Pucanj u psa, humanost i zdravi razum: Gdje sistem ne funkcioniše brutalnost jača

Incident koji se dogodio prije nekoliko dana na Cetinju, u kojem je službenik policije upotrijebio biber sprej, a potom i ispalio nekoliko hitaca u vezanog psa, tom prilikom ranivši i samog sebe, reaktuelizovao je akutni problem zanemarivanja zakonskih regulativa o dobrobiti životinja i odnosu prema životinjama generalno, te još jednom skrenuo pažnju na pitanje (ne)odgovornosti nadležnih.

Događaj na Cetinju podsjetio je na propuste u organizaciji i reakciji nadležnih službi, prebacivanje odgovornosti, a pokazao je i da društvo životinje i dalje doživljava kao opasnost, smatraju volonterke Julija Milanović i Marta Darmanović i psihološkinja Dijana Milošević. One su u razgovoru za Portal ETV upozorile da je crnogorsko društvo nedovoljno empatično, ali ne nedovoljno edukovano o pravima drugih živih bića, te da se sve prisutnija agresija u društvu često ispoljava upravo na životinjama koje su inferiornije u odnosu na čovjeka.

Pucanj iz straha

Slučaj sa Cetinja možda je neobičan, zbog samoranjavanja policajca prilikom neadekvatnog načina uklanjanja psa sa ulice, ali svakako nije izolovan - psi na gradskim ulicama svakondevna su pojava, ako su krupniji automatski izazivaju strah i nelagodu kod ljudi, a nažalost najčešći način ’’rješavanja problema’’ je ostavljanje otrova, zbog čega smo sve češće svjedoci jezivih scena leševa životinja koje su umirale u najgorim mukama na crnogorskim ulicama. Nasilje nad životinjama, mučenja i malteretiranja životinja, takođe su nerijetka pojava u našem društvu.

Milanović, dugogodišnja dugogodišnja borkinja za prava životinja u Prijestonici i cijeloj Crnoj Gori, za naš portal prepričava detalje spornog događaja na Cetinju kojem je sama svjedočila i pokušala da pomogne da sve prođe bez incidenta.

- Pozvana sam kao volonterka da dođem i pomognem da se pas ukloni iz centra grada. Vidjela sam da je tu komunalna policija, koja je onda tražila asistenciju policije. Kangal je krenuo iz Njegoševe ulice ka Biljardi, bio je jako topao dan i žene tamo su mu dale vode i vezale ga nekim kanapom dok neko ne dođe po njega. Apsolutno nije bio agresivan i nije napadao nikoga. Dotad je sve bilo u redu, ja sam pokušala da pozovem neko prihvatilište u Pogdorici, kao najbliže da pošalju hvatačku službu i vozilo dok ne dođe vlasnik - pojasnila je Milanović.

Milanović je kazala da je policijac očigledno bio uplašen od psa, i nije umio adekvatno da reaguje, što se vidi po tome da ga je onako svezanog pokušao smiriti biber sprejom. Na to je pas reagovao i krenuo prema policajcu koji je ustuknuo, zapeo za parapet, izgubio ravnotežu, pao i povrijedio glavu. Očigledno u strahu da mu pas ne naudi, on je izvadio pištolj i zapucao. 

Tom prilikom, kaže Milanović, policajac je iz ležećeg položaja upucao psa, tri metka završila su u njegovom grlu, jedan mu je potpuno slomio zadnju desnu nogu, a sebe je slučajno ranio.

Dodala je i da su okupljeni ljudi priskočili da pomognu policajcu, a pas je ostao tako da leži krvav. Uskoro je došao čovjek za kojeg se ispostavilo da je vlasnik psa i poveo ga u veterinarsku ambulantu.

Isplivali propusti

Milanović je istakla da su u ovom slučaju na vidjelo izašli brojni propusti - najprije to što je vlasnički pas bio pušten da šeta po centru grada, a s ozbirom na to da je rase kangal, njegova veličina izazivala je nelagodu i strah kod ljudi koji su zvali službe. Iznova se pokazuje i da nadležni nijesu organizovani i da protokol za ovakve situacije ne postoji.

- Vrtimo se u začaranom krugu prebacivanja odgovornosti. Pokušavala sam tokom cijele ove situacije da dobijem nekog, ali tu postoji protokol koji nije regulisan i sređen, a mi na Cetinju nemamo ni službu za hvatanje ni prihvatilište. Kad već nemamo svoju službu za hvatanje, mogli smo da napravimo protokol sa, na primjer, Budvom ili Podgoricom. Nije došla veterinarska inspekcija koje isto nema na Cetinju. Jedino se angažovala Komunalna policija, kojoj ovo nije zadatak- upozorila je Milanović.

Ona je dodala da su se predstavnici Društva za zaštitu životinja Feniks puno puta sastajali sa organima upravljanja i policijom u cilju osnivanja hvatačke službe nekog vida komunalne policije za životinje, ili u okviru policije ili u okviru prihvatilišta.

Kazala je da oni kao volonteri imaju i želju i volju i namjeru da se uključe u rješavanje problema napuštenih životinja i lutalica, ali da nema razumijevanja sa institucionalne strane, što je preduslov za uspješnu saradnju.

- Mi stalno rješavamo posljedice, a ne uzroke - zaključila je Milanović.

Bespotrebno nasilje i nespremnost sistema

Sa ovim je saglasna i volonterka iz Podgorice, Marta Darmanović, koja smatra da je formiranje opremljene i edukovane policije za životinje osnovni preduslov za regulisanje problema velikog broja ostavljenih životinja na ulicama crnogorskih gradova.

Što se konkretnog slučaja na Cetinju tiče, Darmanović ističe da je bilo potrebno samo da Komunalna Cetinje pozove Komunalnu Podgorica da izdaju nalog zaposlenima podgoričkog azila da pođu na Cetinje i uhvate psa odgovarajućom opremom (omčom-davilicom) i smjeste u za to opremljeno vozilo, pa u podgorički azil, dok se vlasnik ne javi. Troškovi smještaja bi se naplatili od Opštine Cetinje, a ona iste od vlasnika.

- Ovaj incident je brutalni čin bespotrebnog nasilja nad vezanom, mirnom životinjom i pokazatelj potpune nespremnosti sistema i neznanja svih službenika relevantnih institucija. Odgovornost je na službeniku koji je pucao, njegovim nadređenima, ali i opštinama i institucijama koje godinama ignorišu zakonske obaveze – poput formiranja službi i azila za životinje ili makar pronalaženja alternativnog rješenja do izgradnje istih poput komunikacije između službi komunualne policije najbližih opština i korišćenja usluga druge, opremljenije opštine, uz naknadu - kazala je Darmanović.

Ona je istakla da se zakoni poštuju samo na papiru, te da institucije ostaju pasivne čak i u slučaju tragedija. Sve crnogorske opštine nijesu formirale azile i službe, a policija nema protokole.

- Svi nadležni organi obožavaju da se oglašavaju nenadležnim i prebacuju odgovornost između sebe, a prekršaji i krivična djela ostaju nekažnjeni - naglasila je Darmanović.

Podgorička volonterka rješenje vidi u obučavanju službe za hvatanje pasa, izmjeni svih propisa posebno u dijelu visine kazne, uvođenju protokola za policiju, hitnoj izgradnji azila u svim opštinama, te kažnjavanju neodgovornih vlasnika i edukaciji samih građana.

Prema informacijama koje imaju i Milanović i Darmanović, povodom slučaja na Cetinju podnijeto je više prijava, jer javnost zahtijeva da se sve ispita u skladu sa zakonom, s ozbirom na brojne propuste u ovom slučaju, pucanja u svezanog psa u centru grada i velikog broja ljudi koji su se nalazili u neposrednoj blizini.

Loša ustaljena praksa

Psihološkinja Dijana Milošević smatra da je vrlo važno da kao društvo radimo na razvijanju osjećaja empatije, ali i odgovornosti u samoj zajednici. 

- Između mučenja i zlostavljanja životinja i nasilja nad ljudima često je jedan mali korak i često je nasilje nad životinjama povezano sa nasiljem u društvu generalno. Stoga moramo imati dodatni zadatak da edukujemo zajednicu kakve su posljedice tog ponašanja i kakvu sliku samo društvo šalje kada ima normalizaciju ubijanja, trovanja pasa i da li se mi razvijamo kao društvo koje karakteriše psihopatija i udaljavamo se od onoga što karakteriše čovjeka, a to su razumijevanja i empatija. Da li dovodimo sebe do toga da smo samo važni sebi, a da ne brinemo o onima kojima treba naša zaštita - kazala je psihološkinja Dijana Milošević i dodala da je zabrinjavajuće što u posljednje vrijeme možemo da čujemo dosta vijesti koje govore o nasilju ili povređivanju životinja.

Ona je naglasila da su istorijski, životinje imale ulogu i zadatak u domaćinstvu i da se nije gledalo na emotivnu komponentu između čovjeka i životinje. U našem društvu, pojedinci i danas često zaborave da su životinje živa bića sa osjećanjima i mislima i da zavise od čovjeka, što ih čini inferiornima.  

- Mislim da generalno ne poštujemo ni zakon koji postoji o zaštiti životinja i da samo postojanje tog zakona i kaznene politike govori o tome da je neophodno štititi životinje od nasilja - upozorila je Milošević.

Milošević je naglasila da, ako normalizujemo napade na životinje, normalizovaćemo postepeno i napade na ljude i samo nasilje. Tako naša zajednica i društvo idu u potpunu devijantnost, tre da ako normalizujemo ove stvari onda našoj djeci i novim generacijama šaljemo poruku da je sasvim u redu maltretirati životinju, za šta nema opravdanja.

Bez odgovora policije

Portal ETV je, povodom posljednjeg incidenta na Cetinju, upitio pitanja Upravi policije da li će ovaj slučaj konačno aktivirati nadležne da formiraju policiju za životinje, kao i da li će protiv onih koji su učinili propust u ovom slučaju biti pokrenut postupak zbog ugrožavanja bezbjednosti i eventualna provjera sposobnostig. Odgovore do objave ovog teksta nijesmo dobili.

Ipak, ministar unutrašnjih poslova, Danilo Šaranović, odgovarajući na pitanje u Skupštini Crne Gore u vezi sa ovim slučajem, pohvalio je požrtvovanost policajca, pokazujući na taj način da sve ono na šta upozoravaju volonteri - da nadležni prebacuju odgovornost, ne razumiju i zanemaruju problem odnosa prema životinjama, je sasvim tačno.

- Ovo treba posmatrati kao požrtvovanje policijskog službenika, koji je s nekoliko sredstava prinude pokušavao da riješi opasnost po ostale građane, uzrokujući svoju opasnost. I to je sastavni dio rada policijskih službenika - kazao je Šaranović i na taj način pokušao da stavi tačku na ovaj slučaj, zanemarujući procedure koje su prekršili organi kojima on komanduje.

Ipak, moramo podsjetiti ministra da ovdje nije u pitanju samo policajac, koji je iz straha od psa pucao sa leđa, na trgu gdje je bio okružen ljudima i prava je sreća da niko nije povrijeđen. Pitanje je i ko je policajca zaposlio, ko ga je obučio za korišćenje oružja. Odgovornost je na velikom broju ljudi. Gledajući širu sliku, odgovornost ostaje na institucijama koje i dalje ne organizuju efikasan sistem sprovođenja zakona o dobrobiti životinja, kontrole i kažnjavanja neddgovornih vlasnika  i formiranja policije za životinje. 

Dok god se nadležni ozbiljno ne pozabave ovim problemima, i ne krenu zaista da sprovode mjere već propisane zakonom, otrovane životinje na ulicama, oružani obračuni sa psima i zbunjenost službi ostaće naša zbilja.