Proslavljeni košarkaši Partizana za Danas o učitelju Dušku Vujoševiću: Paspalj pamti savjet od prije 40 godina, Drobnjak posjetu Bijelom Polju:

U nasljeđu najtrofejnijeg trenera KK Partizan Duška Vujoševića, koji je preminuo u srijedu, 8. aprila, nijesu ostala samo 23 pehara u vitrinama kluba iz Humske.

Vredniji od trofeja su bili njegovi “zanatski proizvodi” oslikani u filmskim karijerama asova poput Vlada Divca, Predraga Danilovića, Aleksandra Đorđevića, Žarka Paspalja, Nenada Krstića, Nikole Pekovića, Jana Veselog, Bogdana Bogdanovića… i brojnih drugih asova koji su prošli kroz Partizan u radno vreme svojevrsne Duškove majstorske radionice.

Legendarni krilni košarkaš Žarko Paspalj stigao je u beogradski klub iz Budućnosti sa 20 ljeta sredinom 80-ih prošlog vijeka, otprilike kada je u Partizanu počeo da stvara i Duško Vujošević.

– Dule je došao na mjesto Laleta Lučiča i postao prvi trener tokom sezone u kojoj smo postali prvaci Jugoslavije. Sarađivali smo dvije-tri godine, fino smo radili. Dule je od prvog dana počeo da pokazuje koliko mu je stalo do igrača, pogotovo nas mladih. Saša Danilović je bio pod njegovim protektoratom, brinuo se o njemu, doveo ga je iz Sarajeva– prisjeća se Paspalj u razgovoru za Danas.

Sadašnji sportski direktor crno-bijelih odlično pamti Vujoševićeve savjete od pre četiri decenije.

– Od prvog trenutka nam je stavljao do znanja da dolazak u veliki grad može da donese mnogo benefita, ali i mnogo loših stvari. Pokušavao je da nam usadi naviku čitanja knjiga i pričao o značaju obrazovanja, ali je tada to malo teže išlo, jer je naša ekipa bila prošarana i starijim igračima. Teško je bilo da sve te savjete usvojimo u to doba, ali je Duško nastavio sa tim načinom razmišljanja i specifičnom metodologijom i kasnije, kada je bio iskusan trener. S punim pravom je sve to radio, jer je želio da stvori dobre igrače i kvalitetne ljude.

Paspalj je kratko sarađivao sa Vujoševićem i u ulozi klupskog funkcionera.

– Ja sam napustio Partizan i otišao u San Antonio i naša naredna poslovna saradnja je bila 2001. godine kada smo Divac, Danilović i ja preuzeli Partizan i doveli Duleta za trenera. Iako smo bili komšije, poslije tog perioda nijesmo imali puno zajedničkih trenutaka. Dva puta sam bio na druženju kod Duleta u stanu kada je u Beograd dolazio Greg Popović, koji je izrazio želju da ga vidi.

Posvećenost i briga su stvari na koje Paspalj stavlja akcenat kada je u pitanju sjećanje na velikog trenera.

– Imao je tu brigu za igrača, želju da izvuče najbolje iz svakog talenta. Insistirao je na besprekornom radu, to pričamo bukvalno svi mi koji smo imali čast da radimo sa njim. Bio je učesnik fajnal-for Kupa šampiona i Evrolige sa Partizanom, na nivou najboljih timova Evrope sa mladim sastavom bez značajnih finansijskih sredstava.

Vujošević je bio više od šefa stručnog štaba. Borac za bolji tretman Partizana u društvu tokom trenerske karijere, zatim i oštar kritičar vlasti u poznijem životnom dobu.

– U tom smislu smo malo različiti. Mene politika generalno ne interesuje i ne bavim se tim. To što je Dule govorio vjerovatno je bio u pravu. Ali, ono što je najvažnije je da je na sportskom planu uspio da ostvari toliko dobrih stvari i napravio je mnogo kvalitetnih igrača. Mi živimo u takvoj zemlji gdje je politika otprilike upletena u svakog od nas. Jedni su za ovu stranu, drugi su za drugu stranu i to su stvari koje ja ne volim. Smatram da sportisti treba da ostanu sportisti. Karijera igrača i trenera je vrlo kratka i to je polje gdje najbolje možeš da doprineseš – konstatovao je Paspalj.