Fajnenšal tajms: Saudijska Arabija i dalje zavisi od američke podrške uprkos težnji ka strateškoj autonomiji
Ugledni britanski list „Fajnenšal tajms“ (Financial Times – FT) objavio je analizu u kojoj se osvrće na geopolitičku poziciju Saudijske Arabije pod vođstvom prijestolonasljednika Muhameda bin Salmana, ističući da, uprkos ambicijama za većom autonomijom i vođenjem nezavisnije politike, Kraljevina ostaje duboko zavisna od Sjedinjenih Američkih Država.
Kako navodi „Fajnenšal tajms“, posljednji potezi američke administracije i nestabilnost na Bliskom istoku jasno pokazuju da su interesi izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu i dalje ispred ambicija saudijskog princa Muhameda bin Salmana.
List povlači paralelu sa nedavnom posjetom kanadskog premijera Marka Karnija Saudijskoj Arabiji, navodeći da su se lideri dvije zemlje vjerovatno saglasili o izazovima sa kojima se suočavaju „srednje sile“ u eri američke nepredvidivosti. Dok je za Kanadu dugogodišnje partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama uzdrmano oštrom retorikom Vašingtona, za Saudijsku Arabiju odnosi zasnovani na bezbjednosti i investicijama postaju ugroženi nepromišljenim američkim potezima u regionu.
Iako je Rijad savjetovao protiv otvaranja novih frontova, zemlje Persijskog zaliva sada moraju da se suoče sa posljedicama regionalne nestabilnosti i prihvate da će ciklusi sukoba i diplomatije određivati njihovu geopolitičku i ekonomsku budućnost, ocjenjuje FT.
„Fajnenšal tajms“ naglašava da je Saudijska Arabija u regionalnim previranjima prošla relativno dobro. Saudijski zvaničnici diplomatski su manevrisali kako bi ograničili uticaj Izraela u zapadnim prijestonicama i ponudili rješenja za smirivanje tenzija. Prema prognozama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), saudijska ekonomija bi ove godine trebalo da zabilježi rast od 1,7 odsto, pod uslovom da se bezbjednosna situacija naglo ne pogorša.
Međutim, zvaničnici u Rijadu, koji su godinama pokušavali da izbjegnu širi regionalni sukob, sa zabrinutošću posmatraju ponovno zaoštravanje odnosa između Vašingtona i Teherana. Za zemlje Persijskog zaliva arsenal projektila, dronova i partnerskih milicija pod kontrolom Teherana oduvijek je predstavljao glavnu prijetnju, mnogo više nego sam nuklearni program. Uprkos tome, Rijad je procijenio da su i nesavršeni pregovori bolja opcija od nastavka destruktivnog sukoba, zbog čega je razmatran i pakt o nenapadanju sa Iranom.
Trampovi uslovi i izraelski uticaj
Posebno iznenađenje za Rijad, piše „Fajnenšal tajms“, uslijedilo je nakon što su Sjedinjene Američke Države i Kraljevina konačno postigle istorijski dogovor o nuklearnoj energiji, koji bi omogućio obogaćivanje uranijuma na saudijskoj teritoriji. Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da putem društvenih mreža postavi novi uslov – da Saudijska Arabija prethodno mora normalizovati odnose sa Izraelom – pokazala je koliko je snažan uticaj Izraela na američku politiku.
Saudijski zvaničnici, međutim, ostali su pri svom stavu. Rijad smatra da Abrahamovi sporazumi nijesu odgovarajući u trenutnim okolnostima i insistira na konkretnim koracima ka uspostavljanju nezavisne palestinske države. Saudijska Arabija ne želi da živi u regionalnom poretku u kojem dominira Izrael uz podršku SAD-a.
„Fajnenšal tajms“ ističe i dozu licemjerja u protivljenju Izraela saudijskom nuklearnom programu, navodeći da nuklearno naoružani Izrael blokira nastojanja Rijada da razvije naprednu nuklearnu tehnologiju, čime Teheranu ostavlja prostor da kritikuje američke dvostruke standarde.
Uz sve ove izazove, piše FT, nad Saudijskom Arabijom ponovo se nadvija prijetnja sukoba sa jemenskim Hutima, koji bi nakon nekoliko godina krhkog primirja mogli ponovo intenzivirati napade na energetska postrojenja i pomorski saobraćaj, posebno u ključnom prolazu Bab el-Mandeb.
U svjetlu tih prijetnji, Vašington je nedavno po hitnom postupku odobrio prodaju preciznog naoružanja Saudijskoj Arabiji u vrijednosti od dvije milijarde dolara.
„Fajnenšal tajms“ zaključuje da upravo taj potez najbolje opisuje sudbinu „srednjih sila“: koliko god planirale i težile strateškoj autonomiji, surova realnost regionalnih sukoba na kraju ih uvijek primora da se oslone na svog američkog pokrovitelja.