ponovo poništio postupak. U trećem pokušaju, na plenarnoj sjednici Skupštine, poslanici parlamentarne većine bili su uzdržani i time još jednom blokirali primjenu zakona - dodaju iz NVO.
Suština je, kako ističu, bila jasna – kandidati sa integritetom koje predlažu relevantne organizacije civilnog društva i koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, treba da se eliminišu iz postupka zbog političke nepodobnosti, čak i ako to uključuje gaženje zakonskih normi.&nbsp;
- Poslanica najjače partije vlasti, Jelena Nedović (PES) čak je i otvoreno poručila, u jednoj fazi, NVO da treba da promijene svog kandidata. NVO aktivne u oblasti medija nijesu pristale na ucjene niti su odustale od svog kandidata i Dragoljub Duško Vuković je, zahvaljujući toj upornosti, imenovan i dobio priliku da svojim znanjem, iskustvom i integritetom doprinese unapređenju rada Agencije za AVM usluge. Važno je naglasiti da je isključivo zahvaljujući pritisku NVO i Evropske komisije zakon konačno primijenjen. Evropska komisija je u svom posljednjem izvještaju za Crnu Goru jasno nagovijestila mogućnost ponovnog otvaranja privremeno zatvorenog poglavlja 10 ukoliko se ne imenuju članovi Savjeta Agencije. Savjet Agencije za AVM usluge sada konačno ima pet članova, koliko je i zakonom propisano, ali ovo ne znači kraj komplikacija. Primjena medijskih zakona tek je započela, i to sa ozbiljnim zakašnjenjem, a očekuju nas uskoro izbor još dva nova člana Savjeta AVM, kao i četiri člana Savjeta RTCG. Očekujemo da u 2026. godini - godini u kojoj Crna Gora mora pokazati neupitnu posvećenost evropskim integracijama - skupštinska većina neće nastaviti praksu opstrukcije i zloupotrebe institucija, kao što je to činila u prethodnom periodu - ističe se u saopštenju.&nbsp;
Poručuju poslanicima i poslanicama Skupštine Crne Gore da nema razloga za strah od predstavnika NVO sa integritetom i znanjem.&nbsp;
- Upravo takvi ljudi mogu doprinijeti profesionalizaciji regulatornih tijela i jačanju povjerenja javnosti. Institucije koje su pod stalnom partijskom kontrolom nikada ne mogu biti profesionalne, nezavisne niti u službi javnog interesa. Ova odluka Skupštine jeste korak naprijed, ali i podsjetnik da se osnovni demokratski standardi u Crnoj Gori i dalje moraju braniti - dosljedno, javno i solidarno - zaključili su u saopštenju.&nbsp;
Goran Đurović, Media centar
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore (IMCG)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)
Mila Radulović, Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore
Mustafa Canka, NVO „Ul Info“
Zdravko Janjušević, Bjelopoljski demokratski centar
Željko Đukić, NVO Multimedijal Montenegro
Nataša Nelević, NOVA – Centar za feminističku kulturu
Azra Hrapović, NVO Đakomo Adriatic
Boris Nedović, NVU Centar sjevera
Radomir Petrić, NVU Sua Sponte Bar

Upornost NVO slomila opstrukciju Skupštine i Zakon o AVMU konačno primijenjen

Nakon što 27. decembra nije održano zasijedanje lokalnog parlamenta, zbog nedostatka kvoruma, na kojem je trebalo da se usvoji Odluka o budžetu za 2026. godinu, predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović donio je Odluku o privremenom finansiranju Opštine za period od 1. januara do 31. marta 2026. godine.
Odluka, kako se navodi u saopštenju Smolovića, obezbjeđuje minimalno nesmetano funkcionisanje lokalne uprave i izvršavanje zakonom propisanih obaveza, do usvajanja Budžeta Opštine za 2026. godinu.
- Privremeno finansiranje primjenjuje se do donošenja Odluke o Budžetu Opštine Bijelo Polje za 2026. godinu, a najduže do 31. marta 2026. godine. Opština Bijelo Polje i u ovom periodu obezbjeđuje minimalno nesmetano funkcionisanje sistema, uz odgovorno i zakonito upravljanje javnim finansijama u interesu građana - navodi se u saopštenju prvog čovjeka Opštine.

Bijelo Polje: Smolović donio odluku o privremenom finansiranju

Juče je Dario Vraneš, takozvani predsjednik Opštine, pokušao da me ponizi pred narodom iznoseći laži i dižući dreku. Zbog svoje porodice i zbog građana dužan sam iznijeti u javnost neke činjenice.
Kao direktor DOO „Grijanje“ preduzeo sam sve mjere i radnje da korisnici grijanja imaju kvalitetnu i nesmetanu uslugu grijanja. Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš iz želje da politički profitira na muci građana, a mene i radnike da otjera u direktnu krivičnu odgovornost.
Građani treba da znaju da je Ministarstvo ekologije juče odobrilo ponovno pokretanje kotlarnice pozitivno odgovarajući na žalbu na rješenje inspekcije. Tu žalbu sam upravo ja napisao želeći da zakonski, a ne silom, riješim nastali problem.
Rukovodstvo „Grijanja“ je imalo rješenje da se kotlarnica izmjesti iz centra grada, međutim, to je spriječio upravo Dario Vraneš koji je želio da ugasi „Grijanje“ i sve radnike ostavi bez posla. Takođe je umanjio budžet našem preduzeću za 100.000€, a novac iz Eko fonda umjesto na rješavanje ekoloških problema trošio na šaranje pljevaljskih zgrada bez ovlašćenja stanara i na slične gluposti.
Dario Vraneš konstantno od stupanja na funkciju predsjednika opštine omalovažava sve svoje saradnike i zvanične državne organe. Mene proziva da sam bio i DPS-u, a ne kaže da smo tamo bili zajedno, kao i cijela njegova porodica. Takođe, Dario Vraneš je dobio posao u Hitnoj pomoći preko istog tog DPS-a i to je javna tajna.
Ja sam DPS napustio javno i priključio se narodu u odbrani svetinja i na to sam ponosan. Sa druge strane, Dario Vraneš organizuje političke skupove ispred Centra za kulturu zajedno sa Pavlom Čolovićem i juriša na Milutina Đukanovića i zvanične državne organe.
Skupu u sali skupštine opštine nijesam prisustvovao iz razloga što je na njoj glavni govornik bio Dariov izabrani doktor Ilhan Tursumović. Nijesam svojim prisustvom htio da ometam razgovor dr Tursumovića sa svojim pacijentom.
Što se tiče puta kojim smo ja i Dario došli na funkcije, mogu reći da nas je tu postavio isti čovjek koga ja nisam izdao, dok je Dario izdao sve što se moglo izdati. Znamo kojim pogrdnim imenima naziva žene i svoje odbornike, a korisnike grijanja „komunjarama koje treba da se smrznu“.
Poniženje je bilo šta dalje pričati o čovjeku koji najbolje o sebi govori divljanjem i nekulturom. Pridružiću se mišljenju građana koji kažu da su Dariovim postavljenjem na mjesto predsjednika opštine dobili jedino njegovi pacijenti, a svi ostali izgubili.
Vlade Tošić Direktor DOO „Grijanje“

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

Poljski premijer Donald Tusk ocijenio je danas poslije razgovora sa evropskim liderima da je mir u Ukrajini na vidiku a da nadu da se rat završi za nekoliko nedjelja daje to što su SAD po prvi put pokazale spremnost da daju garancije bezbjednosti Ukrajini i to uključući prisustvo američkih vojnika.
- Ključni efekat posljednjih dana je deklaracija američke spremnosti da SAD učestuvuju u garancijama bezbjednosti za Ukrajinu. Uključujući i prisustvo američkih trupa, npr. na granici ili na liniji podjele Ukrajine i Rusije. Te prilično izričite deklaracije pojavile su se prvi put- kazao je Tusk.
Evropski lideri zajedno sa predstavnicima NATO i premijerom Kanade ocijenili su danas na onlajn sastanku prvu rundu, kako je Tusk ;kazao sada već ozbiljnih mirovnih razgovora i sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trampa ovog vikenda.
- Mir je na vidiku. Govorim o predstojećim nedjeljama, ne mjesecima ili godinama- rekao je Tusk pred sjednicu poljske vlade.
Poljski premijer naglasio je da je mir tek na pomolu i da nije sto posto da će se te nade i ostvariti.
- Vidjećemo kako će biti dosljedni naši partneri s druge strane Atlantika. Predsjednik Zelenski je tu pokazao zaista dobru volju. Nužno je po njemu, što je razumljivo, da bude referendum. Ukrajinski narod morao ;bi da se složi kada je riječ o odluci o teritorijama.- rekao je Tusk i upozorio da istovremeno teritorijalna pitanja iziskuju spremnost Ukrajine da ide na kompromis.

Tusk: Mir na vidiku, prekretnica spremnost SAD da pošalju vojnike u Ukrajinu

Napad na Dramsko pozorište u Mariupolju bio je jedan od najzloglasnijih ruskih zločina tokom gotovo četvorogodišnje invazije na Ukrajinu, a prema izvještajima, tom prilikom ubijene su stotine civila – uključujući djecu – koji su se sklanjali u podrumu, dok je uništen jedan od kulturnih simbola grada.
Sada su ruske okupacione vlasti u Mariupolju organizovale glamuroznu ceremoniju povodom ponovnog otvaranja pozorišta, ali postoji problem: za sada nije zakazana nijedna predstava.
Prema riječima bivšeg savjetnika gradonačelnika, Petro Andriuschenka, rekonstrukcija zgrade nije završena. Za Radio Slobodna Evropa izjavio je da su obnovljeni samo javni djelovi objekta: ulaz, gledalište i pozornica.
- Dvije trećine pozorišta – garderobe, tehničke prostorije i razne druge stvari – nisu ni blizu spremne- rekao je Andrjuschenko, koji sada vodi Centar za proučavanje okupacije, nevladinu organizaciju.
Na web stranici pozorišta dostupne su ulaznice, ali stoji da se predstave održavaju na potpuno drugoj adresi – u koncertnoj dvorani filharmonije.
<h2>Šta se desilo s pozorištem?</h2>
Napad na pozorište dogodio se dok su ruske snage napredovale u Mariupolj na početku invazije, u martu 2022. godine.
Civili su ga koristili kao sklonište, a ispred je bio postavljen veliki natpis "Djeca".
Dokumentovano je najmanje 12 smrtnih slučajeva, ali gradske vlasti su tvrdile da je ubijeno oko 300 ljudi, dok je kasnija istraga Associated Pressa zabilježila 600 žrtava.
Napad je široko osuđen kao ratni zločin. Rusija je negirala da je izvela napad.
Međutim, 28. decembra sve je to zaboravljeno kada su ruske okupacione vlasti priredile predstavu s muzikom i kostimiranim izvođačima na novoj pozornici. Glumci iz Sankt Peterburga bili su obučeni kao pirati, harlekini i dame iz 18. vijeka, dok je pjevač nastupao u smokingu.
Građevinari iz Sankt Peterburga došli su da obnove zgradu, a njen gradonačelnik Aleksandr Beglov rekao je publici da je "ovo pozorište simbol i duša Mariupolja".
Nova zgrada možda izgleda slično staroj, ali postoje mnoge razlike.
Fotografije objavljene tokom rekonstrukcije pokazale su da je napravljena od cigle prekrivene malterom. Original je bio građen od bijelog kamena iz Krima, dijela Ukrajine koji je Rusija takođe zauzela.
Sve osim jedne skulpture na vrhu fasade uništene su nakon ruskog napada. Devet novih, izrađenih u ruskom gradu Rostov-na-Donu, izgleda drugačije.
- Pozorište ima malo drugačiju boju, staklene površine su promijenjene, neki konstruktivni elementi su izmijenjeni. Nisu čak uspjeli napraviti statue da izgledaju približno kao originali", rekao je Denis Kochubei, koji je bio zamjenik gradonačelnika Mariupolja kada je Rusija napadala- za RSE.
<h2>'Lakše je zaboraviti'</h2>
Prostor ispred pozorišta, koji je nekada bio pješački trg, sada je parking.
Prokremaljski kanali na društvenim mrežama hvale unutrašnjost, tvrdeći da je "modernija", s elementima poput rampi za osobe u invalidskim kolicima, liftova i prostranijeg prostora za prodaju karata.
- Oni grade vlastita sjećanja na ovaj rat- rekao je Andrjushenko. "U tim sjećanjima… neće biti tragedije, neće biti ničega. Lakše je zaboraviti."
Konstantin Batozsky, politički analitičar i direktor Agencije za razvoj Azovske regije, nevladine organizacije, slaže se.
- Ne postoji bombardovano pozorište – to znači da nije bilo tragedije. Poenta svega ovoga je da se osigura da u sjećanju ljudi ova tragedija, u kojoj su civili poginuli, jednostavno nikada nije postojala. Ne vidite bombardovano pozorište – to znači da se nikada nije desilo.- rekao je.
Pozorište je bilo samo jedna od mnogih zgrada koje su devastirane kada su ruske snage opsjedale Mariupolj u prvim mjesecima 2022. godine, prije nego što su ga potpuno zauzele u maju.
Od tada, ruski mediji prikazuju projekte obnove u gradu.
Batozsky kaže da rekonstrukciju pozorišta treba posmatrati u tom kontekstu – kao propagandu.
- Većina građana još uvijek nije dobila smještaj i živi u ruševinama- rekao je. "Iza fasade centra grada, koji oni 'obnavljaju' ubrzanim tempom, nalaze se samo kulise ruševina, u kojima ljudi nekako preživljavaju. Dakle, njima apsolutno nije stalo do ovog pozorišta."

Kremlj 'ponovo otvara' pozorište u Mariupolju koje je uništio, bez ijedne zakazane predstave

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Popović: Postojanje ove vlasti isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje

MPNI: Državna nagrada ,,Oktoih“ Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica

Upornost NVO slomila opstrukciju Skupštine i Zakon o AVMU konačno primijenjen

Bijelo Polje: Smolović donio odluku o privremenom finansiranju

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

PRATITE TVe UŽIVO