<article>Avion u kom je bio uhapšeni predsjednik Venecuele Nikolas Maduro sletio je u Njujork, javlja CNN.Avion sa uhapšenim venecuelanskim predsjednikom Nikolasom Madurom i njegovom suprugom Silijom Flores stigao je u vazduhoplovnu bazu Nacionalne garde Strujart u Njujorku, prema riječima federalnog zvaničnika, javlja CNN.Očekuje se da će Maduro sljedeće sedmice biti suočen s optužbama za drogu i oružje pred saveznim sudom na Menhetnu.Bračni par je tokom noći izvučen iz svoje spavaće sobe u sklopu velike operacije američke vojske u Karakasu.Američko ministarstvo pravosuđa danas je objavilo novu optužnicu protiv Madura, kao i protiv njegove supruge i sina.</article>

Avion u kom je bio uhapšeni predsjednik Venecuele Nikolas Maduro sletio je u Njujork, javlja CNN.
Avion sa uhapšenim venecuelanskim predsjednikom Nikolasom Madurom i njegovom suprugom Silijom Flores stigao je u vazduhoplovnu bazu Nacionalne garde Strujart u Njujorku, prema riječima federalnog zvaničnika, javlja CNN.
Očekuje se da će Maduro sljedeće sedmice biti suočen s optužbama za drogu i oružje pred saveznim sudom na Menhetnu.
Bračni par je tokom noći izvučen iz svoje spavaće sobe u sklopu velike operacije američke vojske u Karakasu.
Američko ministarstvo pravosuđa danas je objavilo novu optužnicu protiv Madura, kao i protiv njegove supruge i sina.

Portal ETV

Avion koji prevozi uhapšenog predsjednika Venecuele Nikolasa Madura sletio je u bazu Nacionalne garde „Stjuart“ u Nubergu, u saveznoj američkoj državi Njujork

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Svijet

Avion sa uhapšenim Madurom sletio u Njujork

Premijerka Danske Mete Frederiksen je rekla predsjedniku SAD Donaldu Trampu da “prestane da prijeti” u vezi sa preuzimanjem Grenlanda.
“Apsolutno nema smisla govoriti o potrebi da Sjedinjene Američke Države preuzmu Grenland”, rekla je, dodajući: “SAD nemaju pravo da anektiraju nijednu od tri nacije u Danskoj kraljevini.”
Njene izjave dolaze nakon što je Keti Miler – supruga jednog od Trampovih saradnika, Stivena Milera – objavila mapu Grenlanda u bojama američke zastave uz riječ “USKORO”.
Tramp je više puta iznosio mogućnost da Grenland postane anektirani dio SAD, ističući njegov strateški položaj i bogatstvo mineralima.
U izjavi, objavljenoj na sajtu danske vlade, Frederiksen je rekla da se obraća SAD “veoma direktno”.
Ona je navela da je Danska – “a samim tim i Grenland” – član NATO-a i da je pokrivena sigurnosnim garancijama saveza. Danska već ima odbrambeni sporazum sa SAD koji joj daje pristup Grenlandu, rekla je, i da je Danska povećala ulaganja u sigurnost u arktičkom regionu.
“Stoga bih snažno pozvala Sjedinjene Američke Države da prestanu sa prijetnjama prema istorijski bliskom savezniku i prema drugoj zemlji i drugom narodu koji su vrlo jasno rekli da nisu na prodaju”, poručila je ona.
Ranije je danski ambasador u SAD reagovao na objavu Miler – desničarske podkasterke i bivše Trampove saradnice u njegovom prvom mandatu – “prijateljskim podsjećanjem” da su dvije zemlje saveznici, uz napomenu da Danska očekuje poštovanje svog teritorijalnog integriteta.
Ova razmjena izjava dolazi nakon što su SAD u subotu izvele veliku vojnu operaciju u Venecueli, uhvativši njenog predsjednika Nikolas Madura i njegovu suprugu i prebacivši ih u Njujork.
Tramp je kasnije rekao da će SAD “voditi” Venecuelu, a američke naftne kompanije će “početi zarađivati za zemlju”.
Predsjednik SAD je ranije odbio da isključi upotrebu sile kako bi osigurao kontrolu nad Grenlandom, ogromnim ostrvom u Arktiku.
Tramp je tvrdio da bi uključivanje Grenlanda u SAD služilo američkim sigurnosnim interesima zbog njegovog strateškog položaja i bogatstva mineralima koji su ključni za visoku tehnologiju.
Nedavna odluka Trampove administracije da imenuje specijalnog izaslanika za Grenland izazvala je bijes u Danskoj.
Grenland, sa populacijom od 57.000 ljudi, ima široku autonomiju još od 1979, iako odbrana i spoljnopolitička pitanja ostaju u rukama Danske.
Dok većina Grenlanđana podržava eventualnu nezavisnost od Danske, ankete pokazuju ogromno protivljenje da postanu dio SAD.

Danska premijerka poručila Trampu da prestane da prijeti preuzimanjem Grenlanda

Kotor je do treće pobjede zaredom došao na svom parketu protiv Danilovgrada (95:85), a meč je na svoju stranu usmjerio u drugoj četvrtini koju je dobio 28:17 i potom u nastavku gotovo cijelo vrijeme održavao dvocifrenu razliku. Lider Kotorana ove sezone, Aron Džonson-Keš ponovo je bio najefikasniji sa 27 poena, a ispratili su ga Maksim Vukčević sa 20 i Jeng Mansur sa 18 poena i 10 skokova. U ekipi Danilovgrada Marko Mugoša je bio najbolji sa 21 poenom.
U subotu Teodo je izgubio kod kuće od SC Derbija 101:96. U pobjedi mladog sastava trenera Bojana Bakića petorica su meč završila sa dvocifrenim učinkom, a prednjačili su Todorović sa 19 i Nikezić sa 18 poena, uz odlične procente šuta. Kod Tivćana izdvojili su se stranci – Tarik Kul sa 23 i Džejden tarner sa 22 poena.
U subotu je odigrana i ranije odložena utakmica 12. kola, u kojoj je Lovćen prekinuo seriju od 5 poraza, trijumfom u Baru nad ekipom Mornara 79:77, u neizvjesnoj završnici. Cetinjani su nakon dvocifrene prednosti na startu posljednje četvrtine, u finišu morali da odbijaju nalet Mornara koji je prišao i na poen zaostatka, ali nije mogao do potpunog preokreta. Kod Lovćena je najbolji bio Kingsli Perkins sa 27 poena i 15 skokova, a svoju najbolju utakmicu sezone odigrao je mladi Mašan Jovanović sa 19 poena i 6 asistencija. U ekipi Mornara 24 poena Alstona Mejsona, a 19 Viktora Vujisića.
U ponedjeljak se igraju preostale tri utakmice 13. kola, Podgorica – Mornar (17h), Ulcinj – Jedinstvo (17h) i Sutjeska – Lovćen (18h).

Primorje godinu otvorilo pobjedom, Jedinstvo u ponedjeljak gostuje Ulcinju

Budžet Crne Gore za 2026. godinu izazvao je brojne kritike građana i stručne javnosti, a generalni sekretar Demokratske partije socijalista Nikola Milović ocijenio je da je riječ o potrošačkom dokumentu, nedovoljno investiciono orijentisanom i planiranom sa većim rashodima nego prihodima.
U intervjuu za Televiziju E, Milović je upozorio da će, ukoliko se ovakav budžetski okvir zadrži, ekonomski rast u narednoj godini biti poništen stopom inflacije. Kada je riječ o političkim aktivnostima DPS-a, najavio je da će fokus u 2026. biti na pripremama za izbore 2027. godine, uz predstavljanje novog ekonomskog programa građanima.
– Ovo je budžet kontinuiteta – treći koji predlaže aktuelna Vlada, a šesti koji predlažu oslobodioci od 2020. godine. Zajednička karakteristika svih budžeta u prethodnih šest godina, a posebno posljednja tri zbog eksperimentalnog programa Evropa sad 1 i 2, jeste izraženo potrošačko-populistički razvojni model ekonomije. Glavne karakteristike i ovog budžeta su da je potrošački, da nije dovoljno investiciono orijentisan i da je baziran na tome da su rashodi veći od prihoda, što znači da ćemo imati deficit budžeta. Jedini način da se ti rashodi, koji su veći od prihoda, regulišu jeste novo zaduživanje – kazao je Milović.
On ističe da pojedine budžetske stavke dostižu, kako navodi, istorijski maksimum.
– Konkretno mislim na ogromna izdvajanja za plate. U 2026. godini biće izdvojeno 726 miliona eura za zarade. Poređenja radi, 2019. godine taj iznos je bio 453 miliona. Preko 20.000 ljudi je zaposleno u javnom sektoru koji kontroliše država, dok ekonomija u tom periodu nije rasla, već se kretala veoma sporo. To je druga karakteristika ovog budžeta – predviđeni rast je zanemarljiv. Ako se uzme u obzir da imamo stopu inflacije koja je duplo veća nego u zemljama Evropske unije, jasno je da će ekonomski rast u narednoj godini biti poništen inflacijom – naglašava Milović.
Dodaje da su socijalna davanja dostigla maksimum i da iznose milijardu i 150 miliona eura.
– Takve procente imaju države koje vode izrazito populističku politiku – ističe on.
Milović podsjeća da zbirna stopa inflacije od 2020. godine iznosi 32 odsto.
– Za Fond PIO moraće da se izdvoji 850 miliona eura, a prvi put u istoriji Crne Gore desiće se da deficit budžeta iznosi 500 miliona eura, što je izuzetno opasno. S druge strane, država prihod planira da obezbijedi kroz porez na dodatu vrijednost, koji takođe dostiže maksimum i gotovo je duplo veći nego 2019. godine, a bazira se na potrošnji, novim nametima, akcizama i činjenici da se kompletna potrošnja finansira dijelom kroz inflaciju. Onda se vlast hvali rastom bruto domaćeg proizvoda, a pitanje je da li građani danas žive bolje nego 2019. godine – naveo je Milović.
Govoreći o kapitalnom budžetu, Milović je podsjetio da je on 2019. godine iznosio 272 miliona eura.
– Kada se na taj iznos doda stopa inflacije od 32 odsto, to bi značilo da kapitalni budžet u 2026. godini, da bi bio na istom nivou, mora iznositi 356 miliona eura. Umjesto toga, Vlada predlaže 305 miliona. Ovo je poraz crnogorske politike kada je riječ o kapitalnom budžetu i imaće zanemarljiv uticaj na investicionu aktivnost – poručio je Milović.
Govoreći o novom zaduženju, Milović je podsjetio da se država već zadužila 450 miliona eura, uz obrazloženje da je riječ o budžetskoj rezervi.
– Koji se to danas domaćin prvo zadužuje da bi štedio? Valjda prvo treba nešto da se stvori da bismo mogli da štedimo. Crna Gora mora svake godine da obezbijedi između 750 i 800 miliona eura rashoda u budžetu. Ako ih nema, mora da ih pozajmi – kaže Milović.
Osvrćući se na aktivnosti DPS-a, Milović je podsjetio na unutrašnje reformske procese u partiji.
– Prije dva mjeseca izabran sam za političkog sekretara, što je izuzetno izazovna pozicija u vrlo izazovnom periodu. Tu odgovornost sam prihvatio kao neko ko želi da iskoristi sva ekonomska znanja vezana za dostignuća koja je DPS baštinio u prethodnom periodu – od procesa ekonomske samostalnosti, uvođenja marke i eura, osnivanja CBCG, do stvaranja investicionog ambijenta i ulaska u NATO, kojim je Crna Gora dobila sigurnosni okvir i povjerenje investitora – ističe Milović.
Dodaje da će DPS u ovoj godini biti snažno okrenut pripremama za izbore 2027. godine.
– Formirali smo sedam komisija koje će početi sa radom početkom godine i kroz koje ćemo građanima ponuditi potpuno novi ekonomski program, koji će se odnositi na sve segmente funkcionisanja crnogorskog društva. Okrećemo se aktivnoj politici i direktnoj komunikaciji sa građanima, kako bi znali šta ih očekuje 2027. godine, kada DPS ponovo bude činilac vlasti – kazao je Milović.
Komentarišući aktuelnu parlamentarnu većinu, Milović je ocijenio da je teško očekivati njen dugoročni opstanak.
– Brutalnost političkog lijepka fotelja ih još drži na okupu, ali očekujem dodatne izazove i ne bih bio siguran da će opstati do 2027. godine. Već se naziru pukotine, a proces evropskih integracija zahtijeva iskrenost koju za sada ne vidim. Smatram da ova parlamentarna većina ne može završiti evropski put Crne Gore bez DPS-a – naglasio je Milović.
Zaključuje da DPS očekuje značajne političke promjene, uz fokus na predstojeće lokalne izbore zakazane za jun 2027. godine, ali i parlamentarne izbore.
– Sa tradicionalnim partnerima, sa kojima smo ostvarili nezavisnost, radimo na ekonomskoj platformi oporavka Crne Gore i pripreme za period nakon pristupanja Evropskoj uniji. To je šansa da Crnu Goru vratimo na pravi evropski put – zaključio je Milović.

Milović: Aktuelna većina neće završiti put ka EU, DPS se vraća sa novom ekonomskom platformom za oporavak

Ove zle figure će učiniti sve da izbjegnu odgovornost za štetu koju su nanijeli, ali na kraju moraju snositi posljedice, piše u analizi za Guardian kolumnista i voditelj emisije Politics Weekly America Džonatan Fridlend.
Ovo nije baš novogodišnja odluka, i sigurno nije predviđanje. Razmišljajte o tome prije kao o nadi, ili čak molbi, za narednih 12 mjeseci. Neka naredna godina bude vrijeme kada će lideri koji su nanijeli toliko štete svojim zemljama, i daleko šire, konačno biti pozvani na odgovornost. Neka 2026. bude godina obračuna.
Počnite od čovjeka čiji je domet najveći
Po moći koju drži. Takva je priroda američkog izbornog sistema da će Donald Tramp, koji se vratio na vlast prije manje od godinu , u narednih 10 mjeseci biti suočen sa sudom birača. Njegovo ime neće biti na glasačkom listiću, ali, ne zavaravajte se, izbori za Kongres 3. novembra će dati presudu o drugom mandatu Trampove administracije.
Red poraza njegove partije u Kongresu bi bio sam po sebi zadovoljavajući, povrijedivši njegov ogroman ego, ali imao bi i praktično značenje. Malo ko predviđa da će Republikanci izgubiti kontrolu nad Senatom, gdje bi Demokrati morali osvojiti barem četiri mjesta da preuzmu vlast – gotovo nemoguće s obzirom na geografski raspored 35 mjesta koja su u igri u novembru. Ali, u normalnim okolnostima, trebalo bi biti najsigurnija politička prognoza da Predstavnički dom neće više biti u rukama republikanaca za godinu dana.
Takav obrt bi razbio aureolu nepobjedivosti koja je okruživala Trampa otkako je pobijedio Kamalu Haris, dopuštajući mu da zastrašuje i ucjenjuje mnoge američke institucije, uključujući većinu medija, da mu preda mnogo više moći nego što mu pripada. To bi ga učinilo “slabom patkom”, nesposobnim da kroz neprijateljski Dom donese nove zakone.
Prije svega, to bi značilo da se Tramp konačno suočava sa tijelom koje je i voljno i sposobno da ga drži odgovornim: demokratski Predstavnički dom bi imao apetit i snagu za ozbiljnu kontrolu. Opremljen pravom da poziva svjedoke, mogao bi istražiti sve, od troškova Trampovih tarifa za američke poreske obveznike, do nevjerovatno drskog obrasca korupcije i privatnog bogaćenja koji je karakterisao ovu administraciju. I stalno u rukavu imao bi prijetnju trećeg procesa opoziva.
Tako da novembar zaista može donijeti obračun za Trampa, zbog čega on neće stati ni pred čim da spriječi takav ishod. Otuda riječi upozorenja: “u normalnim okolnostima”. Tramp će učiniti okolnosti nenormalnim, ako to bude potrebno da zadrži Dom. Taj napor je već u toku, bilo kroz manipulaciju izbornih mapa u Teksasu, ili kroz poteze da se oteža glasanje u demokratskim područjima širom zemlje.
Postoje ohrabrujući znakovi da institucije počinju da se odupiru – svjedočimo prošlonedjeljnoj odluci Vrhovnog suda koja ograničava Trampovu upotrebu američkih trupa na ulicama gradova pod demokratskom vlasti – ali ovo će biti jedna od borbi 2026, dok predsjednik koristi svaku priliku da izbjegne odgovornost koju bi mu donio poraz u jesen.
Njegov “soul brother” u regiji: Benjamin Netanijahu
U čovjeku kojeg je ugostio u Mar-a-Lagu ove sedmice, na njihovom šestom i posljednjem sastanku 2025: Benjamin Netanijahu. Osim toga, izborni rizik koji prijeti Netanijahuu, čiji je prvi mandat premijera Izraela počeo 1996, je mnogo neposredniji: u nekom trenutku između sada i oktobra, Izraelci će izaći na izbore u trci koja bi ga mogla potpuno ukloniti s vlasti.
Ključna je odgovornost Netanijahua. Mnogi širom svijeta žele da to bude za ubistvo desetina hiljada Palestinaca u Gazi, za neumorne zračne napade koji su ostavili pojas u ruševinama i za uskraćivanje humanitarne pomoći. Ali unutar Izraela, najviše se traži odgovornost za smrtonosne propuste 7. oktobra 2023, za nepažnju i strateške greške koje su ostavile niz južnih zajednica, i stotine ljudi na muzičkom festivalu, izloženih smrtonosnom napadu Hamasa.
Izraelski zvaničnici na svim nivoima, civilni i vojni, platili su tu katastrofu svojim poslovima – osim jednog. Samo Netanijahu nikada nije priznao najmanju odgovornost, niti se izvinio za činjenicu da je najkrvaviji dan u istoriji zemlje bio za vrijeme njegove vlasti. Odbio je da uspostavi istražnu komisiju poput onih koje su brzo uslijedile nakon prethodnih katastrofa, radije postavljajući lažnu istragu sa lojalistima – ekvivalent, kako je rekao otac jednog ubijenog talca, kao da pitate ledeni breg ko je potopio Titanik. Dakle, jedina šansa Izraelaca da drže odgovornim čovjeka koji ih je vodio 18 od posljednjih 30 godina biće na glasačkom listiću.
Uloge nikada nisu bile veće. Mnogi izraelski aktivisti se plaše da bi ovi izbori mogli biti posljednja šansa da se spasu ključne demokratske institucije koje su dugo pod stalnim napadom Netanijahua. Poput Trampa u SAD ili Viktora Orbana u Mađarskoj, koji takođe izlazi pred birače ove godine, Netanijahu je u eskalirajućem ratu sa sudstvom i nezavisnim medijima, pritiskajući ih sve jače, nadajući se da će “zagušiti”. I, poput svog prijatelja u Vašingtonu, Netanijahu neće stati ni pred čim da spriječi pobjedu svojih protivnika: suočen sa optužbama za korupciju, mora ostati na vlasti da bi izbjegao zatvor. Odgovornost, politička i pravna, ga užasava.
Region u napetosti: Iran
I on nije jedini lider u regionu koji se boji bijesa svog naroda. Iranci su više puta pokušavali da iskažu bijes prema režimu koji vlada njihovom zemljom 47 godina, ali su često brutalno suzbijani. Protesti su ponovo izbili u posljednjim danima, a vlasti su koristile smrtonosnu silu brže nego ranije – iako postoje ohrabrujući znakovi da neki u sigurnosnim snagama nisu voljni da učestvuju u uobičajenom suzbijanju. Godinama su mnogi u Iranu gubili nadu u režim posvećen da postane regionalna sila podržavajući teror i haos na Bliskom istoku i šire, dok obični Iranci plaćaju cijenu kroz sankcije i ekonomske teškoće. Obračun za to je odgađan više puta. Ali zahtjev za promjenom je glasan i, kako kaže iranski stručnjak Ali Ansari, “Prije ili kasnije nešto će morati da popusti.”
Na ulicama ili na glasačkom listiću, odgovornost bi mogla doći 2026. U Britaniji, laburistička vlada ima dobar razlog da se boji, pripremajući se za velike gubitke u svim pravcima, bilo prema Plaid Cymru u Velsu, Škotskoj nacionalnoj partiji u Škotskoj, Zelenima naročito u Londonu, ili Reform UK gotovo svuda. U pravednom svijetu, Najdžel Faraž bi se bojao birača, zabrinut da bi ga držali odgovornim ne samo za njegovu prljavu prošlost, već i kao čovjeka koji je služio kao glavni propovjednik za najkatastrofalniju nacionalnu odluku nakon Minhena, naime referendum o Brexitu, koji slavi 10. godišnjicu u junu.
Priznajem, malo je vjerovatno da će 2026. Faraž platiti za svoju vodeću ulogu u tom kontinuiranom kolektivnom samopovređivanju. Ali na kraju, Tramp, Netanijahu, Orban i drugi moraju se suočiti sa obračunom za bol koji su prouzrokovali i štetu koju su nanijeli. Neka ovo bude ta godina.

Od Trampa do Netanijahua – neka 2026. bude godina obračuna

Avio-saobraćaj u Grčkoj večeras se postepeno normalizuje nakon što je ponovo otvoren vazdušni prostor te zemlje, saopštila je Uprava civilnog vazduhoplovstva Grčke.
Kako se navodi, otklonjen je „tehnički problem“ koji se danas pojavio u 8.59 časova i istovremeno zahvatio sve radio-frekvencije za komunikaciju kontrole letenja sa avionima. Smetnja se manifestovala u vidu „šuma“, koji je, prema prvim indicijama, poticao iz telekomunikacione infrastrukture i onemogućio komunikaciju kontrolora letenja sa posadama aviona.
Rad na radio-frekvencijama kontrole letenja, kao i operativni komunikacioni telefonski sistemi, u potpunosti su obnovljeni od 17.00 časova po lokalnom vremenu. Saopštenje o zatvaranju vazdušnog prostora Grčke je povučeno, a od 17.45 časova kapacitet vazdušnog prostora i protok avio-saobraćaja vraćeni su na normalan nivo.
Iz Uprave civilnog vazduhoplovstva ističu da je tokom svih faza upravljanja incidentom bezbjednost letenja bila u potpunosti obezbijeđena, u skladu sa međunarodnim standardima.
Navodi se i da inženjeri Uprave civilnog vazduhoplovstva Grčke detaljno istražuju uzrok tehničkog problema, koji, kako je saopšteno, do sada nikada nije zabilježen u ovom obimu i obliku. U toku je i let posebno opremljenog aviona za provjeru spektra radio-veza.
Zbog prekida komunikacije između kontrole letenja i aviona, Grčka je bila primorana da privremeno zatvori svoj vazdušni prostor, što je izazvalo brojna otkazivanja i kašnjenja letova širom Evrope. Hiljade putnika ostalo je zaglavljeno na aerodromima u Grčkoj i drugim evropskim državama.
Avioni u dolasku uglavnom su preusmjeravani ka Turskoj, dok je nekim letjelicama naloženo da se vrate na aerodrome sa kojih su poletjele. Aerodrom u Solunu danas je bio potpuno zatvoren, dok je atinski aerodrom bio među najteže pogođenima — više od 90 letova do i iz Atine bilo je otkazano do popodnevnih časova.

Normalizuje se avio-saobraćaj u Grčkoj, istražuje se uzrok poremećaja radio-veza s avionima

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da su na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost razmatrane tri ključne teme – regionalna vojna i politička bezbjednost sa osvrtom na situaciju u Evropi i svijetu, energetska bezbjednost i američka akcija na teritoriji Venecuele.
Vučić je naglasio da je Srbija svjesna složenosti svoje pozicije na jugoistoku Evrope, ističući da se, kako je naveo, „ruši stari svjetski poredak“ i da međunarodna pravila više ne važe.
„Moramo sebi priznati da Povelja Ujedinjenih nacija više ne funkcioniše, posebno nakon akcije Sjedinjenih Američkih Država u Venecueli. Danas u svijetu dominira pravo sile – ko je jači, taj tlači“, rekao je Vučić.
On je ocijenio da reakcije predstavnika Evropske unije na dešavanja u Venecueli pokazuju da se rukovode sopstvenim interesima, navodeći da ih, između ostalog, brine pitanje Grenlanda.
Predsjednik Srbije izrazio je zabrinutost zbog, kako je rekao, ubrzanog naoružavanja Prištine, koje se, prema njegovim riječima, odvija suprotno Povelji UN, uz značajnu ulogu Turske. Takođe je naveo da Priština, Tirana i Zagreb rade na razvoju „kompleksnog vojnog sistema“.
„Pripremamo se za odbranu od onih koji otvoreno prijete našoj zemlji“, poručio je Vučić, dodajući da se na sjednici razgovaralo o daljem jačanju odbrambenih kapaciteta Srbije.
U narednih godinu i po dana, istakao je Vučić, „udvostručićem vojne kapacitete, a ljudske kapacitet će povećati za trećinu“.
“Use i u svoje kljuse”, naveo je Vučić, te istakao da i „ako da krene neko iz regiona protiv nas, niko nam neće pomoći osim nas samih“.
Neće nas da napada Amerika ili neka velika sila…, dodao je.
“Čuvamo mir ne napadajući nikoga, ali imamo veliku odvraćajuću snagu. U ovom trenutku ne postoji opasnost od agresora. Naša snaga je veća od opasnosti potencijalnog agresora “, rekao je Vučić.
Govoreći o energetskoj bezbjednosti, Vučić je ukazao na velike promjene u svijetu, navodeći da je američki predsjednik Donald Tramp osnovao Agenciju za dominaciju SAD u oblasti energetike. Ocijenio je da SAD teže potpunoj dominaciji u energetskom sektoru, ističući Venecuelu kao ključni primjer.
Vučić je najavio i da će Rafinerija početi sa radom 17. ili 18. januara, te da se očekuje dolazak prvih 85.000 tona sirovine do sredine mjeseca.
Osvrćući se na međunarodne primjere iz prošlosti, Vučić je govorio o sudbini bivših lidera poput Slobodana Miloševića, Muamera el Gadafija i Bašara el Asada, ocjenjujući da se danas više ne vodi računa o međunarodnim normama, već isključivo o interesima i kontroli resursa.
„Srbija čuva mir i ne prijeti nikome, ali ima snažnu odvraćajuću moć. U ovom trenutku ne postoji neposredna opasnost od agresije“, zaključio je Vučić.

Vučić o intervenciji SAD u Venecueli, predviđa pokušaje napada iz regiona na Srbiju

Svrgavanje predsjednika Nikolas Madura izvelo je u prvi plan dugu krizu Venecuele – jednu od najvećih neriješenih suverenih nesolventnosti na svijetu.
Nakon godina ekonomske krize i američkih sankcija koje su odvojile zemlju od međunarodnih tržišta kapitala, Venecuela je u kasnoj 2017. godini proglasila nesolventnost nakon što je propustila plaćanja međunarodnih obveznica koje je izdala vlada i državna naftna kompanija Petroleos de Venecuela, poznata kao PDVSA.
Od tada, akumulirana kamata i pravni zahtjevi vezani za ranije eksproprijacije povećali su neplaćeni glavni dug, čineći ukupne spoljne obaveze mnogo većim od nominalne vrijednosti originalnih obveznica.
Dugovi u problemu Venecuele porasli su od kada je američki predsjednik Donald Tramp došao na vlast u januaru 2025. godine, dok su spekulanti kladili na mogućnost političkih promjena.
Ispod je pregled koji subjekti duguju novac, šta bi moglo biti uključeno u restrukturiranje i ko bi mogao zakucati na vrata Karakasa da naplati.
<h3>Koliko Venecuela duguje?</h3>
Analitičari procjenjuju da Venecuela ima oko 60 milijardi dolara neplaćenih obveznica. Međutim, ukupni spoljni dug, uključujući obaveze PDVSA, bilateralne zajmove i arbitražne nagrade, iznosi približno 150–170 milijardi dolara, zavisno od načina računanja akumulirane kamate i sudskih presuda, prema analitičarima.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje nominalni BDP Venecuele za 2025. na oko 82,8 milijardi dolara, što implicira odnos duga i BDP-a između 180%-200%.
PDVSA obveznica koja je prvobitno dospjela 2020. bila je osigurana većinskim udjelom u američkoj rafineriji Citgo, koja je u konačnici u vlasništvu PDVSA sa sjedištem u Karakasu. Citgo je sada sredstvo koje je u središtu sudski nadgledanih napora povjerilaca da povrate vrijednost.
<h3>Ko šta drži?</h3>
Godine sankcija, uključujući zabranu trgovine dugom Venecuele, otežale su praćenje vlasništva.
Najveći dio komercijalnih povjerilaca vjerovatno čine međunarodni vlasnici obveznica, uključujući specijaliste za problematični dug, poznate i kao „fondsovi lešinari“.
Među povjeriocima je grupa kompanija kojoj je dodijeljena naknada putem međunarodne arbitraže nakon što su imovina eksproprisana od strane Karakasa. Američki sudovi su potvrdili višemilijardne nagrade ConocoPhillipsu i Crystallexu, između ostalih, pretvarajući te zahtjeve u obaveze duga i omogućavajući povjeriocima da potražuju venecuelanske imovine.
Rastući broj sudski priznatih tražilaca konkuriše za povrat od matične kompanije Citgo kroz američke pravne postupke. Sud u Delaveru registrovao je oko 19 milijardi dolara zahtjeva za aukciju PDV Holdinga, matične kompanije Citgo, što višestruko premašuje procijenjenu vrijednost ukupne imovine Citgoa. PDV Holding je u potpunom vlasništvu PDVSA-e.
Karakas također ima bilateralne povjerioce, prvenstveno Kinu i Rusiju, koji su odobrili zajmove kako Maduru tako i njegovom mentoru, bivšem predsjedniku Ugu Čavezu.
Tačne brojke je teško provjeriti jer Venecuela godinama nije objavljivala sveobuhvatne statistike duga.
<h3>Daleko restrukturiranje?</h3>
S obzirom na mnoštvo zahtjeva, pravnih postupaka i političku neizvjesnost, formalno restrukturiranje očekuje se da će biti složeno i dugotrajno.
Rješavanje suverenog duga moglo bi biti zasnovano na MMF-ovom programu koji postavlja fiskalne ciljeve i pretpostavke održivosti duga. Međutim, Venecuela nije imala godišnju konsultaciju sa IMF-om skoro dvije decenije i ostaje zatvorena za finansiranje ovog fonda.
Američke sankcije su još jedna prepreka. Od 2017. godine, ograničenja nametnuta od strane i republikanske i demokratske administracije značajno su ograničila sposobnost Venecuele da izda ili restrukturira dug bez eksplicitnih dozvola Ministarstva finansija SAD.
Nije jasno šta će biti sa američkim sankcijama. Za sada, predsjednik Donald Tramp je rekao da će SAD „voditi“ ovu naftnu zemlju.
<h3>Koje su vrijednosti povrata?</h3>
Obveznice su u 2025. godini vratile oko 95% na indeksnom nivou. Mnogima se sada trguje po cijeni između 27-32 centa po dolaru, pokazuju podaci MarketAxessa.
Analitičari Citigroupa u novembru su procijenili da bi smanjenje glavnice od najmanje 50% bilo potrebno za obnavljanje održivosti duga i zadovoljenje potencijalnih uslova IMF-a.
Po osnovnom scenariju Citigroupa, Venecuela bi mogla ponuditi povjeriocima 20-godišnje obveznice sa kamatom od oko 4,4%, zajedno sa 10-godišnjom obveznicom bez kupona za nadoknadu za neplaćenu kamatu. Koristeći izlazni prinos od 11%, Citi procjenjuje neto sadašnju vrijednost paketa na sredinu 40-ih centi po dolaru, sa potencijalnim povratima do visokih četrdesetih centi ako Venecuela izdaje dodatne uslovne instrumente, poput obveznica vezanih za naftu.
Drugi investitori vide širi raspon. Aberdeen Investments je u septembru prvobitno procijenio povrate od oko 25 centi po dolaru za venecuelanske obveznice, ali poboljšani politički i sankcijski scenariji mogli bi povećati povrate u niske do srednje 30-e, zavisno od strukture bilo kakvog dogovora i upotrebe instrumenata vezanih za naftu ili BDP.
<h3>Koja je ekonomska situacija Venecuele?</h3>
Pretpostavke o povratu stoje na tmurnom ekonomskom horizontu.
Ekonomija Venecuele dramatično je opala nakon 2013. godine, kada je proizvodnja nafte naglo pala, inflacija se ubrzala, a siromaštvo poraslo. Iako je proizvodnja donekle stabilizovana, niže globalne cijene nafte i popusti na venecuelansku naftu ograničavaju povećanje prihoda, ostavljajući malo prostora za servisiranje duga bez dubokog restrukturiranja. Nedavna američka blokada tankera sa sankcionisanom naftom pogoršala je situaciju.
Tramp je rekao da su američke naftne kompanije spremne da se upuste u težak zadatak ulaska u Venecuelu i investiranja u obnovu proizvodnje, ali detalji i rokovi ostaju nejasni. Chevron je u ovom trenutku jedina američka velika kompanija koja radi na naftnim poljima Venecuele.

Kome Venecuela duguje milijarde

Napad na Venecuelu i zarobljavanje predsjednika Nikolasa Madura otvorili su novo poglavlje u međunarodnim odnosima, u kojem će glavnu riječ voditi velike sile, ocijenila je za Televiziju E novinarka Biljana Jovićević, koja decenijama prati američku političku scenu.
Ona navodi da je u ovom trenutku nemoguće precizno predvidjeti dalji razvoj situacije, posebno zbog izostanka konkretnih reakcija zapadnih zemalja, među kojima su i one koje bi se, prema proklamovanim strateškim ciljevima spoljne politike Donald Tramp, i same mogle naći na udaru Sjedinjenih Američkih Država.
<h2>Temelj novog svjetskog poretka?</h2>
Akcija u Venecueli mjesecima ranije predstavljana je kao dio procesa suđenja za šverc narkotika, u kojem je Maduro bio optužen za narkoterorizam. Međutim, potvrdu da se iza svega krije pokušaj kontrole nad naftom najbogatije zemlje svijeta, dao je sam Tramp na jučerašnjoj konferenciji za medije.
Iako je intervencija u Karakasu suprotna međunarodnom pravu i poveljama Ujedinjene nacije, adekvatna reakcija međunarodne zajednice izostala je.
– Problem je u tome što ćute ključni demokratski akteri međunarodne zajednice, jer je ovo uradio njihov saveznik. Istovremeno se i sami plaše reperkusija, a neki od njih su potencijalne naredne mete. Na to ukazuju, osim generalnog sekretara UN Antonija Gutereša, čija je institucija postala gotovo irelevantna, i države koje su i same sprovodile slične poteze ili su ćutale kada su to činili njihovi saveznici – Rusija prilikom invazije na Ukrajinu 2014. i 2022. godine, Kina koja se širi u Južnom kineskom moru i vreba Tajvan, kao i Brazil, čiji je predsjednik Lula saveznik Rusije i nikada nije eksplicitno osudio invaziju na Ukrajinu. Između otvaranja prostora da i same mogu činiti isto i bezrezervne podrške saveznicima, odlučili su se za ovo prvo – kazala je Jovićević.
Na konferenciji za medije u Mar-a-Lagu američki predsjednik nije pominjao međunarodno pravo, ali je bio izričit da je akcija sprovedena u skladu sa američkim zakonima.
– S druge strane, pogazio je i unutrašnje norme SAD-a. Iako je priprema napada predstavljena kao borba protiv narko-kartela, koji su proglašeni terorističkim organizacijama kako bi se zaobišla potreba saglasnosti Kongresa, prema tumačenju gotovo svih pravnih stručnjaka predsjednik je bio dužan da o ovome obavijesti Kongres. To nije učinio, odnosno informacije koje su dostavljene nijesu bile tačne – ističe Jovićević.
Prema njenim riječima, akcija u Venecueli mogla bi predstavljati tek početak niza sličnih intervencija, koje bi, pod izgovorom ostvarivanja strateških interesa SAD-a, mogle biti usmjerene i ka zemljama koje su vojni i ekonomski saveznici Vašingtona.
– Sjedinjene Američke Države imenovale su specijalnog izaslanika za Grenland, čiji je zadatak da ubijedi vlasti da Grenland ustupe SAD-u, uz otvorene prijetnje da se od toga neće odustati. Ne treba zaboraviti ni izjavu američkog predsjednika da želi da Kanada postane 51. savezna država. Nakon ovoga, niko u okruženju ne može se osjećati sigurnim. Da li će NATO ili saveznički odnosi to spriječiti, u ovom trenutku je veoma teško procijeniti – objašnjava Jovićević.
Podsjeća i na novu američku strategiju bezbjednosti, objavljenu neposredno pred Novu godinu.
– U dokumentu od 34 strane fokus gotovo da nije bio na klasičnim protivnicima, Kini i Rusiji, već na podrivanju Evropske unije i saveznika. Upravo tu treba tražiti razloge, kako neki analitičari kažu, mlakih i beskičmenih reakcija evropskih i zapadnih država na ono što je američki predsjednik uradio – navodi Jovićević.
Intervencijom u Venecueli, zaključuje ona, Donald Tramp otvorio je novo poglavlje u organizaciji globalnog poretka.
– Velike sile bi, ukoliko se ovakav trend nastavi, imale odriješene ruke da ruše vlasti i preuzimaju teritorije gdje god procijene da je to u njihovom interesu. Posebno zabrinjava činjenica da su evropske i druge zapadne države nespremne i nemoćne da adekvatno reaguju zbog zavisnosti od američkih bezbjednosnih garancija – istakla je Jovićević.
Da li će intervencije poput ove u Venecueli postati uobičajena praksa i prema drugim državama, pokazaće naredni potezi američke i venecuelanske administracije. Osim najava da SAD žele da učestvuju u upravljanju zemljom u budućnosti, još uvijek nije jasno da li će doći do promjene režima ili će Tramp pokušati da pronađe saveznike unutar Madurove administracije. Prema prvim informacijama iz Karakasa, Venecuela za sada nema namjeru da prihvati američke uslove.

Avion sa uhapšenim Madurom sletio u Njujork

Danska premijerka poručila Trampu da prestane da prijeti preuzimanjem Grenlanda

Primorje godinu otvorilo pobjedom, Jedinstvo u ponedjeljak gostuje Ulcinju

Milović: Aktuelna većina neće završiti put ka EU, DPS se vraća sa novom ekonomskom platformom za oporavak

Od Trampa do Netanijahua – neka 2026. bude godina obračuna

PRATITE TVe UŽIVO