Jorgić: Pratimo crnogorsko fudbalsko „tržište“, sve bez skautinga je improvizacija

Transfer period je u toku, slijede revanš-mečevi naših fudbalskih predstavnika u UEFA Ligi konferencije, a ni domaće prvenstvo nije daleko. Zato smo iskoristili priliku da porazgovaramo sa Damnjanom Jorgićem, glavnim skautom Radničkog 1923 iz Kragujevca, između ostalog i o tome koliko prati crnogorsku ligu, koliko je po njemu bitno uvođenje skauting službe i šta misli o dovođenju stranih igrača.

Radnički 1923 je prošlu sezonu u Superligi Srbije završio na respektabilnom 5. mjestu. Koliko si zadovoljan doprinosom pojačanja?

Generalno sam zadovoljan, jer je svaki od njih doprinio na svoj način. Posebno Isa Bah i Jovan Ilić, ali i ostali. Uvijek može bolje i sigurno da kod nekih igrača nisam sto odsto zadovoljan, uvijek težim da to bolje izgleda - ne zadovoljavam se malim stvarima i želim da su još bolji.

Koji kvalitet kod igrača generalno najviše cijeniš?

Najviše cijenim dobre motoričke sposobnosti, prije svega brzinu i izdržljivost - sposobnost igranja u visokom intenzitetu, pošto smo mi kao klub prepoznatljivi po tome u Srbiji. Takođe, tehnička obučenost i razumijevanje igre u skladu sa svojom pozicijom mi je mnogo bitno, i ova dva segmenta ne mogu jedan bez drugog.

Šta je glavna prepreka objektivnom ocjenjivanju igrača, što je izuzetno bitno naravno ne samo za skaute već i za trenere?

Glavna prepreka je shvatanje i razumijevanje ranga u kojem se igrač skautira i iz kojeg dolazi, i shvatanje tog nivoa. Nije isto skautirati i mjeriti kvalitete igrača kog posmatramo u top sedam liga, i onog koji, recimo, igra u Luksemburgu odakle smo mi doveli Isu Bah. Tu mora da se razumije granica i šta je potrebno gledati. Konkretno, ne možemo da očekujemo da igrač koji pravi razliku u top sedam liga dođe u Radnički, tako da moramo da se „hvatamo“ samo za određene karakteristike i profil. Ali igrač u Luksemburgu mora da pravi razliku cjelokupno.

Opiši nam saradnju između šefa skautinga, sportskog direktora i trenera. Kako se donose odluke o dovođenju igrača?

U našem klubu se dovođenjem igrača primarno bave sportski direktor i šef skautinga/skauting služba, ali sa trenerom prije toga naravno definišemo kakvog igrača želimo na kojoj poziciji. Šef skautinga prezentuje sportskom direktoru igrače, finansijske uslove i tako dalje, a onda sportski direktor na osnovu svega toga donese konačnu odluku.

Koliko u radu i procjenjivanju kvaliteta igrača koristiš podatke, a koliko intuiciju?

Volim da se oslonim na određene podatke koji su neizbježni, ali takođe i intuicija kod mene igra bitnu ulogu jer kada za nekog igrača osjetim ono „nešto“, neki unutrašnji osjećaj, unaprijed znam da nema greške... Ne volim da se previše opterećujem statističkim podacima kao neki skauti. Poštujem svačiji model rada ali ipak mislim da prevelika okrenutost podacima može donijeti više štete nego koristi, posebno kada se radi o ligama koje realno nemaju ozbiljne platforme za statistička praćenja, kao što su lige Balkana.

Koliko ti lično i Radnički 1923 pratite crnogorske igrače, tj. igrače 1. CFL?

Veoma pratimo „tržiste“ Crne Gore, ja lično, a i cio klub. To nam je veoma bitna liga i zbog mentaliteta, jer se igrači odatle brže adaptiraju, finansijski su dosta „realniji“ nego iz drugih zemalja, a i imamo pozitivna iskustva od ranije, kao sa Sahlijem (Vaźdi Sahli, bivši fudbaler Sutjeske - prim. aut.).

Koliko je po tebi značajno za jedan klub da ima skauta ili kompletno skauting odjeljenje?

Veoma je značajno da svaki klub ima skaute i ljude koji se bave isključivo selekcijom, sve bez toga je samo improvizacija i faktor sreće…

Koliko si dosad imao prilike da skautiraš trenere i na šta u tom slučaju obraćaš pažnju?

Dosta sam skautirao trenere i skautiram ih kroz određene faze igre: kako im ekipe napadaju, kako se brane, kakvi su na prekidima, kakve izmjene prave kad gube, kad vode, pogledam im pres-konferencije da vidim kako razmišljaju, da li imaju šablone u igri itd.

Šta generalno misliš o dovođenju stranih igrača u domaći fudbal?

Mislim pozitivno jer je za mene fudbal globalna stvar i nije bitno ko je odakle ako pruža kvalitet. Mi smo čak u Srbiji i „osuđeni“ na dosta stranaca jer kvalitetni igrači iz Srbije brzo odu i postanu preskupi, a ovi koji ostanu jednostavno nemaju dovoljan kvalitet za naše ambicije i tu se pravi na neki način raskorak. Zato smo dosta i okrenuti strancima. Osim toga, kao što na primjer igrač iz Srbije hoće da ode u Portugal da se promoviše, tako igrač iz Luksemburga ili Finske hoće u Srbiju. Sve je to normalan tok i proces.