Savićević: Infrastruktura i dalje najveći izazov sa kojim se crnogorski fudbal suočava

Kao predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, Dejan Savićević već skoro dvije decenije vodi domaći fudbal kroz izazove tranzicije, infrastrukturnih ograničenja i sistemskih borbi za bolji status. U razgovoru za magazin „Diplomacy & Commerce Montenegro”, popularni Genije se osvrće na svoju igračku karijeru, uspone i propuštene šanse, govori o fudbalu koji se promijenio do neprepoznatljivosti, o saradnji s Berluskonijem, izazovima domaće scene i neodustajnoj vjeri da će Crna Gora – kad-tad – stati rame uz rame sa fudbalskim velesilama na nekom velikom takmičenju. 

- Imao sam dobru karijeru. Znate, u karijeri uvijek možete više, ali možete i manje. Da budem iskren – na početku svoje fudbalske karijere nijesam mislio da ću postići ni djelić onoga šta sam sve kasnije postigao. Da ste mi kazali 1985. godine da ću biti reprezentativac SFRJ, odgovorio bih Vam da nijeste normalni. Tek sam sa 20 godina shvatio da ću biti dobar igrač. Nažalost, operacija prepona me je malo više uslovila, pa sam se zbog te operacije češće povrijeđivao. Da to toga nije došlo i da sam bio fizički savršeniji, definitivno sam mogao dati više. Svakako, nijesam nezadovoljan svojom karijerom. Igrao sam dva finala Lige šampiona. Žao mi je što, zbog povrede, nijesam igrao finale Lige šampiona 1995. godine. Isto tako, u reprezentativnoj karijeri žao mi je što je moja generacija u reprezentaciji SFRJ 1992. ,1994. i 1996. godine propustila tri velika fudbalska takmičenja. Ne kažem da bismo osvojili ta tri prvenstva, ali sam siguran sam da bismo ušli u top 4. Taj tim su činili vrhunski igrači: Peđa Mijatović, Siniša Mihajlović, Jugović, Dragan Piksi Stojković, Savo Milošević, Darko Kovačević, Dragan Mirković, Slaviša Jokanović, Miroslav Đukić, Željo Petrović, Dejan Govedarica, Branko Brnović... Dakle, bila je to plejada izvanrednih fudbalera. Žao mi je što smo ispaštali zbog tadašnjih političkih odluka- podsjetio se Savićević.

Kaže da se fudbal kao igra promijenio od vremena kad je on igrao do danas.

- Mislim da je, od tog vremena do danas, fudbal puno napredovao, u svim segmentima. Mnogo više je sponzorstava, i značajno veća sredstva se ulažu u ovaj sport. U moje vrijeme je bilo manje utakmica, igralo se grublje i nijesu se igrači štitili kao sada. Danas, kao što rekoh, mnogo više novca se ulaže u fudbal, ima mnogo više utakmica, igrači su bolje plaćeni i više se štite. Takođe, tehnika je puno napredovala, te samim tim, i igrači su više medijski eksponirani. O društvenim mrežama i da ne govorim. U mojim igračkim danima tek je počinjao sa radom „Milan Channel“, a danas svaka ekipa ima svoju klupsku televiziju. Zbog toga je igračima danas mnogo teže na tom medijskom planu. U fudbalu je mnogo izazova, bez obzira na to u koje vrijeme igrate. Karijera traje kratko i zato treba izdržati sve napore, kako bi na najbolji način iskoristili sve ljepote ovog sporta- ističe Savićević.

Prisjetio se nekadašnji as Milana i odnosa sa Silviom Berluskonijem, tadašnjim predsjednikom kluba.

- Silvio Berluskoni je zaslužan za moj dolazak u Milan. On je imao običaj da svaki dan, po dva sata, gleda Vhs kasete na kojima su prikazivani snimci utakmica pojedinih fudbalera. Između ostalog, jednog dana saradnici su mu donijeli Vhs kasetu sa snimkom mojih utakmica. Čim je to pogledao, rekao im je da me dovedu. U tom periodu, u italijanskom nedjeljniku „Guerin Sportivo“ urađena je fotomontaža koja je prikazivala mene u dresu Juventusa, a bila je praćena naslovom „Arrivederci Baggio, benvenuto Savicevic!“. Kasnije mi je Berluskoni pričao da, kada je vidio tu objavu, mislio je da je stvar gotova. Odmah je, nakon toga, pozvao Arijeda Braidu da ode u Beograd i sa mnom zaključi ugovor. Dakle, pošto sam bio lični Berluskonijev izbor, imao sam njegovu bezgraničnu podršku. Ja sam, u prvim danima na San Siru, bio jako tvrdoglav i bezobrazan. U klubu je tada važilo pravilo da od šest stranih igrača, samo tri mogu da igraju. Želio sam da igram, a ne da sjedim na klupi, pa sam vodio žestoke borbe sa tadašnjim trenerom Fabiom Kapelom, koji je čak pokušao da cijelu svlačionicu okrene protiv mene. Ipak, u Milan sam došao kao već afirmisan fudbaler, sa osvojenim Kupom šampiona i drugim mjestom na listi najboljih fudbalera Frans fudbala. Za mene je bilo poniženje da odem sa ekipom na utakmicu, a da ne igram. Međutim, svaki put kad sam imao problem, imao bih Silviovu zaštitu- prisjetio se.

Što se crnogorskog fudbala tiče, Savićević ističe da je neophodno raditi na napretku u infrastukturi. 

- Mora se znati da, bez obzira na to koliko ulagali, bićemo u zaostatku za drugim, većim državama. Primjera radi, reći ću Vam podatak da je Slovenija samo prošle godine opedijelila 52 miliona eura za sport, od čega je dominantan dio tih sredstava namijenjen za fudbal. Prema tome, bez pomoći države, teško da može Fudbalski savez Crne Gore sve sam postići. Mi ćemo, kao i do sada, nastaviti da iniciramo poboljšanje infrastrukturnih uslova. Istakao bih da su zbog birokratskih procedura i spletkarenja određenih ljudi brojni procesi u kašnjenju. Stadion na Cetinju je eklatantan primjer za to. U Crnoj Gori je teško dugoročno planirati bilo šta. Takođe, volio bih i da se crnogorski treneri malo više angažuju po pitanju ličnog usavršavanja. Svi crnogorski treneri koji govore engleski jezik odlaze u inostranstvo. FSCG je organizovao dvije velike studijske posjete za crnogorske trenere koji rade u klubovima Prve i Druge lige naše države. Nadamo se da ćemo tokom ove godine organizovati i treću studijsku posjetu- navodi predsjednik FSCG.

Seniorska fudbalska reprezentacija Crne Gore i dalje čeka plasman na veliko takmičenje, a Savićević se nada da će nove generacije donijeti uspjeh na takmičenjima.

- ili smo par puta blizu da napravimo taj iskorak. Čak smo 2011. godine igrali u baražu protiv Češke. Ono što nam fali jeste veći roster igrača, šira baza... U nekim odlučujućim trenucima, određeni igrači falili su reprezentaciji zbog povreda. Nažalost, oni igrači koji bi ih mijenjali nijesu bili na tom nivou, kao prvotimci. Dakle, mala baza igrača nam je najveći problem. Međutim, radimo na tome i nadamo se da će i naša seniorska reprezentacija učestvovati na nekom velikom takmičenju. Trenutno igramo kvalifikacije za plasman na Svjetsko prvenstvo koje će se 2026. godine održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Tu je, takoreći, malo uži prolaz. Mislim da je mnogo lakše kvalifikovati se na Evropsko prvenstvo – među 24 ekipe. Vidjećemo na sljedećoj Ligi nacija kako stoje stvari, uz nadu da ćemo se tim putem izboriti za učešće na sljedeće EP. Moramo biti optimisti, jer zaista vjerujem da imamo realne šanse za plasman na to takmičenje. Jako nas je obradovalo što je omladinska reprezentacija učestvovala na nedavno završenom U19 UEFA Euro, u Rumuniji. Ohrabruje što u toj generaciji ima dosta mladića koji će stasati, i već u bližoj budućnosti obući dres A selekcije- kaže.

Dodaje da je saradnja FSCG sa UEFA i FIFA  na vrhunskom nivou. 

- Najprije, dosta naših trenera i sudija pohađa brojne škole i seminare čiji su pokrovitelji ove dvije organizacije. Podsjetiću da nam je UEFA puno pomogla pri osnivanju Centra za edukaciju trenera. Pomagali su nam u vezi brojnih infrastrukurnih inicijativa do razvojnih projekata. Ipak, ne mogu UEFA i FIFA znati šta nama treba u vlastitoj kući. Mi moramo pokretati inicijative i rješavati probleme. UEFA ima „HatTrick“ četvorogodišnji program, osnovan radi pružanja finansijske podrške članicama UEFA u cilju razvoja i njegovanja fudbala na svim nivoima, dok FIFA ima „Goal Project“. Zatim, tijesno sarađujemo na planu mnogih programa kroz koje naša administracija prolazi kroz razne edukacije. Prema tome, kroz navedene projekte crpimo dosta sredstava za razvoj infrastrukture, uz participaciju klubova, lokalnih samouprava i države. Sada smo započeli jedan veliki projekat u Bijelom Polju, koji se tiče izgradnje sportskog centra, za koji vjerujem da će biti uspješno okončan. Eto, od prvog dana mog angažovanja na poziciji predsjednika FSCG do današnjeg dana, imam sreću što su bivši i aktuelni predsjednici UEFA i FIFA ljudi sa kojima mogu lično komunicirati. Ujedno, član sam Savjeta FIFA što dodatno pospješuje saradnju između Saveza i međunarodnih organizacija koje uređuju evropski i svjetski fudbal- kaže Savićević.

Apeluje na djecu i mlade da se bave bilo kojim sportom, jer će im na taj način i odrastanje biti zdravije. 

- Za razliku od vremena kada sam ja bio dijete, danas je djecu teško natjerati da se bave sportom, a mislim da te napore roditeljima umnogome otežavaju pametni telefoni i društvene platforme, kojima su djeca preokupirana. Primjećujem da u Crnoj Gori djeca ne treniraju malo, ali malo praktikuju fudbal mimo treninga u klubovima. Poligoni i igrališta su nam gotovo prazna. Ranije to nije bio slučaj, i ja sam sa svojim drugovima igrao fudbal i poslije treninga. Takođe, čujem dosta kritika na račun školica fudbala. Ja kažem da je dobro što te školice postoje, jer da ih nema pitanje je da li bi djeca i toliko igrala fudbal. Danas, generalno, svjedočimo manjku sportista. Potrebno je osmisliti novi pristup kako bi se generacije koje dolaze animirale za bavljenje sportom. Drugi problem jeste što roditelji preko djece koja treniraju fudbal ili neki drugi sport, pokušavaju da riješe svoje egzistencijalne probleme. U mojem djetinjstvu bilo je manje takvih briga. Isto tako, znam da je mnogim mladim igračima teško da odole zovu novca. Znate, zvuči atraktivno da dnevno primate hiljadu eura, ali ako ne dobijate priliku da igrate – završeno je sa Vašim razvojem. Ja sam imao sreću što sam četiri godine igrao u FK „Budućnost“ i za to vrijeme „ispekao“ zanat. Tek sam poslije toga, kao formiran igrač, otišao u FK „Crvena zvezda“. Mora se naći balans! Nijedno dijete iz Crne Gore ne može otići sa 18 godina i računati da će igrati u nekom velikom evropskom klubu. Nažalost, ovdašnji uslovi za treniranje nijesu ni približni uslovima kakvi postoje u brojnim evropskim klubovima. Mladim igračima se mora više posvetiti pažnje u domaćoj ligi, i apelujem na crnogorske trenere da u mlade fudbalere imaju više povjerenja. Najzad, mladim fudbalskim talentima poručio bih da je ljubav preduslov za bavljenje fudbalom, te da budu posvećeni i marljivo treniraju i da vjeruju u sebe i svoje fudbalske kvalitete- poručio je Savićević.