Albaneze: Srbija je jedan od najjačih saveznika Izraela, bez imalo stida

Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za stanje ljudskih prava na okupiranim palestinskim teritorijama Franćeska Albaneze u intervjuu za N1 rekla je da je srpska vlada "jedan od najjačih i najodlučnijih saveznika Izraela, bez imalo stida".

N1: Prije nekoliko godina upozorili ste da ono što se dešava u Gazi neće ostati u Gazi, i nije ostalo. U posljednjih nekoliko nedjelja vidjeli smo mnoga ubistva u Libanu, gotovo hiljadu ljudi je ubijeno. Ima ubistava i na Zapadnoj obali, kao i u Gazi. Prelaz u Rafi je sada zatvoren. Dakle, kako se sve to zaustavlja?

Albaneze: Zaustavlja se vrlo jednostavno, primjenom međunarodnog prava, prestankom osnaživanja Izraela i prestankom dozvoljavanja Izraelu da nastavi da donosi razaranje regionu. I znate, rekla sam, da, tačno je, rekla sam to još davno, sedam dana poslije 7. oktobra, te tragedije, nema nikakve sumnje u vezi s tim. Nedjelju dana nakon 7. oktobra rekla sam da će se Izrael pripremiti za najveće etničko čišćenje Palestinaca, i to se dogodilo. Dogodilo se tačno onako kako sam predvidjela. Zašto? Nisam tada imala kristalnu kuglu, niti je imam sada, ali zato što je Izrael zasnovan upravo na tome, na prisilnom raseljavanju Palestinaca, na etničkom čišćenju Palestine.

Nažalost, Izrael nije sam. Izrael ne bi bio u stanju da počini zločine koje je počinio u posljednjih 900 dana, niti ranije, bez previše država koje pružaju vojnu, stratešku, političku i ekonomsku finansijsku podršku. Ta podrška je zapravo dio međusobno povezanog sistema interesa. I mislim da niko od nas nije bezbjedan u takvom sistemu.

Dakle, ja ne zagovaram uništenje Izraela. Samo tražim da Izrael poštuje međunarodno pravo, da ne održava nezakonitu okupaciju, kako je to rekao Međunarodni sud pravde, da okonča svoje aparthejdske prakse i odgovara za genocid.

N1: U posljednjih nekoliko nedjelja, vidjeli smo i užasan napad na jednu iransku školu u kojem je ubijeno više od 160 djece. Ni Amerikanci, ni Izrael, nisu priznali da su to učinili. Predsjednik Tramp je čak rekao da je moguće da je Iran to učinio sam sebi. Mislite li da će i ovaj zločin proći nekažnjeno?

Albaneze: Nadam se da neće. Ne postoji jednostavan odgovor. Proći će nekažnjeno ako mu dozvolimo da prođe nekažnjeno. U tom smislu, pogledajte - ja kažem da Gaza i Palestina, uz prihvatanje Palestine, nisu kraj međunarodnog prava i nisu kraj sistema koji smo poznavali. Naprotiv, one otkrivaju svijet u kojem živimo, svijet u kojem je život mnogih potrošna roba, gdje ljudi mogu biti ubijeni, ostavljeni bez roditelja, bez doma, mogu biti mučeni, silovani, u suštini u interesu nekog drugog.

Izrael je aparthejdski režim. Izrael održava aparthejdski režim nad Palestincima. A ono što je učinio Palestincima jeste da je tu zemlju i ljude koji u njoj žive, pretvorio u eksperiment. Izrael je testirao i pokušavao tehnike nadzora i oružja koja se potom prodaju. Čak i tokom genocida, Telavivska berza je nastavila da raste dok je izraelska ekonomija padala, a ljudi su ubijani, masakrirani, doslovno isparavali.

I nažalost moram da kažem, žao mi je ako to dolazi kao iznenađenje, ali Srbija je dio toga. Zato što je vaša vlada jedan od najjačih i najodlučnijih saveznika Izraela, bez imalo stida.

N1: To ste pomenuli u svom izvještaju iz oktobra. Međutim, prije samo nekoliko dana predsjednik je rekao da postoji dobar aranžman između Izraela i Srbije u vezi sa trgovinom oružjem. A pitanje je sljedeće: svi mi živimo u zemljama u kojoj se vlade biraju na izborima, ljudi glasaju, ali te vlade čine zločine i finansiraju ratove i genocid u naše ime. Kako ljudi mogu da to zaustave?

Albaneze: Tačno. I to je ono što ova situacija razotkriva. Možda to nije novo, ali Srbija ima izuzetno živu i kritičku društvenu scenu. Sastajala sam se ovdje sa organizacijama civilnog društva i zaista sam oduševljena energijom i potencijalom za promjenu koji dolazi iz ove zemlje. Sve je počelo sa studentskim pokretom. Pratila sam izdaleka ono što su studenti uradili. Iako uvijek kažem, protest je neophodan alat, ali nije strategija. Strategija mora da bude osmišljena od strane cijelog društva.

Da odgovorim na vaše pitanje: imamo Međunarodni sud pravde. Podsjećam na postupak Nikaragve protiv Njemačke u vezi sa genocidom, gdje je sud podsjetio države članice, uključujući Srbiju, na njihovu obavezu da ne isporučuju oružje zemlji koja krši međunarodno humanitarno pravo.

Čak i ratni zločini, uništavanje bolnica, namjerno ubijanje civila, uskraćivanje humanitarne pomoći, korišćenje gladi kao oružja, to su ratni zločini. Dakle predsjednik, mislim na Vučića, kada govori takve stvari, on zapravo priznaje da bira da stoji protiv onoga što je rekao Međunarodni sud pravde.

Nadam se da će i građani Srbije doprinijeti tome da se za to uspostavi odgovornost. Nije normalno imati predsjednika, ja sam Italijanka i imamo isti problem, koji otvoreno i demonstrativno proglašava nekažnjivost i bezakonje. To nije prihvatljivo.

Prije nego što sam postala specijalna izvjestiteljka, kao žena, kao majka, kao pravnica, ne želim da živim u mjestu gdje imamo izabrane političke lidere koji prihvataju bezakonje.

Moramo da se držimo sistema vladavine prava. Imamo pravila i za kršenje tih pravila mora da postoji odgovornost.

N1: Kakve su posljedice za treće zemlje koje nastavljaju da snabdijevaju Izrael oružjem? Jer Srbija to radi na nedjeljnom nivou.

Albaneze: Zapravo, to se radi gotovo svakodnevno. I pogledajte, postoji veza između onoga što ljudi u Srbiji doživljavaju i onoga što se dešava u Palestini.

Prošle godine postojala je scena koja mi je privukla pažnju više nego bilo šta drugo, upotreba oružja koje koriste organi reda u ovoj zemlji, a koje nije nužno u skladu sa međunarodnim pravom. Vidjela sam upotrebu zvučnog topa protiv demonstranata. To je nešto što bi trebalo da razbijesni obične građane, jer je to nekonvencionalno oružje.

I ponovo, koristili su ga i drugi, ali to je nezakonito. Nezakonito je koristiti takvo oružje. I samo zbog toga je trebalo da postoji odgovornost.

Ove vlade takođe sarađuju sa Izraelom u proizvodnji i usavršavanju strategija nadzora i nekonvencionalnog oružja. Čujem da bi Srbija mogla postati centar za proizvodnju dronova i da bi litijum u ovoj zemlji mogao biti korišćen za militarizaciju. To je ono o čemu govorim, niko neće imati koristi od ovakvog partnerstva.

N1: Ne znam da li ste informisani, ali tajna služba je koristila privatnu izraelsku tehnološku kompaniju, softver Cellebrite, za špijuniranje aktivista, novinara i drugih. Postoji i bivši Netanjahuov savjetnik, Srulik Ajnhorn, koji je bio i savjetnik predsjednika Vučića. Kada smo o tome pitali izraelsku ambasadorku, odbila je da komentariše. Nismo čuli ni zvanične izjave izraelske, ni srpske vlade. Kako vi to vidite?

Albaneze: Pa upravo u vašim riječima vidi se ozbiljnost situacije. Naravno da neće komentarisati. Šta bi mogli da kažu? Ne mogu da negiraju, ne mogu ni da priznaju. Sve je očigledno. Sada je na običnim građanima da to pročitaju. Nije normalno imati lidere koji dozvoljavaju da se njihovi građani špijuniraju.

Danas se, zajedno sa univerzalnošću prava, testira i solidarnost. Kao što je Nelson Mandela govorio, niko nije slobodan dok svi nisu slobodni, a prijetnja slobodi negdje je prijetnja slobodi svuda.

Veza između izraelskog sistema i srpske vlade je jasna. Zato mislim da je to nešto što je važno bez obzira na to šta ljudi misle o Palestini. Nije potrebno da svi postanu pro-palestinski aktivisti. Vodite računa o sebi.

Tražite odgovornost od sopstvenih lidera. Jer ta snažna veza sa državom koja je koristila druge ljude kao laboratoriju za testiranje nadzora i oružja, a ta oružja danas koriste najautoritarni režimi, neće vam donijeti ništa dobro.

Druga stvar koja se testira zajedno sa univerzalnošću prava jeste solidarnost. Iz ovog genocida možemo izaći jači i slobodniji samo ako budemo stajali zajedno. Danas širom svijeta vidimo obračun sa civilnim društvom, sa ljudima koji ustaju jedni za druge. Još uvijek imamo malo prostora za djelovanje, prije nego što se prozori naše slobode potpuno zatvore. Zato je važno suprotstaviti se ovim zloupotrebama i boriti se za poštovanje međunarodnog prava.

N1: Ali ljudi vide nekažnjivost za sve ove zločine i sve što se dešava u svijetu. Mnogi se pitaju čemu međunarodno pravo ako ga niko ne poštuje. To može da utiče na njih da izgube optimizam za željom za promjene.

Albaneze: Da, mislim da je defetizam naš najgori neprijatelj iznutra. U smislu da kažem, i to nije nešto što je lako razumjeti. To je kao kada poslije mnogo mraka iznenada imate previše svjetla, oku je potrebno vrijeme da se prilagodi. Ali ono što je Palestina ovdje razotkrila jeste sam sistem. A ono što Liban i Iran danas trpe jeste činjenica da se suprotstavljaju tom sistemu. A taj sistem, i ponovo, ovo nije odbrana režima ajatolaha u Iranu, ne, ovdje je zaista riječ o onome što se dešava iranskim građanima, libanskim građanima, nakon svega što je palestinski narod pretrpio pod izraelskom okupacijom.

Postoje ljudi koji zarađuju na svemu ovome. Tehnološka industrija, kao što sam pokazala u svom izvještaju o ekonomiji okupacije i genocida, što je, uzgred, razlog zbog kojeg sam postala prva osoba iz Ujedinjenih nacija koju su Sjedinjene Države sankcionisale i praktično tretirale kao kriminalca, samo zato što sam iznijela istinu.

Ali postoje ljudi u tehnološkoj industriji, u industriji nadzora, u industriji oružja i oni koji kontrolišu veliki kapital, koji zarađuju na razaranju i ubijanju tolikog broja nevinih ljudi. I to je nešto čega moramo da budemo svjesni i od čega moramo da se čuvamo. Dakle, možemo reći da međunarodno pravo postoji, ali da ga niko ne poštuje. To nije tačno. Južna Afrika je pokrenula postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde. Broj zemalja koje se pridružuju slučaju koji je pokrenula Južna Afrika raste, ali veoma, veoma sporo.

Poenta je da ljudi, kao što je pokazao globalni pokret solidarnosti, razumiju da se ovaj genocid čini kako bi se zaštitio jedan sistem interesa, jedan sistem vrijednosti. Ali suština je da nam je potreban pokret. Potrebno nam je udruživanje. Potrebno nam je jedinstvo među narodima. Potrebno nam je jedinstvo borbi, organizacija koje rade sa migrantima i izbjeglicama, koji su sljedeće žrtve. Mislim, prvi na udaru su izbjeglice, tražioci azila, vjerske i etničke manjine, kvir zajednice, svi koji se zalažu za ljudska prava ili za socijalnu i ekonomsku pravdu. Sada je vrijeme da se ujedinimo i da razmišljamo o svijetu u kojem želimo da živimo, kako bismo napravili korak dalje od ovog bezakonja.

N1: Vi ste sada u Srbiji. Sjutra ćete učestvovati u javnoj debati u Dorćol placu, a prekosjutra ćete posjetiti Novi Pazar. Kako se osjećate zbog toga? Šta očekujete od tih događaja? Kakva bi bila vaša poruka građanima Srbije? I moram da vas pitam, pošto se već neko vrijeme zna da dolazite u Srbiju, da li vam se neko iz vlasti obratio, neki zvaničnici, na bilo koji način?

Albaneze: Ne, Vlada mi se nije obratila. Obavijestila sam Vladu o svom dolasku u zemlju, jer je riječ o akademskoj posjeti, tehničkoj posjeti. Dakle, ništa što bi se ticalo srpskih vlasti kao takvih. Stavila sam se na raspolaganje da se sastanem sa bilo kojim predstavnicima vlasti ili drugima. Niko nije odgovorio, što je u redu. Ovdje sam da se sretnem sa akademskom zajednicom, sa organizacijama civilnog društva, sa građanima Srbije uopšte. Takođe sam napisala knjigu koja je objavljena i prevedena na srpski i drago mi je što ćemo je i predstaviti.

Međutim, ono što bih voljela da vaša publika zna jeste da sam bila pozvana da govorim na univerzitetu ovdje u Beogradu, ali je univerzitet bio pod tolikim pritiskom da su morali da otkažu događaj i da ga premjeste na drugo mjesto. Nezavisna ekspertkinja Ujedinjenih nacija biva otkazana. Zašto? Zato što postoji pritisak na vaše sopstvene institucije.

Postoje i veoma jake veze između srpske akademske zajednice i izraelskog sistema. Razumijem da je izraelska ambasada ovdje veoma aktivna u promovisanju kulturnih događaja i kulturnih razmjena. Razumijem da čak organizuju i festival za kvir zajednicu koji se zove „Falafel festival“. Falafel, kakva apsurdna kulturna aproprijacija, s obzirom na to da je falafel palestinska hrana.

Dakle, imate „pinkwashing“ i brisanje Palestinaca čak i na vašem sopstvenom tlu, a građani Srbije možda toga nisu ni svjesni. Ali zato kažem: pratite novac. Nažalost, pratite novac. Pogledajte odakle dolaze investicije i razumjećete zašto je danas jednom univerzitetu onemogućeno da organizuje događaj o Palestini, u godinama genocida, na 900. dan genocida u Gazi.