<article>Kadetska ženska rukometna reprezentacija Crne Gore plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva, a danas u 17 sati, u Bemax Areni se igra utakmica za treće mjesto protiv selekcije Španije. Tim povodom su gosti večernjeg dijela Ljetnjeg programa, na Televiziji E, bili Miloš Perović selektor i kadetske reprezentativke Martina Knežević i Anđelina Orlović.Kadetkinje su na ovom šampionatu dokazale da su maksimalno posvećene i, kaže Perović, da su ušle u borbu za medalju, što je taj reprezentativni uzrast istorijski rezultat.- Sigurno je da će svako ko istrči u dvoranu Bemax dati svoj maksimum da osvojimo tu bronzu i da učinimo Crnu Goru ponosnom još jednom - rekao je selektor kadetske reprezentacije.Smatra da je napravljena odlična selekcija u kategoriji kadeta, a isto tako i stvorena baza u mlađim kategorijama.- Osim fizičkih sposobnosti radili smo i na angažmanu psihologa u radu sa njima, kako bi na mnogo veći nivo podigli i mentalnu pripremu. Mislim da smo u tome uspjeli, a dovoljan pokazatelj je ono što smo na ovom prvenstvu napravili - naglasio je Perović.I pored pritiska i odgovornosti koju nosi titula kapitena tima, kaže kadetska reprezentativka Anđelina Orlović, ponosna je i srećna što je baš na toj poziciji. - Srećna sam što stojim iza jedne ovakve ekipe i zaista mi je čast što sam tu. Naravno, ima i malo treme zbog dodatnog pritiska. Osjećam malo više odgovornost, ali sve prija. Mentalna priprema i podrška odradi veliki dio prije svake utakmice. Trudimo se da u tom dijelu budemo spremne i da sve što možemo da uradimo – uradimo, da pomognemo jedna drugoj, da budemo spremne od momenta kad izađemo na teren - istakla je Orlović.Da su sve djevojke posvećene rukometu kaže i Martina Knežević i dodaje da se  kapitenka trudi da svi daju maksimum na utakmici.- Ona se trudi da svaku igračicu podigne za utakmicu i sa razlogom je na tom mjestu. Za ovu utakmicu će nam trebati velika energija. Uz njenu podršku mislim da će svaka djevojka da svoj maksimum - zaključila je Knežević.</article>

Kadetska ženska rukometna reprezentacija Crne Gore plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva, a danas u 17 sati, u Bemax Areni se igra utakmica za treće mjesto protiv selekcije Španije. Tim povodom su gosti večernjeg dijela Ljetnjeg programa, na Televiziji E, bili Miloš Perović selektor i kadetske reprezentativke Martina Knežević i Anđelina Orlović.
Kadetkinje su na ovom šampionatu dokazale da su maksimalno posvećene i, kaže Perović, da su ušle u borbu za medalju, što je taj reprezentativni uzrast istorijski rezultat.
- Sigurno je da će svako ko istrči u dvoranu Bemax dati svoj maksimum da osvojimo tu bronzu i da učinimo Crnu Goru ponosnom još jednom - rekao je selektor kadetske reprezentacije.
Smatra da je napravljena odlična selekcija u kategoriji kadeta, a isto tako i stvorena baza u mlađim kategorijama.
- Osim fizičkih sposobnosti radili smo i na angažmanu psihologa u radu sa njima, kako bi na mnogo veći nivo podigli i mentalnu pripremu. Mislim da smo u tome uspjeli, a dovoljan pokazatelj je ono što smo na ovom prvenstvu napravili - naglasio je Perović.
I pored pritiska i odgovornosti koju nosi titula kapitena tima, kaže kadetska reprezentativka Anđelina Orlović, ponosna je i srećna što je baš na toj poziciji.&nbsp;
- Srećna sam što stojim iza jedne ovakve ekipe i zaista mi je čast što sam tu. Naravno, ima i malo treme zbog dodatnog pritiska. Osjećam malo više odgovornost, ali sve prija. Mentalna priprema i podrška odradi veliki dio prije svake utakmice. Trudimo se da u tom dijelu budemo spremne i da sve što možemo da uradimo – uradimo, da pomognemo jedna drugoj, da budemo spremne od momenta kad izađemo na teren - istakla je Orlović.
Da su sve djevojke posvećene rukometu kaže i Martina Knežević i dodaje da se &nbsp;kapitenka trudi da svi daju maksimum na utakmici.
- Ona se trudi da svaku igračicu podigne za utakmicu i sa razlogom je na tom mjestu. Za ovu utakmicu će nam trebati velika energija. Uz njenu podršku mislim da će svaka djevojka da svoj maksimum - zaključila je Knežević.

Portal ETV

Ženkska kadetska rukometna reprezentacija

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Ženska kadetska rukometna reprezentacija Crne Gore

Sport

Perović: Ko god danas istrči na teren daće svoj maksimum

Kadetska ženska rukometna reprezentacija Crne Gore plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva, a danas u 17 sati, u Bemax Areni se igra utakmica za treće mjesto protiv selekcije Španije. Tim povodom su gosti večernjeg dijela Ljetnjeg programa, na Televiziji E, bili Miloš Perović selektor i kadetske reprezentativke Martina Knežević i Anđelina Orlović.
Kadetkinje su na ovom šampionatu dokazale da su maksimalno posvećene i, kaže Perović, da su ušle u borbu za medalju, što je taj reprezentativni uzrast istorijski rezultat.
- Sigurno je da će svako ko istrči u dvoranu Bemax dati svoj maksimum da osvojimo tu bronzu i da učinimo Crnu Goru ponosnom još jednom - rekao je selektor kadetske reprezentacije.
Smatra da je napravljena odlična selekcija u kategoriji kadeta, a isto tako i stvorena baza u mlađim kategorijama.
- Osim fizičkih sposobnosti radili smo i na angažmanu psihologa u radu sa njima, kako bi na mnogo veći nivo podigli i mentalnu pripremu. Mislim da smo u tome uspjeli, a dovoljan pokazatelj je ono što smo na ovom prvenstvu napravili - naglasio je Perović.
I pored pritiska i odgovornosti koju nosi titula kapitena tima, kaže kadetska reprezentativka Anđelina Orlović, ponosna je i srećna što je baš na toj poziciji. 
- Srećna sam što stojim iza jedne ovakve ekipe i zaista mi je čast što sam tu. Naravno, ima i malo treme zbog dodatnog pritiska. Osjećam malo više odgovornost, ali sve prija. Mentalna priprema i podrška odradi veliki dio prije svake utakmice. Trudimo se da u tom dijelu budemo spremne i da sve što možemo da uradimo – uradimo, da pomognemo jedna drugoj, da budemo spremne od momenta kad izađemo na teren - istakla je Orlović.
Da su sve djevojke posvećene rukometu kaže i Martina Knežević i dodaje da se  kapitenka trudi da svi daju maksimum na utakmici.
- Ona se trudi da svaku igračicu podigne za utakmicu i sa razlogom je na tom mjestu. Za ovu utakmicu će nam trebati velika energija. Uz njenu podršku mislim da će svaka djevojka da svoj maksimum - zaključila je Knežević.

Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar uputili su poruku dubokog poštovanja prema žrtvama i solidarnosti sa svima pogođenima tragedijama koje su u protekle tri godine obilježile Cetinje i Crnu Goru.
- Hrabrost onih koji, uprkos nezamislivom bolu, istrajno traže istinu i pravdu, obavezuje cijelu Crnu Goru. Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati, a nijedna porodica i nijedno dijete nikada više ne smiju proći kroz ono što su oni prošli. Ćutanje institucija ne smije biti odgovor na ljudsku patnju. Kao odgovorno društvo, moramo prekinuti tišinu koja prijeti da preraste u zaborav. Ne smijemo dozvoliti da se tragedije svedu na statistiku, niti da se bol mjeri trajanjem medijske pažnje - navodi se u saopštenju.
Dodaju da sjećanje na žrtve nije samo čin pijeteta, već i jasan izraz otpora ravnodušnosti.
- To je poruka da su životi, dostojanstvo i istina važniji od političkog komfora ili institucionalne šutnje. Zato ćemo 12. avgusta biti na Cetinju – da pokažemo da pamtimo, da stojimo uz porodice stradalih i da potvrdimo da Crna Gora može biti društvo koje život cijeni iznad svega - poručuju iz FCJK i Crnogorskog PEN centra.

FCJK i PEN centar: Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati

U zemljotresu jačine 6,1 stepen Rihterove skale koji je u nedjelju veče pogodio provinciju Balikesir u zapadnoj Turskoj, povrijeđene su četiri osobe.
Agencija za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama saopštila je da je epicentar zemljotresa bio je u okrugu Sindirgi, na dubini od 11 kilometara.
Ministar unutrašnjih poslova Turske, Ali Jerlikaja rekao je da nema izvještaja o žrtvama, ali da se nekoliko zgrada srušilo u Balikesiru, prenosi Anadolija.
Ministar zdravlja Kemal Memisoglu kazao je da su četiri osobe povrijeđene i hospitalizovane, ali da nijesu životno ugrožene.
Zemljotres se osjetio i u Izmiru, Kutahji, Jalovi, Istanbulu, Manisi, Ušaku, Ajdinu, Eskišehiru, Sakariji i Tekirdagu.
Guverner Izmira Sulejman Elban rekao je da se zemljotres osjetio i u Izmiru, ali da nijesu otkriveni nikakvi neželjeni događaji.

Zemljotres u Turskoj, srušeno više zgrada

Većina direktora obrazovno-vaspitnih ustanova Crne Gore uputila je zajedničko obraćanje stručnoj i široj javnosti povodom dopisa Sindikata prosvjete Crne Gore od 5. avgusta 2025. godine, koji je elektronskim putem dostavljen školama.
Kako navode, iako dopis nije potpisan od ovlašćenog lica, njegov ton i sadržaj zahtijevaju pažnju zbog poruka koje se odnose na rad obrazovno-vaspitnih ustanova i njihovih rukovodilaca.
- Neprijatno nas je iznenadio način izražavanja, koji značajno odstupa od standarda institucionalne i sindikalne komunikacije. Korišćenje naredbodavnog jezika i pominjanje mogućih sudskih tužbi, posebno prema direktorima škola, predstavlja vid pritiska koji smatramo neprimjerenim i potencijalno nezakonitim - ističu direktori.
Oni podsjećaju da su svi zaposleni – direktori, računovođe i nastavnici – prethodnih mjesec i upoznati sa uvođenjem centralizovanog obračuna zarada, zakonski utemeljenim mehanizmom koji obezbjeđuje pravičnost, transparentnost i jednak tretman svih u obrazovnom sistemu. „Direktori nijesu donosili samostalne ili proizvoljne odluke, već su postupali u skladu sa važećim zakonskim i institucionalnim okvirom“, naglašavaju.
U saopštenju se izražava puno povjerenje u rad Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i ministarke, „koja je više puta potvrdila da zastupa interese prosvjetnih radnika i javni interes“.
Direktori poručuju Sindikatu da djelovanje usmjeri ka konstruktivnom dijalogu i odgovornom zastupanju prava zaposlenih, uz međusobno uvažavanje i saradnju. „Pritisci na direktore da postupaju mimo zakona i profesionalne etike nijesu prihvatljivi, niti doprinose unapređenju obrazovnog sistema“, navodi se.
- Direktori nijesu servis bilo koje interesne grupe, pa ni Sindikata. Mi smo ljudi od integriteta, koji svakodnevno i odgovorno rade u interesu obrazovnog sistema Crne Gore - poručuju.
Na kraju, direktori zahvaljuju prosvjetnim radnicima na profesionalizmu i pozivaju na organizovanje zajedničkog sastanka između Ministarstva, aktiva direktora i Sindikata prosvjete, ističući da se obrazovanje može unaprijediti samo kroz otvorenu komunikaciju i partnerstvo.

Direktori škola reagovali na dopis Sindikata prosvjete: Mi smo ljudi od integriteta, ne servis interesnih grupa

Nevladine organizacije, građanske aktivistkinje i aktivisti pozivaju javnost da podrži protest porodica ubijenih i ranjenih u dva masovna ubistva na Cetinju. Protest će biti održan u utorak, 12. avgusta u 15 časova, kod spomenika Lovćenska vila na Cetinju, na treću godišnjicu prvog masovnog ubistva.
U zločinu počinjenom 12. avgusta 2022. godine, u naselju Medovina, ubijeno je 10 ljudi, među njima i dvoje djece. Uprkos očiglednim propustima institucija i policije, nakon tragedije nije sprovedena nijedna ozbiljna reforma koja bi spriječila ponavljanje sličnih događaja.
Nažalost, 1. januara ove godine, u novom masovnom ubistvu život je izgubilo još 13 stanovnika Cetinja, među kojima i dvoje djece. Do danas, niko od nadležnih nije preuzeo političku ili institucionalnu odgovornost – ministar unutrašnjih poslova nije ponudio ostavku, a iste večeri je građanima poručio da se “vrate normalnom životu”. Na komemoraciji žrtvama nije prisustvovao nijedan čelnik bezbjednosnog sektora, niti premijer Milojko Spajić.
Porodice žrtava od 5. februara svakodnevno blokiraju saobraćajnicu na Kruševom ždrijelu, tražeći utvrđivanje odgovornosti i mjere koje bi spriječile nove zločine. Umjesto dijaloga, vlast ih optužuje za opstrukciju turističke sezone, ignoriše njihove zahtjeve i pokušava izmjenama Zakona o javnom okupljanju ograničiti ustavno pravo na protest.
Na ove pokušaje reagovali su Ujedinjene nacije, Savjet Evrope, domaće nevladine organizacije i pravnička zajednica, upozoravajući da se ne smije ograničavati pravo zagarantovano Ustavom Crne Gore i međunarodnim aktima.
Organizatori pozivaju sve građane koji saosjećaju sa porodicama žrtava i smatraju da institucije moraju snositi odgovornost, da 12. avgusta u 15 časova kod Lovćenske vile pruže podršku borbi za bezbjedniju Crnu Goru – državu u kojoj se tragedije ne ponavljaju, a pravda i odgovornost nisu prazne riječi.
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Maja Raičević, Centar za ženska prava
Nevenka Vuksanović, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Jovan Ulićević, Asocijacija SPEKTRA
Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
Andro Martinović, Inicijativa za regionalnu saradnju Crne Gore (Igmanska inicijativa)
Nikoleta Đukanović, Sociološki centar Crne Gore SOCEN
Slavica Striković, Ženska akcija
Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanja (CeMI)
Aleksandra Radoman Kovačević, Centar za obuku i obrazovanje
Nebojša Vučinić, Alumni akademije Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore
Dubravka Raičević, NVO Mare Mare
Miloš Marković, Aktivna zona
Aida Perović, NVO PRIMA
Zenepa Lika, Društvo Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc – MSJA
Jovana Janjušević, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)
Ivana Vujović, Juventas
David Vukićević, Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG)&nbsp;
Almedina Dodić, Eduko Plus
Azra Vuković, Green Home
Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
Milena Popović Samardžić, Ipso Facto
Staša Baštrica, Kvir Montenegro
Ivan Martinović, Crnogorski naučno tehnološki Hub - epiSTEMe
&nbsp;Jovana Marović, građanska aktivistkinja
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Dušan Pajović, građanski aktivista
Milena Bešić, građanska aktivistkinja
Duška Pejović, građanska aktivistkinja
Danijel Kalezić, građanski aktivista
Marko Begović, građanski aktivista
Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
Emir Pilav, građanski aktivista
Mila Kasalica, građanska aktivistkinja

Za bezbjedniju Crnu Goru – podrška porodicama žrtava masovnih ubistava

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Perović: Ko god danas istrči na teren daće svoj maksimum

Tagovi

FCJK i PEN centar: Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati

Zemljotres u Turskoj, srušeno više zgrada

Direktori škola reagovali na dopis Sindikata prosvjete: Mi smo ljudi od integriteta, ne servis interesnih grupa

Za bezbjedniju Crnu Goru – podrška porodicama žrtava masovnih ubistava

PRATITE TVe UŽIVO